REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-217/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Nevenku Jurišiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad. 1 IMETAK PLASMAN d.o.o. u likvidaciji, J.J. Strossmayera 7, Županja, OIB: 93364702620, zastupanog po pun. Hrvoju Ćutuku, odvjetniku u Splitu i tuženika ad. 2 BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Ivici Parlovu, odvjetniku u Splitu, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. svibnja 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja, pun. tuženika ad. 1 i pun. tuženika ad. 2, dana 27. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je Ugovor o nenamjenskom zajmu br. 0010900185 sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od 25.04.2009.g solemniziranog kod javnog bilježnika Željka Maroslavac iz Zagreba br. Ov-13806/09 dana 27.04.2009.g. zaključen između tuženika pod 1. kao zajmodavca i tuženika pod 2. kao korisnika zajma i založnog dužnika te tužitelja kao založnog dužnika NIŠTETAN i da ne proizvodi pravne učinke te se ujedno BRIŠE uknjižba hipoteke na nekretninama u vlasništvu tužitelja upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod br. Z-725/09 Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću Općinskog suda u Splitu a na temelju ugovora o kreditu br.: 0010900185 od 25.04.2009.g. solemniziran po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba br.: OV-13806/09, uknjižuje se pravo zaloga u iznosu od 1.480.264,00 kn u protuvrijednosti 199.107,81 Eur za jedno sa ugovornim naknadama i troškovima, za korist tuženika pod 1. IMETAK PLASMAN d.o.o. na teret nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja dvor sa 524 m2 i zgrada sa 340 m2, 13 ETAŽA : 64/843 1. dijela čest. zem. [katastarska čestica] povezano s vlasništvom stan broj 4., koji se nalazi na prvom katu objekta, a sastoji se od dnevnog boravka, kuhinje i blagavaone, ulaza, sobe 1, sobe 2, kupaone, WC-a, ukupne površine 61,26 m2, te kao pripatka balkona od 5,13 m2.

2.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od donošenja odluke do potpune isplate po stopi zatezne kamate koja je propisana odredbom čl. 29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad.1 parnični trošak u iznosu od 1.050,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 19.siječnja 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je ugovorom o nenamjenskom zajmu br. 0010900185 sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika, tuženik pod 1. je kao zajmodavac odobrio tuženiku pod 2. kratkoročni nenamjenski zajam na dan 25.04.2009.g. u iznosu od 820.000,00 kn sa kamatnom stopu od 13,20 % godišnje i 22 % pdv-a na iznos kamata što obračunato na taj dan iznosi 1.480.264,00 kn a kao osiguranje povrata zajma korisnik zajma i založni dužnik tuženik pod 2. da je dopustio upis založnog prava na nekretninama u k. o. [katastarska općina], te isto tako tužitelj dopustio upis založnog prava na nekretninama upisanih u k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] zu 4863 što čini u naravi : dvor sa 524 m2, zgrada sa 340 m2, 13 ETAŽA : 64/843 1. dijela čest. ze,. 63/2 povezano s vlasništvom stana br. 4., koji se nalazi na prvom katu objekta a satoji se od dnevnog boravka, kuhinje i blagovaone, ulaza, sobe 1, sobe 2, kupaone, WC-a, ukupne površine 61,26 m2, te kao pripatka balkona od 5,13 m2, upisanim kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Željka Maroslavac iz Zagreba br. Ov-13806/09 dana 27.04.2009.g. Prethodno da je tuženik pod 2. BĐ kao korisnik zajma i založni dužnik od zajmodavca tuženika pod 1. zaključio ugovor o zajmu br. 001080032 od 02.07.2008.g. na kreditni iznos od 210.000,00 kn sa kamatom od 13,20 %, a koji zapravo kredit sa kamatama nije uopće isplaćivao tako da je u dogovoru sa tuženikom pod 1. Imetak Plasman d.o.o. Zagreb zaključio novi ugovor o nenamjenskom zajmu od 25.04. 2009.g., a kojim je tuženik pod 1. isplatio korisniku kredita tuženiku pod 2. BĐ iznos kredita od 820.000,00 kn 110.463,00 Eur-a a koji iznos zapravo predstavlja ukupan iznos prvog kredita tj. glavnog iznosa od 210.000,00 kn sa kamatama i troškovima navedenog prvog kredita. Dakle, de facto, tuženik pod 1. da uopće nije izvršio stvarnu isplatu ugovorenog zajma po ugovoru o nenamjenskom kreditu od 25.04.2009.g. nego pozajmljeni iznos predstavlja kapitalizirani iznos ukupnog duga po ugovoru o zajmu od 02.07.2008.g. Kako po ugovoru o nenamjenskom kreditu od 25.04.2009.g. nije izvršena obveza isplate zajma u iznosu od 820.000,00 kn tuženiku pod 2. kao korisniku zajma to da isti predstavlja fiktivni pravni posao iz kojeg razloga je ništetan. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu i prihvati zahtjev postavljen kao u izreci presude.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik ad.1 navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ad.1 da ne spori da je dana 02. srpnja 2008. godine sklopljen ugovor o zajmu br. 001080031 između tuženika ad.2 kao korisnika kredita i založnog dužnika te tuženika ad.1 sklopljen ugovor o zajmu na iznos od 210.000, 00 kn. No, da je netočno da bi tuženik ad.1 u dogovoru sa tuženikom ad.2 zaključio ugovor o nenamjenskom zajmu na iznos od 820.000, 00 kn, koji iznos tobože prema tužitelju predstavlja, "ukupan iznos prvog kredita tj. glavnog iznosa od 210.000, 00 kn sa kamatama i troškovima navedenog postupka", te da, kako se to navodi u tužbi "po ugovoru o nenamjenskom kreditu od 25. 04. 2009. g. nije izvršena obveza isplate zajma u iznosu od 820.000, 00 kn tuženiku pod 2". Pored toga, da je netočno da tuženik ad.2 BĐ iznos zajma po ugovoru 001080031, u korist tuženika ad.1 nije isplaćivao, kako to tužitelj neistinito navodi u tužbi. Upravo suprotno, tuženik ad.2 BĐ da je izvršio povrat cjelokupnog zajma po ugovoru broj: 001080031, uključivo sa troškovima i zateznim kamatama do dana otplate, u ukupnom iznosu od 249.078, 65 kn, pri čemu da na otplatu kredita otpada 238.182, 00 kn, a na troškove kredita 10. 896,65 kn i to dana 07. 05. 2009. godine, kojom prigodom da mu je, a sukladno ugovornim uvjetima, izvršen i povrat depozita u iznosu od 52.500, 00 kn. Tuženik ad.1 ističe da nije logično da bi tuženik ad.2 uzimao zajam za vraćanje tobožnjeg duga koji je već isplatio. Osim toga, da valja spomenuti da, iznos od 820.000, 00 kn nipošto ne bi mogao predstavljati "ukupan iznos prvog kredita tj. glavnog iznosa od 210. 000, 00 kn sa kamatama i troškovima navedenog prvog kredita", kako to promašeno tužitelj tvrdi u tužbi. Naime, tuženiku ad.1 da nije poznato kojom matematičkom operacijom i po kojoj kamatnoj stopi je tužitelj došao do izračuna po kojemu bi dug od 210.000,00 kn od 02. srpnja 2008. godine do 25. travnja 2009. godine, dakle za nepunih 10 mjeseci narastao na iznos od 820.000,00 kn, da je očito kako kauzalni nexus kojega tužitelj netočnim tvrdnjama pokušava konstruirati, ne postoji. Nadalje, tuženik ad.1 da ne spori da je 25. travnja 2009. godine između tuženika ad.1 kao zajmodavca, tuženika ad.2 BĐ kao korisnika kredita i tužitelja kao založnog dužnika sklopljen Ugovor o nenamjenskom zajmu broj: 0010900185 u iznosu od 820.000,00 kn. Osim toga, a što je uobičajena praksa poslovanja tuženika ad.1 zajedno sa sklapanjem ugovora o nenamjenskom zajmu broj: 0010900185, da je sklopljen između tuženika ad.1 i tuženika ad.2 Ugovor o jamstvenom pologu temeljem kojega je tuženik ad.2 kao korisnik zajma deponirao kod tuženika ad.1 iznos od 205.000, 00 kn kao jamstveni polog, a što predstavlja 25% iznosa odobrenog zajma od 820.000,00 kn. Nakon što je pribavio sve uobičajene instrumente osiguranja po ugovoru o nenamjenskom zajmu broj: 0010900185, tuženik ad.1 da je izvršio isplatu odobrenog zajma u korist tuženika ad. 2 i to u nekoliko tranši. Upravo iz navedenoga da proističe kako su neistinite tvrdnje tužitelja o tome da isplate novčanog iznosa zajma po ugovoru broj 0010900185, nije bilo, čime da se tužba i tužbeni zahtjev ukazuju neutemeljenima u cijelosti. Tuženik ad.1 da je izvršio preuzetu obvezu po ugovoru o zajmu broj 0010900185, sve sukladno pozitivnim propisima RH, te izvršio isplatu cjelokupnog iznosa zajma u visini od 820.000, 00kn u korist tuženika ad.2. Tuženik ad.1 navodi da se protivi izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ČĐ i OĐ jer su isti već saslušani u predmetu ovog suda pod brojem P- 4778/16, a u kojem predmetu je tužitelj ustao identičnom tužbom koju je naknadno povukao. I sama ta činjenica da upućuje na cilj tužitelja za odugovlačenjem sudskog postupka kao i ovršnog postupka protiv tužitelja kao ovršenika, a koji se ovršni predmet pred naslovnim sudom vodi pod brojem OV-1588/10, pa da bi i tu valjalo tražiti motiv tužitelja da ustane sa ovom tužbom. Naime, da je očigledno da tužitelj ustajući ovom tužbom pokušava osujetiti tuženika ad.1 u namirenju svojih dospjelih potraživanja. Dakle, tuženik ad.1 predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku ad.1.

3. Tuženik ad.2 u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi navodima tužbe i predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan, navodi iz tužbe da ne odgovaraju istini.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o nenamjenskom zajmu br.0010900185 sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanje založnog prava na nekretninama založnog dužnika, zaključenog dana 27.travnja 2009.godine između tuženika ad.1 kao zajmodavca i tuženika ad.2 kao korisnika zajma i založnog dužnika i tužitelja kao založnog dužnika, te brisanje uknjižbe hipoteke na nekretninama u vlasništvu tužitelja.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj P- 4778/2016 sa svim prilozima spisa (ispravama) te saslušanjem svjedoka NĐ.

6. Tuženik ad.1 popisao je parnični trošak.

7. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Pregledom predmeta ovog suda broj P-4778/16 utvrđeno je da je u tom predmetu tužitelj dana 29.rujna 2016.godine podnio tužbu protiv istih tuženika, sa istovjetnim zahtjevom spram tuženika. U tom predmetu izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GĐ (tužiteljevog nećaka) i ČĐ. Dana 19.listopada 2017.godine doneseno je rješenje u tom predmetu kojim se smatra da je tužba povučena. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, dana 2.travnja 2019.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-443/18 kojim je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, potvrđeno je navedeno prvostupanjsko rješenje.

9. Dakle, pregledom Ugovora o zajmu broj 0010800031 zaključenog dana 2.srpnja 2008.godine između tuženika ad.1 kao zajmodavca i tuženika ad.2 kao zajmoprimca, utvrđeno je da je zajmodavac odobrio zajmoprimcu kratkoročno nenamjenski zajam na taj dan u iznosu od 210.000,00 kn u protuvrijednosti 28.973,30 EUR, na rok otplate od 12 jednakih mjesečnih rata sa kamatnom stopom od 13,20% godišnje i 22% PDV- a na iznos kamate. Ova privatna isprava solemnizirana je od strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika pod brojem OV-7924/08 dana 2.srpnja 2008.godine.

10. Pregledom predmetnog Ugovora o nenamjenskom zajmu broj: 0010900185 utvrđeno je da su isti zaključili tuženik ad.1 kao zajmodavac te tuženik ad.2 kao zajmoprimac odnosno korisnik zajma i založni dužnik te tužitelj kao založni dužnik. Radi se o nenamjenskom zajmu sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika. Iznos zajma koji je odobren tuženiku ad.2 je iznos od 820.000,00 kn odnosno protuvrijednost od 110.463,00 EUR, na rok otplate od 60 mjeseci sa godišnjom kamatnom stopom od 13,20% i PDV-om od 22% na iznos kamate. Ovaj ugovor je također, kao privatna isprava, solemniziran od strane istog javnog bilježnika, pod brojem OV-13806/09 dana 27.travnja 2009.godine.

11. Pregledom Ugovora o jamstvenom pologu broj: 0010900185 (isti broj kao predmetni Ugovor o zajmu) utvrđeno je da je isti sačinjen između tuženika dana 25.travnja 2009.godine i da tuženik ad.2 kao zajmoprimac polaže sredstva tog dana kao jamstveni polog tuženiku ad.1 prema predmetnom ugovoru o zajmu, u iznosu od 205.000,00 kn, na rok od 60 mjeseci, tuženik ad.2 ovaj polog ne može podići dok ne isplati predmetni zajam tuženiku ad.1.

12. Sud je zamolbenim putem saslušao svjedoka NĐ (sada umirovljenika), isti u svom iskazu navodi da je tijekom 2008. i 2009. godine bio djelatnik Kreditne unije Krajcar Županja, koja je po vlasničkoj strukturi povezana sa trgovačkim društvom IMETAK PLASMAN d.o.o., te da su koristili zajedničke poslovne prostore. U Kreditnoj uniji Krajcar Županja da je obavljao posao upravitelja, te da je bio zadužen za kreditne plasmane. S obzirom da se i trgovačko društvo IMETAK PLASMAN d.o.o. bavilo kreditnim plasmanima, a u to vrijeme nisu imali osobu koja bi im obavljala poslove u svezi sa kreditnim plasmanima, po zamolbi direktora trgovačkog društva IMETAK PLASMAN d.o.o., ili pak po zamolbi nekog od tadašnja četiri suvlasnika tog trgovačkog društva, da je obavljao i za to trgovačko društvo poslove analiziranja i pripreme kreditne dokumentacije za kreditne plasmane. Navodi da se sjeća da je tako između ostalog radio i pripremu kreditne dokumentacije za BĐ iz [adresa], da se ne može sjetiti je li to bilo 2008. ili 2009., te da se ne sjeća nekih konkretnijih detalja u vezi tog posla. Navodi da samo može reći da trgovačko društvo IMETAK PLASMAN d.o.o. nije davalo korisnicima drugi kredit, prije nego što se zatvorila kreditna obveza iz prethodnog kredita. Korisnicima kredita koji nisu otplatili prethodni kredit, a že!jeli su novi kredit, da se omogućavalo da novim kreditom najprije zatvore kreditnu obvezu iz prethodnog kredita, a da im se preostala razlika novog kredita isplati. Isplate da su vršene na blagajni trgovačkog društva IMETAK PLASMAN d.o.o., na adresi [adresa] u [adresa]. Navodi da se ne može točno sjetiti je li se o tome radilo i u slučaju konkretnog kredita za BĐ, da je moguće da jest, ali po saznanjima svjedoka da isk!jučuje mogućnost da korisniku kredita eventualnim novim kreditom ne bi bio isplaćen ikakav novčani iznos. Također da se ne može sjetiti je li sudjelovao u pripremanju kreditne dokumentacije za BĐ samo jednom, ili možda i dva puta, da mu je ostalo u sjećanju da je glede sklapanja kredita došao jednom kada je bilo Ijetno vrijeme te da se ne sjeća nikakvih drugih detalja u vezi tog konkretnog posla.

13. Sud kod presuđenja prihvaća iskaz svjedoka NĐ kao logičan i uvjerljiv, u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima, za navesti je da nije bilo potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza, sud drži činjenično stanje u potpunosti utvrđenim za meritorno presuđenje, a kako tužitelj i tuženik ad.2 nisu pristupili na ročište zakazano radi izvođenja dokaza njihovim saslušanjem, to je sud odustao od izvođenja tog dokaza. Pun.tužitelja naveo je da je tužitelj na odsluženju kazne zatvora, a pun.tuženika ad.2 naveo je da je taj tuženik bolestan. Dakle, radi načela ekonomičnosti postupka, a radi se o iskazu stranaka zainteresiranih za ishod postupka i supsidijarnom dokazu, to je sud stava da nije trebalo inzistirati na saslušanju tužitelja i tuženika ad.2 i da je trebalo zaključiti glavnu raspravu. Valjalo je odbiti i prijedlog tužitelja da se izvede dokaz saslušanjem njegovog brata GĐ, isti je brat tužitelja, a svi potrebni dokazi su izvedeni pa bi izvođenje ovog dokaza bilo suvišno i sud taj prijedlog odbija kao suvišan i nepotreban.

14. Dakle, sud drži logičnim ono što navodi svjedok NĐ, čiji iskaz sud prihvaća kao logičan, životan i uvjerljiv, da tuženik ad.1 nije odobravao nove zajmove ukoliko prethodni nije bio vraćen od strane dužnika, a da se novim zajmom mogla zatvoriti obveze po prethodnom zajmu. Iz dokumentacije priložene predmetu ovog suda broj P- 4778/16 proizlazi da je tuženik ad.2 tuženiku ad.1 po ugovoru o zajmu (broj 0010800031) dana 7.svibnja 2009.godine otplatio iznos od 238.182,00 kn te 10.896,65 kn, a da je istog dana po tom istom ugovoru o zajmu tuženik ad.1 vratio tuženiku ad.2 depozit u iznosu od 52.500,00 kn (list 41 do 43 tog spisa). Tom spisu priložen je i blagajnički izvještaj tuženika ad.1 (list 44) na dan 7.svibnja 2009.godine, te su razvidni i primitci tuženika ad.1 od tuženika ad.2, ali i isplate tuženiku ad.2 od strane tuženika ad.1.. Dakle, iz pregledane dokumentacije proizlazi da je po ranijem ugovoru o zajmu tuženik ad.2 vršio uplate tuženiku ad.1, bez obzira od kojih sredstava, svakako, očito je onaj prvi ugovor o zajmu između tuženika zatvoren otplatom od strane tuženika ad.2 tuženiku ad.1 i taj pravni posao je očito u cijelosti izvršen.

15. Što se tiče predmetnog ugovora o zajmu od 25.travnja 2009.godine (broj 00109185), ovom predmetu broj P-4778/16, istom prileže i uplatnice vezane baš za taj

– predmetni pravni posao, uplata na dan 7.svibnja 2009.godine po jamstvu odnosno pologu od 205.000,00 kn (list 46 spisa), isplata tuženiku ad.2 po tom pravnom poslu iznosa od 655.000,00 kn (dijela zajma) od strane tuženika ad.1 (list 47 spisa) te po istom pravnom poslu na dane 22.ožujka 2009.godine (odnosno 22.svibnaj 2009.godine) i 23.svibnja 2009.godine isplatnice tuženiku ad.2 (list 48 spisa) iznosa od 103.000,00 kn i 62.000,00 kn sa blagajničkim izvještajem tuženika ad.1 (list 49 spisa) na dan 23.svibnja 2009.godine. Sve isplate i uplate po pravnim poslovnima razvidne su i iz financijskih kartica tužitelja, potvrde FINA-e, isplatnice, blagajničkog izvještaja od 14.srpnaj 2008.godine i potvrde Croatia banka d.d. (list 68 do 73 spisa).

16. Iz pregledane dokumentacije, te iskaza svjedoka NĐ, sud drži da je očito po ranijem ugovoru o zajmu tuženika ad.2 zatvoren dio obveze tog tuženika spram tuženika ad.1, da je tuženik ad.2 dobio novi zajam, po predmetnom ugovoru od 25.travnja 2009.godine, a da su mu po predmetnom ugovoru o zajmu zaista plasirana sredstva od strane tuženika ad.1.. Koliki dio plasiranih sredstava po predmetnom ugovoru o zajmu otpada na dio obveze po ranijem ugovoru o zajmu, sud drži da nije bilo potrebe financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrditi, jer to nije niti relevantno, već je spisu P-4778/16 priložena dokumentacija. Svakako, ukoliko bi novim i predmetnim ugovorom o zajmu bila zatvorena djelomično obveza po prethodnom ugovoru o zajmu, onda bi svakako predmetni ugovor o zajmu, ovaj od 25.travnja 2009.godine, bio valjan pravni posao i proizvodi pravne učinke jer bi predmetnim pravnim poslom, koji je posljednji među strankama i vremenski je zaključen nakon ranijeg od 2.srpnja 2008.godine, bile regulirane sve obveze i prava ugovornih stranaka, pa tako i tuženika ad.2 i tužitelja. Sve ovo je tužitelju očito bilo jako dobro poznato i svakako su sve stranke, pa tako i tužitelj, željeli zaključiti predmetni ugovor o zajmu od 25.travnja 2009.godine, to je solemnizirana privatna isprava, i nikako se ne bi radilo o fiktivnom pravnom poslu koji bi bio ništetan i ne bi proizvodio pravne učinke između ugovornih stranaka, a po tom predmetnom ugovoru o zajmu tuženiku ad.2 jesu plasirana sredstva od strane tuženika ad.1 (bez obzira je li tim ugovorom zatvoren dio obveze po ranijem zajmu). Upravo predmetni ugovor o zajmu predstavlja stvarnu volju ugovornih stranaka, pa tako i tužitelja, ne radi se o fiktivnom pravnom poslu i tim pravnim poslom su tužitelj i tuženik ad.2 preuzeli obveze koje trebaju ispuniti spram tuženika ad.1. Tužitelj nije dokazao da tuženiku ad.2 sredstva po predmetnom ugovoru o zajmu nisu plasirana od strane tuženika ad.1, uopće i da se radi o fiktivnom pravnom poslu, svakako, vremenski je predmetni ugovor o zajmu zaključen nakon onog prethodnog ugovora o zajmu od 2.srpnja 2008.godine, a koji je zatvoren, pa je svakako predmetni ugovor o zajmu izraz prave volje ugovornih stranaka, tako i tužitelja, nije fiktivni pravni posao odnosno nije ništetan ugovor, isti proizvodi prava i obveze za stranke, proizvodi pravne učinke.

17. Za navesti je da bi bio prividan (simuliran ili fiktivan ugovor) ugovor iz čl.285. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23, 155/23, dalje: ZOO), ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volje stranaka da se taj ugovor izvrši nego je nastao suglasnošću volje stranaka da se stvori samo privid odnosno fikcija o sklapanju ugovora. Ovaj sud drži, temeljem svih izvedenih dokaza, da predmetni ugovor o zajmu od 25.travnja 2009.godine, koji je solemniziran, nije prividan ugovor, isti je sklopljen suglasnošću volje stranaka da se izvrši, sve stranke ugovora su htjele zaključenje ovog pravnog posla kao valjanog pravnog posla i isti je izvršen od strane tuženika ad.1, a tužitelj i tuženik ad.2 su očitovanjem svoje prave volje preuzeli obveze iz istog, iz ovog pravnog posla. Dakle, ne radi se o fiktivnom ugovoru, nego o valjanom pravnom poslu koji za ugovorne stranke proizvode prava i obveze, pa zahtjev tužitelja nije osnovan spram tuženika.

18. Što se tiče imovinskih i pravnih odnosa tužitelja i tuženika ad.2, dakle, njihovih uzajamnih potraživanja i imovinskih odnosa, to prema stavu ovog suda sa ovim postupkom nema veze, naime, u ovom postupku tužitelj traži utvrđenje predmetnog ugovora o zajmu ništetnim, fiktivnim pravnim poslom, temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da se ne radi o fiktivnom odnosno ništetnom pravnom poslu, radi se o valjanom pravnom poslu koji za ugovorne strane proizvode prava i obveze, pa je radi navedenog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku ad.1 odnosi se na trošak (s obzirom na v.p.s. od 10.000,00 EUR) sastava odgovora na tužbu od 19.veljače 2021.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 8.studenog 2023.godine, 12.ožujka 2024.godine, 23.siječnja 2025.godine i 13.svibnja 2025.godine, za svaku radnju po 100 bodova; trošak pristupa na odgođeno ročište od dana 15.listopada 2024.godine u visini od 25 bodova (25%); što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.050,00 EUR, koliko je na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tužitelj obvezan isplatiti tuženiku ad.1, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tuženiku ad.1 nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, a tuženik ad.2 nije zatražio naknadu parničnog troška od tužitelja.

U Splitu, 27. lipnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika ad. 1

3. Pun. tuženika ad. 2