REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-136/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj
stvari tužitelja BOSNIĆ d.o.o., Žrnovnica, OIB 25825171166, kojeg zastupa
punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika AUTOTECHNICA
FLEET SERVICES d.o.o., OIB 79307978677, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 274,
kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući
o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj Povrv-2427/2021 od 29. studenoga 2022., 31. kolovoza 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2427/2021 od 29. studenoga 2022. u dijelu točke
I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika
Kristijana Hukelja iz Zagreba poslovni broj Ovrv-7497/2020 od 6. studenoga 2020., a
kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 317,16 EUR / 2.389,61 kn sa
zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče na iznos od 132,28
EUR /996,63 kn od 9. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022., na iznos od 184,88 EUR /

1.392,98 kn od 30. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022., a na iznos od 317,16 EUR /

2.389,61 kn od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%-tnih poena, u roku od osam
dana.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2427/2021
od 29. studenoga 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog
iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Kristijana Hukelja poslovni broj Ovrv-7497/2020
od 6. studenoga 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od osam

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 44 Pž-136/2023-2 2

dana platiti iznos od 991,73 EUR / 7.472,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i to:

- na iznos od 99,44 EUR / 749,25 kn od 21. srpnja 2020. do isplate,
- na iznos od 99,42 EUR / 749,09 kn od 25. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 293,89 EUR / 2.214,30 kn od 25. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 65,22 EUR / 491,40 kn od 25. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 368,54 EUR / 2.776,80 kn od 25. rujna 2020. do isplate i
- na iznos od 65,22 EUR / 491,40 kn od 25. rujna 2020. do isplate, i u dijelu
kojim mu je naloženo naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 179,18 EUR /

1.350,00 kn sa zateznom kamatom od 6. studenoga 2020. do isplate po stopi koja se
određuje na odnose iz trgovačkih ugovora, kao i u točkama III. i IV. izreke te se u tom
dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke citirani platni nalog javnog
bilježnika Kristijana Hukelja iz Zagreba održan na snazi za isplatu iznosa od 1.308,89
EUR / 9.861,85 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz
trgovačkih ugovora i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.350,50 kn / 179,18
EUR sa zateznom kamatom po istoj stopi od 6. studenoga 2020. do isplate. Točkom
III. izreke je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 892,97
EUR / 6.728,12 kn sa zateznom kamatom od 29. studenoga 2022. do isplate po stopi
koja se određuje na ostale odnose, dok je točkom IV. izreke odbijen tužiteljev zahtjev
za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.637,05 EUR /12.334,37 kn kao
neosnovan.

2. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev primjenom odredaba članaka

253., 262., 286. stavka 1. i 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“
broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/28 i 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO). Sud je
utvrdio da je sporna činjenica jesu li izvršene usluge zaračunate utuženim računima
koji se odnose na dijagnostiku i servis za osam tuženikovih vozila. Sud je izvršio uvid
u račune koje je tužitelj ispostavio tuženiku, u korespondenciju između stranaka
izvršenu putem e-maila, isprave tuženika u svezi s odbitkom pretporeza, izjave
zakonskog zastupnika tužitelja te svjedoka Hrvoja Lalića koji je i saslušan
zamolbenim putem te je primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem
tekstu: ZPP) slobodnom ocjenom dokaza utvrdio da je usluga izvršena. Prethodno je
utvrdio da je tuženik prihvatio tužiteljeve ponude za obavljanje navedenih usluga
djelomično, jer je razvidno da tužitelj ne potražuje u računima cjelokupne iznose po
ponudama, već su računi umanjeni jer tuženik očito na određene popravke nije
pristao pa proizlazi da tužitelj utužuje samo usluge koje je obavio. Sud to utvrđuje i iz
iskaza saslušanog svjedoka Hrvoja Lalića, voditelja radionice kod tužitelja, koji je
iskazivao da su mu računi poznati, da ih je prekontrolirao i potvrdio da su radovi
izvedeni, a da se kod tužitelju u internom sustavu svaki izvršeni rad na pojedinom
vozilu dokumentira, na temelju čega djelatnici za izdavanje računa iste potpisuju, a
svjedoku se ti računi dostavljaju na ovjeru. Sud je također slobodnom ocjenom
dokaza u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva i visine zahtjeva cijenio e-mail

Poslovni broj: 44 Pž-136/2023-2 3

korespondenciju između stranaka pri čemu citira pojedine e-mail poruke upućene od
Ivane Škaro, Borisa Bačkonje, Luke Radića, Marka Bosnića, Bojana Žugčića, iz kojih
zaključuje o intenzivnom poslovnom odnosu između stranaka, o dostavljanju ponuda
za obavljanje spornih radova i potvrđivanju tih ponuda od strane Borisa Bačkonje,
voditelja tehničkog odjela tuženika, iz čega je također moguće zaključiti da je tužitelj
izvršio radove po utuženim računima. Pri tome sud obrazlažee da se sporne
činjenice mogu dokazivati svim dokaznim sredstvima pa ocjenjuje neosnovanim
tuženikove prigovore kojima ukazuje na nedostatak pisane dokumentacije. Kako sve
okolnosti konkretnog slučaja pružaju valjanu osnovu za zaključak da je među
strankama uspostavljen obveznopravni odnos u izvršenju kojeg je tužitelj isporučio
tuženiku uslugu, a tuženik nije izvršio obvezu plaćanja cijene, presuđeno je kao u
izreci. Odluka o trošku se temelji na odredbama članaka 154. stavka 1., članka 155.,
članka 158. i članka 164. ZPP-a.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv dijela presude u kojem nije uspio, zbog svih
žalbenih razloga, ističući prije svega bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2.
točke 11. ZPP-a koja se sastoji u nedostacima presude zbog kojih se presuda ne
može ispitati. Nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi su
nejasni i proturječni, odnosno u razlozima presude postoji proturječnost između
onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima u postupku i
samih tih isprava i zapisnika. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično
suđenje koje znači zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova, a obrazloženja
sudskih odluka koja ne sadrže ozbiljne i dostatne razloge za ocjenu odluke, upućuje
na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i materijalnopravnom smislu, a pobijana
presuda je upravo takva. Sud obrazlaže da je na temelju okolnosti izdavanja računa
zaključio o pružanju usluge koju tužitelj pokušava naplatiti, iako je tuženik tijekom
postupka ustrajao u tvrdnjama da usluge nisu pružene, odnosno radovi nisu izvršeni.
Sud obrazlaže da je zaključio o tužiteljevom izvršenju spornih radova zato što je
tuženik prihvatio ponudu za izvođenje istih. Međutim, prvostupanjski sud ispušta iz
vida da okolnost prihvata ponude odnosno sklapanja ugovora ne znači da je takav
ugovor i izvršen. Sud obrazlaže da je iz e-mail korespondencije vidljivo da su stranke
bile u intenzivnom poslovnom odnosu i da se iz toga može zaključiti da je tužitelj
izvršio svoje usluge, koji je zaključak paušalan, ne proizlazi iz sadržaja
korespondencije koja prileži spisu. Žalitelj ukazuje na sadržaj e-mail korespondencije
koja se dostavlja u prilogu podneska od 30. prosinca 2020. iz koje proizlazi da je
tuženik više puta zatražio od tužitelja dostavljanje dokaza o tome koji su dijelovi
izmijenjeni na vozilima, čemu tužitelj nije udovoljio. Stoga su promašeni zaključci
prvostupanjskog suda da iz e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj izvršio
usluge i radove, a da se tuženik to obvezao platiti. Nejasno je iz kojeg točno e-mail
dopisa je prvostupanjski sud zaključio o tim odlučnim činjenicama. Spisu ne prileži
niti jedan dokaz o odlučnoj činjenici da je tužitelj izvršio radove i ugradio zamjenske
dijelove koje pokušava naplatiti. Tijekom cijelog postupka tuženik ističe te prigovore,
a sud nije cijenio iste, kao niti isprave iz kojih proizlazi da tuženik nije koristio pravo
na odbitak pretporeza na utužene račune, odnosno da je koristio odbitak pretporeza
za neke račune u dobroj vjeri. Sud je propustio ocijeniti tuženikove prigovore koji su
usmjereni na to da je tužitelj propustio predložiti izvođenje prometnog tehničkog
vještačenja, ili dostaviti radne naloge i dokumentaciju iz koje bi se moglo zaključiti o
izvršenju utuženih radova. Proizlazi da je sud cijenio tuženikove prigovore u

