Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-419/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu u tužitelja predmetu tužitelja DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Sonja Dušić-Poljak, protiv tužene Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupani po punomoćniku Kruni Kneževiću, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 12. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 27. lipnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7 Ugovora o kreditu br. 59/05, po kreditnoj partiji broj: 7102764698, od 01. srpnja 2005. g. sklopljenog između tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 386,78 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora”.
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati novčani iznos od 13.339,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava:
za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 %-tnih poena,
za razdoblje od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, koju kamatu utvrđuje HNB,
za razdoblje od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na svaki pojedinačni novčani iznos kako slijedi: na iznos od 88,64 € sa kamatom od 07.05.09. do plaćanja;
na iznos od 11,83 € sa kamatom od 10.05.09. do plaćanja;
na iznos od 9,75 € sa kamatom od 10.06.09. do plaćanja;
na iznos od 1,37 € sa kamatom od 10.07.09. do plaćanja;
na iznos od 8,13 € sa kamatom od 10.08.09. do plaćanja;
na iznos od 10,28 € sa kamatom od 10.09.09. do plaćanja;
na iznos od 6,85 € sa kamatom od 10.10.09. do plaćanja;
na iznos od 8,93 € sa kamatom od 10.11.09. do plaćanja;
na iznos od 9,31 € sa kamatom od 10.12.09. do plaćanja;
na iznos od 15,71 € sa kamatom od 10.01.10. do plaćanja;
na iznos od 19,98 € sa kamatom od 10.02.10. do plaćanja;
na iznos od 18,35 € sa kamatom od 10.03.10. do plaćanja;
na iznos od 24,72 € sa kamatom od 10.04.10. do plaćanja;
na iznos od 32,56 € sa kamatom od 10.05.10. do plaćanja;
na iznos od 36,46 € sa kamatom od 10.06.10. do plaćanja;
na iznos od 42,91 € sa kamatom od 10.07.10. do plaćanja;
na iznos od 34,56 € sa kamatom od 10.08.10. do plaćanja;
na iznos od 58,92 € sa kamatom od 10.09.10. do plaćanja;
na iznos od 48,35 € sa kamatom od 10.10.10. do plaćanja;
na iznos 60,12 € sa kamatom od 10.11.10. do plaćanja;
na iznos od 57,70 € sa kamatom od 10.12.10. do plaćanja;
na iznos od 72,77 € sa kamatom od 10.01.11. do plaćanja;
na iznos od 56,42 € sa kamatom od 10.02.11. do plaćanja;
na iznos od 61,30 € sa kamatom od 10.03.11. do plaćanja;
na iznos od 55,06 € sa kamatom od 10.04.11. do plaćanja;
na iznos od 68,64 € sa kamatom od 10.05.11. do plaćanja;
na iznos od 81,27 € sa kamatom od 10.06.11. do plaćanja;
na iznos od 88,94 € sa kamatom od 10.07.11. do plaćanja;
na iznos od 405,12 € sa kamatom od 10.08.11. do plaćanja;
na iznos od 10.668,18 € sa kamatom od 30.08.11. do plaćanja;
na iznos od 1.176,70 € sa kamatom od 31.08.11. do plaćanja;
sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.890,64 EUR ovog sudskog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom na trošak koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja tj. od 27. lipnja 2025. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj DJ, (dalje: tužitelj), u tužbi navodi da Tužitelj i tuženik sklopili su dana 01. srpnja 2005. g., Ugovor o namjenskom kreditu broj: 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698, potvrđen ( solemniziran ) kod Javnog bilježnika Nikole Bakrača iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-425/2005, dana 01. srpnja 2005. g.
1.1. Ugovoreni iznos kredita iznosio je 77.150,00 CHF, promjenjiva kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,50 %, a ugovoren je rok otplate na 30 godina.
1.2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018. g., pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
1.3. Navedenom Presudom, pod točkom I. izreke, potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, od 04. srpnja 2013. g. u dijelu točke 2. izreke u kojoj je utvrđeno da je kreditor u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008.g., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
1.4. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018. g., pravomoćno je, pod točkom I. izreke, potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. g. u točki 2. izreke, u kojoj je utvrđeno da je banka u razdoblju od 01. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time banka postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
1.5. Zakon o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., nastavno ZPP ) propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava.
1.6. Odredbom čl. 502. c ZPP-a, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati.
1.7. Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene Presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
1.8. Obzirom da je utvrđeno kako je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužitelj plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te je na taj način preplatio tuženiku odgovarajući novčani iznos, pa je po pojedinim mjesecima nastala razlika koja će biti detaljno iskazana pod točkom II. izreke tužbenog zahtjeva nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.
1.9. Tužitelj je prijevremeno otplatio kredit dana 31. kolovoza 2011. godine.
1.10. Tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika samo preplate nastale s osnova ništetno ugovorene valutne klauzule, uvećano za zatezne kamate, a koji iznos za isplatu će uskladiti nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, sve u skladu sa odredbama članka 29. ZOO-a, 322. stavak 1. ZOO-a, 323. stavak 1. ZOO- a, 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a, 1115. ZOO-a.
1.11. Tužitelj je prije podnošenja tužbe izvršio okvirni obračun preplaćenih iznosa s osnova ništetnosti ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu te je utvrđeno da je tužitelj preplatio novčani iznos od cca 13.339,83 EUR/100.508,93 kn.
1.12. Nakon izvršenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, tužitelj će uskladiti tužbeni zahtjev u pogledu visine tužbenog zahtjeva te potraživanja zakonskih zateznih kamata na svaki pojedinačni preplaćeni mjesečni iznos od plaćanja pa do konačnog plateža.
1.13. Radi toga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi tužitelj u tužbi postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu i to u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te s osnove navodne ništetnosti tih odredbi postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 13.339,83 EUR / 100.508,93 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2.1. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti.
2.2. Iz prometa po partiji kredita razvidno je da su uplate na ime podmirenja ovog kredita, između ostalog, vršene od strane EJ.
2.3. Iako tuženik smatra da su ispunjenje pretpostavke za odbačaj predmetne tužbe, opreza radi tuženik u nastavku daje detaljni odgovor na tužbu, te ističe da osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti i to s više osnova, kako je u nastavku i obrazloženo.
2.4. Zaključno tuženik navodi da Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo- predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i odluci C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, švicarski franak. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita.
2.5. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
2.6. Tuženik ističe prigovor zastare te osporava zakonski tijek zakonski zateznih kamata.
2.7. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.
3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, Ugovor o namjenskom kreditu od 01. srpnja 2005. g., saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, prometi po kreditu, pregled promjena kamatnih stopa, otplatna tablica, izvršen je uvid u Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, od 04. srpnja 2013., uvid u Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, poslovni broj : Pž- 6632/17, od 14. lipnja 2018., knjigovodstveno-financijsko vještačenje, radi utvrđenja visine iznosa za koji je tužitelj kao potrošač oštećen, a koji iznos je tuženik stekao bez osnove, na način da se utvrdi više plaćeno zbog promjene tečaja CHF, u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i to sve u periodu od sklapanja ugovora o kreditu do 30. rujna 2015., uz uračunavanje pretplate iz konverzije koju tužitelj ne osporava, pravilnim obračunom po Zakonu o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., nastavno ZOO ) zatvaranjem prvo zateznih kamata, odgovor na tužbu, pregled prometa po partiji kredita, rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1748/2021 od 27.05.2021., - rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1562/2021 od 05.10.2021., - rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-633/2021 od 14.07.2021., cit. odluka Suda EU u predmetu C-81/19, - cit. odluka Suda EU u predmetu C-243/20, - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. godine, - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. godine, uvid u cit. Ugovor koji prileži spisu, Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine, saslušanje službenika Banke, naknadna dostava podataka, zapisnik sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 05.03.2004., - cit. Odluka.
4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.
5. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698 od 01. srpnja 2005. godine. sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta za CHF.
6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor) broj 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698 od 01. srpnja 2005. godine. (list 7-13) koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Nikole Bakrača iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-425/2005, dana 01. srpnja 2005. g. kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 77.150,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1.), te je ugovoreno u čl. 7. st. 1. da će se otplata predmetnog kredita izvršiti u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti 386,78 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB važeće za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja tog Ugovora. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% (čl. 2.).
7. Nesporno je da je rok otplate kredita 30 godina, a kredit po tom Ugovru dospijeva o 01. srpnja 2036. godine. Prvi anuitet dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onog mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu (čl. 7.).
8. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a iako je kredit otplaćen u cijelosti.
9. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.
10. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11. Ugovor o kreditu broj 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698 od 01. srpnja 2005. godine na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).
12. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
13. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.
14. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.
15. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.
16. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
17. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je klijent banke, realizirao kredit kod Zagrebačke banke d.d. - tuženika za kupnju stana 2005. godine, tužitelj se nije bavio nikakvom poslovnom djelatnošću niti obrtom, a 2005. bio je policajac, a sada je umirovljenik.
18. Uvidom u priloženi Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana broj 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698 od 01. srpnja 2005. godine utvrđeno je da u čl. 6. Ugovora, namjena kredita bila kupnja stana (članak 6.).
19. Sud je zaključio da su tužitelj, kao fizička osoba, i tuženik zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu kupnje stana, za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno, odnosno nije dokazao da bi tužitelj sklopio Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, odnosno da nema status potrošača.
20. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.
21. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
22. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.
23. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.
24. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu kaluzulu u CHF.
25. Tužitelj u svome iskazu navodi da je realizirao kredit za kupnju stana, a u banci da mu je dato do znanja da je kredit u CHF najpovoljniji kredit. Od strane zaposlenika banke nije mu ništa objašnjeno bilo za kamate, kamatne stope i valutu. Početna rata tužitelja iznosila je 1.800,00 kn, te je došla do visine od 3.000,00 kn mjesečno. Iz njegova iskaza proizlazi da tužitelj nije ništa mogao mijenjati u predmetnom Ugovoru, a koji je već bio i sastavljen kad je došao u Banku. Ističe da je znao da će do ovakvog povećanja mjesečnih rata doći da nikada ne bi realizirao kredit. Ustega mu se vršila o do plaće, a kasnije je taj stan prodao, dok je kredit otplaćen. Osoba koja je kupila stan je kupovninu isplatila banci jer je banka imala potraživanje prema njemu.
26. Razgledavanjem Ugovora 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698 od 01. srpnja 2005. godine (list ) godine utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.
27. Sud je prihvatio iskaz tužitelja da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima i posljedicama osporenih Ugovornih odredba.
28. Tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.
29. Ovaj sud smatra da su takve odredbe u Ugovoru u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.
30. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba u čl. 7. Ugovora o kreditu broj 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698 od 01. srpnja 2005. godine sklopljenog između stranaka u kojem je iskazana u valuti CHF, a koja glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 386,78 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a, važećem CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora" je nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.
31. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tuženik kao potrošač faktički mogao utjecati na sporni sadržaj odredbe Ugovora o kreditu od 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698 od 01. srpnja 2005. godine.
32. S obzirom da su odredbe Ugovora gore u člancima u čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 59/05 po kreditnoj partiji broj: 7102764698 od 01. srpnja 2005. godine u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, sud je utvrdio njihovu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)
33. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.).
34. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.
35. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju stana te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takvu vrstu Ugovora budući da se radi o potrošačkom Ugovoru. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.
36. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.
37. Provedeno je financijsko vještačenje po PJ, univ.bacc.oec. stalna sudska vještakinja za računovodstvo i financije.
37.1. Zadatak vještaka je bio Utvrditi razliku između iznosa kunske protuvrijednosti prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita naspram iznosa anuiteta koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita. Utvrditi i prikazati i negativne razlike.
37.2. Vještakinja u mišljenju navodi da je ugovorenom Ugovoru o kreditu broj 9010627474, (u daljnjem tekstu Ugovor) je Zagrebačka banka d.d. odobrila korisniku kredita DJ kredit po slijedećim uvjetima:
Iznos odobrenog kredita po sklopljenom Ugovoru broj 59/05 kreditna partija broj: 7102764698 iznosi 77.150,00 CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate kredita, rok otplate kredita iznosi 240 mjeseci (20 godina) uz kamatnu stopu od 4,50% Namjena kredita je za kupnju stana. Otplata kredita je u 360 jednakih mjesečnih anuiteta (30 godina) u kunskoj protuvrijednosti 386,78 CHF prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno. Prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu 01.09.2005.g. Srednji tečaj za CHF tečajne liste HNB, na dan korištenja kredita 21.07.2005. iznosi za 1 CHF =4,665684 kn. Obveza mjesečnog anuiteta u kunama iznosi 386,78 CHF * 4,665684=1.804,59 kn od čega prvi anuitet/rata dospijeva na naplatu od dana 01.09.2005.g., tužitelj / korisnik kredita je otplatio kredit u potpunosti dana 31.08.2011.g.
