Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-516/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, Služba za javnu opskrbu Rijeka, OIB 43965974818 zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-87/2023-9 od 1. ožujka 2024., dana 27. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-87/2023-9 od 1. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Nepobijano rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 168,50 EUR-a ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1405/2021 od 16. veljače 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici namiriti tužitelju glavnicu u iznosu od 181,41 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od 104,59 EUR-a od 23. travnja 2021. do isplate, na iznos od 38,41 EUR-a od 24. travnja 2021. do isplate i na iznos od 38,41 EUR-a od 22. lipnja 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog i parničnog troška sa zatraženim zakonskim zateznima kamatama. Rješenjem sadržanim u citiranoj presudi utvrđeno je povlačenje tužbe za iznos od 168,50 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i donijeti presudu predloženu u žalbi.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime neplaćenih računa za isporučenu električnu energiju za obračunsko mjesto na adresi [adresa], ugovorni račun 2201168779, kupac 1001039488 za razdoblje od veljače do lipnja 2021.

7. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu presudu, navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1405/2021 od 16. veljače 2022. naloženo tuženici kao ovršenici platiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 2.636,31 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 22. lipnja 2021., te da je povodom prigovora tuženice kao ovršenice, kojim je u cijelosti osporila predmetno rješenje o ovrsi javne bilježnice tvrdnjom da je navedeni iznos potraživanja u potpunosti plaćen dana 1. prosinca 2021. izvršenom uplatom u iznosu od 2.861,23 kn, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-87/2023-3 od 29. ožujka 2023. stavljeno izvan snage rješenje javne bilježnice u dijelu kojim je određena ovrha te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Prvostupanjski sud, nadalje navodi, da tužitelj ne spori da je tuženica dana 1. prosinca 2021. izvršila plaćanje u iznosu od 2.861,23 kn/379,75 EUR-a prema opomeni broj 012201168779-2111902-8, ali tvrdi da poziv na broj iz potvrde o izvršenoj transakciji priloženoj po tuženici ne odgovara niti jednom pozivu na broj računa utuženih računa, pa da se stoga tuženičina uplata ne odnosi na utužene račune, dok s druge strane tužitelj navodi da je tuženica platila dio glavnice po utuženim računima, pa kraj utvrđenja da tužitelj u postupku nije dokazao da bi tuženica prema njemu imala i drugih dugovanja i da bi se opomena broj 012201168779-2111902-8 odnosila na druge račune, zaključuje da je tuženica plaćanjem iznosa od 2.861,23 kn/379,75 EUR- a po opomeni tuženika u cijelosti namirila utuženo potraživanje, slijedom čega je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u dijelu kojim je naloženo tuženici namiriti tužitelju iznos od 181,41 EUR-a i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Prvostupanjski sud je, primjenjujući čl. 193. st. 2. ZPP-a, rješenjem utvrdio povlačenje tužbe za iznos od 168,50 EUR-a, jer je tužitelj podneskom od 3. siječnja 2024. obavijestio sud da mu je tuženica platila dio glavnice po utuženim računima, a tuženica se nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe.

10. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava jer je tuženica uplatu iznosa od 2.861, 23 kn izvršila nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a ne kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, obzirom se u smislu odredbe čl. 109. st. 3. ZPP-a ispravljeni i dopunjeni prijedlog smatra da je podnesen sudu onog dana kada je prvi put bio podnesen, a to je u ovom konkretnom slučaju 16. studenoga 2021. (ispravljeni prijedlog je javnoj bilježnici dostavljen 10. prosinca 2021.). Navodi da je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica uplatom iznosa od 2.861,23 kn podmirila utuženo potraživanje proturječan priloženom izvatku iz poslovnih knjiga jer je tuženica po opomeni broj 012201168779-2111902-8 podmirila mjesečnu obvezu po računima opisanim u točki 3. žalbe s dospijećem 21. kolovoza 2021., 21. rujna 2021. i 29. listopada 2021., a ne potraživanje po utuženim računima u ovom predmetu. Također, obrazlaže da je u podnesku od 3. siječnja 2024. jasno obrazložio da je tuženica u razdoblju od 30. lipnja 2023. do 5. listopada 2023. djelomično platila glavni dug po računima utuženim u ovom predmetu, pa kako je tim uplatama djelomično podmirila utuženu glavnicu u iznosu od 168,50 EUR-a, za taj dio je povukao tužbu, dok je za preostali dio glavnice u iznosu od 181,41 EUR-a, opisanom detaljno pod točkom 3. žalbe, ustrajao kod usvajanja tužbenog zahtjeva. Osporava i odluku o trošku.

11. Zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica uplatom iznosa od 2.861,23 kn/379,75 EUR-a podmirila potraživanje utuženo u ovom predmetu proturječan je sadržaju isprava i dokumentaciji priloženoj u spis, pa ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava u spisu, slijedom čega se pobijana presuda ne može ispitati.

12. Naime, u priloženom izvatka iz poslovnih knjiga jasno su navedeni računi sa iznosima i dospijećem plaćanja utuženi u ovom postupku, pa imajući u vidu tvrdnju tužitelja da je tuženica iznosom od 2.861,23 kn plaćenim 1. prosinca 2021. po opomeni broj 012201168779-2111902-8 podmirila mjesečnu obvezu po računima s dospijećem 21. kolovoza 2021., 21. rujna 2021. i 29. listopada 2021., a koju činjenicu tuženica nije osporila, kraj činjenice da tuženica nije osporila niti navode tužitelja da je tužitelju u razdoblju od 30. lipnja 2023. do 5. listopada 2023. (uplate detaljno opisane pod točkom 3. žalbe) po utuženim računima u ovom predmetu uplatila iznos od 168,50 EUR-a čime je djelomično podmirila utuženo potraživanje, to se za sada zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica navedenom uplatom podmirila utuženo potraživanje u cijelosti ne može prihvatiti pravilnim jer je suprotan stanju spisa.

13. Slijedom iznijetog valjalo je, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Prvostupanjski sud će, u nastavku postupka, otkloniti proturječja na koja mu je ukazano ovim ukidnim rješenjem, te će sa strankama na glavnoj raspravi ponovno raspraviti predmet spora vodeći računa o žalbenim navodima tužitelja, kao i provesti predložene dokaze, nakon čega će provedene dokaze ocijeniti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, za koju će dati jasne i valjane razloge, kako bi se ista mogla ispitati u slučaju eventualne žalbe. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

15. Nepobijano rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 168,50 EUR- a nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu, 27. lipnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović