Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-479/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja BC, rođen **.**.1987. u mjestu Van Ercis, Republika Turska, državljanina Republike Turske, kojega zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 13. lipnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 27. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/434, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 24. siječnja 2025. godine.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Zoran Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
r i j e š i o j e
Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 3. veljače 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/434, URBROJ: 511-01-212-25- 5 od 24. siječnja 2025. godine, kojim se odbacuje naknadni zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, koji je podnio BC, rođen **.**.1987. u mjestu Van Ercis, Republika Turska, državljanin Republike Turske, kao nedopušten.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito, te na činjenicama neutemeljeno, te ga tužitelj pobija u cijelosti i traži održavanje rasprave u ovom predmetu. Naime, predmetnim rješenjem povrijeđen je zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesena nezakonita odluka u ovom postupku. Iako je tuženik zaključio da se u ovom predmetu valja primijeniti članak 43. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tužitelj ističe da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, iz razloga što tužitelj ima itekako valjane razloge, te razloge koji su upravo temeljeni na članku 47. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Citirani članak predmetnog propisa navodi da naknadni zahtjev mora sadržavati relevantne činjenice i dokaze koji su nastali nakon izvršnosti odluke ili koje tužitelj nije iz opravdanih razloga predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Ujedno je takvim kršenjem zakona i sam tužitelj oštećen i nanosi mu se teška šteta kao stranci u postupku. Naime, tužitelj je obaviješten od strane svoje šire obitelji da su mu dolazili u mjesto prebivanja u Turskoj, te da su ga i dalje tražili, i to intenzivno, te da su rekli da ukoliko se vrati da će ga staviti u zatvor, jer da ga smatraju teroristom. Tužitelj navodi da će do trenutka rasprave u ovom predmetu uspjeti pribaviti sve činjenice i dokaze koji ukazuju da je ispunio odredbu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te će isto prezentirati sudu. Stoga tužitelj traži da ga se pozove na raspravu i ispita u svojstvu stranke i potrebno je da ovaj sud uzme u obzir dokaze koje će tužitelj predočiti na glavnoj raspravi i da na okolnost dobivenih naknadnih informacija sasluša tužitelja. Nadalje, kriterij temeljem kojega tuženik svrstava Tursku na popis sigurnih zemalja je u cijelosti nejasan. Treba prvenstveno ispitati cjelokupan postupak primjene članka 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a poglavito kada se uzme u korelaciju i Odluka o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine", broj: 45/16.). Stoga, nije jasan postupak donošenja odluke u slučaju zemlje podrijetla tužitelja, a kada su u članku 44. jasno navedeni kriteriji koji su odlučni prilikom donošenja takve odluke. Kriteriji koji su navedeni člankom 44. su takvi da traže od nadležnog tijela jasna obrazloženja za stavljanje neke zemlje na popis sigurnih zemalja. Prema tome, nije jasno koji su to kriteriji koje je tuženik upotrijebio u podzakonskom aktu, istovremeno ne poštujući odredbe Zakona, kako je Turska na listu sigurnih zemalja. Stoga se traže od tuženika jasni kriteriji konkretno za Tursku, kojima se tuženik rukovodio kada je odlučio da bi Turska morala biti na listi sigurnih zemalja, jer bez jasnih i raspravljenih kriterija ovo se u odnosu na Tursku osporava, a ta lista bez jasno pokazanih procesa rasprave i odlučivanja pristupnih javnosti, nema nikakve važnosti. Tužitelj je u Republici Hrvatskoj, tj. konkretno u prihvatnom centru za tražitelje međunarodne zaštite zajedno s suprugom i dvoje maloljetne djece, a koja pohađaju školu. Ukoliko bi bio prisiljen u ovom trenutku sudjelovati u ovom predmetu i izići iz prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu, te ukoliko bi se to dogodilo, djeca bi uistinu izgubila sva