37.3. U tablici Tablici broj prikazan je pregled promjena kamatnih stopa koje nalazi u spisu, u Tablici broj 2. prikazan je otplatni plan koji je tijekom otplatnog razdoblja od 01. anuiteta do 31.08.2011.g. odnosno do potpune otplate kredita upotrebljavala Banka Ugovoru 59/05 kreditna partija broj: 7102764698, u tablici broj 3. prikazan je pregled svih uplata koje je korisnik kredita uplatio po Ugovoru 59/05 kreditna partija broj: 7102764698 tijekom otplatnog razdoblja pa sve po potpune otplate kredita. U Tablici broj 4. prikazan je obračun razlike anuiteta zbog promjene tečaja tijekom obračunskog razdoblja 01.anuiteta do 31.08.2011.g. odnosno po potpune prijevremene otplate kredita. Razlika obveza radi promjene tečaja prema Ugovoru o kreditu o kreditu 59/05 kreditna partija broj: 7102764698 obračunata prema otplatnom planu koji je upotrebljavala Banka, gdje su obveze preračunate prema početnom tečaju na dan korištenja kredita obračunata s uračunavanjem negativnih razlika ukupno iznosi 100.508,93 kuna sa slijedećim dospijećima pojedinih iznosa preplata, a koje sam radi ekonomičnosti postupka u nastavku navela i u iznose preračunate u EUR-u primjenom službenog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za 1 EUR odnosno ukupno 13.339,83 EUR-a u pojedinačnim iznosima i rokovima dospijeća. Tužitelj je u cijelom otplatnom razdoblju uplaćivao veći iznos od visine obveze koja je obračunata prema otplatnom planu koji je koristila Banka i tečaju na dan korištenja, osim u danima i iznosima koji su prikazani u Tablici br. 5 ovog nalaza i mišljenja. Navedeni iznos od 1.620,37 kuna uračunati je u ukupnu preplatu koja je prikazana u Tablici br. 4. ovog nalaza i mišljenja.
38. Tužitelj prihvatio je nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je sukladno nalazu i mišljenju uskladio tužbeni zahtjev.
39. Tuženik pismenim podneskom koji je zaprimljen kod ovoga suda dana 14. travnja 2025. godine navodi da ne prigovara samo matematičkom izračunu vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja kako je već tijekom postupka navodio.
40. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještak svoj nalaz i mišljenje dao u skladu s pravilima struke te je isti izradio kako mu je određen nalogom ovoga suda.
41. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.
42. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.
43. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.
44. Ovaj sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje na više plaćeno zbog ništetne odredbe po valutnoj klauzuli obzirom na dan podnošenja tužbe tj. 12. lipnja 2023. godine i početak roka zastare 14. lipnja 2018. jer nije prošlo 5 godina. (čl. 225 ZOO.)
45. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.
46. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
47. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
48. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu u iznosu od 13.339,83 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.
49. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).
50. Tuženik neosnovano je istako prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja navodeći da je iz prometa po partiji kredita razvidno da su uplate na ime podmirenja ovoga kredita između ostalog vršene od strane EJ. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni stan kupila EJ te da je vjv. kupovninu isplatila banci jer je banka imala potraživanje prema tužitelju. Tužitelju se vršila ustega od plaće, a taj je stan kasnije prodao pa je na taj način i kredit kasnije otplaćen.
51. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.
51.1. Sud o troškovima (VPS 13.339,83 EUR) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 -dalje Tbr.), primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 9. t. 3., sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1.) u iznosu od 500,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 2.) dana 23. siječnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1.) od 28. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 1.) dana 12. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR, ročište za objavu i uručenje presude (Tbr. 9. t. 3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 2.100,00 EUR, sa PDV-om od 25% u iznosu od 525,00 EUR, ukupno 2.625,00 EUR, predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 265,64 EUR, 2.890,64 EUR.
52. Na dosuđeni iznos troškova od 2.890,64 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 27. lipnja 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
53. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.
Koprivnici, 27. lipnja 2025. godine.
Sutkinja:
Draga Parag
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnica Sonja Dušić Poljak iz Koprivnice
2. Odvjetnik Kruno Knežević iz Zagreba
