REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika ARTE FOOD IVO j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika V, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Rpublike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pp-1077/2024 od 17. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik ARTE FOOD IVO j. d.o.o., [adresa] i II. okrivljenik VP, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te su za isto djelo, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to I. okrivljenik u iznosu od 400,00 eura, te II. okrivljenik u iznosu od 100,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eura-svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U bitnom ističe da prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne nije cijenio konkretnu težinu počinjenog prekršaja zbog čega je pogrešno primijenio odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, pa predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili podredno, preinačiti pobijanu presudu.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15.., 70/17, 118/18., 114/22.), ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenicima pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenika kojom priznaju činjenične navode optužbe i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, dok žalitelj žalbenim navodima kojima apelira na izricanje veće novčane kazne, nije doveo u sumnju pravilnu primjenu odredaba Prekršajnog zakona od strane prvostupanjskog suda kod odmjeravanja kazne.

8. Neosnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio visinu kazne s obzirom na okolnosti koje utječu na to da ona bude veća ili manja, te je primijenio odredbe o ublažavanju kazne na način kojim se ne postiže svrha kažnjavanja. Naime, ocjenjujući navode žalbe te ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi upravo suprotno tj. da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini izrečene novčane kazne odnosno prilikom primjene instituta ublažavanja kazne, pravilno cijenio sve relevantne okolnosti, koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, te je razloge za ublažavanje kazne, za koju smatra da će ostvariti svrhu kažnjavanja, valjano i argumentirano obrazložio, navodeći da su izrečene kazne individualizirane, primjerene počinjenom djelu i počiniteljima. Isto tako prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno primijenio odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona i okrivljenicima izrekao ublaženu novčanu kaznu koja je u granicama Zakonom propisanog raspona ublažavanja novčane kazne.

9. Ovaj sud smatra da okolnosti koje je cijenio i prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, a među kojima je uzeo u obzir priznanje prekršaja, izraženo kajanje, prethodnu neosuđivanost okrivljenika, kao i otežane materijalne prilike II. okrivljenika, u svojoj sveukupnosti u konkretnom slučaju čine osobito olakotne okolnosti te su osnov za ublažavanje kazne primjenom članka 37. Prekršajnog zakona. Sukladno naprijed iznesenom, novčane kazne izrečene okrivljenicima pobijanom presudom, prema ocjeni ovog suda nisu preniske već su razmjerne prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te će se istim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

10. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. lipnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.