Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: Povrv-33/2025-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja PANOEX, d.o.o., OIB: 30241118384, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, kojeg zastupaju punomoćnici Goran Ružić i Maja Sambolek Grahovec, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Ružić i Maja Sambolek Grahovec, u Čakovcu, Uska 1/2, protiv tuženika HOTEL PICOK d.o.o., OIB: 11855315163, Đurđevac, Trg svetog Jurja 9, kojeg zastupa punomoćnica Zdenka Jukić, odvjetnica u Čakovcu, Ruđera Boškovića 12, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Tina Ružića i punomoćnice tuženika, odvjetnice Zdenke Jukić, na ročištu za objavu presude 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-4378/2023, UPP/OS-Ovrv- 728/2023 od 5. prosinca 2023. te se nalaže tuženiku HOTEL PICOK d.o.o., OIB: 11855315163, Đurđevac, Trg svetog Jurja 9, platiti tužitelju PANOEX, d.o.o., OIB: 30241118384, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, iznos od 2.491,80 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 43,90 eura od 9. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 44,05 eura od 6. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,96 eura od 7. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,57 eura od 6. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,53 eura od 7. srpnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,68 eura od 6. kolovoza 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,49 eura od 6. rujna 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,55 eura od 7. listopada 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,57 eura od 6. studenoga 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,55 eura od 7. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 43,61 eura od 6. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,68 eura od 6. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,71 eura od 9. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,92 eura od 6. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,80 eura od 6. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,70 eura od 6. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,69 eura od 7. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,28 eura od 7. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,59 eura od 6. kolovoza 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,62 eura od 14. rujna 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,66 eura od 13. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 5. studenoga 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,82 eura od 7. prosinca 2022. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 4. siječnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 8. veljače 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 10. ožujka 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 30. ožujka 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 6. svibnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 27. svibnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 13. srpnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 9. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 1. rujna 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 7. listopada 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 1. studenoga 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 1. studenog 2023. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura uvećane za pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 5. prosinca 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-4378/2023, UPP/OS-Ovrv-728/2023 od 5. prosinca 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku HOTEL PICOK d.o.o., OIB: 11855315163, Đurđevac, Trg svetog Jurja 9, platiti tužitelju PANOEX, d.o.o., OIB: 30241118384, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, iznos od 393,50 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku HOTEL PICOK d.o.o., OIB: 11855315163, Đurđevac, Trg svetog Jurja 9, naknaditi tužitelju PANOEX, d.o.o., OIB: 30241118384, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, nastale troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.075,25 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 250,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Marina Ostović iz Koprivnice je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4378/2023, UPP/OS-Ovrv- 728/2023 od 5. prosinca 2023., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.885,30 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura također uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Rješenje o ovrsi doneseno je na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 3. studenoga 2023. (list 56 – 57 spisa).

2. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, je podnio prigovor kojim rješenje pobija u cijelosti uz navod da ne priznaje niti pravnu osnovu niti visinu potraživanja za koje ga u ovom postupku tereti ovrhovoditelja, sada tužitelj. Priznaje da je bio u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, sada tužiteljem, i da je s njim sklopio Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou 10. veljače 2020., ali je sklopljeni Ugovor otkazao jer ovrhovoditelj, sada tužitelj, nije ispunio svoju obvezu iz Ugovora. U Ugovoru je ugovorena promidžba oglašavanja putem informativnog panoa u iznosu od 35,00 eura mjesečno i dogovoreno je plaćanje putem međusobne ili višestruke kompenzacije. Također, ugovoreno je da će ovrhovoditelj, sada tužitelj, postaviti promidžbenu pločicu u roku od 30 dana od dana pisanog zahtjeva naručitelja, a pisani zahtjev naručitelja je bio 10. veljače 2020. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, nije postavio reklamni pano u ugovorenom roku (čl. 6. Ugovora), a postavljena je vjerojatno, o tome ovršenik, sada tuženik, nema saznanja, nakon 1 godine. Stoga ovršenik, sada tuženik, predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage, da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a da po provedenom postupku sud donese presudu kojom će ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu prouzročenih parničnih troškova ovršeniku, sada tuženiku.

3. U povodu prigovora, javni bilježnik je spis dostavio Općinskom sudu u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, koji je 10. travnja 2024. donio rješenje poslovni broj Povrv-7/2024-12 kojim je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a rješenjem poslovni broj Povrv-7/2024-13 od 21. listopada 2024. oglasio se stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti predmet ustupio Trgovačkom sudu u Bjelovaru.

4. U očitovanju na prigovor, tužitelj u podnesku od 13. siječnja 2025. (list 100 – 176), ističe prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Bjelovaru, budući da je u čl. 8. Ugovora o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou, ugovorena mjesna i stvarna nadležnost Trgovačkog suda u Varaždinu. Nadalje, na navode prigovora tuženika ističe da su stranke 10. veljače 2020. zaključile dva Ugovora o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou na temelju kojih se tužitelj obvezao postaviti reklamni pano u Koprivnici te na njega postaviti reklamne pločice s podacima tuženika prema prilogu, dok se tuženik obvezao plaćati tužitelju naknadu za izvršenu uslugu promidžbe u iznosu od 35,00 eura mjesečno i to po svakom ugovoru. Ugovori su zaključeni na određeno vrijeme i to na rok od pet godina. Tužitelj je u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze i o tome obavijestio tuženika dopisom od 3. veljače 2021., uz napomenu da tuženik ima prvo na eventualne reklamacije u roku od 8 dana. Tuženik nije reklamirao tužitelju izvršeni posao, te mu je tužitelj nakon toga svaki mjesec slao račune za izvršenu uslugu sukladno predmetnom ugovoru. Tuženik nije raskinuo zaključene ugovore, stoga isti obvezuju obje ugovorne strane i tuženik je bio dužan platiti tužitelju sve račune koji su ispostavljeni temeljem zaključenih ugovora. Nadalje, tužitelj navodi i da nije točan navod iz prigovora tuženik da se tužitelj obvezao postaviti promidžbenu pločicu u roku od 30 dana od dana pisanog zahtjeva naručitelja. Odredbom čl. 6. predmetnih Ugovora, ugovoreno je da će tužitelj u roku od 30 dana od dana pisanog zahtjeva tuženika po potrebi izvršiti i svaku promjenu podataka na pločici, a ne postavu pločice. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti održi na snazi.

5. Trgovački sud u Bjelovaru potom se rješenjem poslovni broj Povrv-113/2024-6 od 15. siječnja 2025. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

6. Ovaj sud je pak rješenjem poslovni broj Povrv-33/2025-2 od 4. veljače 2025. dostavio podnesak tužitelja od 13. siječnja 2025. na pisano očitovanje tuženiku u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP) te se tuženik podneskom od 27. ožujka 2025. dodatno očitovao na način da navodi da je platio ugovorenu uslugu u iznosu od 393,50 eura. Posebno napominje da je u razdoblju od 18. ožujka 2022. do 20. rujna 2022. imao zabranu rada zbog korone, o čemu je obavijestio tužitelja, a samim time svrha reklamiranja je izgubila značenje. Ističe i da uopće nije imao potrebu za takvim načinom oglašavanja, ali je direktor tužitelja došao k tuženiku i molio za objavu (jer da nema od čega živjeti) pa je tuženik u konačnici pristao, ali uz plaćanje kompenzacijom.

7. Tužitelj je u podnesku do 6. svibnja 2025. naveo da je točno da je tuženik djelomično podmirio tražbinu tužitelja i to u iznosu od 393,50 eura pa tužitelj djelomično povlači tužbeni zahtjev za navedeni iznos, pa stoga njegova tražbina iznosi 2.491,80 eura. Međutim, tuženik se u podnesku od 22. svibnja 2025. nije složio s predloženim načinom zatvaranja utuženih računa te u konačnici nije pristao na povlačenje tužbe, a kako je, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje potreban njegov pristanak za povlačenje tužbe, to u konkretnom slučaju nisu bile ostvarene pretpostavke za djelomično povlačenje pa je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je on naznačen u prijedlogu za ovrhu, a koji prijedlog za ovrhu se sada smatra tužbom.

8. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu predmeta i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 56 – 57 spisa), ugovor br. 867 o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 10.02.2020. (list 77 – 78 i 105 – 106 spisa) uz priloga ugovora od 10.02.2020. (list 79 i 110 spisa), ugovor br. 867/1 o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 10.02.20220. (list 103 – 104 spisa) uz prilog ugovora od 10.02.2020. (list 109 spisa), obavijest tužitelja od 03.02.2021. o postavljenom informativnom panou u gradu Koprivnici na Trgu Eugena Kumičića uz povratnicu (list 107 – 108 spisa), račune tužitelja (listovi 111 – 176 spisa), potvrdu Podravske banke o izvršenoj transakciji u iznosu od 393,50 eura od 26.04.2025. (list 189 spisa).

8.1. Nadalje, sud je proveo i personalne dokaze i to saslušanjem direktora tužitelja DK i direktora tuženika OK.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.885,30 eura, a na temelju utuženih računa dostavljenih uz podnesak tužitelja od 13. siječnja 2025.

10. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju sklopljenog Ugovora br. 867/1 o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 10. veljače 2020. (na kojem je rukom dopisan način plaćanja u čl. 3.)

10.1. Između parničnih stranaka je sporno jesu li tužitelj i tuženik sklopili i Ugovor br. 867 o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 10. veljače 2020. (bez rukom dopisanog načina plaćanja) te je li oglasni materijal postavljen na informativni pano.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

12. Prije svega, valja reći da je u konkretnom slučaju relevantna odredba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Iz materijalne dokumentacije relevantne za predmet spora, sud je utvrdio sljedeće:

- iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da tuženik tužitelju duguje iznos od 2.885,30 eura,

- iz Ugovora br. 867 o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou proizlazi da je isti sklopljen 10. veljače 2020., da se tužitelj obvezao pružati uslugu oglašavanja, dok se tuženik obvezao plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od 35,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a uvećano za PDV te da predmetni Ugovor sadrži prilog također potpisan od strane tuženika, na kojem prilogu se nalazi i pečat tuženika, a da prilog sadrži podatak o tekstu oglasa koji glasi: "Hotelski smještaj, restoran "đurđevačka iža", wellness i spa "Venera" te podatak da će oglas biti na pločici Grada Đurđevca,

- iz Ugovora br. 867/1 o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou proizlazi da je isti također sklopljen 10. veljače 2020., da se tužitelj obvezao pružati uslugu oglašavanja, dok se tuženik obvezao plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od 35,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a uvećano za PDV, ali da je rukom dopisana mogućnost plaćanja putem međusobne ili višestruke kompenzacije, da se predmetni Ugovor razlikuje od Ugovora br. 867 u čl. 5. jer sadrži i st. 2. te da predmetni Ugovor sadrži prilog također potpisan od strane tuženika, na kojem prilogu se nalazi i pečat tuženika, a da prilog sadrži podatak da će se oglas nalaziti na planu Koprivničko – križevačke županije,

- iz Obavijesti o postavljanju informativnog panoa u Gradu Koprivnici na trgu Eugena Kumičića proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da je 1. veljače 2021. postavljen informativni pano s istaknutim podacima tuženika uz napomenu da su podaci objavljeni na pločici Grada Đurđevca i sa strane plana Koprivničko – križevačke županije, uz poziv da tuženik u roku od 8 dana prijavi tužitelju eventualne reklamacije,

- iz utuženih računa proizlazi da su isti izdani za razdoblje od veljače 2021. do listopada 2023. i to po dva računa mjesečno te da tražbina tužitelja po utuženim računima ukupno iznosi 2.885,30 eura,

- iz potvrde Podravske banke o izvršenoj transakciji od 26. ožujka 2025. proizlazi da je tuženik tužitelju uplatio iznos od 393,50 eura, s time da je u opisu plaćanja navedeno da se ista uplata odnosi na razdoblje od 1. rujna 2021. do 1. lipnja 2022., dok je u podnesku od 22. svibnja 2025. tuženik dodatno pojasnio da se navedena uplata odnosi na račune po Ugovoru br. 867/1 u navedenom razdoblju.