Poslovni broj: 44 Pž-136/2023-2 4

kontekstu postojanja poslovne suradnje, a ne u kontekstu tuženikove tvrdnje da
radovi i usluge navedeni u utuženim računima izvršeni, što je sporno tijekom
postupka. Stoga je nejasno obrazloženje kojim se sud poziva na odredbe Zakona o
obveznim odnosima o obliku sklapanja ugovora, jer su tuženikovi prigovori bili glede
dokazivanja izvršenja utuženih radova. Sud prihvaća iskaz svjedoka Hrvoja Lalića,
tužiteljeva zaposlenika da su radovi izvršeni, iako je svjedok u svom iskazu
eksplicitno naveo da se svaki pojedini izvršeni rad dokumentira u internom sustavu
tužitelja, a tužitelj tijekom postupka nije dostavio radne naloge niti predložio
provođenje prometno tehničkog vještačenja. Nerazumljivi su navodi o tome da je
opće poznata činjenica da je tužitelj izveo radove za koje ne postoji mogućnost
fotodokumentacije, nije jasno na temelju kojeg stručnog znanja je to prvostupanjski
sud zaključio. Presuda je proturječna sama sebi a nejasna u izreci, jer je u točki I.
izreke u cijelosti održan na snazi citirani platni nalog, dok je u točki II. izreke isti
dijelom ukinut za troškove postupka. Tuženik osporava i odluku o troškovima
dosuđenim tužitelju pa s obzirom na nezakonitost presude predlaže žalbu usvojiti i
presudu preinačiti te ukinuti platni nalog u cijelosti uz naknadu parničnih troškova
uključujući i žalbene postupke tuženiku, a podredno predlaže presudu ukinuti i
predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o trošku kojom mu nisu dosuđeni svi
zatraženi troškovi, odnosno protiv dijela točke IV. izreke presude. Osporava tu odluku
u odnosu na odbijen trošak za sastav prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne
isprave od 5. studenog 2020. u iznosu višem od 750,00 kn s pripadajućim PDV-om
koji je sud dosudio primjenom pogrešne odredbe Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika, odnosno propustivši primijeniti izmjenu odredbe Tarifnog
broja 48. Tarife kojom je propisano da, kada sud odlučuje o nagradi troškova
zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na
snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Napominje da je 7. studenog

2022. stupila na snagu izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika te je u Tarifnom broju 50. propisano da vrijednost boda iznosi 15,00 kn.
Nadalje, sud je pogrešno tužitelju priznao trošak samo jednog obrazloženog
podneska, dok mu prema Tarifnom broju 8. točke 1. Tarife može priznati trošak 4
takva podneska, a tužitelj ih je dostavio čak 5. Troškovi zastupanja na ročištima koja
su održana na dan 8. veljače 2022., 12. travnja 2022. i 4. listopada 2022. su
pogrešno dosuđeni primjenom Tarifnog broja 9. točke 2. Tarife, odnosno kao da se
raspravljalo samo u procesnim pitanjima. Naime, prema zapisnicima s održanih
ročišta proizlazi da su se na svakom od tih ročišta stranke upustile u raspravljanje pa
tužitelju pripada nagrada po Tarifnom broju 9. točke 1. Tarife. Također, tužitelju je
neosnovano uskraćen trošak pristupa na ročište za objavu presude, slijedom čega
predlaže presudu preinačiti kako je navedeno u žalbi i naknaditi tužitelju troškove
povodom žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su dijelom osnovane, a dijelom nisu osnovane.

7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2.
ZPP-a, u vezi odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih

Poslovni broj: 44 Pž-136/2023-2 5

žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presudu je djelomično valjalo potvrditi, a
dijelom ju je zbog bitne povrede postupka valjalo ukinuti zbog nerazumljivosti i
nedostatnosti razloga o odlučnim činjenicama.

8. U odnosu na tuženikovu žalbu

9. Tuženik osnovano ukazuje na ostvarenje bitne povrede postupka iz članka

354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koja se sastoji u nerazumljivosti razloga presude o
odlučnim činjenicama na kojima sud zasniva svoju odluku o osnovanosti tužbenog
zahtjeva primjenom odredbe članka 590. ZOO-a, odnosno kojom dosuđuje tužitelju
naknadu za izvršenu uslugu servisiranja i dijagnostike na tuženikovim vozilima.

10. Tužitelj je postupak započeo prijedlogom za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave utužujući 8 računa kojima tuženiku zaračunava određene
usluge na točno određenim vozilima, koje usluge je tuženik već u prigovoru osporio,
slijedom čega pravilna primjena materijalnog prava ukazuje na dužnost tužitelja
dokazati svoju tražbinu u osnovi i visini. I osnovu i visinu utuženih računa izričito je
tuženik osporio u prigovoru.

11. Kako iz sadržaja priloženih računa proizlazi da tužitelj zaračunava usluge
rada kao i ugradnju određenih dijelova i potrošnju određenih materijala pri izvršenju
usluge za tuženikova vozila, tuženik je pravilno tijekom postupka ukazivao na
tužiteljevu obvezu dokazivanja ne samo osnove već i visine računa. To znači da je
bilo potrebno utvrditi ne samo postojanje poslovnog odnosa, kojeg sud ocjenjuje
intenzivnim između parničnih stranaka, nego za svaki pojedini račun utvrditi sadržaj
usluge i rada koji je tužitelj za tuženika obavio i vrijednost tog rada, odnosno
ugrađenog materijala, drugim riječima tužitelj je trebao dokazati visinu tražbine po
svakom računu.

12. Žalitelj s pravom ukazuje na nedostatne, prema navodima žalbe paušalne
razloge obrazloženja presude, kada sud ocjenjuje osnovanost utuženih računa
pozivom na e-mail korespondenciju između stranaka, pri čemu sud citira pojedine e-
mail poruke određenih osoba za koje nije jasno u kojoj su ulozi i kod koga od
stranaka. Štoviše, iz spisa proizlazi da uz poruke na koje sud primjerice upućuje u
točki 15. obrazloženja, u zaglavlju ili u potpisu stoji naznaka „Hertz“, a poruke ne
sadrže podatke iz kojih bi se moglo zaključiti o tome da je, kao što sud navodi, Boris
Bačkonja, voditelj tehničkog odjela tuženika. Dakle, iz navedene e-mail
korespondencije ne proizlaze dokazi o spornim činjenicama izvršenja konkretnih
usluga zaračunatih konkretnim računima, na što s pravom ukazuje žalitelj. U tome se
sastoji proturječnost razloga presude sa sadržajem tih isprava.

13. Žalitelj također pravilno ukazuje i na nedostatnost razloga pobijane
presude u ocjeni iskaza saslušanog svjedoka, voditelja radionice kod tužitelja, Hrvoja
Lalića, koji je doista iskazivao o tome, što i sud prihvaća, da se kod tužitelja svaki
izvršeni rad na pojedinom vozilu dokumentira u internom sustavu. Tuženik je stoga
pravilno ukazao na proturječnost razloga, odnosno na pogrešnu primjenu
materijalnog prava kada sud primjenjujući pravila o teretu dokazivanja ne ocjenjuje
osnovanim tuženikov prigovor o nedostatnoj dokaznog snazi predmetne e-mail

Poslovni broj: 44 Pž-136/2023-2 6

korespondencije, odnosno iskaza navedenog svjedoka. Prema ocjeni ovog suda
nejasan je i navod u točki 15. obrazloženja da je sud slobodnom ocjenom dokaza u
prilog osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva cijenio e-mail korespondenciju. Svaki
se dokaz kojeg sud izvede cijeni sukladno odredbi članka 8. ZPP-a na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a na temelju
rezultata cjelokupnog postupka, dok se slobodnom ocjenom odlučuje, primjerice, u
smislu odredbe članka 223. ZPP-a, što ovdje nije slučaj. Sud na temelju izvedenih
dokaza mora utvrditi odlučne činjenice, a ako ne može neku činjenicu sa sigurnošću
utvrditi primijenit će pravila o teretu dokazivanja. Ova pravila zapravo ukazuju na
sadržaj materijalnog prava, u konkretnom slučaju na odredbu članka 590. ZOO-a
prema kojoj se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, a
naručitelj se obvezuje za izvršeni rad platiti mu naknadu. U tom smislu je odlučna
činjenica je li tužitelj obavio posao koji zaračunava predmetnim računima, o čemu za
sada presuda nema razumljive razloge, osim u odnosu na 2 računa za koja je
tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, kako to proizlazi iz isprava koje je
dostavio sam tuženik.

14. I tu valja ukazati na pravila o teretu dokazivanja koja za konkretnu situaciju
propisuju predmnijevu postojanja tražbine, ako je tuženik za tražbinu koju je tužitelj
utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza. To je
pravilo sadržano u odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a. Tuženiku je dopušteno
dokazivati suprotno od te predmnijeve, no prema ocjeni ovog suda tuženik nije
dokazao suprotno od predmnijevane činjenice da je po računima broj 1515/11561/3
(list 7. spisa) i broj 1714/11561/3 (list 9. spisa) obavljena predmetna usluga.
Tuženikovo prebacivanja tereta dokaza na tužitelja za izvršenje usluge po
navedenim računima ne može se uzeti kao uspješno tuženikovo dokazivanja spornih
činjenica suprotno citiranoj zakonskoj predmnijevi. Baš zbog predmnijeve, tužitelj za
te račune nije trebao dokazivati da je uslugu izvršio, već je tuženik trebao dokazati
protivno, što nije učinio.

15. Zbog navedenog je presudu valjalo u dijelu koji se odnosi na navedena 2
računa potvrditi kao pravilnu i zakonitu, na temelju odredbe članka 368. stavka 2.
ZPP-a, jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava na koju upućuju navedena
pravila o teretu dokazivanja valjalo jednako presuditi u tom dijelu.

16. Naprotiv, zbog počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2.
točke 11. ZPP-a, presudu je valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 369. stavka 1.
ZPP-a u dijelu kako je navedeno u izreci rješenja.

17. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će ponovno zakazati glavnu
raspravu te će ponovno ocijeniti dokaze koje može uzeti u obzir u sporu male
vrijednosti u smislu odredbe članka 461.a stavka 3. ZPP-a, a u ponovljenoj odluci će
otkloniti bitnu povredu postupka koja se sastojala u nerazumljivim razlozima na koje
je ukazano u ovom ukidnom rješenju. U ponovljenom postupku sud će odlučiti i o
troškovima postupka.

18. U odnosu na tužiteljevu žalbu

Poslovni broj: 44 Pž-136/2023-2 7

19. I odluku o trošku je za sada valjalo ukinuti, pa i u dijelu točke 4. koju
osporava tužitelj, s obzirom na činjenicu da je presuda u pretežitom dijelu ukinuta i
predmet vraćen na ponovno suđenje. Glede žalbenih navoda, pozivom na odredbu
članka 375. stavka 4. ZPP-a valja reći da žalitelj pogrešno smatra da bi mu po
Tarifnom broju 8. točke 1. valjalo dosuditi trošak sastavljanja četiri obrazložena
podneska, naročito s obzirom na odredbu članka 461.a ZPP-a, a također i obzirom
na odredbu Tarifnog broja 8. točke 1. Tarife kojom je predviđeno plaćanje pune
naknade za jedan obrazloženi podnesak kojim se odgovara na navode prigovora
protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje, žalitelj pogrešno
smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu Tarifnog broja 9. točke 2. Tarife za
ročišta za koju mu je dosudio takvu naknadu, jer pravilnost primjene navedenog
Tarifnog broja 9. točke 2. Odvjetničke tarife proizlazi iz sadržaja zapisnika s
navedenih ročišta. Pravilno, međutim, žalitelj smatra da je potrebno dosuditi nagradu
i za pristup na ročište za objavu presude, no pravo na tu nagradu zavisi od uspjeha u
sporu sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, o čemu će sud odlučiti u
ponovljenom postupku.

20. Zbog navedenog je i odluku o trošku postupka za sada valjalo ukinuti na
temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu
na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 31. kolovoza 2023.

Sutkinja Jagoda Crnokrak

Broj zapisa: 9-3085c-104dc

Kontrolni broj: 0e944-372a8-1fd72

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.