Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: Pr-445/2021-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Bobinac Frani, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica obrta [obrt] 44B, Otočac, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, VPS: 9.670,05 eura, nakon održane glavne i javne rasprave 24. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužene osobno, 27. lipnja 2025., javno objavivši
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme putem prijave o prestanku osiguranja podnijete kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Obrazac eM-2P od 5. srpnja 2021. godine, te da radni odnos tužitelju AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nije prestao kod tuženika NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta [obrt], [adresa].
II. Nalaže se tuženiku NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici obrta [obrt], [adresa] da tužitelju AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 5. srpnja 2021. godine do 16. rujna 2021. godine u ukupnom iznosu od 3.058,55 eur sa zakonskom zateznom kamatama i to:
-na iznos od 1.135,07 eur od 16. kolovoza 2021. godine do isplate,
-na iznos od 1.247,93 eur od 16. rujna 2021. godine do isplate,
-na iznos od 675,56 eur od 17. rujna 2021. godine do isplate,
i to za razdoblje od 16. kolovoza 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije nefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Utvrđuje se s danom 16. rujna 2021. godine sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. rujna 2017. godine koji je tužitelj ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zaključio s tuženom NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnicom obrta [obrt], [adresa].
IV. Nalaže se tuženiku s osnova naknade štete zbog nedopuštenosti otkaza isplatiti tužitelju iznos od 3.743,79 eura bruto, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
V. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog nedopuštenosti otkaza, odnosno sa iznosom od 2.867,71 euro bruto, kao i sa zatraženim tijekom zateznih kamata na navedeni iznos počevši od 5. srpnja 2021. pa do dana presuđenja, kao neosnovanim.
VI. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zateznih kamata na iznose dosuđenih mjesečnih plaća za srpanj i kolovoz na način da se odbija zahtjev za zatezne kamate na dosuđeni iznos mjesečne razdoblje i to za razdoblje od 1. kolovoza 2021. pa do 15. kolovoza 2021. i od 1. rujna pa do 15. rujna 2021., kao neosnovan.
VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.690,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije nefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VIII. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 1.259,15 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika (u tužbi pogrešno naznačen kao Obrt [obrt] vlasnik NH, da bi potom podneskom od 28.3.2022. – list 36 spisa, tuženika pravilno označio kao " NH, vlasnik Obrta [obrt]") radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu navodeći da je tužitelj sa tuženikom zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 5. rujna 2017. godine i to na poslovima vozača. Međutim, da je tužitelj od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje saznao da ga je tuženik odjavio kao radnika s danom 5. srpnja 2021. godine neistinito navodeći da je tužitelju prestao radni odnos na njegov osobni zahtjev. Da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava, međutim, da se tuženik očitovao na način da se tužitelj nije pojavio na poslu 2. srpnja 2021. godine niti je opravdao izostanak te da se 5. srpnja 2021. godine pojavio na radnom mjestu tražeći raskid ugovora o radu. Tužitelj navodi da u cijelosti pobija navedeno očitovanje te naglašava da je 2. srpnja 2021. godine radio kod tuženika, što da je vidljivo iz tahografa i iz otpremnica. Isto tako navodi da mu tuženik nije platio prekovremeni rad niti je prilikom isplata plaća dostavljena isplatna lista. Naposljetku se navodi da tužitelju više nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika s obzirom na slijed događanja te predlaže da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu te naposljetku predlaže se i da mu tuženik naknadi štetu zbog nedopuštenosti otkaza te je potom tužitelj nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 6. lipnja 2025. godine (list 109 – 111 spisa).
2. Premda je tuženik tijekom postupka pozivan na zakazivana ročišta, isti nije pristupio, unatoč urednoj dostavi, već je vlasnica obrta odnosno tužena pristupila na glavnu raspravu tek 24. lipnja 2025. godine te je tek na ovom ročištu i dala odgovor na tužbu u kojem navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da se tužitelj nije pojavio na radnom mjestu 2.7.2021. niti je opravdao izostanak već da je došao do njih kao poslodavca 5.7.2021. i kazao da daje otkaz ugovora o radu. Međutim, nakon potpisivanja otkaza ugovora o radu da je tužitelj otvorio bolovanje.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, list 6 spisa, uvid u Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, list 7 spisa, u Prijavu o prestanku osiguranja, list 8 spisa, u očitovanje tužene povodom zahtjeva za zaštitu prava radnika, list 11 spisa, saslušan je tužitelj u svrhu dokazivanja, list 45 – 47 spisa, izvršen je uvid u evidenciju o aktivnostima vozača, list 58 spisa, u obračunske liste plaća, list 59 – 93 spisa, u Nalaz i mišljenje financijskog vještaka, list 100 – 107 spisa.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Naime, na temelju izvedenih predloženih dokaza proistječe nedvojbenim da su parnične stranke zaključile 5.9.2017. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to za radno mjesto vozača kamiona.
6. Ovaj sud nije mogao prihvatiti navode tuženika kao poslodavca da je upravo na zahtjev radnika raskinut navedeni ugovor, odnosno da se radnik, ovdje tužitelj, nije pojavio na svom radnom mjestu 2.7.2021. niti je opravdao svoj izostanak već da je 5.7.2021. godine došao u upravnu zgradu tuženika u Gospiću te zatražio raskid ugovora o radu što da je i učinjeno nakon čega da je tuženik tužitelja odjavio u odgovarajućim evidencijama s danom 5.7.2021.
7. Naime, tužitelj saslušan u svrhu dokazivanja izrijekom navodi da se pojavio na radnom mjestu 2.7.2021. te da je dokaz tome tahografski listić kao i otpremnica jer da je toga dana obavljao poslove vožnje kamena iz kamenoloma Barlete u tvrtku Kalcit Gospić. Naprotiv, tužitelj je iznio da su se jedno jutro on i DH (za kojeg smatra da je pravi vlasnik obrta) raspravljali vezano za plaću uslijed čega da se on, tužitelj, počeo osjećati loše pa je DH rekao da ide na hitnu, a na što da mu je on kazao "tamo su ti vrata". Nakon toga da je doista otišao na hitnu gdje mu je utvrđen visoki tlak uslijed čega da je otvorio i bolovanje te je odmah drugi dan došao na posao kako bi predao potvrdu o otvorenom bolovanju, međutim, da mu je službenica kazala da je odjavljen sa jučerašnjim danom odnosno sa danom kada mu je pozlilo. Navodi da mu je to bilo nevjerojatno pa je otišao u mirovinsko osiguranje u Gospić gdje su mu potvrdili da je doista odjavljen sa osiguranja koje mu je prestalo 5.7.2021. godine. Navodi da se sa vlasnicom obrta NH nikada nije čuo. Izrijekom negira da bi toga 5.7.2021. došao u upravnu zgradu i tražio raskid ugovora o radu, već kako je kazao, došao je samo predati potvrdu o otvorenom bolovanju. Naposljetku navodi da nije dobio odluku o otkazu ugovora o radu niti bilo kakav drugi dokument.
8. Ovaj Sud iskaz tužitelja smatra uvjerljivim i logičnim, podudarnim sa priležećom dokumentacijom, list 7 i 8 spisa, a posebno sa evidencijom o aktivnostima vozača (list 58 spisa) koju evidenciju je dostavio sam tuženik, a iz koje proistječe da je 2.7.2021. godine tužitelj AH bio na svom radnom mjestu, što je, dakle, suprotno navodima tuženika.
9. Imajući u vidu odredbu čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: Zakon o radu) koja propisuje da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu, a proistječe da tuženik kao poslodavac nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz predmetnog ugovora, a nedvojbeno je da je kao poslodavac odjavio tužitelja kao radnika kod nadležnih tijela, to je izvjesno da je takav otkaz ugovora o radu nedopušten.
10. Naime, premda je na obrascu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje eM-2P naznačeno da je razlog prestanka svojstva osiguranika "otkaz radnika", poslodavac ne dostavlja dokaz da bi tužitelj kao radnik doista otkazao ugovor o radu, a koji treba biti sačinjen u pisanom obliku.
11. Naprotiv, tužitelj kao radnik opovrgava da bi on otkazao ugovor o radu, već naprotiv, navodi da je saznanje o tome da mu je zapravo prestao ugovor o radu dobio od strane službenice tuženika, što mu je i potvrđeno u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Podružnica Gospić.
12. Iz tog razloga valjalo je otkaz tuženika kao poslodavca utvrditi nedopuštenim, a s obzirom da tužitelju očito nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, to je sud na zahtjev tužitelja kao radnika odredio dan prestanka radnog odnosa i to sa predloženim danom od 16. rujna 2021. godine, a sve sukladno čl. 125. st. 1. Zakona o radu.
13. Dapače, pozivom na navedenu odredbu valjalo je usvojiti i zahtjev tužitelja i za naknadom štete zbog nedopuštenosti otkaza i to u iznosu od zatražene tri ugovorene mjesečne plaće tužitelja. Sud je kao ugovorenu mjesečnu plaću tužitelja uzeo plaću za razdoblje od 1.8. – 31.8.2021. u bruto iznosu od 1.247,93 eura pa proistječe da je iznos od 3.743,79 eura bruto iznos na ime naknade štete odnosno iznos od tri mjesečne plaće.
14. Naime, Sud sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu može dosuditi naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
15. Stoga je Sud imao u vidu da je tužitelj kao radnik radio kod tuženika kao poslodavca četiri godine, da je sada u dobi od 42 godine, dakle, relativno mlad te stoga smatra da je ovaj iznos naknade štete primjeren navedenim okolnostima.
16. Iz tog razloga valjalo je tužitelja odbiti sa viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza odnosno sa iznosom od 2.867,71 euro, kao neosnovanim.
17. Konačno, ovaj Sud je zbog utvrđenja da otkaz predmetnog ugovora o radu nije dopušten naložio tuženiku i isplatu naknade bruto plaće i to za razdoblje od 5. srpnja 2021. – 16. rujna 2021. godine u ukupnom iznosu od 3.058,55 eura bruto, odnosno sve prema nalazu i mišljenju vještakinje za financije i knjigovodstvo (list 106 spisa), čijem nalazu Sud poklanja punu vjeru, a na isti nisu niti uloženi prigovori.
18. Zatezne kamate na dosuđene iznose presuđene su temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15), s tim što je valjalo odbiti zatražene zatezne kamate na dosuđene iznose mjesečnih plaća za srpanj i kolovoza 2021. od 1. kolovoza odnosno 1. rujna i to iz razloga jer je prema predmetnom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, a u čl. 8. istoga razvidno da se poslodavac obvezao isplaćivati plaću najkasnije do 15. -og u mjesecu iz čega proistječe da je tuženik u zakašnjenju sa isplatom iste počevši od 16. -og u mjesecu. Isto tako, Sud nije prihvatio niti zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu koje bi prema zahtjevu tekle od 5. srpnja 2021., već je iste dosudio od dana presuđenja, s obzirom da je tek donošenjem ove presude utvrđeno da je sudski raskinut predmetni ugovor o radu.
19. Tužitelj je djelomično uspio u parnici na način da je uspio sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja da otkaz ugovora o radu nije dopušten, kao što je uspio i sa zahtjevom da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 16. rujna 2021. godine, kao što je uspio i sa zahtjevom za naknadom neisplaćenih plaća za srpanj, kolovoza i rujan 2021. godine. Međutim, u pogledu naknade štete zbog nezakonitog otkaza tužitelj je uspio djelomično odnosno potraživao je iznos od 6.611,50 eura bruto, a dosuđeno mu je 3.743,79 eura bruto iz čega proistječe da je uspio sa 56,62% u ovom postavljenom tužbenom zahtjevu. Istovremeno je, dakle, uspio 100% sa osnovom postavljenog tužbenog zahtjeva pa proistječe da je, imajući u vidu i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 78,31%, dok je, dakle, tužena strana uspjela sam 21,69%, pa od postotka uspjeha tužitelja valja oduzeti postotak uspjeha tuženika te se dobije postotak od 56,62% kao ukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici, a sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.
20. Potom je valjalo utvrditi visinu ukupnih troškova tužitelja, a Sud je prema ispostavljenom troškovniku priznao trošak za sastav zahtjev za zaštitu prava radnika, a u postupku koji je prethodio ovoj parnici, u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 27. travnja 2022., 17. svibnja 2022., 24. lipnja 2025., u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju, nadalje, priznat je trošak zastupanja na ročištima od 18. veljače 2022., i 28. ožujka 2022. u iznosu od po 100,00 eura za svaku radnju umjesto zatraženih 200,00 eura za svaku radnju, s obzirom da se na navedenim ročištima samo raspravljalo o procesnim pitanjima. Nadalje, priznat je trošak podneska od 6. lipnja 2025. kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja u iznosu od 200,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja iznos od 1.400,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 350,00 eura daje iznos od 1.750,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
21. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 17. travnja 2024. godine budući takav podnesak ne prileži spisu.
22. Kada se iznos od 1.750,00 eura stavi u omjer uspjeha tužitelja od 56,62% dobije se iznos od 990,85 eura.
23. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 700,00 eura koji trošak je bio nužan te se stoga ne umanjuje prema uspjehu tužitelja u parnici te proistječe da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.690,85 eura.
24. Sa preostalim zahtjevom za naknadnom parničnog troška u iznosu od 1.259,15 eura tužitelj se odbija, kao neosnovanim.
25. Zatezne kamate presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
26. Temeljem iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Otočcu 27. lipnja 2025.
Sutkinja
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest
1. Frane Bobinac, odvjetnik u Zagrebu
2. NH, [adresa]