REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1264/2024-16

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. ZĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. SĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 3. NĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], a koje zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. CĐ pok. RĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 3. GĐ pok. ĐĐ, 4. FĐ ž. Z, 5. ZĐT, 6. PĐ ud. pok. MĐ, 7. ŠĐ pok. MĐ, 8. ĐĐ pok. S, 9. EĐ ž. N pok. C, 10. VĐ pok. N, 11. HĐ pok. N, 12. LĐ pok. ĐĐ, 13. ŽĐ pok. ĐĐ, 14. SĐT, 15. NĐT, 16. CĐT, 17. RĐT, 18. GĐT, 19. ĐĐT, 20. FĐT, 21. OĐ pok. UĐ, 22. UĐ pok. UĐ, 23. ČĐ pok. UĐ, 24. KĐ pok. UĐ, 25. IĐ pok. UĐ, 26. ČĐ pok. UĐ, 27. KĐ pok. UĐ, 28. JĐ pok. UĐ, 29. AĐ pok. R, 30. MĐ. R i 31. UĐ pok. R (oni ad/2 - ad/31, odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremena zastupnica Matea Burazin Lončar, odvjetnica iz Imotskog) radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 16. lipnja 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 27. lipnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se zahtjev tužitelja, koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji, svaki za 1/3 dijela, vlasnici nekretnine koju tvore: d. k. č. br [katastarska čestica] površine 29 m², z. u. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] površine 25 m², z. u. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] površine 546 m² z. u. [broj ZK uloška], d. k. č. br. [katastarska čestica] površine 486 m² z. u. [broj ZK uloška], ukupne površine 1086 m², sve k. o. [katastarska općina] – Glavina (po katastarskom stanju novoj izmjeri: d. k. č. br. [katastarska čestica] površine 10 m², d. k. č. br. [katastarska čestica] površine 232 m², d.l.č.br 1742 površine 844 m², ukupne površine 1086 m², sve k. o. [katastarska općina] – [adresa] ), upravo nekretnine koja je omeđena crtom koja spaja točke A-B-C-D-E-F-G-H-I-J na skicama vještaka Davora Bubala od dana 19.12.2024. god, koje skice čine sastavi dio ovopredmetnog geodetskog vještva vještaka Davora Bubala od dana 19.12.2024. god, sastavni dio ovog spisa i ove presude, pa su slijedom toga tužitelji ovlašteni, temeljem ove presude uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine na ime svakog od tužitelja za 1/3 dijela u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, uz istodobno brisanje prava tuženika (izuzev upisanog zaloga – hipoteke u korist Republike Hrvatske pod Z-690/2009 na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina), upisanih u zemljišnoj knjizi u pogledu te nekretnine, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Postupanje u ovoj parnici – valja to u uvodu kazati – započelo je podnošenjem tužbe koju je 21.05.2023. godine podnio prednik tužitelja, sada pok., ZĐ. U tužbi koju je on podnio protiv tuženika ad 1 – ad 20 i u odnosu na sve kat.č.zem. označene u izreci izuzev kat. č. zem. [katastarska čestica], taj tužitelj je – u bitnome – naveo, da su još njegovi prednici dosjeli prema tuženicima na uparničenoj nekretnini, a da su njemu naposljetku pripali svi pravni učinci stečeni tim dosjedanjem te je na izloženoj osnovi zahtijevao da ga sud deklarira vlasnikom te nekretnine i ovlasti na upis tog prava u mjerodavnoj evidenciji vlasništvo nekretnina i to upis lišen ma kakvih tereta trećih.

2. U tijeku parnice, umro je prednik tužitelja sada pok. ZĐ, a u njegovu pravnu poziciju stupili su baš tužitelji.

Oni su pak ostali pri svim njegovim navodima i zahtjevima te su, nakon spoznaje da utuženjem nije obuhvaćen i dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] koji sa preostalim uparničnim nekretninama tvori jedinstvenu nekretninu, podnijeli posebnu tužbu protiv preostalih tuženika označenih u uvodu (onih ad 21 – ad 31), a vezanim za deklariranje njihovih prava i na toj neto označenoj kat.č.zem.

3. Nakon raspolaganja tužitelja upisanog pod 2, a u okviru parnice koja je započela podnošenjem njihove tužbe zavedene pod P-464/2025, ovaj sud je, radi ekonomičnosti postupka, u skladu sa određenjima članka 313. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91 – 125/23, dalje ZPP), odlučio o spajanju te parnice parnici P- 1264/2024 i nastavio zajedničko raspravljanje povodom svih postavljenih zahtijevanja tužitelja.

4. Tužitelji su pak, naposljetku, učinili dodatno raspolaganje, jer su odustali od zahtijevanja brisanja prava Republike Hrvatske upisanih u zemljišnu knjigu u odnosu na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa], na koje raspolaganje je tužena Republika Hrvatska i pristala.

5. Utoliko je u ovoj parnici, u konačnici, preostalo odlučivati isključio o ne/postojanju apsolutnog prava tužitelja na posrednom predmetu spora ove parnice označenom u izreci.

6. Tužena Republika Hrvatska (ona ad 1) je do trenutka raspolaganja tužitelja opisanog u odlomku 4 obrazloženja iskazivala protivljenje spram nje postavljenom zahtjevu tužitelja, a naposljetku je, uz onakav odgovor na raspolaganje tužitelja kakav smo izložili u četvrtom odlomku, jasno iskazala da njenih prava na uparničenoj nekretnini nema.

7. Tuženik CĐ pok. RĐ (tuženik ad 2), iako je uredno pozivan pristupiti ročištima, ročištima nije pristupao niti je podnio pisani odgovor na tužbu.

8. Pak, privremena zastupnica tuženika ad 3 – ad 31, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporila istinitost tvrdnji tužitelja i osnovanost postavljenog zahtjeva.

9. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvaci za uparničene kat.č.zem., pročitano je rješenje o nasljeđivanju broj O-205/92 od 1. lipnja 1992. godine, obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica/e i foto snimci) vještaka Davora Bubala od 19. prosinca 2024. godine, zaprimljena je izjava RĐ pok. RĐ te su u statusu svjedoka saslušani ĆĐ pok. Ivana, DĐ ud. CĐ "Ćipe" i BĐ pok. ČĐ.

10. Pravno su osnovana zahtijevanja koja su tužitelju postavljena u parnici.

11. Uviđajem obavljenim na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine utvrđeno je – među inim – da uparničena nekretnina, dakle sastavnice te nekretnine (u izreci opisani dijelovi tamo navedenih kat.č.zem.) tvore jedinstvenu prostornu cjelinu.

12. Na osnovi iskazivanja svjedoka ĆĐ, iskazivanja koje potvrđuju, kako izjava RĐ pok. RĐ, brata izvornog tužitelja u ovoj parnici, odnosno djevera i strica sadašnjih tužitelja, tako i sadržaj posvjedočenja svjedokinje DĐ ud. CĐ "Ćipe" i BĐ pok. ČĐ, utvrđeno je da su nakon vremenski dugotrajnog posjedovanja te nekretnine po njihovim prednicima, 80-tih godina prošlog stoljeća u posjed nekretnine stupili izvorni tužitelj ZĐ, označeni "izjavitelj" RĐ, te njihov brat CĐ, a oni da su pristupili diobi ukupnosti nekretnine koje da je uparničena nekretnina dio i da je u toj diobi uparničena nekretnina, nekretnina na lokalitetu "Međine", pripala u diobeni dio, dakle u isključivo vlasništvo izvornom tužitelju, dakle neposrednom predniku sadašnjih tužitelja ZĐ pok. RĐ.

13. Čitanjem pak ovosudnog rješenja o nasljeđivanju O-597/2023 od 29. prosinca 2023. godine, utvrđeno je da su pok. ZĐ pok. RĐ naslijedili u ovom postupku tužitelji.

14. Utvrđeno je dakle na prethodno opisanim osnovama da su tužiteljima, uz su/posjed na uparničenim nekretninama naposljetku pripali i svi pravi učinci koji su njihovi prednici stekli posjedovanjem predmetne nekretnine kroz barem četrdesetogodišnje razdoblje.

15. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96

– 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe (kao nekretnine u konkretnom slučaju) stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja (naglašavamo: zbog toga je i učinjeno ono prethodno spomenuto izdvajanje četrdesetogodišnjeg razdoblja iz, zasigurno, kudikamo duljeg razdoblja posjedovanja predmetnih nekretnina po tužitelju i prednicima), dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

16. Prethodno smo izložili utvrđenje da su prednici tužitelja i oni osobno predmetne nekretnine kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.

16.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti prednika tužitelja na predmetnim nekretninama naposljetku pripali baš tužiteljima.

16.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnim nekretninama ne bi postojala isključivo prava tužitelja, naprosto preostalo zaključiti da nad tim nekretninama, stečena baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoje isključivo, izvanknjižno stečena, vlasnička prava tužitelja, prava – ovo naglašavamo samo radi konteksta postojanja tužene Republike Hrvatske u ovoj parnici

– lišena ma kakvih tereta, izuzev što su opterećena upisanom zabilježbom u korist netom spomenute tužene.

16.3.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjevi tužitelja postavljeni u ovoj parnici u svrhu utvrđenja njihovih apsolutnih stvarnih prava imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

17. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

17.1.Tužitelji su, makar su su/posjed na predmetnoj nekretnini stekli na derivativnim osnovi, su/vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekli su dosjedanjem/ima, dakle, na originarnim osnovama.

17.2. Stoga i njihovi kondemnatorni zahtjevi postavljeni u ovoj parnici u svrhu stvaranja pretpostavki zemljišnoknjižnom upisu stečenih prava u mjerodavnu evidenciju vlasništva nekretnina, u smislu određenja netom spomenute norme, imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

18. Dakle, zahtjevi tužitelja (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

18.1. Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 27. lipnja 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.