14. Nadalje, vezano uz sporne činjenice sud je proveo i dokaz saslušanjem direktora tužitelja DK i direktora tuženika OK.

14.1. Direktor tužitelja je prilikom saslušanja naveo da je poslovna suradnja s tuženikom počela na način da je on osobno posjetio HOTEL PICOK i s direktorom tuženika dogovorio poslovnu suradnju na način da se tuženik oglašava na informativnom panou u Koprivnici. Tuženiku je tom prilikom razložena poslovna suradnja, pregledane su slike i dana je ponuda, kao što su i navedeno na koliko će mjesta biti objavljen oglas. S tuženikom su sklopljena dva ugovora istog dana – 10. veljače 2020. i uz svaki ugovor postoji i prilog tom ugovoru, s time da je direktor tužitelja napomenuo da se potpisivanje ugovora odvijalo u HOTELU PICOK. Tužitelj je tuženika uredno obavijestio obaviješću od 3. veljače 2021. da su na informativnom panou postavljene pločice i to 1. veljače 2021. te je od tog trenutka i počelo oglašavanje. Točno je da je jedan ugovor sklopljen na iznos od 35,00 eura mjesečno, a da je drugi ugovor sklopljen također na iznos od 35,00 eura mjesečno, ali je rukom dopisano, jer je tako dogovoreno, da će se plaćanje po tom ugovoru vršiti putem međusobne ili višestruke kompenzacije. Direktor tužitelja je pojasnio da se informativni pano nalazi u Koprivnici, ali da se na tom panou nalaze dva odvojena mjesta za oglašavanje (oglasne pločice), jedno mjesto se nalazi na pločici Grada Đurđevca, a drugo na pločici sa strane plana Koprivničko-križevačke županije pod Ugostiteljstvo i turizam. Iz razloga što se oglašavanje vršilo na dvije pločice, sklopljena su i dva ugovora. S obzirom da je tuženik uzeo dva oglasna mjesta, dan mu je i popust jer je inače naknada za mjesto Grada Đurđevca veća. Isto tako, istaknuo je i da je bilo pokušaja da se izvrši kompenzacija i to u dva navrata e-mailom od 18. siječnja 2023. i 8. veljače 2023. (od tuženika je zatražena lista njegovih dužnika), ali do toga na kraju nije došlo. Istaknuo je i da tuženiku nije ponuđena međusobna kompenzacija jer tužitelj za to nije imao potrebe, već je tuženiku u dva navrata ponuđena samo višestruka kompenzacija. Isto tako, direktor tužitelja je naveo i da tužitelj nakon sklapanja ugovora, a imajući u vidu da je u tom razdoblju bila korona, nije posebno pitao tuženika kada da započne s uslugom oglašavanja niti je nakon sklapanja ugovora s tuženikom telefonski kontaktirao.

14.2. S druge strane, direktor tuženika je prilikom saslušanja naveo da je direktor tužitelja došao u HOTEL PICOK te je pitao za njega, a da je on tog dana, misli da je bio utorak ili četvrtak, slučajno bio hotelu pa se susreo s direktorom tužitelja koji mu se predstavio da dolazi iz Međimurja, iz Nedelišća, da u Koprivnici ima pano za oglašavanje te mu je ponudio uslugu oglašavanja. Naveo je da je odmah rekao da to tuženiku nije zanimljivo, da se tuženik unazad dvije godine pokušao oglašavati putem Podravskog lista, ali da se to na kraju pokazalo kao beskorisno jer su tuženikovi gosti većinom iz Zagreba i ostalog dijela Hrvatske, a ne s područja Koprivničko-križevačke županije. Međutim, s obzirom da je direktor tužitelja rekao da je iz Međimurja, iz Nedelišća, i da je takoreći "zemljak", te da je ponuđeno plaćanje mjesečnog iznosa od 35,00 eura kroz kompenzaciju na način da bi tužitelj koristio smještaj u hotelu, direktor tuženika je naveo da je ipak pristao na tu suradnju jer mu se naknada od 35,00 eura činila razumna, a zapravo bi se ista plaćala kroz kompenzaciju. Istaknu je da je to bio jedini puta da je vidio direktora tužitelja, sljedeći dan je potpisao ugovor, vratio ga i poštom i e-mailom tužitelju, ali uz napomenu da treba dodati način plaćanja i veličinu slova za oglas. Istaknuo je i da je 18. ožujka 2020. počela korona i tada je objekt zatvoren na tri mjeseca, tek 19. svibnja 2020. je omogućena usluga noćenja za poslovne klijente dok je za vanjske goste restoran ostao zatvoren do 1. rujna 2021., dakle, u tom periodu hotel uopće nije ni trebao usluge oglašavanja. Da je oglas postavljen tužitelj je tuženika obavijestio 3. veljače 2021. te je naveo da je oglas na pano stavljen 1. veljače 2021. Direktor tuženika istaknuo je da je pokušao telefonski kontaktirati direktora tužitelja da ga obavijesti da oglašavanje nije potrebno zbog zabrane rada, ali nitko se nije javljao. Tek su 2021. započeli pristizati računi i to dva mjesečna računa i to neredovito i nije mu bilo jasno čemu računi ako je tuženik bio zatvoren, tako da je ponovno u više navrata pokušao kontaktirati direktora tužitelja, ali bezuspješno i ti računi nisu plaćeni. U siječnju 2023. stigao je prijedlog za ovrhu za neplaćene račune i to po dva mjesečna računa, počevši od 2. siječnja 2021. Direktor tuženika je naveo da je tada pokušao kontaktirati direktora tužitelja, ali nitko se nije javljao. U konačnici, 18. svibnja 2023. je tužitelju poslana obavijest da se ugovor jednostrano raskida, a sve to iz razloga što tuženik nije mogao ostati u poslovnoj suradnji s nekim tko je bio nekorektan te je istaknuo da mu je uopće žao da je pristao na suradnju s tužiteljem. Isto tako, direktor tuženika istaknuo je i da je tuženik platio po jednu fakturu u iznosu od 35,00 eura + PDV za razdoblje od 1. rujna 2021. do 1. lipnja 2022. jer da je direktor tuženika smatrao da je to jedino što tuženik treba platiti, dok je sve ostalo neosnovano i rezultat nekorektne poslovne suradnje. Isto tako, tek nakon što je tuženiku dostavljen prijedlog za ovrhu, tužitelj je ponudio mogućnost kompenzacije. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika, tko je rukom na ugovor u odredbi članka 3. dopisao mogućnost plaćanja kompenzacijom, direktor tuženika je odgovorio da je to bio tužitelj. Isto tako, upitan od strane punomoćnice tuženika, isti je naveo da je vidio pano na kojem su bili objavljeni oglasi koji se nalazi na trgu u Koprivnici, da je oglas veličine 30 x 15 cm, da je moguće da je obostrano postavljen oglas, ali da ga je on vidio samo s jedne strane, s time da je naglasio da postoji samo jedan pano i da nikad nije bilo govora o dvije objave na tom panou, kao i što nikada nisu postojala dva ugovora te je dodao da je nelogično da, ako su bila dva ugovora, jedan ima broj 867, a drugi 867/1. Nadalje, direktor tuženika je pojasnio da je tuženik registriran za pružanje usluge smještaj, ugostiteljstvo, wellness, kozmetičke i frizerske usluge, a što su sve djelatnosti koje tuženik pokriva u svojoj ponudi hotela s četiri zvjezdice. Na pitanje punomoćnika tužitelja, direktor tuženika je dodatno naveo da po primitku obavijesti o stavljanju oglasa 3. veljače 2021. tuženik u daljnjem roku od 8 dana tužitelju nije uputio nikakvu pisanu reklamaciju. Nadalje, na pitanje zašto je, ako je potpisan jedan ugovor, direktor tuženika potpisao dva priloga uz ugovor, direktor tuženika je pojasnio da je u jednom prilogu naveden "plan Koprivničko-križevačke županije", a u drugom prilogu "Grad Đurđevac", a da se grad Đurđevac nalazi u sklopu Koprivničko-križevačke županije te kako se govorilo o jednom panou, da nije smatrao da se radi o dva zasebna oglasna mjesta na istom panou. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika koliko je ugovora direktor tuženika dobio na potpis, direktor tuženika je pojasnio da je dobio jedan ugovor koji je potom potpisao zajedno s prilogom i vratio tužitelju, ali s napomenom vezanom uz način plaćanja, a da je nakon toga poštom dobio drugi ugovor koji je imao oznaku 867/1 (raniji nije imao oznaku /1) na kojem je rukom bilo dopisano plaćanje u kompenzaciji te da je potom takav ugovor potpisao i vratio poštom tužitelju.

15. Sud je prihvatio iskaz direktora tužitelja DK s obzirom da je isti bio u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu predmeta, osim u dijelu da su ugovori i prilozi ugovorima potpisani u prostorijama tuženika jer je u tom dijelu direktor tuženika iskazivao suprotno. Međutim, ovaj sud smatra da mjesto potpisa ugovora s prilozima nije od utjecaja za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu s obzirom da je sud nedvojbeno utvrdio da su oba predmetna ugovora u konačnici i sklopljena. Sud nije prihvatio iskaz direktora tuženika u dijelu u kojim je isti iskazivao da je tuženik sklopio samo jedan, a ne dva ugovora s tužiteljem s obzirom da je isto u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu predmeta. Isto tako, iskaz direktora je i kontradiktoran jer isti ustraje u tome da je sklopljen samo jedan ugovor s prilogom, dok u kasnijem dijelu iskaza navodi da je na potpis dobio najprije jedan ugovor, a potom drugi s drugom oznakom 867/1 i prilogom. Nadalje, životno je nelogično objašnjene direktora tuženika, koji je kao direktor u poslovnim odnosima dužan postupati s povećanom pažnjom u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a, da je isti najprije potpisao jedan ugovor i potom ga vratio potpisanog tužitelju uz napomenu da je sadržaj ugovora potrebno mijenjati (životno logično bi bilo u takvom slučaju prije samog potpisivanja tražiti izmjenu sadržaja ugovora), a da je potom potpisao ugovor na kojem je rukom dopisan način plaćanja i vratio ga tužitelju, pa da se, dakle, radi o jednom te istom ugovoru, kad je iz sadržaja predmetnih ugovora jasno vidljivo da se radi o dva različita ugovora (predmetni ugovori razlikuju se, osim u rukom dopisanom tekstu, i u čl. 5.) s dva različita priloga.

16. Na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

17. Prije svega, sud je nedvojbeno utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili dva ugovora o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou u Koprivnici. Iako je na oba ugovora naznačen isti datum sklapanja ugovora (10. veljače 2020.), već na temelju samog sadržaja predmetnih ugovora razvidno je da se radi o dva različita ugovora (razlika je u rukom dopisanom tekstu u čl. 3. i u čl. 5. ugovora) koji nose različite oznake (jedan oznaku 867, a drugi 867/1) te da se svaki od njih odnosi na različito mjesto oglašavanja (pločicu) na informativnom panou – Ugovor br. 867 odnosi se na oglasno mjesto (pločicu) Grada Đurđevca, a Ugovor br. 867/1 na oglasno mjesto (pločicu) Koprivničko – križevačke županije, a što je razvidno iz priloga koji su sastavni predmetnih ugovora. Da su sklopljena dva ugovora proizlazi i iz iskaza direktora tužitelja kojeg je sud u tom dijelu prihvatio kao istinit. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik potpisao i ovjerio svojim pečatom dva ugovora o pružanju usluga međusobno različitog sadržaja od kojih svaki ugovor ima svoj prilog, s time da ni prilozi nisu identičnog sadržaja, a i na prilozima se također nalazi potpis i pečat tuženika. Nadalje, sud je utvrdio i da je na informativni pano u skladu sa sklopljenim ugovorima postavljen oglasni sadržaj, a što proizlazi iz Obavijesti o postavljanu informativnog panoa od 3. veljače 2021. gdje je jasno navedeno da je sadržaj postavljen 1. veljače 2021. i da je tuženiku dana mogućnost pisane reklamacije, a koju mogućnost, što proizlazi iz provedenih personalnih dokaza, tuženik nije iskoristio. Isto tako, tuženik nije dostavio nijedan dokaz, dakle, nije dokazao, da je u utuženom razdoblju raskinuo predmetne ugovore. Nadalje, iz provedenih personalnih dokaza sud je utvrdio da po Ugovoru br. 867/1 za izvršenu uslugu oglašavanja nije izvršena ugovorena mogućnost međusobne ili višestruke kompenzacije, međutim, navedeno ni na koji način ne oslobađa tuženika od plaćanja naknade tužitelju za pruženu uslugu s obzirom da iz provedenih personalnih dokaza proizlazi da je tužitelj tražbinu po predmetnom Ugovoru pokušao naplatiti putem kompenzacije, ali bez uspjeha.

17.1. Glede visine tužbenog zahtjeva, tužitelj po utuženim računima osnovano potražuje iznos od 2.491,80 eura, dok tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan u iznosu od 393,50 eura s obzirom da je sud na temelju potvrde Podravske banke od 26. ožujka 2025. utvrdio da je tuženik djelomično podmirio tražbinu tužitelja u iznosu od 393,50 eura te je u opisu plaćanja jasno naznačio da se ista uplata odnosi na utužene račune u razdoblju od 1. rujna 2021. do 1. lipnja 2022., dok se u tijeku postupka izjasnio da se predmeta uplata odnosi na račune po Ugovoru br. 867/1. Imajući u vidu odredbu čl. 171. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da će se, kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan u iznosu od 393,50 eura koji se odnosi na utužene račune po Ugovoru br. 867/1 za razdoblje od 1. rujna 2021. do 1. lipnja 2022. (zadnji djelomično podmireni račun je br. 20595/00/0) te je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Dakle, slijedom navedenog, valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog u dijelu kojem je naloženo platiti tuženiku iznos od 2.491,80 eura zajedno sa zateznim kamatama, a koje zatezne kamate su odmjerene u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

19. O troškovima ovršnog postupka riješeno je u toč. I. izreke presude, a o troškovima parničnog postupka riješeno je u toč. III. izreke presude, s time da je sud pri odmjeravanju troškova uzeo u obzir činjenicu da je tuženik dio tražbine platio tužitelju u tijeku postupka i da je tužitelj podneskom od 6. svibnja 2025. djelomično povukao tužbu, ali da tuženik na takvo povlačenje nije pristao, pa su tužitelju odmjereni svi troškovi postupka koje je sud smatrao potrebnima za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisana primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kao i odredbe Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, dalje u tekstu: Pravilnik).

20. Kao opravdani ovršni trošak tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,00 eura, trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 7. Pravilnika), kao i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 5. Pravilnika), sve uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25%, odnosno ukupno 273,75 eura.

21. Kao opravdani parnični trošak tužitelju je u smislu čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava podneska od 13. siječnja 2025. i 6. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanima 2. travnja 2025. i 28. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 800,00 eura, na koji iznos tužitelj ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 1.000,00 eura. Nadalje, tužitelju ima pravo i na trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u zatraženom iznosu od 75,25 eura. Dakle, tužitelj sveukupno pripada pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.075,25 eura, koji iznos je sud naložio da tuženik plati tužitelju.

21.1. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 13. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV s obzirom da je sud već ranijim rješenjem poslovni broj Povrv-33/2025-9 od 13. svibnja 2025. odlučio da troškovi tog ročišta padaju na teret tužitelja u smislu odredbe čl. 156. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV s obzirom da se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda, pa ovaj sud smatra da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP- a. Dakle, sud je u tom dijelu, i to za iznos od 250,00 eura, odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.

21.2. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

22. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 27. lipnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku u Čakovcu

2. Tuženiku, po punomoćnici Zdenki Jukić, odvjetnici u Čakovcu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte