REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Kzd-48/2023-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu za mladež Branki Soldo, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Urukalović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MZ i dr., zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži-zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe, opisano po članku 213.stavak 2., a kažnjivo po članku 213.stavak 1. u svezi članka 60.Kaznenog zakona (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08. u nastavku KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (dalje u tekstu: ODO u Vukovaru) broj KOz-DO-17/2023 od 6.srpnja 2021.,nakon provedene i zaključene rasprave, u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru ČZ, optuženog MZ, branitelja Stjepana Šporčića odvjetnika iz [adresa], optužene ĐZ, branitelja Marije Šporčić Novoselac odvjetnice iz [adresa], **.**.2025., na objavi presude u nazočnosti branitelja Stjepana Šporčića odvjetnika iz Vukovara, branitelja Marije Šporčić Novoselac odvjetnice iz Vukovara, dana 26.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženi MZ OIB [osobni identifikacijski broj], sin M i ŠZ, rođene Č, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, umirovljenik s mirovinom od 796,34 eura, oženjen, otac dvoje djece, završio SSS, vlasnik kuće na adresi prebivališta, neosuđivan,

Optužena ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći OZ i IZ, rođene Đ, rođena **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, obučarski tehničar, nezaposlena, udana, majka dvoje djece, vlasnica stana i suvlasnica kuće ¼ djela, neosuđivana,

k r i v i  s u

I što su:

u vremenu od 13. lipnja 2003. do 17. srpnja 2007. u [adresa], optuženi MZ, kao suprug udomiteljice i optužene ĐZ, kao udomiteljica djece ŽZ, rođen **.**.1996. i djeteta LZ, rođene **.**.1999., koji su bili smješteni u njihovu obitelj temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar, klasa: UP/I-551-04/03-01/21, ur. broj: 2196- 12-03/2-03-2 od 28. srpnja 2003., svjesni da ugrožavaju psihofizičko zdravlje i razvoj imenovane djece, govorili im pogrdne riječi i vrijeđali ih, davali im lošiju hranu nego svojoj djeci, te su imenovana djeca uvijek jeli nakon njih, nikada im nisu kupili novu odjeću, već su uvijek nosili polovnu, a optuženi MZ, kada bi došao kući s posla, dijete ŽZ često zbog malih pogrešaka udarao rukama po tijelu, najčešće po glavi, te povlačio rukama za uši ili kosu, jednom ga zbog izgubljenih cipela rukama uhvatio za uši i podigao u zrak, dok je dijete LZ grubo ispitivao je li grizla nokte i mokrila u krevet, a jednom ju je podigao rukama i gurnuo ispod kamenog stola u dnevnom boravku, te više puta udario rukama i nogama, dok je optužena ĐZ gotovo svakodnevno tukla rukama po stražnjici dijete LZ jer bi se pomokrila u krevet, a jednom ju zbog toga rukom snažno gurnula sa okvira kreveta na madrac, neutvrđenog dana tijekom ljeta je djetetovom nogom, na kojoj je imala zavoj zbog ranije ozljede, udarila o pločice na podu terase, a kada bi nešto pogriješila udarala ju rukom po stražnjici i slala u sobu, kada ju je tuširala govorili joj je da je debela, a kada bi imala uši u kosi, tretirala ju je neadekvatnim sredstvima, od kojih ju je peklo tjeme, dok je dijete ŽZ često, kada bi s njim radila domaću zadaću, udarala rukama po licu, te je nekoliko puta njegovom glavom udarila o stol, kojim postupcima su kod djece izazvali strahove i nelagode, zbog čega se dijete LZ žalila na njihove postupke svome ocu, koji je tražio premještanje imenovane djece u drugu udomiteljsku obitelj,

II.dakle,

optuženi MZ kao druga osoba zlostavio djecu, a optužena ĐZ kao skrbnica zlostavila djecu,

III.čime su počinili

kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe,opisano po članku 213.stavak 2.,a kažnjivo po članku 213.stavak 1. u svezi članka 60. Kaznenog zakona (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08. u nastavku KZ/97)

IV. pa se na temelju članka 60. stavak 1., članka 67. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona/97

za kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve djeteta ŽZ, temeljem članka 213.stavak 1. Kaznenog zakona/97

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

za kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve djeteta LZ, temeljem članka 213.stavak 1. Kaznenog zakona/97

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

zatim se

o s u đ u j u

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju svaki od 1(jedne) godine a temeljem članka 67. stavak 5. Kaznenog zakona/97

i z r i č e

uvjetna osuda i to tako da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju svakom od 1 (jedne) godine, neće izvršiti ako optuženi u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počinu novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 148. stavak. 1. u svezi članka 145.stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku/08, optuženi MZ i optužena ĐZ dužni su solidarno snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.449,53 eura na ime troškova provedenih kombiniranih psihologijsko-psihijatrijskih vještačenja, iznos od 33,36 eura na ime troškova svjedoka i paušalnu svotu u iznosu svaki od 100,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je kod ovoga suda optužnicu broj KOz-DO-17/2023 od 6.srpnja 2021., protiv optuženog MZ i dr., radi kaznenih djela protiv braka obitelji i mladeži –zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe, opisano po članku 213.stavak 2., a kažnjivo po članku 213.stavak 1. u svezi članka 60.Kaznenog zakona (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08. u nastavku KZ/97), koja su činjenično i pravno pobliže opisana u izreci presude.

2.Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj Kovm-37/2021- 10 od 29.srpnja 2021.

3.Optuženi MZ je u odnosu na navedenu optužbu izjavio, da se ne smatra krivim po optužnici.

4. Optužena ĐZ je u odnosu na navedenu optužbu izjavila, da se ne smatra krivom po optužnici.

5. U svom govoru završnoj riječi zamjenica ODO-a u [adresa] je izjavila da u cijelosti ostaje kod podignute optužnice od 6.srpnja 2021. predlažući da sud optužene proglasi krivima i osudi po zakonu.

