REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2702/2020-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja DU, punomoćnice po zaposlenju Su-50/12 i punomoćnika tuženika Hrvoja Pelcla, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., dana 27. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u cijelosti:
“Dužan je tuženik platiti tužitelju u korist Državnog proračuna RH 1210010051863000160, model 26, pozivom na broj: 5908-19-19-03421580949 iznos od 76.079,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom određenoj po čl. 29.st.2. ZOO tekućom od dana 29.05.2020.g. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 29. svibnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja ZU stradala dana 24. veljače 2005. u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika CU, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku proglašen krivim kao i da je radi posljedica predmetne prometne nesreće rješenjem tužitelja broj: 33480 od 11. travnja 2008. i 14. svibnja 2008. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da je tužitelj u razdoblju od 01. svibnja 2017. do 31. svibnja 2020. pretrpio štetu od ukupno 76.079,10 kuna isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štetu u iznosu od 76.079,10 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. svibnja 2020. do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi da je tuženik eventualno dužan naknaditi samo stvarnu štetu koja je za tužitelja nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja, a to nije cjelokupni iznos invalidske mirovine već eventualno ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Također osporava da je tužitelj izvršio isplate obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom te osporava uzročno posljedičnu vezu predmetne prometne nesreće i umirovljenja osiguranice tužitelja. Ističe i prigovor zastare i prigovor limita. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: presliku Obračun isplata invalidske mirovine ZU (list 3), presliku presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: K-381/05 od 28. lipnja 2007. (list 4-23), presliku zapisnika o očevidu od 24. veljače 2005. (list 24-29), presliku rješenja tužitelja broj: 33480 od 11. travnja 2008. (list 30-32), presliku rješenja tužitelja broj: 33480 od 14. svibnja 2008. (list 33), presliku Prijave o ozljedi na radu HZZO-a (list 34-37), presliku nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 26. veljače 2008. (list 38-41), presliku Mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti tužitelja od 20. ožujka 2008. (list 42-43), presliku potvrda o izvršenim plaćanjima (list 137-148), presliku izvoda otvorenih stavki dužnika na dan 17. rujna 2009. (list 166), presliku izvatka iz Banke podataka o doznačenim mirovinskim primanjima (list 211-226), kao i spis ovog suda poslovni broj: Pn-3545/12, presliku Rješenja tužitelja broj: 23744 od 27. svibnja 2024. (list 491-494), presliku ispisa podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosti bodova po godini (list 495-497), presliku Rješenja tužitelja broj: 33480 od 27. svibnja 2024. (list 498-500), presliku Rješenja tužitelja broj: 33480 od 31. ožujka 2011. (list 501-502), presliku Rješenja tužitelja broj: 33480 od 14. svibnja 2008. (list 503), presliku Rješenja tužitelja broj: 33480 od 11. travnja 2008. (list 504-506), presliku nalaza i mišljenja vještaka (list 507-510), presliku Mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 511-524).
4. Sud nije proveo ostale dokaze kao nepotrebne.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 76.079,10 kuna s osnova invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku ZU u razdoblju od 01. svibnja 2017. do 31. svibnja 2020., a povodom ozljeda koje je ista zadobila u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranice tužitelja.
7. Među strankama nije sporno da je osiguranica tužitelja ZU zadobila teške tjelesne povrede 24. veljače 2005., u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika CU i da je tužiteljevim rješenjima broj 33480 od 11. travnja 2008. i 14. svibnja 2008. priznato osiguranici tužitelja ZU pravo na invalidsku mirovinu jer joj je zbog ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći nastala profesionalna nesposobnost za rad.
8. Sporno je ima li pravo tužitelj na regresno potraživanje od tuženika nastalog na ime isplate invalidskih mirovina osiguranici tužitelja ZU.
9. Glede primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, valja napomenuti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.(„Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
10. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.
11. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebala donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.
14. Odredbom čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. istog Zakona) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
15. S obzirom da u ovom postupku treba utvrditi, a kako je to prethodno obrazloženo, postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko postoji, kolika bi iznosila ta razlika, odnosno shodno tome, samu osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, teret dokaza za isto je na tužitelju, a što tužitelj, iako uredno upozoren sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, nije dokazao s obzirom da nije predložio adekvatan dokaz kojim bi sud mogao utvrditi isto.
16. Naime, sukladno odredbi čl. 250. ZPP-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. S obzirom da sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao utvrditi činjenicu postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko postoji kolika bi iznosila ta razlika, u ovom postupku bilo je potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem što tužitelj, iako je teret dokaza na tužitelju, nije predložio. Stoga sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem i nije mogao utvrditi ključne činjenice da bi mogao odlučiti o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.
17. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj, na kojem je sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazao da je invalidska mirovina koja se isplaćuje osiguranici tužitelja ZU veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu od 08. rujna 2020. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 10. listopada 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 04. svibnja 2021. i 03. lipnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tuženika iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.
19. Sud nije prihvatio zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav podnesaka od 31. ožujka 2021. i 04. ožujka 2025. s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
U Zagrebu 27. lipnja 2025.
Sudac:
Goran Felja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku, po pun.