REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
Posl. br. P-108/2020-63
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladimiru Peneziću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik; OIB: 61063868086, zastupan po punomoćniku Marku Rašica, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 27. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik, OIB: 61063868086 da, u roku od 15 dana, isplati tužitelju JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 286.418,02 eura (ranije 2.158.016,62 kuna) sa zateznim kamatama od 01.01.2016. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik, OIB: 61063868086 da, u roku od 15 dana, isplati tužitelju JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 233.021,34 eura (ranije 1.755.699,30 kuna) sa zateznim kamatama od 01.12.2019. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik, OIB: 61063868086 da, u roku od 15 dana, isplati tužitelju JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 21.034,85 eura (ranije 158.487,07 kuna) sa zateznim kamatama od 01.01.2016. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana."
Obrazloženje
1. U tužbi tužitelj navodi da je sklopio s tuženikom uzastopno četiri ugovora u svojstvu člana uprave, odnosno izvršnog direktora tuženika, te da tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu tražbina, koje su nastale i dospjele po slijedećim od tih ugovora: Ugovoru o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva od 21.12.2010., koji se u skladu s člankom 18. ovog Ugovora primjenjuje od 01.01.2011., a sklopljen je na vrijeme od 5 godina, Ugovoru o uređenju prava i obveza između Člana Uprave i Društva od 14.09.2015., koji se u skladu s člankom 18. ovog Ugovora primjenjuje od 01.01.2016., a sklopljen je na vrijeme od 5 godina. Ističe kako tuženik nije ispunio obveze iz ugovora koje se odnose na sklapanje ugovora o životnom osiguranju i na sklapanje ugovora o dodatnom mirovinskom osiguranju III. Stupa. Navodi da Ugovorom o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva od 21.12.2010. kako tužitelj nije primio uplatu svote osiguranja po ugovoru o životnom osiguranju, koji je tuženik u skladu s čl. 16. st. 1. toč. 13. i st. 2. Ugovora bio dužan sklopiti sa osigurateljem dobrog boniteta u korist tužitelja kao osiguranika, a tuženik mu nije predao policu osiguranja iz koje bi bilo razvidno da je tuženik sklopio u korist tužitelja predmetni ugovor o životnom osiguranju. Tužitelj pojašnjava da u vrijeme kada se započeo primjenjivati Ugovor, tj. 01.01.2011. na snazi je bio Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi koji je zaključen 08.02.2008. između Hrvatske udruge brodara - Mare Nostrum i Sindikata pomoraca Hrvatske, a bio je na snazi sve do 30.06.2013., te da odredbe iz čl. 26., 27. i 28. ovog Kolektivnog (ITF) ugovora s pripadajućim Općim dodatkom br. 2., popis novčanih naknada uz ovaj Kolektivni ugovor, trebale su se primijeniti u ugovoru o životnom osiguranju, koji je tuženik bio dužan sklopiti u korist tužitelja, glede visine osiguranog iznosa za slučaj smrti ili invalidnosti, odnosno za slučaj doživljenja. Ističe tužitelj da iz Općeg dodatka br. 2. Kolektivnog (ITF) ugovora razvidno je da za slučaj invalidnosti od 100% naknada za starijeg časnika (zapovjednik, upravitelj, prvi časnik palube i stroja) iznosi 148.500 USD. Tuženik je bio dužan za pomorce zaključiti ugovore o osiguranju za isplatu svota osiguranja prema popisu novčanih naknada iz Općeg dodatka br. 2. Kolektivnog (ITF) ugovora članovi uprave tuženika su po funkciji koju obavljaju osobe s najvišom razinom odgovornosti i dužnosti u društvu i sukladno tome prava koja su im osigurana ugovorom su najviše razine predviđene za zaposlenike društva, a posljedično tome se na sve članove uprave, pa tako i na tužitelja, za potrebe sklapanja ugovora o životnom osiguranju primjenjuje najviša svota osiguranog iznosa iz Općeg dodatka br. 2. Kolektivnog (ITF) ugovora. Tužitelj ističe kako je tuženik bio dužan sklopiti ugovor o životnom osiguranju u korist tužitelja na isti rok na koji je sklopljen Ugovor 2011. – 2015., dakle na 5 godina, tako da po okončanju ovog Ugovora, dakle 01.01.2016., ujedno istekne i ugovor o životnom osiguranju i za slučaj doživljenja tužitelju pripadne osigurani iznos od 148.500 USD u protuvrijednosti u kunama, te se poziva na članku 22. st. 2. Zakona o obveznim odnosima da ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja, te da obzirom da tuženik nije ispunio obvezu da po osnovu sklopljenog ugovora o životnom osiguranju od posljedica smrti ili invalidnosti sa osigurateljem dobrog boniteta bude otkupljena polica na teret tuženika, a u korist tužitelja za slučaj doživljenja, to tuženik duguje tužitelju naknadu zbog neispunjenja predmetne obveze iz čl. 16. st. 1. toč. 13. i st. 2. Ugovora jednaku osiguranom iznosu od 148.500,00 USD u protuvrijednosti u kunama, koji bi tužitelj primio za slučaj doživljenja po polici životnog osiguranja, a ova obveza tuženika dospjela je istodobno kada bi dospjelo i pravo tužitelja na isplatu iz police osiguranja, dakle 01.01.2016. te mu od tog dana tuženik duguje zatezne kamate na predmetnu glavnicu sve do isplate. Tužitelj navodi da je prodajni tečaj Hrvatske narodne banke za USD na dan 01.01.2016. iznosio 7,021910 kuna za 1 USD, pa da stoga iznos od 148.500,00 USD u protuvrijednosti u kunama na 01.01.2016. iznosi 1.042.753,63 kuna, te da utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, koji predstavlja neto iznos tražbine uvećan za doprinos za mirovinsko osiguranje, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a da prema obračunu ovlaštenog knjigovođe predmetna tražbina u neto iznosu od 1.042.753,63 kuna uvećana za javna davanja daje bruto iznos od 2.158.016,62 kuna. U tužbi nadalje navodi da ugovorom o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva od 14.09.2015. je ugovoreno je u čl. 16. st.1. toč 13. u korist tužitelja pravo da Društvo za člana Uprave sklopi ugovor o životnom osiguranju i ostalo, a da tuženik nije ispunio obvezu iz čl. 16. st. 1. toč. 13. i st. 2. Ugovora 2016. – 2019. obzirom nije sklopio ugovor o životnom osiguranju u korist tužitelja kao osiguranika, te da u vrijeme kada se započeo primjenivati Ugovor 2016. – 2019., tj. 01.01.2016. da je na snazi bio Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2015 – 2017), koji je 17.06.2015. zaključen između Hrvatske udruge brodara
– „Mare Nostruma“ Udruge hrvatskih poslodavaca – brodara u u međunarodnoj pomorskoj plovidbi i Sindikata pomoraca Hrvatske, te da odredbe iz čl. 25., 26. i 27. ovog Kolektivnog (ITF) ugovora s pripadajućim Općim dodatkom br. 2.: popisuju novčane naknade uz ovaj Kolektivni ugovor i trebale su se primijeniti glede visine osiguranog iznosa za slučaj smrti ili invalidnosti, odnosno za slučaj doživljenja u ugovoru o životnom osiguranju koji je tuženik bio dužan sklopiti u korist tužitelja. Iz Općeg dodatka br. 2. Kolektivnog (ITF) ugovora razvidno je da za slučaj invalidnosti od 100% naknada za starijeg časnika (zapovjednik, upravitelj, prvi časnik palube i stroja) iznosi 159.914,00 USD. Ističe se da je tuženik bio dužan za pomorce zaključiti ugovore o osiguranju za isplatu svota osiguranja prema popisu novčanih naknada iz Općeg dodatka br. 2. Kolektivnog (ITF) ugovora. Nadalje navodi tužitelj kako su stranke raskinule s danom 30.11.2019. Ugovor 2016. – 2019. zbog toga što je tuženik promijenio svoj unutarnji ustroj dioničkog društva sa ranijeg dualističkog na monistički tako da od 01. prosinca 2019.g. više ne postoji kod tuženika uprava i nadzorni odbor društva nego upravni odbor i izvršni direktori, te da je tuženik tada s tužiteljem sklopio Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02.12.2019. Prema citiranom čl. 16. st.1. toč 13. Ugovora 2016. – 2019. tuženik se obvezao isplatiti tužitelju umjesto punog iznosa životnog osiguranja prema ugovoru o životnom osiguranju, onaj iznos koji će se izračunati pro rata vremenu trajanja Ugovora 2016. – 2019., odnosno prema broju dana stvarnog trajanja tog Ugovora u odnosu na ukupan broj dana tijekom ugovorenih pet godina trajanja istog Ugovora. Za trajanja Ugovora 2016. – 2019., od 01.01.2016. do 30.11.2019. ističe tužitelj da se napunilo 1429 dana, a njegovo puno trajanje od 5 godina iznosilo bi 1826 dana, tj. pro rata vrijeme trajanja Ugovora 2016. – 2019. iznosi 78,25% u odnosu na ugovoreni rok od 5 g. pa da tužitelj u skladu s čl. 16. st.1. toč 13. i st. 2. Ugovora 2016. – 2019. bio dužan isplatiti tužitelju 01.12.2019. naknadu u visini pro rata osiguranog iznosa za slučaj doživljenja, koji iznosi 78,25% od punog osiguranog iznosa od 159.914,00 USD na koji je bio dužan sklopiti ugovor o životnom osiguranju u korist tužitelja, što iznosi 125.132,70 USD u protuvrijednosti u kunama te mu uz ovu glavnicu tuženik na istu duguje i zatezne kamate od 01.12.2019. pa sve do isplate, a da prema članku 22. st. 2. ZOO ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Ističe da je prodajni tečaj Hrvatske narodne banke za USD na dan 01.12.2019. iznosio 6,779634 kuna za 1 USD, pa stoga iznos od 125.132,70 USD u protuvrijednosti u kunama na 01.12.2019. iznosi 848.353,90 kuna. Prema obračunu ovlaštenog knjigovođe predmetna tražbina u neto iznosu od 848.353,90 kuna uvećana za javna davanja daje bruto iznos od 1.755.699,30 kuna. Nadalje u tužbi se navodi da je Ugovorom 2016. – 2019. ugovoreno u čl. 16. st. 1. toč 16. u korist tužitelja pravo da Društvo o svom trošku i u korist Člana Uprave sklopi ugovor o dodatnom mirovinskom osiguranju III. stupa sa osigurateljem dobrog boniteta na iznos od 10.000,00 EUR prenesenih u mirovinsko društvo, te da tuženik nije ispunio ovu obvezu, a što da je razvidno iz pregleda prometa i stanja po tužiteljevom osobnom računu AZ Benefit otvorenog dobrovoljnog mirovinskog fonda u razdoblju: 01.01.2006. – 07.05.2020., jer je u ovaj dobrovoljni mirovinski fond po Ugovoru 2011. - 2015. i po prethodnom Ugovoru koji je tužitelj sklopio s tuženikom kao član tuženikove uprave tuženik izvršio u skladu s predmetnim ugovorima uplate u korist tuženika u predmetni mirovinski fond III stupa u iznosu od po 10.000 EUR u protuvrijednosti u kunama i to 15.02.2006. i 30.12.2011. Tužitelj ističe da zbog toga što nije ispunio predmetnu obvezu, tuženik duguje tužitelju naknadu u iznosu od 10.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama sa zateznim kamatama od 01.01.2016. pa sve do isplate. Prodajni tečaj Hrvatske narodne banke za EUR na dan 01.01.2016. iznosio je 7,658095 kuna za 1EUR, pa stoga iznos od 10.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama na 01.01.2016. iznosi 76.580,95 kuna. Prema obračunu ovlaštenog knjigovođe predmetna tražbina u neto iznosu od 76.580,95 kuna uvećana za javna davanja daje bruto iznos od 158.487,07 kuna.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te navodi da među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili dana 21.12.2010. Ugovor o uređenju prava i obveza člana Uprave i Društva, da su dana 14.9.2015. sklopili Ugovor o uređenju prava i obveza između Člana Uprave i Društva, te da su dana 29.11.2019. sklopili Ugovor o sporazumnom raskidu Ugovora o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva. U odnosu na zahtjev tužitelja iz Ugovora 2011 – 2015 tuženik ističe kako nije točno da tuženik nije ispunio obvezu iz članka 16. st. 1. točke 13. Ugovora 2011. – 2015., te da je tuženik ispunio navedenu obvezu i sklopio Ugovor o životnom osiguranju za tužitelja kao i za ostale članove Uprave kod Generali osiguranja d.d., a da su se u tadašnjim okolnostima svi članovi uprave tuženika, kao i sam tužitelj, 2016. godine usuglasili da će konzumirati pravo za isplatu osiguranog iznosa po doživljenju te sredstva darovati tuženiku. Ističe da je tužitelj dana 4.5.2016. godine podnio zahtjev za isplatu osiguranog iznosa po polici br. [broj police]/19/0049331 po doživljenju, kada je dao zahtjev da se osigurana svota isplati društvu Atlantska plovidba d.d. uz dostavu izvornika police, te da je nakon toga Generali osiguranje d.d. postupilo u skladu sa zahtjevom tužitelja te izvršilo isplatu osiguranog iznosa prema uputi tužitelja kao osiguranika čime da je došlo do predaje dara, a društvo (tuženik) navedeno nije otklonilo. Ističe prigovor zastare u odnosu na naknadu štete i na zahtjev tužitelja bio za ispunjenjem obveze, te da u svakom slučaju da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer da je tužitelj dana 29.11.2019. sklopio Ugovor o sporazumnom raskidu Ugovora o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva, a kojim da je potvrdio kako su uređeni „svi njihovi međusobni odnosi“. Nadalje u odnosu na zahtjeve tužitelja iz Ugovora 2016 – 2019 ističe da su svi međusobni odnosi, prava i obveze iz Ugovora 2016 – 2019 uređeni Ugovorom o sporazumnom raskidu Ugovora o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva sklopljenim dana 29.11.2019. godine. Ističe tuženik da obzirom je tužitelj JM, dotadašnji član uprave imenovan izvršnim direktorom i s njim je sklopljen novi ugovor, navedeni uvjet je ostvaren to on nema pravo na nikakva daljnja potraživanja vezana uz navedeni ugovor iz 2015. godine. Ukazuje tuženik kako je sam tužitelj JM kao član Uprave i kasnije Izvršni direktor zadužen za pravne poslove sam pisao i draftirao sve ugovore koje se ovdje spominju i s tim bio jako dobro upoznat kako sa sadržajem i posljedicama istih. Tuženik se protivi korištenju izračuna napravljenih po zahtjevu jedne od stranaka u parničnom postupku, te navodi da se ne radi o radnom odnosu već manadžerskom ugovoru.
3. Nakon što se Općinski sud u Dubrovniku rješenjem Pr-34/20 od 8. rujna 2020. oglasio stvarno nenadležnim dostavio je predmet Trgovačkom sudu u Dubrovniku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
4. Tijekom postupka tužitelj izlaže kao u tužbi te ističe tužitelj da su tvrdnje tuženika da bi tužitelj u svibnju 2016. darovao tuženiku osigurani iznos po polici osiguranja života 0/19/0049331 i to samo na temelju toga što je na zahtjevu za isplatu navedeno da se osigurani iznos isplati u korist računa tuženika, ne samo da je bez ikakvog temelja u ispravama koje je tuženik podnio, nego je apsurdno kada se ima u vidu da je tužitelj istodobno banci dugovao više od 280.000,00 EUR po stambenom kreditu za čije je osiguranje založio i svoje nekretnine. Tijekom postupka tuženik u bitnome izlaže i predlaže kao u odgovoru na tužbu.
5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu: Ugovor o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva od 21.12.2010., Ugovor o uređenju prava i obveza između Člana Uprave i Društva od 14.09.2015., Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi od 08.02.2008. s Općim dodatkom br. 2.,e-mail obavijest Sindikata pomoraca Hrvatske o važenju kolektivnog ugovora zaključenog 08.02.2008., tečajna lista Hrvatske narodne banke u primjeni 01.01.2016., Izračun bruto svote osiguranja sačinjen 18.06.2020. po Pam ton d.o.o. Zagreb, Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi od 17.06.2015. s Općim dodatcima, Ugovor o sporazumnom raskidu Ugovora o uređenju prava i obveza između Člana Uprave i Društva od 29.11.2019., tečajna lista Hrvatske narodne banke u primjeni 01.12.2019., Pregled prometa i stanja po tužiteljevom osobnom računu AZ Benefit otvorenog dobrovoljnog mirovinskog fonda u razdoblju: 01.01.2006.
– 07.05.2020., zahtjev tužitelja za isplatu osiguranog iznosa po doživljenju od 4.5.2016. godine, dopis osiguratelja Generali osiguranje d.d. od 17.5.2016. godine, zahtjev predsjednika uprave DM za isplatu osiguranog iznosa od 4.5.2016. godine, dopis osiguratelja, zahtjev člana uprave BM za isplatu osiguranog iznosa od 4.5.2016. godine, dopis osiguratelja nastavno na zahtjev, zahtjev člana uprave LM za isplatu osiguranog iznosa od 4.5.2016. godine, dopis osiguratelja nastavno na zahtjev, zahtjev člana uprave JMC za isplatu osiguranog iznosa od 4.5.2016. godine, dopis osiguratelja nastavno na zahtjev, Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 2.12.2019. g., tuženikova odluka od 30.3.2020., polica osiguranja života broj 0/19/0049329 izdana od Generali osiguranja d.d. 28.04.2011., dodatak Ugovoru o stambenom kreditu br. 9018339573 od 23.02.2016. sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i založnog dužnika te Privredne banke Zagreb d.d. sa otplatnim planom, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku od 15.04.2020, rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. P-28/2020 od 12.05.2020., rješenje Visokog trgovačkog suda (VTS) posl. br. Pž-2524/2020-2 od 19.08.2020., polica osiguranja života sklopljena između ugovornih strana Generali osiguranje d.d. i tuženika, a u korist tužitelja kao osiguranika, ispis sa službene stranice Hrvatske narodne banke o tečaju na dan 1.1.2011., 1.4.2011. i 28.4.2011. godine, Ispis iz Internet bankarstva o uplatama od Generali osiguranje d.d., svibanj 2016., Izvadak po transakcijskom računu od 12.4.2011.g. Izvadak po transakcijskom računu od 10.5.2012.g., Pregled kunskih naloga- proveden nalog 23.6.2015.g., dopis Generali osiguranje d.d. Obavijest o stanju police životnog osiguranja, Račun za razdoblje 2014 -2015, Potvrda o uplati, Račun 2015 – 2016, Financijska kartica 1.1.2011. do 20.12.2015., Financijska kartica 1.1.2016. do 20.6.2016., e-mail korespodencija iz travnja 2020, nepotpisani sporazum travanj 2020., ugovor o sporazumnom raskidu od 29.11.2019, zahtjev za isplatu osiguranog iznosa po doživljenju. Sud je od Generali osiguranja zatražio spis po polici osiguranja, te su dostavili ponudu, policu, zahtjev za izmjenom police, dopis o izvršenoj izmjeni podataka, policu osiguranja života nakon provedene promjene, obavijest o isteku police i zahtjev za isplatu osiguranog iznosa, te je sud saslušao svjedoke: UM, JMC, TM, HM, MM, te je sud saslušao i tužitelja, te zastupnika po zakonu tuženika KM. Sud je odredio i financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Romanu Dedović iz Kofidenca d.o.o. koji je dao i svoj usmeni iskaz i na ročištu odgovarao na upite stranaka i suda. Iz svih provedenih dokaza je sud sa sigurnošću mogao donijeti nedvojbenu odluku i nije bilo potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao člana uprave za isplatom temeljem ugovornih obveza tuženika iz međusobnih ugovora koje su potpisali od 2010. do 2019.g. dok je tužitelj bio zaposlen i imenovan kao član uprave u društvu tuženika.
7. Saslušan svjedok UM je bio zaposlenik Generali osiguranje d.d. do 1. rujna 2019. te da je prije dvije do tri godine dobio telefonski poziv i da se osoba predstavila kao JM i tražio od njega dokumente o svom predmetu, a kako to nije bio to njegov predmet, rekao je da će prenijeti sve voditeljici odjela životnog osiguranja FM, te joj je proslijedio i mail koji sam dobio od gosp. JM. Policu osiguranja života l.s. 267- 268 nije mu poznata.
8. Svjedok JMC iskazuje kako je bio član uprave tuženika od 1. siječnja 2006. do 31. ožujka 2017., nakon toga da je radio pola radnog vremena kao savjetnik člana uprave oko godine i 9 mjeseci do 31. prosinca 2018. bio je član nadzornog odbora do 31. prosinca 2019., a od konca prosinca 2019.do danas da je u revizijskom odboru tuženika. Zna da je imao isti ugovor o uređenju prava i obveza sa Atlanskom plovidbom kao i tužitelj, a bili su u istom statusu kao članovi uprave, te je imao sklopljen ugovor o životnom osiguranju kao član uprave, a korisnik je bio Atlanska plovidba kao i ugovaratelj osiguranja. Iste takve ugovore navodi da su imali i ostali članovi društva. Navodi kako je ugovor u cijelosti ispoštovan. Ne želi iskazivati o saznanjima na ulici, a sve što službeno zna navodi da je rekao. Što se tiče polica osiguranja ugovaratelj sve do konca 2015. je bila Atlanska plovidba kao i korisnik osiguranja, a od tada da je i dalje ugovaratelj bila Atlanska plovidba, ali korisnik osiguranja je bio svaki pojedinačni član uprave. Navodi kada je došlo do doživljenja police iznos osiguranine nije isplaćen korisnicima, te da su police bile na 108.000,00 eura i problem je nastao kada je taj novac trebalo isplatiti ljudima. Problem je nastao jer da bi 2/3 tog novca trebalo ići na poreze i doprinose, a 1/3 novca je trebala ići ljudima, a da tada je bila velika kriza u brodarstvu i činilo se neumjesno isplatiti taj novac i da su se dogovorili da odustanu od tog novca i daju nalog da se to isplati Atlanskoj plovidbi. Svaki od članova uprave i predsjednik da su dali izjavu da odustaju ili kako već na obrascu Generali osiguranja. Ističe kako je bio zadužen za taj posao pa mu je poznato da je i gosp. JM nakon što je sa njim razgovarao potpisao takvu izjavu da se novac isplati Atlantskoj plovidbi, te da je taj iznos isplaćen Atlanskoj plovidbi od Generali osiguranja. Iskazuje kako je plaća člana uprave u to vrijeme je bila oko 42.000-44.000,00 kuna neto, a da su to bila teška vremena za tuženika u poslovnom smislu pa su se iz tog razloga svi odrekli prava iz životnog osiguranja. Iskazuje kako je bio zadužen kao član uprave za financije. Na pitanje zašto je došlo do promijene korisnika osiguranja u polici 2015. je došlo jer da su imali formalno pravo na to po ugovoru kao članovi uprave, te da zbog promjene korisnika nije došlo do obveze plaćanja poreza i prirezna i doprinosa na premije osiguranja koja se do tada plaćala. Kada se isplaćuje osigurana svota po polici nastaje porezna obveza i prirezi i doprinosi i to kod fizičke obveze, kada se radi o pravnoj osobi tada nema takve obveze. Atlaska plovidba nije platila poreze prireze i doprinose po polici od 2011. do 2016. jer nije bilo takve obveze. Upitan za drugi ugovor članova uprave koji je u primjeni od 2016.nije zaključena nova polica osiguranja iako je postojala ugovorna obveza. Upitan koji je razlog tome odgovara da je isti onaj razlog lošeg poslovnog statusa, pozicije na tržištu tih godina.
8. Svjedok DM, raniji predsjednik uprave kod tuženika, a sada trenutno član upravnog odbora kod tuženika naglašava da se 2016. g. tužitelj odrekao prava na svoju policu osiguranja u korist ATLANTSKE PLOVIDBE d.d. i to vlastoručnim potpisom na zahtjevu za isplatu od strane osiguravajućeg društva te da je 29.11.2019.g. tužitelj kao i ostali članovi uprave sklopio sporazumni raskid ugovora o svim pravima i obvezama, odnosno svog menadžerskog ugovora i to zbog promjena u načinu upravljanja društva tuženika. Navodi da je to je bio uvjet za sklapanje novog ugovora za izvršnog direktora gospodina JM u tom trenutku. Upitan kako je došlo do toga da se 2016.g. mijenjaju uvjeti kod police osiguranja, odgovara da obzirom na stanje na tržištu i teškim poslovnim uvjetima, kada su plaće svim zaposlenicima bile smanjene za 35%, svako po na osob iz uprave je odlučio što će napraviti sa svojom policom jer su police bile pojedinačne. Napominje da je to bilo izrazito teško razdoblje što se tiče poslovanja tuženika. Od financijskih sredstava police osiguranja su isplaćene plaće jer je račun društva bio gotovo pa prazan na OTP banci. Na poseban upit je li on kao predsjednik uprave razgovarao sa članovima uprave o policama osiguranja u 2016.g. odgovara da jest razgovarao u jednom neformalnom razgovoru i smatrao je da je neprimjereno i nemoralno u takovom teškom stanju tuženika da opstaju police kakve su tada bile ugovorene, te da je to bila pojedinačna odluka svakog člana uprave. Navodi da prilikom otvaranja police osiguranja dogodila se greška koja je primijećena tek u rujnu 2015.g., te da je korisnik osiguranja trebao biti svaki pojedinačni član uprave, a stajao je i kao korisnik i kao uplatitelj ATLANTSKA PLOVIDBA d.d.. Kada je greška primijećena financijski ili pravni odjel je ispravio grešku. Postupak oko police osiguranja je vodio član uprave za financije JMC. Upitan je li sudjelovao u razgovorima prilikom i nakon opoziva tužitelja s mjesta izvršnog direktora u travnju 2020.g. iskazuje da je sudjelovao u donošenju te odluke, ali nije sudjelovao u razgovorima. Poznato mu je da je odvjetnik Mladen Markoč razgovarao i sudjelovao u procesu s gospodinom JM vezano za opoziv. Na poseban upit tužitelja kako je došlo do toga da su se primijetile greške u policama osiguranja odgovara da nisu te police bile važne za nove ugovore, ali su se trebale raditi identične police pa je tom prilikom primijećena greška, odnosno ugovarali su se isti uvjeti. Identična polica osiguranje je išla i za novi ugovor članova uprave. Koliko se sjeća za drugi menadžerski 14.rujna 2015.g. je ispregovarana identična polica kakva je bila i ranije. Upitan jesu li menadžerski ugovori iz 2010.g. i 2015.g. bili jednaki prema svim članovima uprave, odgovara da su bili prema svima jednaki osim koeficijenta plaće koji je njemu kao predsjedniku uprave bio nešto veći. Misli da je osigurani iznos na policama koji se veže za menadžerske ugovore iz 2010.g. bio jedna za sve članove uprave. Mislim da je ista stvar bila i sa osiguranim iznosima za članove uprave koji su vezani za menadžerske ugovore iz 2015.g., 2015.g.nisu sklopljene nove police. Sada pojašnjava da police jesu ušle u menadžerski ugovor iz 2015.g., ali one nisu stvarno sklopljene sa osiguravajućim društvom zbog lošeg stanja na tržištu. Mislim da je ugovorima predviđeno plaćanje trećeg stupnja mirovinskog osiguranja za sve članove uprave. Upitan zašto nisu plaćeni iznosi za treći stupanj mirovinskog osiguranja, ponavljam da je tada bilo teško održati likvidnost poslovanja društva pa iz toga razloga nije uplaćeno. Ponavlja da su se svi članovi uprave odrekli sporazumom tih prava. Kada me pitate tko je u ime ATLANTSKE PLOVIDBE d.d. sklopio menadžerski ugovor, navodi da mu se čini da je drugi iz 2015.g. potpisao on, kao punomoćnik nadzornog odbora, ali mislim da je prvi ugovor iz 2010.g. za tuženika potpisao predsjednik nadzornog odbora. Iskazuje kako su svi sklopili sporazumi raskid ugovora pa tako i tužitelj, te da su time bili razriješeni svi međusobni odnosi koji su vrijedili do tog sporazumnog raskida. Nitko od njih nije imao nikakvo potraživanje vezano uz osiguranja ili mirovinski stup, jer je svatko od njih to mogao unijeti u sporazum ili tražiti da se unese u sporazum. Članovi uprave do 2019.g. su zastupali samostalno i pojedinačno društvo. Gospodin JM navodi da je bio član uprave za opće i pravne poslove društva, odnosno za sve pravne uvjete koji su se dogovarali prilikom sklapanja bilo kakvih ugovora.
9. Svjedokinja HM, zaposlenica GENERALI OSIGURANJA d.d. kao voditelj odjela portfelja životnog osiguranja navodi kako joj nisu poznate police osiguranja koje je sklapala ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. ili članovi uprave tog društva sa GENERALI OSIGURANJEM d.d. Ne zna zašto sam ja pozvana kao svjedok jer nisam bila prisutna niti prilikom sklapanja ugovor o osiguranja niti prilikom isplate ugovora o osiguranju. Na poseban upit je li običajno da se tijekom trajanja ugovora o osiguranju i police mijenja korisnik osiguranja odgovaram da je to dosta često i događa se odnosno da pravne osobe budu korisnici osiguranja jer im se premija knjiži kao trošak a onda kod zadnje premije promijene korisnika na fizičku osobu. Kada se promijeni korisnik osiguranja sa pravne osobe na fizičku osobu nema mogućnosti korištenja premije kao troška. Upitana čija je šifra 411357 i tko je PM, odgovaram da ne zna, samo pretpostavljam prodajni savjetnik.
10. Svjedok MM iskazuje da je u ATLANSKU PLOVIDBU d.d. došao 2017.g. kroz revizijski odbor i 2018.g. ušao u članstvo nadzornog odbora, te da se prelazilo sa duoalističkog na monoistički sustav upravljanja pa da je trebalo sklopiti nove ugovore sa članovima društva, odnosno trebalo je prethodno raskinuti prava i obveze koje su vrijedile do toga trenutka, pa je zato 29.11.2019.g. potpisan sporazum između članova uprave i društva. Bilo je jasno da počinje "clean start" odnosno da ne postoje međusobna potraživanja do tog trenutka, te iskazuje kako je gospodin JM i on korektno poslovno surađivali i tijekom sklapanja predmetnog sporazuma, a niti prije nije bilo nikakvog spomena o bilo kakvim potraživanja, niti nesuglasica. Definitivno može tvrditi da je gospodin JM osoba koja je u potpunosti razumjela odredbe sklopljenog sporazuma, bilo je jasno što su pregovarali i dogovorili. Ističe kako gospodin JM nije nikada spomenuo da ima potraživanja prema društvu kao niti jedan drugi raniji član uprave. Navodi da nije davao upute gospodinu odvjetniku Markoču. Taj odvjetnik je u prvom trenutku trebao biti miritelj odnosno medijator a kasnije je postao punomoćnik tuženika, radilo se o svega nekoliko dana razlike. Nakon što je odvjetnik Markoč počeo zastupati tuženika, upute je dobivao od glavnog izvršnog direktora gospodina KM. Primio sam na znanje prijedlog sporazuma od 16.04.2020.g. koji je gospodin Markoč poslao tužitelju, ali nisam ga proučavao jer to nije dio moga posla. Kada me pitate za zatraženo pravno mišljenje od tuženika o zahtjevu tužitelja za isplatom svote osiguranja moram reći da mi to nije poznato a ako je tako nešto i postojalo ja sam to primio samo na znanje.
11. Tužitelj JM u svom stranačkom iskazu navodi da je u čl.28 i 29., odredbe ugovora iz 2010. g. i 2015. g. dogovoreno da se može izmijeniti samo u pisanom obliku, a da nikakav pisani dodatak nije postojao, te da je znao te odredbe ugovora, jasno mu je njihovo značenje. Navodi da je netočan iskaz DMC da su plaće svih zaposlenih bile smanjene za 35% u periodu 2016.g. ili tu negdje. To govori iz razloga jer plaća člana uprave nije bila 40.000,00 kuna zbog toga smanjenja jer se ona određuje umnoškom prosječne plaće zaposlenih u društvu. Iskazuje da tuženik nije ispunio svoje obveze iz ugovora ni onoga iz 2010.g., a osobito ne onoga iz 2015.g. , da nisu izvršene sve uplate, izvršene su obročno, a ne odmah, te da tuženik također nije ispunio svoje ugovorne obveze iz ugovora 2015.g. ja se sjeća jednoga sastanka uprave nakon kojeg sastanka smo išli na ručak pa su neformalno razgovarali i tadašnji predsjednik uprave DM im je rekao da će ova isplata članovima uprave po polici životnog osiguranja možda biti problem jer društvo ima problema sa likvidnošću, da će biti skupo platiti doprinose i poreze, pa da bi bilo možda dobro da članovi uprave daju pozajmicu društvu u iznosu koji je trebao biti isplaćen. Svim članovima uprave je bilo jasno koliki je dug društva i neplaćenih računa. DM da je rekao da će izvršiti povrat pozajmice čim se skupe sredstva na računu društva. Navodi da je išao na povjerenje predsjedniku uprave i potpisao nalog da se iznos koji je trebao biti isplaćen sa Generali osiguranja na njegov račun isplati na račun društva. Navodi da su imali odnos povjerenja i DM da je znao da on mora uzeti kredit od 300.000,00 eura na 20 godina te da će mu taj novac biti potreban za povrat kreditnih sredstava, prijevremeni povrat glavnice kredita. Računao je između ostalog da će imati još jedan menadžerski ugovor sa sličnim uvjetima pa da ću moći otplaćivati tako veliki kredit. Naglašava da je on i u četiri oka i prije nego što je potpisao ovaj tehnički nalog da se sredstva prebace na račun društva razgovarao sa ŠM koji mu je potvrdio da će ta "nazovimo pozajmica" biti vraćena, doslovno ističe da mu je tom prilikom rekao da ne želi probleme u braku sa ženom i da se nikad nisam odrekao svog potraživanja s tog temelja, a to da nigdje ni ne piše. Navodi da se nikada ne bi odrekao ovoga iznosa, a pogotovo jer zna da je to društvo u isto to vrijeme krize sponzorirao razna društva, udruge i klubove u ovome gradu, a donacije su bile u domeni predsjednika uprave npr za plaće vaterpolista Juga, zna za dvojicu i isplaćivana su sredstva na njihove inozemne račune. Nije mu bilo jasno zašto donacije nisu bile smanjene s obzirom da su plaće bile smanjene, a da on i druge kolege u upravi puno noći nisu spavali bojeći se bankrota tuženika. Nadalje iskazuje da u travnju 2020.g. razmijenio je par poruka sa punomoćnikom tuženika odvjetnikom Markočem te da mu je taj odvjetnik dostavio nacrt sporazuma u kojem je tražio da se odrekne svih svojih potraživanja pa i ovih utuženih, na što nije pristao. Napominje kako je on osobno bio inicijator potpisivanja sporazuma iz studenoga 2019.g. jer vodeći računa o interesima tuženika shvatio da prijelaz iz jednoga sustava u drugi može dovesti do teške zlouporabe ili nečasne jer član uprave ukoliko ne bi bilo sporazumnog raskida bi potpisao ugovor za izvršnog direktora i mogao zatražiti otpremninu po ranijem ugovoru člana uprave, te eventualno i otpremninu po novom ugovoru ako bi radi toga čina dobio otkaz.
12. Zastupnik po zakonu tuženika EM, zaposlen kod tuženika kao projekt menadžer od 1.1.2017.g. do 30.11.2019.g. nakon toga obnaša dužnost glavnog izvršnog direktora iskazuje kako je 1.12.2019.g. društvo tuženika promijenilo sustav upravljanja iz dualističkog u monistički i u tom periodu je tek došao u doticaj sa ovom tematikom. Sa svim članovima uprave su razriješeni međusobni odnosi zbog prijelaza na novi način upravljanja pa tako i sa tužiteljem. Tužitelj kao i ostala dva člana uprave ĆM i ĐM navodi da su dobili nove ugovore kao izvršni direktori društva, dok su ostala dva člana uprave na drugačiji način riješila svoj status. Njemu je bilo bitno da se sporazumno razriješe svi prijašnji odnosi sa članovima uprave što je i napravljeno novim ugovorom sa tužiteljem kao i sa ostalim članovima uprave. Jednom prilikom ga je tužitelj pozvao na razgovor baš vezano za ova utužena potraživanja i navodi da mu je rekao da o tome ne odlučuje jer je statutom propisano da sa izvršnim direktorima pregovaraju ne izvršni članovi upravnog odbora. Prema njegovim saznanjima tužitelj je obavio razgovor i sa članovima odbora i koliko znam riječ je o razgovoru, a ne dopisivanju. Ti članovi da su MM i DM. Tako da su jednom prilikom on i DM pozvali tužitelja na razgovor u ured glavnog izvršnog direktora, njegov ured te su ga obavijestili da je nespojivo imati namjeru tužiti i obnašati dužnost izvršnog direktora za pravne poslove što je bio tužitelj, te da upravni odbor ima namjeru opozvati ga sa mjesta izvršnog direktora što je i učinjeno nekoliko dana kasnije 30. ožujka 2020.g. čime je prestao njegov ugovor. Iskazuje da su opunomoćili odvjetnika Markoča radi postizanja spora sa tužiteljem međutim shvatili su da to nije moguće, te su donijeli odluku o isplati otpremnine, a koja otpremnina je i isplaćena, a da su isplaćene mu i nagrade sukladno menadžerskom ugovoru. Smatram da su sporazumom iz 2019.g. razriješeni svi međusobni odnosi tužitelja i tuženika kao i drugih članova uprave, te da niti jedan drugi član uprave nije imao zahtjeve, te da je obaviješten, a i dobio je sporazum od samoga tužitelja da su razriješeni svi međusobni odnosi, tužitelj mu je taj sporazum dostavio kraj 11, a početkom 12 mjeseca 2019.g. a deponirani su u sefu ureda. Pravne poslove je navodi kontrolirao u to doba u društvu gospodin JM, pa ga je iznenadio ovakav zahtjev za isplatom sredstva.
13. U svom nalazu i mišljenju kao i usmenom iskazu vještak Romano Dedović odgovarajući na nalog suda je li tuženik ispunio sve svoje obveze prema tužitelju i evidentirao u poslovnim knjigama tuženika odgovara da je tuženik prezentiranim načinom priznavanja prihoda od polica životnog osiguranja knjižio kao prihod društva, te tako prema knjigovodstvenim standardima nije mogao iskazati obveze prema tužitelju. Na zadatak je li temeljem police osiguranja života broj 0/19/0049331 izdane od Generali osiguranja d.d., po kojoj je tužitelj osiguranik, isplaćen tuženiku osigurani iznos i ako jest kada i u kojem iznosu te kako je i na temelju kojih knjigovodstvenih isprava u poslovnim knjigama tuženika proknjižena uplata osiguranog iznosa vještak navodi da je tuženiku osigurani iznos police isplaćen 2016.g, te ga je knjižio i time povećao poreznu osnovicu za izračun poreza na dobit 2016.g., pa da je i na račun ovog prihoda plaćen porez. Navodi da tužitelju nije isplaćen nikakav novčani iznos u svezi predmetne police. U odnosu na nalog za vještačenje je li u svezi sa policom osiguranja života broj 0/19/0049331 izdane od Generali osiguranja d.d., a po kojoj je tužitelj osiguranik, tuženik isplatio porez na dohodak i prirez na porez na dohodak i druga javna davanja te ako jest kada su i koja javna davanja plaćena, u čiju korist i u kojem iznosu, vještak navodi da po navedenoj polici nije plaćen porez na dohodak niti prirez jer je osiguravajuće društvo u to vrijeme isplatu činilo na račun tuženika, te da nije evidentirana obveza prema članovima uprave koji su bili osigurani tim policama već da je knjižen na konto ostali prihodi. Vještak je na upite stranaka razjasnio svoj nalaz i mišljenje na ročištu.
14. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) svaki zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan i presudio kao u toč. I-III izreke presude.
15. Obzirom kako je predmet ovog spora zahtjev/ zahtjevi tužitelja kao člana uprave za isplatom temeljem ugovornih obveza tuženika iz međusobnih ugovora koje su potpisali od 2010. do 2019.g. dok je tužitelj bio zaposlen i imenovan kao član uprave u društvu tuženika, sud je analizirao sve ugovore koje su priložene spisu, a isto tako izveo i personalne dokaze saslušanjem stranaka (i svjedoka) kako bi utvrdio pravu volju stranaka iz ugovora. Nesporno je da su stranke u pisanoj formi regulirali svoje odnose i sami sadržaj Ugovora o uređenju prava i obveza člana Uprave i Društva nisu sporni. Sud je analizom Ugovora o sporazumnom raskidu Ugovora o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva od 29.11.2019.g. utvrdio da je svrha ugovora u bitnome određena čl. 1. u kojem se u bitnome navodi da se mijenja unutarnji ustroj društva, te da obzirom na navedeno mandat sadašnjeg člana uprave (tužitelja) prestaje 30.11.2019. pa da je potrebno razriješiti odnose sa članom uprave po ugovoru obzirom da se ugovor raskida prije roka na koji je sklopljen. U čl. 2 st.2 stoji da su ugovorne stranke suglasne da se raskida ugovor sa danom 30.11.2029. te da isključivo pod uvjetima iz čl. 3. Iz iskaza svih svjedoka je jasno da su stranke ovakvim sporazumom željele regulirati na novi način svoja međusobna prava i obveze zbog promjene načina upravljanja. Upravo je i iz iskaza svjedoka npr TM na upit zašto nisu plaćeni iznosi za treći stupanj mirovinskog osiguranja, ponavlja da je tada bilo teško održati likvidnost poslovanja društva pa iz toga razloga nije uplaćeno, a ponavlja da su se svi članovi uprave odrekli sporazumom tih prava. Raniji članovi uprave tuženika koji su saslušani u bitnome iskazuju jednako.
16. Neovisno na jasan pisani dokaz l.s. 136 isti je i potvrđeni iskazom samog tužitelja da je potpisao jer je "išao na povjerenje predsjedniku uprave i potpisao nalog da se iznos koji je trebao biti isplaćen sa Generali osiguranja na njegov račun isplati na račun društva". Navodi da su imali odnos povjerenja i DM da je znao da on mora uzeti kredit od 300.000,00 eura na 20 godina te da će mu taj novac biti potreban za povrat kreditnih sredstava, prijevremeni povrat glavnice kredita. Računao je između ostalog da će imati još jedan menadžerski ugovor sa sličnim uvjetima pa da će moći otplaćivati tako veliki kredit. Naglašava da je on i u četiri oka i prije nego što je potpisao ovaj tehnički nalog da se sredstva prebace na račun društva razgovarao sa ŠM koji mu je potvrdio da će ta "nazovimo pozajmica" biti vraćena, doslovno ističe da mu je tom prilikom rekao da ne želi probleme u braku sa ženom i da se nikad nisam odrekao svog potraživanja s tog temelja, a to da nigdje ni ne piše. Sud je stava da je u tom trenutku tužitelj sigurno, a možda i predstavnik tuženika mislio da će društvo poslovati profitabilnije i jednog dana na neki način vratiti ono što tužitelj naziva pozajmicom. Sud uvažava i činjenicu da je poslovanje nepredvidivo obzirom na notorne okolnosti koje su se dogodile nakon 2019.g. kao i činjenicu da je i sam tužitelj osoba koja je završila pravni fakultet i razumije važnost pisanog sporazuma (govora) kao i da je sam bio član uprave društva tuženika pa se ne može tretirati kao osoba koja nije bila dužna uložiti dužnu pažnju u poslovanju pa i kad se radi o osobnim, radnim ili upravljačkim odnosima. Stoga je sud iz cjelokupnog odnosa između stranaka i pisanim i personalnim dokazima zaključio da su stranke regulirale svoja prava i obveze na način da je Ugovorom o sporazumnom raskidu Ugovora o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva od 29.11.2019.g. tuženiku ostavljena mogućnost izbora u čl. 3, te da time razrješuju svoje odnose po ranijem ugovoru. Temeljno načelo obveznog prava kod sklapanja ugovora jest načelo autonomije volje stranaka. Po tome načelu, stranke su slobodne same odlučiti da li će sklopiti ugovor, s kim će ga sklopiti, kakav će biti sadržaj ugovora i u kojem će obliku sklopiti ugovor, osim ako navedeno nije propisano zakonom koji uređuje postupak sklapanja ugovora. Nadalje, ugovori koje su strane valjano sklopile obvezuju ih i moraju ih ispuniti (pacta sunt servanda), pa tako proizlazi i iz odredbi Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO). Zaključno, iz cjelokupnog postupka proizlazi da su međusobna prava i obveze između stranaka razriješene sporazumno, da tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju iz ove pravne stvari, te stoga da su zahtjevi tužitelja neosnovani, pa je odlučeno kao u izreci.
17. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, dana 27. lipnja 2025.
Sutkinja:
Katarina Franković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.
