REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-504/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb protiv tuženika Makul d.o.o. Zagreb, Ksaver 17, OIB: 07315345078 zastupanog po punomoćnici Ivi Kužnar Šarić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 20. ožujka 2025., poslovni broj: Povrv-1517/2023-15, u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika Makul d.o.o. Zagreb kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 20. ožujka 2025., poslovni broj: Povrv-1517/2023-15.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ranogajeca iz Zagreba poslovni broj Ovrv-511/2022 od 10. siječnja 2023. kojim se tuženiku MAKUL d.o.o. nalaže isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. u roku od 8 dana iznos od 3.748,77 EUR sa zateznim kamatama uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 286,55 EUR od 26. srpnja 2019.,

- na iznos od 329,48 EUR od 28. kolovoza 2019.,

- na iznos od 325,91 EUR od 26. rujna 2019.,

- na iznos od 436,81 EUR od 26. listopada 2019.,

- na iznos od 33,96 EUR od 26. listopada 2019.,

- na iznos od 336,64 EUR od 27. studenog 2019.,

- na iznos od 297,29 EUR od 28. prosinca 2019.,

- na iznos od 375,99 EUR od 28. siječnja 2020.,

- na iznos od 293,71 EUR od 26. veljače 2020.,

- na iznos od 257,93 EUR od 26. ožujka 2020.,

- na iznos od 200,69 EUR od 28. travnja 2020.,

- na iznos od 54,01 EUR od 30. lipnja 2020.,

- na iznos od 114,83 EUR od 25. srpnja 2020.,

- na iznos od 308,02 EUR od 27. kolovoza 2020. i

- na iznos od 96,94 EUR od 26. rujna 2020. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku MAKUL d.o.o. nadoknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 649,86 EUR sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava odluku o troškovima parničnog postupka i predlaže da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tuženik je u zakonskom roku za žalbu podnio i dopunu žalbe. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. U žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst , 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), navodeći da prvostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge za donošenje iste, da presuda sadrži proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi i spisu priložene dokumentacije te nejasne i proturječne razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega ju nije moguće ispitati i da je osim toga, odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje ovlaštene osobe tuženika, prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu jer tuženiku nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.

2.2. Dalje navodi da prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže isključivo citiranjem Općih uvjeta tužitelja te da je sud bio dužan analizirati odredbe navedenih Općih uvjeta te utvrditi u kojoj mjeri su iste nepoštene prema tuženiku kao korisniku usluge i da se osim toga ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, tim više što su pojedinačne odredbe unaprijed formulirane od strane trgovca, dakle tužitelja zbog čega tuženik nije imao utjecaja na njihov sadržaj.

2.3. Osim toga navodi da tuženik nije zaprimio predmetne račune slijedom čega nije mogao podnijeti prigovor niti reklamaciju na iste, a da je sve zaprimljene račune uredno platio pa da je upravo na tu okolnost trebalo saslušati zakonskog zastupnika.

2.4. Zaključno osporava odluku o troškovima postupka, navodeći da trošak nije utvrđen sukladno ZPP-u i važećoj Odvjetničkoj Tarifi.

3. U dopuni žalbe dodatno obrazlaže da je odbijanjem saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, prvostupanjski sud povrijedio temeljno načelo parničnog postupka – načelo saslušanja stranaka, koje osigurava kontradiktornost postupka, a da je saslušanje zakonskog zastupnika bilo nužno radi utvrđivanja činjenica, koje su ključne za donošenje pravilne i zakonite odluke, zatim da je prvostupanjski sud nedopustivo pretpostavio da izostanak prigovora na račune implicira prihvaćanje obračuna, iako tuženik nije zaprimio račune niti je imao mogućnost osporiti ih i da je time također povrijeđeno načelo kontradiktornosti te da je pogrešno primijenjen članak 99. Općih uvjeta.

4. Nadalje, u dopuni žalbe tuženik navodi da je prvostupanjski sud ujedno pogrešno primijenio materijalno pravo pretpostavivši prihvaćanje računa bez dokaza o njihovoj dostavi, zatim da je neispravno utvrdio činjenično stanje ignorirajući nemogućnost prigovora na račune koje tuženik nije zaprimio i da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka budući da je obrazloženje pobijane odluke proturječno stanju spisa i da pobijanu odluku nije moguće ispitati.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP- a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj, kao niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, s obzirom da pravo na raspravljanje obuhvaća obaviještenost stranke o zahtjevima i dokazima protivne stranke te mogućnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza pa odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika nije počinjena navedena procesna povreda, a osim toga, prvostupanjski sud samostalno odlučuje koje će dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je na temelju članka 8. ZPP-a ovlašten samostalno dokaze ocjenjivati. Stoga sud nije dužan izvoditi sve dokaze koje su stranke predložile, već samo one kojima se utvrđuju relevantne činjenice.

7.1. Osim toga, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije odluku donio bez prethodno provedenog kontradiktornog postupka, vrijeđajući načelo saslušanja stranka jer iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud sve podneske i dokumentaciju dostavljao strankama pa tako i podnesak tužitelja od 3. studenog 2023., kojim se tužitelj očitovao na prigovor tuženika i uz koji su dostavljeni računi za utuženo razdoblje, kao i druga relevantna dokumentacija i da se tuženik na navedeni podnesak i dokumentaciju nije očitovao niti pisano, niti na ročištu za glavnu raspravu, a isto tako nije osporio tvrdnje tužitelja iz navedenog podneska. Nadalje, na temelju članka 264. ZPP-a, sud sporne činjenice važne za odluku može utvrđivati saslušanjem stranka, međutim u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno smatrao da okolnosti na koje je predloženo saslušanje zakonskog zastupnika tuženika nisu važne za končanu odluku jer je tuženik 12. prosinca 2018. dostavio tužitelju pisani zahtjev za promjenu naziva potrošača te kao novog potrošača naznačio Makul d.o.o. Zagreb na adresi: [adresa], mjerno mjesto: [adresa] i adresu za dostavu: [adresa] pa nije postojala obveza tužitelja račune dostavljati na adresu sjedišta tuženika te osim toga tuženik nije u prigovoru, kao niti tijekom parničnog postupka osporio da je korisnik usluga tužitelja i da je potrošnju vode platio pa je time i obvezan platiti izvršene usluge jer ne primanje računa ne znači oslobođenje od obveze nastale korištenjem usluge te se potrošač uvijek može obratiti davatelju usluge u svezi potrebnih plaćanja i računa.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.748,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime isporučenih vodnih usluga, na temelju vjerodostojne isprave - ovjerovljenog izvatka iz poslovnih knjiga.

9. Prvostupanjski sud održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ranogajeca iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-511/2022 od 10. siječnja 2023., utvrđujući da je tuženik evidentirani korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za poslovni prostor na adresi [adresa], da račune za isporučenu uslugu nije podmirio, da tuženik nije dostavio tužitelju promjenu adrese niti je o promjeni adrese obavijestio tužitelja i da na temelju članka 228. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje ZOO) nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju račune za pružene vodne usluge i naknade jer je tuženik na temelju njegovog pisanog zahtjeva i na temelju dostavljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora na adresi: [adresa], evidentiran kao korisnik i obveznik plaćanja vodne usluge u tužiteljevim evidencijama, a u smislu odredbe članka 11. stavka 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 17/13; dalje Opći uvjeti), tuženik nije dokazao da bi obavijestio tužitelja kao isporučitelja usluge o eventualnoj promjeni korisnika. Dakle, na korisniku je da prijavi korištenje ili nekorištenje usluga tužitelja, kao i da dostavi točnu adresu za dostavu računa za izvršene usluge. Odredbom članka 205. stavka 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18 i 66/19; dalje ZOV), koji se primjenjuje na utuženo potraživanje, propisano je da se cijena vodne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Odredbom članka 11. točka 2. Općih uvjeta propisano je da korisnik usluge može otkazati korištenje vodnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnog prestanka korištenja stana, odnosno poslovnog prostora, dok je stavkom 3. istog članka propisano da za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novog obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni korisnika pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju Javnog bilježnika Domagoja Ranogajeca iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 511/2022 od 10. siječnja 2023.

11. U odnosu na žalbene navode o nepoštenim odredbama Općih uvjeta za istaknuti je da ove činjenice tuženik prvi puta ističe u žalbi, a prema članku 352. stavku 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Naime, prema odredbi članka 327. stavka 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, a iz citirane odredbe, koja je po svojoj pravnoj naravi materijalnopravne prirode, proizlazi da je na strankama da u smislu članka 7. stavka 1. ZPP-a tijekom postupka iznose činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, odnosno u konkretnom slučaju da se svojim činjeničnim navodima pozivaju na postojanje ništetnosti, jer sud činjenice ne utvrđuje po službenoj dužnosti, osim u slučaju ako posumnja da stranke idu za time da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. ZPP-a). Slijedom navedenog, ovaj sud navode tuženika iznesene tek u žalbi, a kojima tuženik upire na postojanje ništetnosti nije razmatrao, jer se radi o iznošenju novih činjenica koje se temeljem članka 352. stavka 1. ZPP-a ne mogu s uspjehom u žalbi iznositi. Neovisno o tome, potrebno je dodati da tuženik niti u žalbi ne ukazuje koje bi to odredbe Općih uvjeta bile ništetne, odnosne koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Tuženik određeno ne pobija odluku o troškovima postupka, a o toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

13. Kako u prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene su žalba tuženika i dopuna žalbe kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u svezi članka 166. stavka 1. ZPP-a tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Slavonski Brod, 27. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić