REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-279/2025-38

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan Gatara i dr. iz Rijeke, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u Ugovoru o kreditu broj 114-50-4166223, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06.06.2007. god., a koje glase: u odredbi čl. 2. "…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." pa stoga navedene odredbe Ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 114-50-4166223, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06.06.2007. god. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane: u odredbi čl. 1. "…na dan korištenja kredita." u odredbi čl. 7. a) "…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…" b) "…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…" "Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke." pa stoga navedene odredbe Ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.981,09 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je bio podnio tužbu protiv tuženika dana 05. svibnja 2021. godine radi utvrđenja da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 114-50-4166223 sklopljenog između stranaka 06. lipnja 2007. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Tanje Ferenc pod brojem OV-6413/07 u [adresa] dana 06. lipnja 2007. godine i to u dijelu u kojem je ugovorena, u slučaju spora, nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u dijelu u kojem je određeno da se promjena kamatnih stopa vrši u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, te konačno radi isplate ukupnog iznosa od 67.439,26 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne anuitete od uplate pojedinog anuiteta pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je bio osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tj. osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istakao prigovor zastare.

3. Po provedenom postupku sud je dana 08.12.2022. bio donio presudu pod posl. br. P-347/2021-23 kojom je u toč. I izreke utvrdio ništetnom odredbu o isključivoj mjesnoj nadležnosti sadržanoj u čl. 12. Ugovora o kreditu br. 114-50-4166223 kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 06.06.2007., a koja glasi: "U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora." Točkom II izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, u roku od 15 dana, isplati iznos od 6.934,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose, kako je to i opisano u toč. II izreke te presude. Točkom III izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je potraživao, s osnova preplaćene kamate, iznos od 1.637,04 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose, kako je to i opisano u toč. III izreke te presude. Točkom IV izreke presude naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.801,14 eura sa propisanom zakonskom zateznom kamatom, a točkom V izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. Konačno, Rješenjem je odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje ništetnim određenih odredbi ugovora o kreditu sklopljen između stranaka 06.06.2007., a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i na valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak.

4. Povodom žalbi tužitelja i tuženika, Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-144/2023-3 od 19. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja u pobijanom dijelu, pod toč. III izreke presude, te je odbijena i žalba tuženika u pobijanom dijelu pod toč. I i II izreke presude od 08. prosinca 2022. A Rješenjem je ukinuta presuda u pobijanom dijelu pod toč. IV i V u kojima je odlučeno o troškovima postupka te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Također, je ukinuto Rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – [adresa] od 08. prosinca 2022. (koje se odnosi na ništetnost odredbi ugovora o kreditu vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu) te je predmet vraćen na ponovno suđenje. O troškovima žalbenog postupka da će se odlučiti u konačnoj odluci.

5. Slijedom navedenog predmet odlučivanja u ovoj pravnoj stvari je da li su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljen između parničnih stranaka 06.06.2007. i to konkretno u odredbi čl. 2. u sadržaju "…u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora…" kao i u odredbi čl. 1. "…na dan korištenja kredita.", u odredbi čl. 7.a) "…po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…" b) "…o srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…" "Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa banke…" te konačno o troškovima postupka.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (7-9), otplatni plan (10-16), prijepis knjigovodstvene kartice (17-19), dopise (20-24), Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (34-43), Pravilnik o obračunu kamata i naknada (44- 250), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (265-279). Druge dokaze sud nije provodio, budući su na temelju provedenih dokaza utvrđene sve potrebne činjenice za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 06. lipnja 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju (za kupnju vozila) iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 32.654,63 CHF, po srednjem tečaju banke na dan isplate, na rok otplate 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu. Također, među strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 5,20% godišnje i to stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9. Između stranaka je sporno da li su ništetni dijelovi odredbi ugovora o kreditu opisani u toč. I i II izreke ove presude.

10. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023 dalje: ZPP) sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je to opisano u toč. I i II izreke ove presude.

11. Tužitelj se u pogledu ništetnosti odredbi Ugovora vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 04. srpnja 2013. godine posl.br. P-1401/12, Presudu Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. godine posl.br. Pž-7129/13-4, Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine, odluku VSRH Rev-2221/2018.

12. Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača dana 04. travnja 2012. godine je podnio tužbu protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (P- 1401/12). U tom predmetu sud je dana 04. srpnja 2013. godine donio presudu kojom se utvrđuje da su tužene banke, među kojima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Prvostupanjska presuda u dijelu glede promjenjive kamatne stope je potvrđena (preinačena u dijelu glede valutne klauzule u CHF) Presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Odluka Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt 249/14 od 09. travnja 2015. Protiv odluke Vrhovnog suda RH odlukom Ustavnog suda RH posl.br. U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/15, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF), pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak. Vrhovni sud RH odlučujući ponovno o reviziji, odlukom posl.br. Revt-575/16 od 03. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda RH (glede valutne klauzule u CHF), te vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu. Nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud RH presudom posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine odbio je žalbu tuženih banaka, među kojima je i tuženik, te je potvrdio odluku Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF. Odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud RH svojom presudom posl.br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. U sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno da je pravni prednik tuženika u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

13. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) propisan je obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH broj Revt 249/14 od 09. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača.

14. Također, i odredba čl. 502.c. ZPP-a određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, te se zaključuje da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

15. Kako je odredbama čl. 1., 2., 7.a, 7.b predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula i kamata sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnima i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt 249/14 od 09. travnja 2015., te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom, kao i ugovorene valutne klauzule, bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, sud zaključuje da je ugovorna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli istovjetno shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 3412/2018-2 od 19. ožujka 2019. s time da je i tuženik bio tužena stranka u tim postupcima po kolektivnim tužbama.

16. U ukupnosti provedenih dokaza sud je zaključio da tuženik nije dao razloge za promjenjivost kamatne stope jednostrano i valutne klauzule koji bi se mogli smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, zato su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope kao i o valutnoj klauzuli nerazumljive, a time i nepoštene, a što je utemeljeno i na tumačenju mjerodavnih odredbi ZZP u duhu prava Europske unije (predmet suda Europske unije broj 472/10).

17. Navedene pravomoćne odluke kojima je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, na način da je tuženik s korisnicima kredita zaključio ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika i drugim internim aktima banke, kao i o valutnoj klauzuli, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, kao i valutne klauzule, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, tim odlukama je riješeno u ovoj pravnoj stvari jesu li odredbe (članaka 1., 2., 7.a, 7.b Ugovora o kreditu) u dijelu koji se odnosi na redovnu kamatu u dijelu gdje je ugovoreno da je ona promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, i valutnoj klauzuli ništetne.

18. Naime, kad je u konkretnom slučaju pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju (od 01.01.2004. do 31.12.2008. - od 10.09.2003. pa do 31.12.2008.), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača- korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen dana 06.06.2007. dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. - od 10.09.2003. pa do 31.12. 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

19. U konkretnom slučaju, zakonodavac je iz određenih pravno-političkih razloga, a očito i radi zaštite javno pravnog interesa, odredio da presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Prema odluci Vrhovnog suda posl.br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine potvrđena su utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda RH da je tuženik u utuženom razdoblju, u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. A Presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a do 502.h Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) i čl. 131. do 141.d Zakona o zaštiti potrošača, te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti Udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. Slijedom toga, tužitelj se može pozivati, a on se i poziva (i u tužbi kada se pozvao na postupak P- 1401/2012 i podneskom od 17. kolovoza 2021. godine, na stranici 2 kada se poziva na Presudu iz kolektivnog spora i kada navodi "Da se presuda donesena u kolektivnom sporu ima primijeniti na ovaj individualni slučaj…"). Dakle, prema utvrđenjima iz naprijed navedenih presuda povrijeđeni su interesi tužitelja time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

21. Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika 06. lipnja 2007. godine u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora, zato se i na njega odnose Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, te Presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

22. Prema navedenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak su nepoštene jer se u njima nije pojedinačno pregovaralo te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) ništetne.

23. Zbog toga, u ovom postupku nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a sve to pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 18. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svojim odlukama posl.br. Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl.br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine.

24. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u toč. I i II izreke ove Presude.

25. Obje stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Zbog dijela u kojem tužitelj nije uspio, koji se odnosi na dio glede isplate, u ovom postupku nisu nastali posebni troškovi, zato je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe, za sastav podneska od 17. kolovoza 2021., za zastupanje na ročištu 31. ožujka 2022., za sastav podneska od 03. svibnja 2022., za sastav podneska od 17. listopada 2022. , za zastupanje na ročištu 03. studenog 2022. i 21. svibnja 2025., za svaku za svaku radnju po 200,00 eura, za sastav podneska od 06. travnja 2022. 50,00 eura, za sastav podneska od 26. svibnja 2022. 100,00 eura i za sastav žalbe od 20. prosinca 2021. 250,00 eura, to sve uz PDV koji iznosi 450,00 eura, zatim trošak vještačenja u iznosu 398,17 eura, te trošak sudske pristojbe za tužbu 67,98 eura, trošak sudske pristojbe za presudu 132,22 eura i za žalbu 132,72 eura, a što ukupno iznosi 2.981,09 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8., 9. i 46., 52., 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na priznate troškove, na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju nije priznat materijalni trošak (jer nije dostavio dokaz o tom trošku), niti troškovi prijevoza punomoćnika tužitelja za 3x [adresa] – [adresa] – [adresa]. Naime, trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda. U mjestu gdje se vodi postupak ima odvjetnika koji su mogli zastupati tužitelja u parnici i zato se tužitelju ne mogu dosuditi putni troškovi za dolazak njezina punomoćnika iz drugog mjesta, nego samo do iznosa koji bi pripadao nekom od odvjetnika iz sjedišta suda. Konačno, parnični se troškovi dosuđuju stranci, a ne njezinu punomoćniku.

27. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da naknadi troškove parničnog postupka tužitelju u ukupnom iznosu od 2.981,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 26. lipnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Velikoj Gorici, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.