- 1 -              III Kr 13/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 13/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. B. Č., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06. i 110/07.; dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 25. veljače 2021. broj K-479/2018. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Požegi od 17. veljače 2022. broj Kž-161/2021-7, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. B. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 25. veljače 2021. broj K-479/2018. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Požegi od 17. veljače 2022. broj Kž-161/2021-7, B. Č. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. te osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.

 

2. Protiv te pravomoćne presude os. B. Č. je pravovremeno, po branitelju I. B., odvjetniku iz O. d. Z., B. i partneri d.o.o. sa sjedištem u Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) i to „…iz razloga navedenih u članku 515. stavku 1. ZKP-a (kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom) i članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP-a i to zbog odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 2 ZKP-a na koje povrede je sukladno odredbi članka 517. stavka 2. ZKP-a već ukazano u žalbi koja je podnesena protiv prvostupanjske presude.“. U zahtjevu se predlaže„ da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi kako je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, te donese presudu kojom će preinačiti presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj 88 K-479/18 od dana 25. veljače 2021. g. na način da se osuđenik oslobađa optužbe, podredno da ukine u cijelosti ili djelomično presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj 88 K-479/18 od dana 25. veljače 2021. g. i presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 13 Kž-161/2021-7 od dana 17. Veljače 2022. g. ili samo odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 13 Kž-161/2021-7 od dana 17. veljače 2022. g. i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje Općinskom sudu u Zadru ili Županijskom sudu u Slavonskom Brodu.“.

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je postupio u skladu s članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.).

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđenik smatra da mu je pravomoćnom presudom teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da je u tijeku postupka došlo do povrede članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prva i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija), odnosno članka 47. stavka 2. Povelje Europske unije, članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., -pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni  tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav) te članka 11. ZKP/08.

 

5.1. Naime, prema osuđenikovom mišljenju, zbog dugotrajnosti vođenja postupka te duljine vremenskog razdoblja koje je proteklo od počinjenja djela do pravomoćnog okončanja postupka „…jasno je vidljivo kako su osuđeniku povrijeđena zajamčena prava, te su sudovi u konačnici svoje zaključke izvodili iz iskaza svjedoka datih godinama nakon same inkriminacije, a zbog proteka godina nije bilo moguće ni provesti valjano financijsko-knjigovodstveno vještačenje…“ te je „…propušteno pravovremeno pribaviti svu potrebnu dokumentaciju (knjigovodstvenu) kako bi se činjenično stanje moglo jasno i potpuno utvrditi…“. Nadalje, osuđenik smatra da je navedeno trebalo staviti „…u odgovarajući kontekst sa Ustavnim pravima osuđenika i da se tim više u ovom postupku naglasi načelo in dubio pro reo prvostupanjski i drugostupanjski sud sve provedene dokaze cijenili su na štetu osuđenika, te u konačnici svoju odluku temeljili na indicijama…“.

 

5.2. Prije svega treba napomenuti da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku koje je opisano u članku 6. Konvencije, članku 29. Ustava i članku 11. ZKP/08. i na čiju povredu sada osuđenik upire u zahtjevu, može ostvarivati samo dok postupak nije dovršen i to kroz poseban postupak kojim se stranke u postupku štiti upravo od nerazumno dugog vođenje postupka. Stoga je isticanje u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka duljine trajanja postupka potpuno promašeno i neučinkovito.

 

5.3. Ostali opisani prigovori, koje osuđenik nastoji podvesti pod tešku povredu prava na pravično suđenje, u suštini se svode na prigovore na pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja. Međutim, u skladu s odredbama članka 515. i članka 517. ZKP/08., prigovore činjenične naravi nije dopušteno isticati u okviru ovog pravnog lijeka. Na takav način osuđenik nastoji ishoditi trećestupanjsko odlučivanje, koje u konkretnoj situaciji nije dopušteno.

 

5.4. Jednaka je situacijama i s tvrdnjama u zahtjevu da, nakon što je ukinuta oslobađajuća presuda ranije donesena u ovom predmetu, s uputom da se u ponovljenom postupku izvedu neki dokazi, „…niti jedan od novo provedenih dokaza na koje je uputio drugostupanjski sud nije doveo do nedvojbenog zaključka da bi predmetno kazneno djelo uopće bilo počinjeno niti da bi ga eventualno počinio osuđenik, ali unatoč tome ovaj put drugostupanjski sud prihvaća osuđujuću presudu kao ispravnu…“. Ove tvrdnje se također odnose na činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi, iz koje osnove, kao što je navedeno, nije dopušteno podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.

 

5.5. Pritom nije u pravu osuđenik kada smatra da ni drugostupanjski sud, koji je ukinuo raniju oslobađajuću presudu, dajući ujedno uputu koje dokaze još treba izvesti u postupku, nije bio siguran u osuđenikovu krivnju jer da je bio, zasigurno bi raniju oslobađajuću presudu preinačio u osuđujuću. Prije svega treba reći da je oslobađajuća presuda ukinuta, kako zbog pogrešno, tako i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U situaciji kada nisu izvedeni svi dostupni dokazi, drugostupanjski sud, kada prvi puta ukida presudu, ne izvodi sam dokaze koji nisu izvedeni na raspravi nego, zbog boljeg razjašnjenja stvari, upućuje predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, kako je ovdje konkretno i postupljeno. Naravno da se u situaciji kada nisu izvedeni svi dostupni dokazi, ne može govoriti o nedvojbenom zaključku o krivnji, međutim, to nije razlog za oslobađajuću presudu, nego se u takvoj situaciji predmet upućuje na ponovno suđenje te izvođenje ranije neizvedenih dokaza. Tek ako ni ti dokazi ne upućuju na nedvojbenu krivnju, donosi se oslobađajuća presuda.

 

5.6. Protivno navodima u zahtjevu, do osuđujuće presude nije došlo zbog toga što je „…sud ovdje predmetnu odluku poslovni broj 13 Kž-161/2021-7 od dana 17. veljače 2022.g. donio u sastavu različitom od onog koji je donio raniju odluku poslovni broj 13 Kž-217/2017-4 od dana 2018.g…“ te da je promjena suda rezultirala „…kršenjem ustavnih prava osuđenika kojemu nije osiguran kontinuitet stava drugostupanjskog suda, a na koji se morao oslanjati tijekom ponovljenog postupka i u žalbi…“.

 

5.7. Naime, premda je doista pobijana drugostupanjska presuda donesena u sastavu različitom od onog u kojem je donesena ranija ukida drugostupanjska odluka, takvom promjenom u sastavu vijeća nije došlo ni do kakve povrede, a ponajmanje do povrede ustavnih prava osuđenika. Obje odluke donio je Županijski sud u Slavonskom Brodu, pri čemu je pobijanu presudu donijela Stalna služba u Požegi. Dakle, ne radi se o teritorijalno drugom sudu. No, najvažnije je reći da je rješavatelj u obje te odluke bio sudac Nenad Vlašić. Upravo u skladu s člankom 53. stavkom 1. točkom 2. Pravilnika o radu u sustavu eSpisa, na koju se odredbu osuđenik poziva u svom zahtjevu, u situaciji kada je ranija prvostupanjska odluka ukinuta te je na novu prvostupanjsku presudu podnesena žalba, predmet se dodjeljuje u rad istom sudu i istom rješavatelju, kako je ovdje konkretno i postupljeno. Stoga su ovi osuđenikovi navodi pogrešni i neosnovani.

 

6. Neosnovano osuđenik upire i na nezakonitost provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Prije svega, u skladu s odredbom članka 314. Stavka 1. ZKP/08., vještaku se može odobriti da naknado podnese pisani nalaz, odnosno mišljenje, koje se potom dostavlja strankama. Dakle, nije nužno da se vještačenje obavlja na raspravi u usmenom obliku. U konkretnom predmetu, nakon što je strankama dostavljen pisani nalaz i mišljenje, osuđenik je po svojem branitelju, u pisanom obliku izjavio da „…ne smatra potrebnim neposredno saslušavati vještakinju na raspravi…“ (l. 265. spisa predmeta Općinskog suda u Zadru broj K-479/2018.). Stoga vještačenje nije provedeno na nezakonit način, a niti je na njegovu zakonitost od utjecaja činjenica da osuđenik nije sudjelovao u provođenju vještačenja jer mu je u to vrijeme bila oduzeta sloboda. Naime, osuđeniku je omogućen uvid u nalaz i mišljenje jer mu je dostavljen u Zatvoru u Zadru, a usmeno ispitivanje vještakinje na raspravi nije provedeno na njegov prijedlog. Osim toga, pisani nalaz i mišljenje pročitan je na raspravi održanoj 8. veljače 2021. (poleđina l. 310. spisa predmeta Općinskog suda u Zadru broj K-479/2018.) te na raspravi  održanoj 23. veljače 2021. (poleđina l. 348. spisa predmeta Općinskog suda u Zadru broj K-479/2018.) i osuđenik, kao ni njegov branitelj nisu imali primjedaba na pročitano. Također nisu ni tada predlagali da se vještakinja neposredno ispita. Prema tome, osuđeniku je u tijeku postupka u više navrata pružena mogućnost da neposredno na raspravi preispita nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje, koju mogućnost od on nije iskoristio. Međutim, sve navedeno nije od utjecaja na zakonitost provedenog vještačenja.

 

6.1. Nadalje, činjenica da je vještakinja izjavila da joj nije dostavljena sva knjigovodstvena dokumentaciji, zbog čega nije bila u mogućnosti utvrditi cjelokupno poslovanje trgovačkih društava A. I. d.o.o. i T. d.o.o., protivno navodima u zahtjevu, također ne utječe na zakonitost provedenog vještačenja, već može utjecati na njegovu vjerodostojnost. To je, pak, pitanje činjenične prirode i ne može biti preispitivano u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

6.2. Pritom svakako treba napomenuti i da se pravomoćna presuda ne temelji samo na nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvene vještakinje, nego i na drugim u tijeku postupka izvedenim dokazima koji su detaljno nabrojeni i analizirani u prvostupanjskoj presudi (iskazi svjedoka D. J., Z. B., I. C., M. D. te spisu predmeta priložena materijalna dokumentacija).

 

7. Nadalje, obrazlažući zbog čega smatra da je u pobijanoj pravomoćnoj presudi počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., osuđenik ističe da je „…postupanjem drugostupanjskog suda kojim isti bez obrazloženja odstupa od svoje ranije odluke u istom predmetu i paušalno prihvaća zaključke prvostupanjskog suda koji nemaju temelja u (1) činjenicama i (2) pravu i koji su rezultat zanemarivanja temeljnih pravnih načela, osuđeniku je povrijeđeno ustavno pravo na sudsku kontrolu zakonitosti prvostupanjske odluke…drugostupanjski sud je efikasno "izbio" žalbene osnove, te prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao jedino moguće bez da je ispitao žalbene navode osuđenika i provjerio da li je analiza provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda ispravna ili ne…čitajući drugostupanjsku odluku osuđenik uopće ne može potvrditi da se o njegovoj žalbi primjereno odlučivalo, odnosno da je valjano razmatrana, budući se odluka sastoji od paušalnih formulacija i cit. dijelova prvostupanjske presude…“.

 

7.1. Nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da je „…predmetna drugostupanjska odluka u većem dijelu paušalna…“. Naime, drugostupanjski sud je cijenio sve izvedene dokaze i na temelju njih odbio žalbene navode osuđenika, upućujući na obrazloženje prvostupanjske presude, a sve radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pritom je prvostupanjski sud, nakon što je izveo i dodatne dokaze na čije je izvođenje upućen ranijom ukidnom odlukom, ocjenjujući ranije izvedene  dokaze te ih dovodeći u vezu s dokazima izvedenim u ponovljenom postupku, zaključio da ima dovoljno dokaza koji potkrepljuju tezu državnog odvjetnika da je osuđenik počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo. Za taj je svoj zaključak dao sasvim dostatne, jasne i valjane razloge, koje je prihvatio i sud drugog stupnja.

 

7.2. Drugo je pitanje osuđenikovo neslaganje s razlozima navedenim u pravomoćnoj presudi, no, to ne znači da je drugostupanjski sud povrijedio svoju obvezu iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. koja bi bila od utjecaja na presudu ili da je povrijeđena osuđenikovo pravo na obrazloženu odluku. U konačnici, i tu se radi o osuđenikovom neslaganju s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude, a što ne može biti predmetom odlučivanja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7.3. Pritom svakako treba napomenuti da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud u svojim presudama dali valjane, potpune i dostatne razloge u odnosu na sve odlučne okolnosti koje se odnosne na bitne elemente kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim, i to kako one objektivne, tako i one subjektivne. Stoga propust drugostupanjskog suda da se izričito očituje na osuđenikov žalbeni navod vezan za bonitet njegovog trgovačkog društva A. I. d.o.o. ne čini pravomoćnu presudu nezakonitom niti manjkavom jer se ne radi o okolnosti odlučnoj za postojanje predmetnog kaznenog djela, pri čemu je postojanje prijevarne namjere na osuđenikovoj strani sasvim dostatno i valjano obrazloženo u pravomoćnoj presudi (točke 12., 13., 14. i 15. drugostupanjske presude).

 

7.4. S tim u vezi, svakako treba napomenuti da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu i takva presuda kao cjelina treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Raščlanjujući obrazloženja prvostupanjske presude, vidljivo je da je taj sud dostatno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bila pobijana žalbom u tijeku žalbenog postupka. Kraj takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća ocjenu svih izvedenih dokaza, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je već prvostupanjski sud odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači ujedno da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode, već pokazuje da se u žalbi ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a to ovdje nije slučaj pa je i ovaj navod u osuđenikovom zahtjevu neosnovan.

 

7.5. Slijedom svega navedenog, osuđeniku nije ni na koji način povrijeđeno pravo na pravično suđenje te su u tijeku postupka bile ispunjene sve pretpostavke načela pravičnosti. U konkretnom je slučaju ostvareno pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke te pravo osuđenika da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njezin protivnik. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na dokazima izvedenim na raspravi u kontradiktornom postupku. U konačnici, i prvostupanjski i drugostupanjski sud dali su razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni, a iz detaljne raščlambe proizlazi da nisu proizvoljni.

 

8. Prema tome, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.