REPUBLIKA HRVATSKA
P-180/2018-50
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika ČF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Brdar, odvjetnik u Zadru, radi vraćanja stečenog bez osnove, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice zakonskog zastupnika tužiteljice Ivane Grubišić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude održanom 27. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da na dan 14. ožujka 2025. postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku u potraživanom iznosu od 37.159,72 EUR (ranije 279.979,94 kune).
II. Tražbina tužiteljice utvrđena točkom I. izreke ove presude prebija se u cijelosti s odgovarajućim dijelom potraživanja tuženika (u visini od 37.159,72 EUR) utvrđenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru br. 21 Pr-9/17-48 od 1. kolovoza 2018. koje je na dan 14. ožujka 2025. ukupno iznosilo 38.710,26 EUR.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove prouzročene joj ovom parnicom.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela da je tuženiku na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru br. P-824/07 od 29. veljače 2012. isplatila iznos od 131.260,37 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako je to specificirano u toj presudi do isplate, kao i iznos od 24.140,00 kuna na ime parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, međutim, da su ta presuda i drugostupanjska odluka donesena u tom predmetu ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr- 1126/12 od 11. siječnja 2017. Ujedno je navela da je tuženik na temelju naprijed navedene pravomoćne presude ovršnim putem naplatio ukupan iznos od 279.979,94 kune, pa kako da je donošenjem naprijed navedene odluke revizijskog suda otpala osnova na temelju kojeg je tuženiku isplaćen navedeni iznos, to je konačno ustala zahtjevom kojim je tražila da se tuženiku naloži da joj isplati iznos od 279.979,94 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2017. (podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora) do isplate.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne osporava pravni osnov tužiteljičinog zahtjeva, međutim, da osporava visinu tražbine tužiteljice. Naime, da mu od strane tužiteljice nije isplaćen iznos od 279.979,94 kune već iznos od 212.475,79 kuna, od čega na ime glavne tražbine neto iznos od 87.825,39 kuna tj. s uvećanjem za dosuđene zakonske zatezne kamate iznos od 184.114,06 kuna, zatim, na ime dosuđenog parničnog troška iznos od 24.140,00 kuna tj. s uvećanjem za dosuđene zakonske zatezne kamate iznos od 24.899,82 kune, te na ime troška ovršnog postupka iznos od 3.437,50 kuna tj. s uvećanjem za dosuđene zakonske zatezne kamate iznos od 3.461,91 kunu, dok da je preostali iznos od 67.504,15 kuna uplaćen na odgovarajuće račune Državnog proračuna Republike Hrvatske i Grada Šibenika na ime poreza, prireza na dohodak i doprinosa za mirovinsko osiguranje. Stoga, da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za sklapanje izvansudske nagodbe, međutim, koja da nije sklopljena. Ujedno je tijekom prethodnog postupka naveo da je novom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru br. 21 Pr-9/17-48 od 1. kolovoza 2018. ovdje tužiteljica obvezana na ime glavne tražbine i troškova postupka isplatiti mu iznose od 86.384,06 kuna i 23.639,65 kuna uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, pa je stoga istaknuo prigovor radi prijeboja međusobnih novčanih tražbina stranaka, a iznos kojih da se ima utvrditi provođenjem odgovarajućeg financijskog vještačenja. Tuženik je ujedno u nastavku postupka naveo i da je tužiteljici isplatio iznos od 13.755,00 EUR, a do kojeg iznosa da je došao nakon prebijanja međusobnih potraživanja stranaka. Konačno, a nakon rezultata financijskog vještačenja provedenog u ovoj parnici, tuženik je predložio da se utvrdi postojanje tužiteljičinog potraživanja na dan 14. ožujka 2025. u visini od 42.365,39 EUR te postojanje njegovog potraživanja prema tužiteljici na isti dan u visini od 38.710,26 EUR i potom izvrši prebijanje navedenih iznosa i naloži mu se isplata iznosa od 3.655,13 EUR tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama od 14. ožujka 2025. do isplate.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem presude Općinskog suda u Zadru br. 20 P-824/07 od 29. veljače 2012., presude Županijskog suda u Zadru br. 21 Gž-703/12 od 3. travnja 2012., prijedloga za ovrhu od 14. svibnja 2012., izvještaja FINA-e za razdoblje 01.06.2012. - 30.06.2012., dopisa Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 10. rujna 2012., rješenja Općinskog suda u Zadru br. 31 Ovr-1592/2012-16 od 13. prosinca 2012., izvoda prometa po računu od 4. siječnja 2013., rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1126/12-2 od 11. siječnja 2017., presude Općinskog suda u Zadru br. 21 Pr-9/17-48 od 1. kolovoza 2018., presude Županijskog suda u Zadru br. 21 Gž R-5/18-2 od 6. prosinca 2018., rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 207/2019-2 od 30. siječnja 2019., potvrde o plaćanju od 28. lipnja 2023. te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Vesne Bulat Škarica od 14. ožujka 2025., dok je kao suvišan odbijen prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza provođenjem dopunskog financijskog vještačenja radi utvrđivanja „izračuna i za neto iznose“, a sve kraj činjenice da iznosi isplaćeni na ime poreza na dohodak, prireza poreza na dohodak i obveznog doprinosa za mirovinsko osiguranje nisu prešli u imovinu tuženika, a čime je zapravo istaknula prigovor na pisani nalaz i mišljenje vještaka za financije u korist tuženika, međutim, unatoč čemu je tuženik ustrajao u prijedlogu da se obveže na plaćanje iznosa tužiteljici utvrđenog po prebijanju međusobnih potraživanja stranaka na dan 14. ožujka 2025. utvrđenih provedenim financijskim vještačenjem.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan, s tim da je utvrđena tražbina tužiteljice prema tuženiku u cijelosti prebijena s potraživanjem tuženika prema tužiteljici povodom prigovora radi prijeboja istaknutog od strane tuženika.
5. Polazeći od nespornih činjenica, kao i činjenica utvrđenih u postupku provedenim financijskim vještačenjem, proizlazi kako slijedi:
- da je tuženik na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru br. 20 P-824/07 od 29. veljače 2012. od tužiteljice ovršnim putem naplatio tražbine utvrđene tom presudom u ukupnom (bruto) iznosu od 279.979,94 kune (tj. 37.159,72 EUR), s tim da je donošenjem revizijske odluke u tom predmetu kojom su ukinute nižestupanjske odluke otpala osnova navedenog stjecanja, zbog čega je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti primljeni iznos po navedenom osnovu (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.),
- da je novom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru br. 21 Pr-9/17-48 od 1. kolovoza 2018. utvrđena obveza ovdje tužiteljice na isplatu ovdje tuženiku iznosa koji je na dan provedenog financijskog vještačenja (14. ožujka 2025.), kojeg sud ocjenjuje objektivnim i danim u skladu s pravilima financijske struke, bio u visini od 38.710,26 EUR, pri čemu je obračunat i iznos od 13.755,00 EUR kojeg je tužitelj 28. lipnja 2023. dobrovoljno isplatio tužiteljici na ime razlike međusobnih potraživanja stranaka,
- da je tužbom potraživani iznos potraživanja tužiteljice prema tuženiku (279.979,94 kune tj. 37.159,72 EUR, i to unatoč činjenici što je u postupku provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno ukupno potraživanje tužiteljice prema tuženiku u visini od 42.365,39 EUR, a sve odlučujući o zahtjevu tužiteljice u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva), a povodom prigovora radi prijeboja istaknutog od strane tuženika, u cijelosti prebijen s odgovarajućim dijelom potraživanja tuženika prema tužiteljici (u visini od 37.159,72 EUR) utvrđenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru br. 21 Pr-9/17-48 od 1. kolovoza 2018. koje je na dan 14. ožujka 2025. ukupno iznosilo 38.710,26 EUR, sve to polazeći i od izričitih tvrdnji tuženika u dijelu koje su se ticale (bruto) visine međusobnih glavnih potraživanja stranaka, slijedom čega se tvrdnje tužiteljice o potrebi provođenja dopune financijskog vještačenja radi utvrđenja neto iznosa glavnih potraživanja stranaka (bez iznosa poreza na dohodak, prireza i doprinosa iz mirovinskog osiguranja) zapravo ukazuju prigovorom istaknutim u korist tuženika (s obzirom na visinu bruto glavnih potraživanja stranaka, a u kojem dijelu preteži potraživanje tužiteljice te bi dopunom financijskog vještačenja zapravo bila utvrđena razlika međusobnih potraživanja u iznosu povoljnijem za tuženika), a na što tužiteljica nije ni ovlaštena kraj izričitih tvrdnji tuženika u tom smislu.
6. Stoga je, slijedom izloženih razloga, valjalo presuditi kao pod točkama I. i II. izreke.
7. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke ove presude temelji se na odredbama članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
Šibenik, 27. lipnja 2025.
SUDAC
Toni Grgurin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
DN-a:
- tužiteljici, po zakonskom zastupniku
- tuženiku, po punomoćniku
