Poslovni broj: Gž R-178/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, Bednjanska 8, protiv tuženika Lika cesta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 92953194406, kojeg zastupa punomoćnik Dominik-Stjepan Janković, odvjetnik u Zagrebu, Isidora Kršnjavoga 11, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-22/2008-105 od 27. veljače 2025., 27. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-22/2008-105 od 27. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je kao nepravodoban prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke). Istim je rješenjem naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 375,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se postupi prema žalbenim navodima.
2.1. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prijedlogom za ponavljanje postupka tužitelj je zatražio ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-22/2008 po presudi od 21. travnja 2015., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-55/15 od 9. lipnja 2016.
4.1. Svoj prijedlog za ponavljanjem postupka u navedenom predmetu tužitelj temelji na odredbi članka 421. stavka 1. točki 8., 9. i 10. ZPP-a, u bitnom tvrdeći da je rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-106/2023 od 9. studenog 2023. kazneni postupak protiv tužitelja obustavljen zbog odustanka od kaznenog progona Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, a što da predstavlja novu činjenice i novi dokaz na temelju kojeg bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da je ta činjenica bila poznata prvostupanjskom sudu u vrijeme donošenja pravomoćne presude.
4.2. Nadalje, tužitelj navodi da je upravo kazneni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Gospiću bio odlučna činjenica temeljem koje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u ovom parničnom postupku, pri čemu tvrdi da je Županijski sud u Zagrebu zauzeo stav kako običan vozač ili strojar u nekoj pravnoj osobi ne može biti odgovorna osoba, a što da je stav donesen i na Sastanku predsjednika vijeća i sudaca evidencije Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima vijeća Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i predsjednicima Kaznenih odjela svih županijskih sudova koji je održan 29. studenog 2021. (Su-IV- 4/2021-14), u Zaključku 6. u kojem je navedeno da "kupovanje goriva od strane vozača vozila pravne osobe, državnog tijela i tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne samouprave ne ulazi u djelokrug poslova iz područja djelovanja te pravne osobe odnosno tijela pa to nije niti radnja odgovorne osobe u smislu odredbe članka 89 stavka 7 i članka 312 KZ/97".
4.3. Tužitelj dalje, tvrdi kako u konkretnom slučaju nije bio službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unosi neistiniti podatak ili ne unosi kakav važan podatak ili svojim potpisom odnosno službenim pečatom omogućuje izradu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem i da je objekt radnje službena ili poslovna isprava, knjiga ili spis, a što da račun za točeno gorivo nije. Stoga smatra kako su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka iz odredbe članka 421. stavka 1. točki 8., 9. i 10. ZPP-a.
5. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje kojim je odbacio prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka kao nepravovremen nakon što je utvrdio da je presuda poslovni broj P-22/2008-74 od 21. travnja 2015. postala pravomoćna 9. lipnja 2016., kada je presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-55/2015-2 od 9. lipnja 2016. odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena točka I. prvostupanjske presude, dok je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 25. ožujka 2024., sve pozivom na odredbu članka 425. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 423. stavka 3 .ZPP-a.
6. Odredbom članka 421. stavkom 1. točkom 8. ZPP-a, propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti, ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog tijela, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena, dok je točkom 9. istoga članka i stavka propisano, ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (članak 12. stavci 1. i 2.) na kojemu se temelji odluka suda.
6.1. Prema odredbi članka 421. stavku 1. točki 10. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti, ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
7. U konkretnom slučaju u postupku čije se ponavljanje traži, prvostupanjski je sud utvrdio da je prethodno citirana drugostupanjska presuda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda postala pravomoćna 9. lipnja 2016., kao što je utvrdio i da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen sudu 25. ožujka 2024., pa je shodno tome zaključio da je prijedlog za ponavljanje postupka nepravovremen primjenjujući odredbu članka 423. stavka 3. ZPP-a, kojom je propisano da nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (članak 421. stavak 1. točka 1.) ili iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 2. i 3. ovoga Zakona (točka 2. toga članka glasi: ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a 3. ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno), zbog čega je taj sud prijedlog tužitelja odbacio.
8. S obzirom na navedena utvrđenja koja tužitelj nije doveo u sumnju svojim žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni prijedlog za ponavljanje postupka nepravovremen.
8.1. Iz stanja spisa i pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka podnio prvostupanjskom sudu 25. ožujka 2024., dok je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 9. lipnja 2016., pa je očito da je prijedlog podnesen izvan roka od pet godina od kada je odluka postala pravomoćna, propisanim citiranom odredbom članka 423. stavkom 3. ZPP-a, a u ovom slučaju nije riječ o razlozima za ponavljanje postupka iz odredbe članka 421. stavka 1. točki 2. i 3. ZPP- a.
9. Budući da je rok propisan odredbom članka 423. stavkom 3. ZPP-a objektivne prirode, to računanje tog roka iz te odredbe od pet godina počinje teći od dana kada je svojstvo pravomoćnosti prvostupanjska presuda stekla, a to je u ovom slučaju 9. lipnja 2016. Kako je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen sudu 25. ožujka 2024., što se ponovno ističe, znači, nakon proteka objektivnog roka od pet godina, to tužitelj protekom tog roka više ne može tražiti ponavljanje postupka na temelju odredbe članka 421. stavka 1. točke 8., 9. i 10. ZPP-a. Pri tome se ističe da protekom objektivnog roka iz citirane odredbe članka 423. stavka 3. ZPP-a, nije odlučno je li protekao subjektivni rok iz odredbe članka 423. stavka 1. ZPP-a, od trideset dana za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka.
10. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa tako ni navodima da je u ovoj pravnoj stvari potrebno provesti test razmjernosti, a ne se strogo formalistički pozivati na zakonsku odredbu vezanu za objektivni rok, kada je odredba članka 423. stavka 3. ZPP-a, kogentna norma i time obvezujuća i ne može se mijenjati na način kako to u žalbi tvrdi tužitelj.
11. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim razlozima ne pobija.
11. S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni prigovori tužitelja, a kako ne postoje ni razlozi iz odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Splitu 27. lipnja 2025.
Sutkinja:
Marija Šimičić
