REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-80/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Klašnja- Petrović predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Mirjane Šebalj-Meglajec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽI OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 30. listopada 2024. poslovni broj: P-481/2023-53., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana, te potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici od 30. listopada 2024., poslovni broj: P-481/2023-53.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članak 1. Ugovora o kreditu br. 218-50- 2866905 od 02. lipnja 2005. sklopljenog između tužiteljice ŽI OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] c. 120/b i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69 OIB 530 569 665 35, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi "IZNOS KREDITA, kunska protuvrijednost od 31.067,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita".

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 218-502866905 od 02. lipnja 2005. sklopljenog između tužiteljice ŽI OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] c. 120/b i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69 OIB 530 569 665 35 vezano uz kamatnu stopu koja iznosi 5,85 % godišnje, promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB 530 569 665 35 da tužiteljici NI OIB [osobni identifikacijski broj] 654 33 iz [adresa] isplati iznos od 2.140,81 EUR / 16.120,91 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pretplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi i visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. pa do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:

na iznos od 17,02 EUR / 128,31 kn od 30. travnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 38,39 EUR / 289,26 kn od 31. svibnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 42,61 EUR / 321,02 kn od 30. lipnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 45.74 EUR / 344,60 kn od 31. srpnja 2010.g. do isplate,

na iznos od 54,92 EUR / 413,80 kn od 31. kolovoza 2010.g. do isplate,

na iznos od 55,81 EUR / 420,49 kn od 30. rujna 2010.g.do isplate,

na iznos od 57,91 EUR / 436,34 kn od 31. listopada 2010.g. do isplate,

na iznos od 55,36 EUR / 417,11 kn od 30. studenog 2010.g. do isplate

na iznos od 75,81 EUR / 571,17 kn od 31. prosinca 2010.g. do isplate,

na iznos od 71,98 EUR / 542,30 kn od 31. siječnja 2011.g. do isplate,

na iznos od 73,17 EUR / 551,27 kn od 28. veljače 2011.g. do isplate,

na iznos od 76,73 EUR / 578,12 kn od 31. ožujka 2011.g. do isplate

na iznos od 72,40 EUR / 545,52 kn od 30. travnja 2011.g. do isplate

na iznos od 82,88 EUR / 624,48 kn od 31. svibnja 2011.g. do isplate

na iznos od 98,43 EUR / 741,60 kn od 30. lipnja 2011.g. do isplate

na iznos od 107.87 EUR / 812,75 kn od 31. srpnja 2011.g. do isplate

na iznos od 123,53 EUR / 930,75 kn od 31. kolovoza 2011.g. do isplate na iznos od 96,85 EUR / 729,75 kn od 30. rujna 2011.g. do isplate

na iznos od 91,01 EUR / 685,75 kn od 31. listopada 2011.g. do isplate

na iznos od 90,88 EUR / 684,75 kn od 30. studenog 2011.g. do isplate

na iznos od 92,08 EUR / 693,75 kn od 31. prosinca 2011.g. do isplate

na iznos od 102,16 EUR / 769,75 kn od 31. siječnja 2012.g. do isplate

na iznos od 105,08 EUR / 791,75 kn od 28. veljače 2012.g. do isplate

na iznos od 101,90 EUR / 767,75 kn od 30. ožujka 2012.g. do isplate

na iznos od 101,50 EUR / 764,75 kn od 30. travnja 2012.g. do isplate

na iznos od 102,83 EUR / 774,75 kn od 31. svibnja 2012.g. do isplate te na iznos od 104,84 EUR / 789,93 kn 30. lipnja 2012.g. do isplate, sve to u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 OIB 53056966535 da tužiteljici NI OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.966,10 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. od 30. listopada 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Tuženica u žalbi navodi da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost, jer da je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženice zanemario u potpunosti, a da za takvo postupanje ne navodi razloge. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. i iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Tvrdi da prvostupanjski sud obrazlaže pobijanu presudu isključivo govoreći o apstraktnoj pravnoj zaštiti i kolektivnom sporu, pri čemu da potpuno zanemaruje da se u predmetu radi o individualnom pravnom odnosu. Ističe da se prvostupanjski sud nije očitovao o njezinim prigovorima istaknutim tijekom prvostupanjskog postupka. Tvrdi da je tužiteljica imala mogućnost izbora između kredita vezanih uz valutu EUR, CHF ili bez valutne klauzule, a što da proizlazi i iz promotivnih uvjeta važećih u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, koje je kao dokaz predala u spis. Tvrdi da prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude nije otklonio niti njezine prigovore na nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka, te da nije obrazložio iz kojega razloga smatra da je ona nesavjestan stjecatelj da bi tužiteljica imala pravo na zatezne kamate od dana stjecanja u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije utvrđivao jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu bile razumljive, jasne i lako uočljive, niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, niti je utvrđivao jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz tužiteljice. Mišljenja je da je prvostupanjski sud i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu utvrđivao u postupku kolektivne zaštite potrošača iz članka 118. Zakona o zaštitu potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 - dalje: ZZP). Mišljenja je da, ukoliko bi se i utvrdilo da su odredbe ugovoru o kreditu ništetne, ista ništetnost bi imala učinak ex tunc, dakle od trenutka sklapanja ugovora, pa da su utužena potraživanja u zastari, jer je u trenutku podnošenja tužbe protekao opći zastarni rok od 5 godina. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači i tužiteljica odbije sa tužbenim zahtjevom ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji iz žalbe, razlozi presude nisu proturječni provedenim dokazima, a obrazloženje presude ima propisani sadržaj.

6. Također valja navesti da neosnovano tuženica u žalbi ističe da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na procesnu jednakost iz razloga što je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženice zanemario, budući da iz spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je tuženica predložila, osim saslušanja javnog bilježnika čiji iskaz je, po ocjeni ovog suda, nepotreban na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji tog ugovora nije mogao tužiteljici objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka i rizike ugovaranja promjenjive kamatne stope.

7. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

9. Tuženica nije prigovarala matematičkoj točnosti financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, već je prigovorila tome što je vještačenje provedeno kao da je stranka ugovorila kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, što ističe da nije ugovoreno.

10. Ugovorom o kreditu se, prema članku 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 dalje: ZOO), banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

11. Predmetnim je Ugovorom o kreditu bila ugovorena početna kamatna stopa, koja se, zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao bitan element ugovora o kreditu, primjenjuje.

12. Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (članak 21. ZOO). Odredba članka 22. ZOO, pak, dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

13. U ovoj je pravnoj stvari, načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, utvrđena ništetnom na temelju posebne odredbe, i to odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 56/03 - dalje: ZZP). Unatoč ništetnosti navedene ugovorne odredbe, i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti.

14. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. ZOO u vezi s članka 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica, kao banka, stavila na raspolaganje tužiteljici, kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je pravilno prvostupanjski sud odredio da se stečeno bez osnove zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi odredi prema kunskom iznosu koji je isplaćen tužiteljici i s početnom kamatnom stopom.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 218-50-2866905 kojima su ugovorene valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, te da joj se radi ništetnosti tih odredbi Ugovora o kreditu vrati preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove od 2.140,81 eura s kamatom.

16. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da su parnične stranke 2. lipnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor na iznos od 31.067,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti;

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,85%, s tim da se kamata obračunava u CHF, te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s anuitetima;

- da je prva rata anuiteta dospjela na naplatu 31. srpnja 2005., te da je kredit konačno otplaćen 30. lipnja 2012.;

- da je kredit podignut zbog kupnje osobnog vozila;

- da više uplaćeni iznos tužiteljičine obveze prema tuženici po osnovi stečenog bez osnove zbog valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope iznosio 2.140,81 eura;

- da je presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13., odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12., presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18. odlučeno da je, između ostalih tuženika, i tuženica u navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

- da tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije bilo objašnjeno kada dolazi do promjene kamatne stope.

17. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

18. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Revt-249/14-2. od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/18. od 3. rujna 2019. prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa, čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

19. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

20. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužiteljici po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 2.140,81 eura s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženica je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi, da obzirom da je Ugovor o kreditu isplaćen, tužiteljica nije mogla tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Ugovora, jer je isti izvršen.

22. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (članak 328. ZOO-a) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.

23. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/222), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 26. travnja 2019., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela, obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

24. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.

25. Kako je dakle, prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odlučeno kao u točki I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

26. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.

Slavonski Brod, 27. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Klašnja-Petrović