REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-362/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici EA, dipl. iur., protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici DA, mag.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 5. ožujka 2025., poslovni broj: P-3740/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 5. ožujka 2025., poslovni broj: P-3740/2024-7.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, da plati tužitelju Hrvatskoj zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od sveukupno 3.705,62 EUR do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U žalbi se uopćeno poziva i na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku citirajući odredbu navedenog članka, zatim na pogrešnu primjenu materijalnog prava smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu po načelu mlađa pravna norma zamjenjuje stariju (lex posterior derogat priori) i da se u ovom predmetu ne radi o tužbi oštećenika po polici osiguranja, već se radi o tužbi institucije javnog prava, te da člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije obuhvaćena obiteljska mirovina, novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja, troškovi profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi korištenja toga prava, te napose da intencija zakonodavca nije bila da društva za osiguranje ne nadoknađuju štetu, pri čemu citira odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.
2.2. Slijedom navedenog predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te da u cijelosti preinači pobijanu presudu. Ne traži trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP) na koju se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
6. U prvostupanjskom postupku kao nesporno je utvrđeno:
- da je za nastali štetni događaj - prometnu nezgodu od 27. veljače 2006., odgovoran osiguranik tuženika RA vozač motornog vozila (autobusa), u kojem je osiguranik tužitelja FA zadobio teške tjelesne ozljede,
- da je osiguranik tuženika proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće opisano u članku 272. stavka 1. i 2. KZ-a, kažnjivo po članku 272. stavka 2. KZ-a, presudom Općinskog suda u SV. Ivanu Zelini, poslovni broj: K-135/06-10 od 5. listopada 2006., pravomoćne istog dana,
- da je rješenjem tužitelja od 11. studenog 2007., KLASA: 141-02/06-01, URBROJ: 341-25-01/3-06-217705, osiguraniku tužitelja FA, počevši od 14. studenog 2006., priznato pravo na invalidsku mirovinu i to zbog ozljede na radu 60% i zbog bolesti 40%,
- da je tužitelj u razdoblju od 1. studenog 2022. do 30. travnja 2024., isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu u iznosu od 6.176,03 eura, od čega je s osnove štetnog događaja u uzroku invalidnosti sa 60%, isplatio iznos od 3.705,62 eura koji iznos potražuje od tuženika na ime naknade štete.
6.1. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te je li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19; - dalje ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; - dalje: ZOOP).
7. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavne odredbe ZOOP-a, a ne odredbe ZOMO- a, pri čemu se poziva i na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
8. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode), a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., te Rev-444/2023 od 20. rujna 2023).
10. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:
„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP.“
11.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno je: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."
12. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima, obvezu tuženika treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP-a, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda, te ističe da pozivanje tužitelja na suprotnu sudsku praksu županijskih sudova nije relevantno.
13. Pravilno je prvostupanjski sud odluku donio i primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a, jer je teret dokaza činjenice o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi mu bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, na tužitelju, sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP- a.
14. Slijedom navedenog žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 27. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