prava na školovanje, druženje s drugom djecom, prava na roditelja, te onaj život kakav bi djeca imala, a sve usred školske godine. Tužitelj nikada nije pravio tijekom svog boravka u Republici Hrvatskoj nikakve probleme, nije nikada kršio bilo koji zakon ili podzakonski propis u Republici Hrvatskoj, te nije niti poznat kao takva osoba u svojoj zemlji podrijetla. Stoga odgodni učinak tužbe ne bi nikako mogao biti u suprotnosti s javnim interesom, čak štoviše, tužitelj je uključen i u humanitarni rad u prihvatnom centru, pa je takav zahtjev u skladu s javnim interesom. Kako tužitelj ima namjeru aktivno sudjelovati u predmetnom azilskom postupku, to se predlaže da se u odnosu na tužitelja donese rješenje da tužba ima odgodni učinak. Ujedno se ističe da je potrebno isto regulirati radi tužiteljeva prava na pravičan postupak.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/434, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 24. siječnja 2025. godine i odobri tužitelju međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Nadalje, isti predlaže da mu sud odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć. Osim toga, tužitelj predlaže da sud donese rješenje, kojim se odgađa izvršenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I- 216-03/25-06/434, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 24. siječnja 2025. godine do pravomoćnog i konačnog rješenja ovog upravnog spora.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Tako tuženik navodi kako tužitelj tijekom postupka nije naveo nikakve nove činjenice i okolnosti u odnosu na prethodni postupak, te stoga smatra da nema potrebe niti za podnošenjem dokaza, niti za raspravljanjem o činjenicama koje su već iznesene u prethodnom postupku i vezano za koje je donesena pravomoćna odluka. Naime, zahtjev tužitelja u prethodnom postupku nije odbijen zbog nedostatka dokaza već zbog cjelokupne neuvjerljivosti i kontradiktornosti iskaza. Glede prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak, tuženik ističe da prema članku 26. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak, ako bi se izvršenjem odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Tužitelj u naknadnom zahtjevu nije iznio nove činjenice da bi ga bilo potrebno saslušati pred sudom. Dodatno, riječ je o zemlji koja se nalazi na listi sigurnih zemalja podrijetla. Sigurnom zemljom podrijetla smatra se ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka 23. ovoga Zakona, niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka 21. stavka 2. ovoga Zakona. Iz navedenih razloga je tuženik mišljenja da tužitelju ne prijeti nepopravljiva šteta povratkom u Tursku.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka provedeno je saslušanje tužitelja, kao stranke u postupku, te je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta, kao i u spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/434, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 24. siječnja 2025. godine (stranica 6-7 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći (stranica 8-11 spisa), iskaz tužitelja (stranica 16-18 spisa), zapisnik povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja od 20. siječnja 2025. godine, službenu zabilješku od 17. siječnja 2025. godine, ovosudnu presudu, Poslovni broj: UsI-2876/2024-7 od 30. listopada 2024. godine, rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10011, URBROJ: 511- 01-212-24-7 od 16. svibnja 2024. godine, zapisnik povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja od 30. siječnja 2024. godine, te zapisnik povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja od 17. svibnja 2023. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 24. siječnja 2025. godine, kojim se odbacuje naknadni zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, koji je podnio BC, rođen **.**.1987. u mjestu Van Ercis, Republika Turska, državljanin Republike Turske, kao nedopušten. Naime, BC je sukladno članku 47. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, u izjavi na zapisnik obrazložio naknadni zahtjev. U obrazloženju naknadnog zahtjeva, kao razlog ponovnog podnošenja zahtjeva, naveo je da se protiv njega vodi kazneni postupak koji je politički motiviran, jer ga se tereti da je vršio propagandu terorističke organizacije PKK. Navodi da je postupak protiv njega pokrenut prije dolaska u Republiku Hrvatsku. Tuženik smatra da naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu nije dopušten. Sukladno članku 47. stavku 1. točki 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. navedenog Zakona. Sukladno stavku 3. istog članka, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Sukladno stavku 4. istog članka, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku. Stavak 6. istog članka propisuje da će se naknadni zahtjev odbaciti, ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavku 3. i 4. toga članka. S obzirom na to da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza u njegovom obrazloženju, a u svezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, tuženik je izvršio uvid u spis predmeta prethodnog zahtjeva, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/10011. Prema vlastitim navodima zemlju podrijetla napustio, jer je imao problema kao B i jer je optužen za veze sa terorističkom organizacijom PKK. Dana 16. svibnja 2024. doneseno je rješenje, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10011, URBROJ: 511-01-212-24-7, kojim se odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu BC, jer su njegovi navodi vezani za priloženi nalog za privođenje ocjenjeni kao neuvjerljivi s obzirom na to da tražitelj nikada nije bio legitimiran na mitinzima na kojima je sudjelovao da bi se takav nalog za privođenje na njegovo ime mogao donijeti. Nadalje, način njegovog uručenja tražiteljevom bratiću izrazito je neuvjerljiv, jer isti nije imao punomoć za podizanje tražiteljeve pošte, a na istom je bilo naznačeno da se treba uručiti upravo tražitelju na njegovoj adresi i u drugoj općini. Dodatno datumi zaprimanja navedenog dokumenta različiti su na zahtjevu i na zapisniku, što tražitelj nije uspio logično objasniti. Protiv navedenog rješenja tražitelj je pokrenuo upravni spor, te je Upravni sud u Zagrebu dana 30. listopada 2024. presudom, Poslovni broj:
UsI-2876/2024-7 odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva. Rješenje Ministarstva postalo je izvršno 19. studenog 2024. Tuženik dalje navodi da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Procjenom naknadnog zahtjeva utvrđeno je da izjave tražitelja ne sadržavaju nove i relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke. Tražitelj ponovo navodi da je zemlju podrijetla napustio, jer ga se tereti za članstvo u terorističkoj organizaciji PKK. Nije dostavio nikakve nove dokaze niti, iznio nove činjenice koje bi valjalo procijeniti, a Republika Turska se nalazi na Listi sigurnih zemlja podrijetla.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tražitelj međunarodne zaštite podnio nedopušteni naknadni zahtjev, budući da u zahtjevu nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, sve shodno članku 47. stavku 6., a u svezi sa stavkom 3. i 4. istog članka. Naime, Upravni sud u Zagrebu je svojom pravomoćnom i izvršnom presudom, Poslovni broj: UsI-2876/2024-7 od 30. listopada 2024. godine odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10011, URBROJ: 511- 01-212-24-7 od 16. svibnja 2024. godine. Potonjim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj od 17. svibnja 2023. godine, te je bio dužan u roku od 20 dana od dana izvršnosti ovog rješenja napustiti EGP, jer će protivno biti prisilno udaljen s područja EGP-a. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelj je naveo da mu prijeti opasnost od zatvora zbog povezanosti s terorističkom organizacijom PKK, te da je u Turskoj bio diskriminiran zbog svog kurdskog podrijetla. U predmetnoj presudi se navodi da sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika da iskaz tužitelja ĐC ocijenjen nevjerodostojnim. Ovo stoga što su izjave tužitelja kontradiktorne, što je tuženik detaljno analizirao i obrazložio u osporavanom rješenju, što ovaj sud u cijelosti prihvatio. Isto tako u odnosu na, u postupku dostavljenu materijalnu dokumentaciju, po ocjeni ovog suda, tuženik je pravilno zaključio da je vjerodostojnost predmetnih dokumenata izrazito sporna. Također osnovano je neuvjerljivo ocjenjen i navod da je općinski načelnik druge općine tek naknadno te pozive dao bratiću koji nije imao niti punomoć za podizanje tužiteljeve pošte i to u lokalnom kafiću, pri čemu tužitelj navodi različite datume zaprimanja dokumenata na mobitelu od bratića. Također po ocjeni ovog suda, pravilno su ocjenjeni neuvjerljivi i nevjerodostojni navodi tužitelja o diskriminaciji zbog svog kurdskog podrijetla, jer je tužitelj u zemlji podrijetla završio srednju školu, imao posao te radio u općini Buce i općini Torbali kao fasader, ličilac, te montažer gipsanih obloga, pa je pravilan zaključak tuženika da tužitelju u Turskoj nisu bila ograničena prava da zarađuje za život, kao niti pravo pristupa redovnom obrazovanju. Nadalje, iz službene zabilješke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-216-03/25-02/148, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 17. siječnja 2025. godine proizlazi, između ostalog, da je tužitelju predmetna presuda uručena dana 19. studenog 2024. godine, te da tužitelj navodi kako je sa obitelji, nakon što su otišli iz Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, iznajmio kuću na Trešnjevci u Zagrebu, gdje su stanovali od dana 15. srpnja 2024. godine narednih pet mjeseci. Potom su dana 7. ili 8. prosinca 2024. godine napustili Hrvatsku, te su otišli u Francusku, gdje su živjeli do prije dva dana u Marseilleu. U Francuskoj su tražili međunarodnu zaštitu, ali su im francuski službenici rekli da je tužitelju odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te da se isti mora vratiti u Republiku Hrvatsku. Stoga su dana 17. siječnja 2025. godine svi zajedno iz Züricha u Švicarskoj došli vlakom u Zagreb, te se javljaju u najbližu policijsku postaju koju su mogli pronaći, kako bi tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Tužitelj je na zapisnik povodom uzimanja naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 20. siječnja 2025. godine izjavio da će tijekom postupka dostaviti nove podatke i nove dokaze, te da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio, jer se protiv njega vodi sudski i kazneni postupak, koji je politički motiviran. U Turskoj je protiv njega pokrenut kazneni postupak i izdana je tjeralica, koja je i dalje na snazi, pa je povratak u Tursku nemoguć u tim okolnostima. Protiv njega je postupak pokrenulo državno odvjetništvo u mjestu Torbali. Terete ga da je vršio propagandu terorističke organizacije, odnosno Kurdske radničke stranke, PKK. Stoga je potrebito uputiti na tužbeni navod da će tužitelj do trenutku rasprave u ovom predmetu uspjeti pribaviti sve činjenice i dokaze koji ukazuju da je ispunio odredbu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te će isto prezentirati sudu, pa tužitelj traži da ga se pozove na raspravu i ispita u svojstvu stranke. U svom iskazu od 13. lipnja 2025. godine tužitelj ističe da nije bio u mogućnosti nabaviti dokaze u odnosu na naknadni zahtjev, a kako je gore prikazano, jer to nije bilo moguće. Pri tome se poziva na dokumentaciju od 22. listopada 2022. godine, o kojoj je već raspravljeno u prethodnom postupku. Nadalje, ističe da je od polovice 11. mjeseca 2024. godine pa do davanja iskaza 13. lipnja 2025. godine saznao od strane svojih rođaka, s kojima se povremeno čuje da ga je policija u tom razdoblju tražila dva puta na njegovoj tadašnjoj adresi prebivališta, pa pretpostavlja da su ga tom prilikom tamo zatekli, da bi priveli i uputili u istražni zatvor. S obzirom na gornje navode, sud zaključuje da je tuženik opravdano odbacio naknadni zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite, budući da isti nije u postupku povodom naknadnog zahtjeva dostavio nove i relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 20. siječnja 2023. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 3. veljače 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.
11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, te zastupanje na ročištu dana 13. lipnja 2025. godine – 500,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura.
12. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, članak 51. stavak 2. ZMPZ propisuje da tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. istog Zakona. Nadalje, članak 51. stavak 1. točka 3. ZMPZ propisuje da tužba podnesena u upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.
U Zagrebu 27. lipnja 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
