UsI-2056/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja IO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja statusa obveznika poreza na dodanu vrijednost, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-19/22-01/70, URBROJ: 513-04-24-2 od 25. lipnja 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska KLASA: UP/I-410-19/22- 02/24, URBROJ: 513-07-17-02/22-1 od 21. studenoga 2022. kao neosnovan

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 23. kolovoza 2024. podnio tužbu ovom sudu, kojom je osporio zakonitost rješenja KLASA: UP/II-410-19/22-01/70, URBROJ: 513-04-24-2 od 25. lipnja 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska KLASA: UP/I-410-19/22-02/24, URBROJ: 513-07-17-02/22-1 od 21. studenoga 2022. zbog, u biti, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da je pogrešno utvrđeno da za uplate sredstava iz svoje privatne imovine nisam dokazao izvore sredstava, da kao umirovljenik ostvarujem mjesečnu mirovinu u iznosu od 2.561,99 kuna, da nema ikakvih drugih primitaka osim primitaka od mirovine i od iznajmljivanja soba turistima, da se tim poslovima bavi ukupno 22 godine i da je od 2018. do 2021. ostvario primitke od iznajmljivanja turistima u iznosu od 966.760,00 kuna. Tvrdi i da je utvrđeno da je on postao obveznikom PDV- a po sili zakona od 1. kolovoza 2022. na temelju članka 90. stavka 5. ZoPDV-a i da je to utemeljeno na podacima o ostvarenim prometima po žiro računu otvorenim u dvije banke i s obzirom na to da se sve uplate u ukupnom iznosu od 374.851,23 kuna od 1. siječnja do 31. srpnja 2022 smatraju primicima od iznajmljivanja i s obzirom na to da druge primitke nema osim mjesečne mirovine u iznosu od 2.561,99 kuna. Istaknuo je da je obrazložio sve primitke koje je ostvari od iznajmljivanja od 1. siječnja do 30. rujna 2022. na temelju podataka iz evidencije o prometu obrazac EP za 2022., a koju je obvezan voditi na temelju odredbi članka 13. Pravilnika o paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu; da je u toj evidenciji evidentirao primitak s te osnove u iznosu od 275.865,00 kuna; da je u Addiko bank d. d. otvorio poslovni žiro račun u cilju uplata predujmova od djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu i na kojem su evidentirane uplate u iznosu od 141.902,00 kuna te da je „Erste&Steiermarkischebank“ d. d. otvorio račun samo za svoje osobne svrhe, da su na tom računu evidentirane samo uplate od njegove privatne imovine koje je stekao od iznajmljivanja iz ranijih godina. Drži pogrešnim uplate koje je on izvršio na drugi žiro račun za osobne svrhe u iznosu od 16.200,00 eura tretirati kao primitke od iznajmljivanja soba. Suprotno utvrđenju poreznih tijela, tvrdi da je u nadziranom razdoblju u 2022. ostvario prihod od iznajmljivanja u iznosu od 275.865,00 kuna. Stoga je zatražio poništiti osporena rješenja.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska KLASA: UP/I-410-19/22-02/24, URBROJ: 513-07-17-02/22- 1 od 21. studenoga 2022., a kojim je utvrđeno da je tužitelj, porezni obveznik po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost (ili skraćeno: PDV) od 1. kolovoza 2022. Njime je odlučeno i da se on s danom donošenja toga rješenja upisuje u registar obveznika PDV-a.

3. U dokaznom postupku čitani su: pismeno „ [adresa], 8. studenoga 2022.“, žalba, obračuni članarine turističkoj zajednici i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-19/22-02/24.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u postupku utvrđivanja tužitelju statusa obveznika PDV-a od 1. kolovoza 2022. i kojim se ona po službenoj dužnosti i na temelju podataka iz službenih evidencija, po sili zakona, upisuje u registar obveznika PDV-a, primjenom odredbi članka 6. stavka 1. i 2., članka 77. stavka 1. i članka 90. stavka 1., 5. i 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13.., 143/14, 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20., u daljnjem tekstu: ZoPDV) i članka 186. stavka 3. i 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19., 1/20., 138/20., 1/21. i 73/21., u daljnjem tekstu: PoPDV).

7. Nije sporno da je tužitelj imirovljenik s mjesečnom isplatom mirovine u iznosu od 2.561,99 kuna i da nema ikakvih drugih primanja osim toga i primitaka od iznajmljivanja soba turistima.

7.1. Nije, u biti, sporno ni da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2022. ostvario prihod od iznajmljivanja i promet po žiro računima koje ima otvorene u Addiko bank d. d. (riječ je tvrdi o poslovnom žiro računu) i „Erste&Steiermarkischebank d. d. (tvrdi da je riječ o privatnom žiro računu) u iznosu od 275.865,00 kuna.

8. Međutim, pokazalo se spornim je li se uplate na tzv. privatnom žiro račun kojeg ima otvorenog u Erste&Steiermarkischebank d. d. u iznosu od 16.200,00 eura (nesporno izvršene od 1. siječnja do 4. ožujka 2022.) mogu tretirati prihodima koje je ostvario s osnova iznajmljivanja imovine turistima. Tužitelj tvrdi da je riječ o prihodima koje je on ostvario od iznajmljivanja ali u ranijim razdobljima prije 1. siječnja 2022.

8.1. Pokazalo se, u biti, spornim je li riječ o isporukama iz članka 90. stavka 5.

ZoPDV-a koje su oporezive PDV-om.

9. Člankom 6. stavkom 1. ZoPDV-a propisano je porezni obveznik u smislu toga zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnost, dok je prema stavku 2. toga članka gospodarska djelatnost u smislu stavka 1. toga svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja, s time da se tom djelatnošću smatra i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda .

9.1. Odredbom članka 90. stavka 1. ZoPDV-a je propisano da se malim poreznim obveznikom u smislu toga zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 300.000,00 kuna.

9.2. Prema regulaciji članka 90. ZoPDV-a vrijednost isporuka dobara i usluga, u smislu stavka 1. ovoga članka, bez PDV-a, obuhvaća: a) vrijednost isporuka dobara ili usluga koje su oporezive, b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48. i 49. toga zakona, b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48. i 49. toga zakona, c) vrijednost isporuka nekretnina i transakcija iz članka 40. stavka 1. točaka a) do g) toga zakona osim ako su te transakcije pomoćne (stavak 5.), s time da se isporuka materijalnih i nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog obveznika ne uzima u obzir pri obračunavanju vrijednosti isporuka iz stavka 1. toga članka (stavak 6.).

9.3. U skladu s člankom 186. stavkom 1. PoPDV-a porezni obveznik iz članka 6. stavka 1. ZoPDV-a koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. zakona, upisuje se u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja tekuće godine, odnosno od 1. dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. ZoPDV-a. Prema stavku 3. toga članka o činjenici da je u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. ZoPDV-a u iznosu većem od 300.000,00 kuna i time postao obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a, porezni obveznik iz stavka 1. toga obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem Zahtjeva za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a najkasnije do 15. siječnja tekuće godine odnosno do 15-og dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. ZoPDV-a u iznosu većem od 300.000,00 kuna.

10. Iz sadržaja podataka iz službenih evidencija porezne uprave kojima je javnopravno tijelo raspolagalo i uvidom u ostvarene izvode (promete) po žiro računima koje on ima otvorene u Addiko bank d. d. i „Erste&Steiermarkischebank d. d., proizlazi da je tužitelj ostvario promet, odnosno obavio isporuke dobara i usluga od 1. do 31. srpnja 2022. s osnova iznajmljivanja u iznosu od 335.036,45 kuna. Tim ispravama sud vjeruje, budući da je dijelu riječ o javnim ispravama, budući da su sadržaji ti isprava dostatno suglasni i budući da je tužitelj izrijekom potvrdio da osim mirovine i prihoda po osnovi iznajmljivanja drugih primitaka nema.

11. S obzirom na ovako izvedene dokaza i sadržaj spisa poreznog tijela te osobito uzimajući u obzir da tužitelj nije predložio sudu izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnog onomu što je utvrdilo porezno tijelo te budući da je općenito iznio ničim potkrijepljene tvrdnje vezano za pravnu prirodu spornog dijela uplata po žiro računima sud smatra dostatno raspravljenim i utvrđenim da je riječ o isporukama iz članka 90. stavka 5. ZoPDV-a, da je tužitelj te isporuke primio na žiro račune po osnovi iznajmljivanja u nadziranom razdoblju u iznosu većem od 300.000,00 kuna. Suprotna utvrđenja od onih iz poreznog postupka ali i tvrdnja da se sporna razlika odnosi na iznajmljivanja iz ranijih godina nisu razvidna ni iz isprava koje je priložio uz tužbu.

12. U izloženom je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, pravilnom primjenom citiranih mjerodavnih odredbi ZoPDV-a i PoPDV-a, tužitelja utvrdilo obveznikom PDV-a po sili zakona te kada je odredila obvezu njegova upisa u registar obveznika PDV-a i obvezu podnošenja prijave i iskazivanje PDV-a za navedeno porezno razdoblje bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda.

13. Stoga, a budući da je osporena odluka zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 27. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6. i članak 127. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju IO iz [adresa],

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, a spis predmeta tuženika KLASA: UP/I-410-19/22-02/24 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.