6.U svojoj obrani optuženi MZ navodi da nije tip osobe koja je nasilna, pogotovo ne prema djeci. Da je nasilnik, sigurno ne bi udomio tuđu djecu, nego bi bio nasilan prema svojoj djeci i supruzi, sa kojom je u braku skoro 25 godina. U udomljavanje djece su krenuli najviše zbog njihove djece, da bi imala društvo, jer žive u mjestu sa malo djece, a željeli su pomoći djeci da izađu iz doma i da žive u obitelji pa makar i tuđoj. Biti udomitelj djece nije nimalo lak posao, to je velika odgovornost prema udomljenoj djeci. Cijeli ovaj slučaj je nastao na lažima i izmišljotinama djece ŽZ i LZ. Djeca su kod njih došla 2003.godine a izmješteni su iz njihove obitelji 2007.godine u [adresa]. Kada su došli kod njih imali su 4 i 7 godina, a kada su otišli imali su 8 i 11 godina, a njihova dva sina u to vrijeme su imala nepune 2 godine, mlađe dijete, a starije je imalo 5 godina. Činjenica je da su LZ i ŽZ bili kod njih 4 godine, a ne 4 dana. Za to vrijeme su odgajani isto kao i njihova biološka djeca, bez ikakvog nasilja. Odlazili su kod zubara, doktora, pedijatra i u hitnu pedijatrijsku ambulantu. Socijalni radnici su dolazili najavljeno i nenajavljeno kod njih, te bi sa djecom razgovarali nekad u njihovom prisustvu, a najčešće bi bili razgovori bez njih. U te 4 godine djeca su bila dva puta na moru preko Crvenog križa, u pratnji socijalnih radnika, prve tri godine djeca su odlazila kod svojih roditelja prvu i treću subotu, a četvrtu godinu odlazili su prvi i treći vikend. Roditelji sigurno ne bi njima vraćali djecu da je to istina što su oni tvrdili ,jer je LZ izjavila da je upoznala oca o njihovom „ponašanju“ prema njima, a sukladno tome je njihov otac TZ tražio i podnio zahtjev u socijalnom za izmještaj djece u [adresa]. To nije bilo točno, nego je njegova supruga podnijela zahtjev za izmještaj djece, a činjenica je da su njihovi roditelji od prvog do zadnjeg dana bili jako neprijateljski usmjereni prema njima, sa pričom da su im oteli djecu. Nije točno da djeci nikada nisu kupovali novu odjeću, jer postoje računi iz socijalnog,nisu jeli drugačiju hranu, nego njihova djeca. Njihovi roditelji za četiri godine nikada nisu nazvali da bi djeci čestitali rođendan ,a za svaki Uskrs, Božić, Sv.Nikolu su dobivali od njih prigodne darove, svako dijete u kući bi imalo svoju vrećicu sa slatkišima. Ni svojoj djeci ni ŽZ ni LZ nisu plaćali školsku kuhinju, jer škola koju su pohađali nije imala kuhinju. ŽZ od prvog dana nije volio školu i učenje, učenje mu je išlo jako teško i najveća kazna mu je bila kada je morao učiti ili pisati zadaće. Ne zna koliko je samo puta ostavljao udžbenike i radne bilježnice u školi, samo da kod kuće ne bi morao učiti. Kada je došao kod njih nije znao prepoznati boje i to je dugo trajalo. Preobuku su uvijek ostavljala u školi, nisu je nosili kući, pa tako on nije mogao biti ljut na ŽZ jer je preobuku izgubio. Tri puta su odlazili od kuće zajedno tražiti preobuku u uličicu kroz koju je morao proći, da bi došao do škole, a nisu je našli. Zbog te situacije ga nije fizički kaznio, nego mu je u šali rekao bude li nastavio bacati svoju obuću da će morati ići bos u školu. Sjeća se situacije koja se dogodila oko 5.mjeseca 2007.godine kada su išli prvi i treći vikend kod roditelja, jednog vikenda kada su se vratili od roditelja kod presvlačenja su kod ŽZ primijetili ženske gaćice na njemu, a kada su ga pitali od kud te gaćice na njemu, LZ je rekla da je ŽZ napravio veliku nuždu u svoje gaće, te ga je mama KZ oprala u nekom bazenu i obukla mu te ženske gaćice. To je isto opet napravio oko 5.mjeseca kod njih u kući tj. u sobi gdje su spavali on i LZ gdje je izvršio veliku nuždu i sve razmazao po zidovima. Kada su to primijetili nije bio fizički kažnjen, nego je dobio kantu sa vodom i spužve te je sam morao počistiti nered. Djeca su otišla od njih polovicom 7. mjeseca 2007.godine sve stvari su poslali s njima, a deset dana poslije njihovog odlaska dobili su dvoje djece koja su kod njih bila udomljena punih 14 godina. To dvoje djece je u dva navrata svjedočilo u svezi ovog slučaja, o njihovom ponašanju prema njima tijekom tih 14 godina, a u 2018.godini dobili su još jednu curicu.Za svo troje djece bili su im mama i tata ,jer su njihovim biološkim roditeljima oduzeta roditeljska prava. Najveći problem u cijeloj priči su bili roditelji ,zatim odlazak djece kod njih na jedan dan ili vikend, a pogotovo vikend jer su svi spavali u jednoj sobi od 20 kvadrata. Tamo nisu imali nikakve pažnje od roditelja, osnovne higijene, bili su prepušteni sami sebi. Otišli bi od njih čisti, a dolazili bi svaki puta kao da su radili u rudniku i najčešće bi došli bez većine svoje odjeće. Djeca ŽZ i LZ prije nego su došli kod njih 2003. bili su izmješteni iz svoje obitelji zbog nasilja i ostalih stvari koje prate takve disfunkcionalne obitelji u dom za djecu u Vinkovcima. Na kraju su također zbog svojih roditelja otišli i od njih u drugu udomiteljsku obitelj.

7. U svojoj obrani optužena ĐZ navodi da ŽZ i LZ nikada nije niti fizički niti psihički zlostavljala , samo je pokušala pomoći da odrastu u domu okruženi brigom za njihov napredak. Kada su se prijavili da budu udomitelji nisu rekli da žele određenu dob ili spol djeteta, ali je ona bila sretna što im je došla djevojčica, jer imaju dva sina. Još je veća sreća bila što su bili približne dobi pa je bilo puno radosti i igranja. ŽZ i LZ su u njih dom došli 13.06.2003. godine iz dječjeg doma „Klasje“ iz Vinkovaca u kojem su boravili godinu dana. Došli su punih ušiju u kosi, a taj problem im nitko nije rekao, pa su se čistili puna dva mjeseca, jer su se svi zarazili. LZ je imala četiri i pol godine i bila je hiperaktivno dijete, grizla je nokte i mokrila u krevet. Zbog mokrenja su je budili noću i stavljali na nonu, iako ona tvrdi da nisu, a ona se toga „jako dobro sjeća“ iako je prošlo 18 godina ,a ona je bila dijete u dobi od 4,5-5 godina. Poslije kad su premješteni u sobu u potkrovlju i nona je bila u sobi da ne mora noću sama odlaziti do kupaonice, a osim toga imala je već sedam godina pa su smatrali da je dovoljno stara da se sama budi. Njen problem sa mokrenjem nije bio samo po noći već je ona to znala obaviti i po danu, prilikom šetnje, iako ju je nekoliko puta pitala u vezi toga ,pomokrila bi se u gaće dok je sjedila u pješčaniku, sakrila bi se iza zida kuće i tamo obavila nuždu. Kad su otišli u [adresa] oni su cijelu njihovu sobu morali renovirati, čak su morali izlupati dio glazure na podu, jer je ona mokrila na smeđi tepih ,a preko toga je bio šareni tepih sa gumom ispod, tako da to nije mogla vidjeti već je to vidjela kad su otišli.LZ tvrdi da je zbog mokrenja bila kažnjena skoro svaki dan, a ŽZ koji je boravio u istoj kući je rekao da to nikad nije vidio jer je bio u školi. Za glupost kao mokrenje tvrdi da je kaznila LZ, a kada je gurnula njenog mlađeg sina od zid pa su ga zbog toga vodili na šivanje glave nije bila kažnjena, iako je to bio stvarni i veliki problem. ŽZ je DZ njenom mlađem sinu, izbio dva zubića sa laktom i zbog toga nije bio kažnjen, a tvrdi da je kažnjen zbog jedinice što nije točno. ŽZ je zadnji mjesec prije nego su otišli od njih obavio veliku nuždu u krevetu, a onda je to mazao po zidu , krevetu i brisao se papirom i bacao taj papir po cijelom potkrovlju. To je napravio nakon što je bio kod roditelja i tamo obavio veliku nuždu u gaće, a oni to ne bi niti znali da nije došao u maminim gaćama. Svako loše ponašanje djeca su donijela od kuće, a najgora je bila četvrta godina kad su ostajali na spavanju preko vikenda kod roditelja ,pa su ih jednom prilikom zatekli kako LZ leži na svom bratu i ljubi ga u usta, a da nisu ni bili svjesni da su se vrata otvorila jer su bili toliko zaokupljeni onim što su radili, a to su vjerojatno vidjeli kod roditelja. Njen boravak u biološkoj obitelji je izgleda bio dovoljno dug da se neka ponašanja nisu mogla popraviti.Djeca su imala određene susrete i druženja sa roditeljima prvu i treću subotu u mjesecu i tako tri godine, a zadnju, četvrtu godinu su odlazili na prvi i treći vikend što je određeno sudskim rješenjem, bez da se utvrdilo da li oni imaju krevet u kojem će spavati pa su spavali sa roditeljima u istom krevetu i nagledali se svakakvih gluposti. Jedne godine za Božić, je nazvao njihov otac TZ i psovao joj mater i vikao da mu vrati djecu na što mu je rekla da mu djecu nije uzela i neka se obrati CZSS Vukovar na što je on nastavio psovati. Nakon tog incidenta su odlučili da će djeca ostati kod njih dok ne završi školska godina i da više nema smisla trpiti njegovo maltretiranje pa je u šestom mjesecu podnijela zahtjev za premještaj djece iz njihove obitelji, iako LZ tvrdi da je njen otac dao zahtjev za premještaj. Majka KZ i otac TZ su u CZSS Vukovar potpisali izjave da se slažu da se djeca premjeste, jer se oni ne mogu brinuti o njima, a ni jednom riječju nisu tražili djecu da im se vrate. Djecu su svaki put dovodili prljavu, poderanu, čađavih ruku, isječenu staklom, sa prljavim zavojima, u pogrešnoj odjeći u kojoj nisu otišli, što je posvjedočila i socijalna radnica HZ . Djeca nisu nosila staru odjeću o čemu postoje računi o kupnji odjeće iz CZSS Vukovar. LZ, ŽZ i ona zajedno sa socijalnom radnicom su išli u trgovinu Bondi u Vinkovcima i to dvije godine za redom. Tom prilikom su kupljeni odjeća i obuća u vrijednosti od 1500 kn prvi put i 1000 kn drugi put za svako dijete. Kada su odlazili ponijeli su sve svoje stvari, nije bacila niti gaće od majke KZ, niti odjeću u kojoj su znali poslati djecu nazad nakon boravka preko vikenda, sve im je poslala, a u jednoj vrećici je bila prljava odjeća od zadnjeg tuširanja prije odlaska, a ostatak je bio u velikim vrećama. Djeca su imala svoje mjesto za stolom i jeli su zajedno sa njenom djecom što je i ŽZ potvrdio kada je rekao: „Da tu smo uvijek sjedili za stolom, to je bilo naše mjesto.“ U školi u kojoj su pohađali nije bilo školske kuhinje, pa nisu točne tvrdnje ŽZ da mu nisu htjeli potpisati da se hrani u školskoj kuhinji. Roditelji su jako bili protiv njih, jer je pozvala policiju kad je otac TZ došao da odvede djecu, a nije bilo vrijeme koje je određeno za susrete. Vikao je i prijetio i nije želio otići pa mu je zbog toga rečeno da on više ne smije dolaziti po djecu. Djeca su otišla od njih 17.07.2007.godine nakon što je završila školska godina i obadvoje su bili na moru, a ŽZ je bio na moru i 2006 .godine sa socijalnim radnicima. Nakon njihovog odlaska udomili su dvoje djece u dobi od šest mjeseci i tri godine. U njihovoj obitelji su bili više od 14 godina i nikad nisu imali problema sa djecom, niti sa roditeljima.

8.U dokaznom postupku sud je saslušao sudskog vještaka mr.sc Dunju Baraban prof.klin.psih., sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata dr.med, sudskog vještaka prof.dr.sc. OZ prim.dr.med., uz suglasnost stranaka pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve SZ, svjedoka CZ od 1.prosinca 2021. (list 184-187 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve LZ, svjedoka JZ, svjedoka BZ sa zapisnika od 27. siječnja 2022. (list 192-195 spisa)zapisnik o ispitivanju svjedoka PZ od 4. ožujka 2022. (list 218-219 spisa)zapisnik o ispitivanju svjedoka mlt. UZ, svjedoka mlt. NZ, svjedoka RZ od 20.travnja 2022. (list 221-225 spisa)zapisnik o ispitivanju svjedoka HZ od 16.veljače 2021. (list 119- 122 spisa) zapisnik o ispitivanju svjedoka ZZ od 16.veljače 2021. (list 123 do 125 spisa),zapisnik o ispitivanju svjedoka EZ od 15.ožujka 2021. (list 133-135 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 14. rujna 2017. (list 6- 8),nalaz i mišljenje psihologa CZSS Vukovar od 22. srpnja 2017. (list 9),socijalna anamneza CZSS Vukovar od 10. kolovoza 2017. (list 10-11),ocjena CZSS Vukovar od 20.rujna 2012. (list 13 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 20. rujna 2012. (list 12),nalaz i mišljenje psihologa CZSS Vukovar od 24. kolovoza 2012. (list 14),socijalna anamneza CZSS Vukovar od 11. lipnja 2012. (list 15-17),rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 10. lipnja 2009. (list 18-20),rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 6. lipnja 2007. (list 21-22), rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 15. travnja 2005. (list 23-24), zapisnici Centra za socijalnu skrb Vukovar o izvršenim očevidima (list 25-26, 31-33), ocjena Centra za socijalnu skrb Vukovar od 26. svibnja 2003. (list 27-28), nalaz i mišljenje psihologa CZSS Vukovar od 13. svibnja 2003. (list 29-30), rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 28. srpnja 2003. (list 34-35), rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 27. svibnja 2003. (list 36-37), ugovor o smještaju u udomiteljsku obitelj CZSS Vukovar od 29. srpnja 2003. (list 38-39), rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 29. srpnja 2003. (list 40-41),rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 12. srpnja 2003. (list 42-43), rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 12. srpnja 2004. (list 44-45), rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 17. srpnja 2007. (list 46-47), zahtjev za izvještaj iz udomiteljske obitelji ĐZ od 16.ožujka 2007 (list 49),fotografije (list 100-105 spisa, 166-180 spisa) podaci Osnovne škole Čakovci za djecu LZ i ŽZ (list 140),rješenje CZSS Vukovar od 16.svibnja 2022. (list 200-201 spisa) računa otpremnica broj 02-025 (list 203 spisa),računa broj 10/02 (list 205 spisa),rješenja CZSS Vukovar od 18. lipnja 2002. (list 206-207 spisa),računa broj 02-046 (list 208 spisa),rješenja CZSS Vukovar od 23. ožujka 2005. (list 209-211 spisa),računa broj 16/05 (list 214), psihologijski nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr.sc.Dunje Baraban prof.klin.psih. od 9.prosinca 2024. (list 323-346 spisa), psihijatrijski nalaz i mišljenje sudskog vještaka prim.dr.sc. OZ prim.dr.med. od 15.prisinca 2024. (list 348-363 spisa), psihijatrijski nalaz imišljenje sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata dr.med od 14.ožujka 2025. (list 367-373 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar od 9.svibnja 2025.(list 390-392 spisa), zahtjev za izmještaj iz udomiteljske obitelji (list 395 spisa), dopis PP Vukovar od 17.listopada 2006. (list 397 spisa), nalaz i mišljenje psihologa od 9.rujna 2002. (list 403-404, 410-414 spisa), izvatke iz kaznene evidencije od 5.srpnja 2021. (list 147-148 spisa).

8.1. Sudski vještak mr.sc. Dunja Baraban prof.klin.psih. izjavila je da u svojoj procjeni i analizi nije našla bitna odstupanja između izjava žrtve LZ koje je ona prezentirala u vrijeme podnošenja prijave 2019. u vrijeme svjedočenja 2021., u vrijeme njezinog izjavljivanja na sudu 2022. i konačno krajem 2024. kada je bila na vještačenju. To što je LZ rekla da je brojala koliko ima godina kada je bila kod obitelji ĐZ, da li je to bilo baš na četvrti rođendan ili poslije misli da je nevažno u odnosu na sve predmetne inkriminacije. U vezi griženja noktiju LZ je konzistentno navodila grubo postupanje udomitelja prema njoj. Njezin doživljaj kažnjavanja zbog te njene navike koja je znak zapravo emocionalnih problema djeteta je konzistentan, ona je na vještačenju navela da je jednom dobila šibom od udomitelja, te je njima i demonstrirala na svojoj nozi kako je imala trag od toga, a to što taj udarac šibom ranije nije navela je moguće i nije neočekivano da je ta reprodukcija onoga što smo proživjeli tijekom vremena potpuno savršena. Analizom vjerodostojnosti njene izjave nema pokazatelja da je ona ta iskustva u udomiteljskoj obitelji pomiješala "sa iskustvima u obitelji svojih roditelja", jer je točno određena postupanja vezala uz svoje osjećaje, mjesto gdje se dogodilo, ono što je vidjela dok je njen brat pisao zadaću, kada su ručali, ti njeni doživljaji su smješteni u određeni vremenski prostorni kompleks života u udomiteljskoj obitelji ĐZ. Uočila je da je Kristinin otac bio kažnjavan zbog nasilja u obitelji prema djetetu, ali to ništa ne mijenja njeno mišljenje i procjenu. Analiza svega onoga što je LZ izjavila se jasno odnosi na vrijeme života u udomiteljskoj obitelji ĐZ. Druga udomiteljica je izjavila da su joj djeca rekla da su se bojali sjediti sa svima zajedno za stolom i kako su djeca bila začuđena što mogu sve jesti. Nema niti jednog indikatora temeljem kojeg je mogla procijeniti da je LZ lagala ili izmislila svoje neugodne doživljaje tijekom života kod udomitelja. Temeljem njezinih kognitivnih sposobnosti, psihičkog statusa, temeljem analize vjerodostojnosti njene izjave i temeljem uvida u sve podatke sudskog spisa kod žrtve nije registrirana sklonost konfabulacijama. Ona je o proživljenom prvi puta iskazala kada je bila mlada odrasla osoba, kada na iskazivanje o istome na nju nije bilo nikakvog sugestivnog utjecaja drugih osoba, njen otac je tada bio umro i kada razvojno mlade osobe steknu dovoljno iskustva i razmišljaju o svojoj prošlosti uspoređuju obitelji i mogu prepoznati koja su bila prema njima prihvatljiva, a koja neprihvatljiva postupanja, a dovoljno su hrabra da to iznesu. LZ je jasno razlikovala ponašanje kod udomitelja i svoje primarne obitelji i tako ih opisala i nije moguće da je zamijenila ono što se događalo kod udomitelja i kod svoje obitelji. Dakle, malo je vjerojatno da bi joj otac mogao sugerirati da optužuje udomiteljicu da joj govori da je debela ako to nije stvarno čula ili da je baš udomiteljica sjedila na rubu kreveta i govorila joj "opet si se upišala u krevet" i onda dobila po stražnjici ili šamar. To su neki detalji koji specifično opisuju postupanja za koja je malo vjerojatno da ih osoba može reproducirati pogotovo tako malo dijete, a onda i zapamtiti ako ih nije proživjela, odnosno malo je vjerojatno da baš tako specifično može zapamtiti to što joj je netko pričao.

8.2. Sudski vještak mr.sc. Nenad Horvat dr.med. izjavio je da na temelju stanja spisa, na temelju rezultata forenzičke obrade žrtve ŽZ kao i na temelju činjenice kompletnog odsustva bilo kakve medicinske, a poglavito psihijatrijske dokumentacije za žrtvu došao do zaključka da nema nikakvih smetnji koje bi žrtvu onemogućavale da dade svoj iskaz. Zadaća vještaka dakako nije da se upušta u ocjenu vjerodostojnosti toga iskaza, to je isključivo nadležnost suda, a ne vještaka te da se očituje ima li kakvih smetnji kod žrtve koje bi ga onemogućavale ili koje bi mu otežavale da da vjerodostojan iskaz. Postoje određeni ljudi sa određenim tegobama koji ne mogu slagati odnosno koji ne mogu govoriti neistinu, a ako se to i usude odmah ih se u istoj sekundi pročita. Govori o osobama sa intelektualnim poteškoćama i smetnjama u razvoju iz autističnog spektra. Nije nemoguće zamisliti situaciju da se sjećanja "stapaju" ili da se "razvodnjavaju", a na proces upamćivanja djeluje masa okolnosti koje utječu na kvalitetu upamćivanja, na detalje koji se pamte, na okolnosti gdje se to dogodilo itd. Jednako je bitno razumjeti da najrazličitije moguće okolnosti utječu i na kvalitetu prisjećanja onoga što se nekoć dogodilo. Nipošto ne može, ne smije i ne želi komentirati istinitost navoda žrtve da su njegovom glavom lupali o stol. Riječ je o vrlo drastičnom, dramatičnom incidentu koji bi dijete zasigurno zapamtilo i koje bi mu se urezalo u sjećanje. Na tragu onoga što je ranije diskutirao nije nemoguće da je riječ o takozvanom prijenosu sjećanja odnosno da je riječ o sjećanju koje je u emocionalnom smislu nesumnjivo točno, a u fotografskom ne mora biti toliko točno.

8.3. Sudski vještak prof. dr. sc. Ivan Požgain prim.dr.med. izjavio je da je žrtva LZ udomljena u obitelji ĐZ u dobi od 4 godine, to je starost kad se dijete može sjećati proživljenih iskustava. Postoji mogućnost da je ona imala i stresnih pa moguće i nekih psiho traumatskih iskustava i tijekom odlazaka za vikende u roditeljski dom. Međutim opisi zbivanja u obitelji ĐZ su specifični, s puno detalja i uglavnom se podudaraju u iskazima oboje djece, tako da bi se ta iskustva u obitelji ĐZ ipak mogla shvatiti kao autentična. S obzirom na ustrajnost iskaza oboje djece koji su praktički identični u raznim situacijama smatra da su ova iskustva autentično doživljena i ne bi se mogla nadomjesno prikazati kao neka emocionalno neugodna iskustva u roditeljskom domu. Može se dopustiti da su žrtva i njezin brat u pojedinim situacijama moguće energičnijih odgojnih postupaka od strane udomitelja prema njima doživjeli to na jedan zlostavljački način, međutim ostaju specifično opisane situacije što se teško drugačije mogu opisati nego kao zlostavljanje. Žrtva i njezin brat su iz jedne potpuno nestrukturirane obiteljske situacije došli u obitelj, visokozahtjevnu i mogli su dio odgojnih napora optuženih doživjeti dijelom kao zlostavljanje, ali ponavlja da pojedini opisi odnosa prema njima izlaze izvan okvira što bi mogli nazvati oštrijim odgojem.

8.4.Svjedok žrtva ŽZ izjavio je da su u udomiteljskoj obitelji ĐZ i MZ u [adresa] on i njegova sestra LZ bili smješteni od svibnja 2003. do srpnja 2007. godine, nakon što je njihovim roditeljima oduzeto pravo na stanovanje s njima. Najviše se iz toga razdoblja sjeća ružnih stvari odnosno loših ponašanja udomiteljice ĐZ i njezinog muža MZ prema njemu i sestri. ĐZ ga je često udarala rukom po glavi kada bi sa njim radila zadaću, kada bi nešto pogriješio, a jednom je udarila pet puta njegovom glavom o stol kada je pogrešno rekao nešto iz matematike. Jednom je u prvom ili drugom razredu osnovne škole poslije škole otišao kod prijateljice, ĐZ je došla po njega i vukla ga za uši do kuće. ĐZ je tukla sestru kada bi se pomokrila u krevet ćemu nije bio prisutan no čuo je to kada je ona to pričala MZ. MZ ga je jednom uhvatio za uši i podigao prema stropu, jer je u školi ostavio papuče, često ga je povlačio rukama za uši kada bi se zaprljao ili nešto pogriješio. ĐZ je njemu i sestri uvijek davala lošiju hranu nego svojim sinovima i manje porcije, a nisu jeli zajedno s njima za stolom već nakon što bi oni završili. Također im nikada nisu kupovali novu odjeću, jer su nosili rabljenu od njihovih rođaka. Udomitelji nisu potpisali suglasnost da se hrane u školskoj kuhinji dok su njihova djeca jela u školi. Nekoliko puta su ih obišli djelatnici Centra za socijalnu skrb u Vukovaru, a ĐZ i MZ su se prije toga lijepo ponašali prema njima i govorili da ne smiju ružno govoriti o njima. Uvijek je dobio batina kada bi u školi dobio jedinicu zbog čega se požalio svojoj učiteljici kojoj ne zna ime. Nije mu poznat razlog zbog kojeg su premješteni u drugu udomiteljsku obitelj. Njihova majka je znala doći kod njih on joj se žalio na ponašanje udomitelja. Postupci ĐZ i MZ su ostavili posljedice na njima imao je problema s učenjem u školi, sa upoznavanjem prijatelja, a sestra je prestala mokriti kada su otišli kod udomitelja u [adresa]. Sestra LZ mu je rekla kako ih je odlučila prijaviti zbog sve što su kod njih proživjeli. U to vrijeme je imao prijatelja VZ sa kojim se družio, on je samo jedanput bio kod njega, a njemu ništa nije pričao iz razloga što nije htio da se bilo što o tome zna, a o događaju je jedino razgovarao i povjerio se svećeniku, koji je umro. Sin od udomitelja je bio godinu dana mlađi od njega, a drugi je bio misli godište njegove sestre. Nakon što su svjedoku predočene fotografije list 100 do 105 spisa navodi da se na većini fotografija nalazi on zajedno sa sestrom LZ, a na pojedinim slikama nalaze se sinovi udomitelja. Imao je bolju i lošiju garderobu svakodnevno mu je i bilo spremljeno ono što će obući,a u školu je išao u lošijoj garderobi, a to je vidjela udomiteljica kod koje je poslije došao, koja je komentirala da je ta garderoba "katastrofa", jer je bila starinska. Sjeća se da je jedanput išao sa udomiteljima u trgovinu, a majka mu nikada nije kupovala garderobu, jer nije bila u financijskoj mogućnosti. Nakon svega je udomiteljima poslao zahtjev za prijateljstvo na facebooku, jer mu je sestra LZ rekla da to učini.

8.5.Svjedok žrtva LZ izjavila je da su u udomiteljskoj obitelji ĐZ i MZ u [adresa] ona i njen brat ŽZ bili smješteni od svibnja 2003 do srpnja 2007. godine, nakon što je njihovim roditeljima oduzeto pravo na stanovanje s njima. Iz toga razdoblja se sjeća samo ružnih stvari, a neke stvari su joj se baš urezale u sjećanje. Na početku je bilo lijepo kad su došli kod njih nakon godinu dana je počela mokriti po noći u krevet, a zbog toga ju je udomiteljica ĐZ redovito tukla rukama po stražnjici, a jednom ju je ujutro kada je vidjela da se pomokrila gurnula sa okvira kreveta na madrac. Sjeća se jednog događaja bilo je ljeto imala je zavoj na koljenu, jer je pala kada je bila u posjeti kod roditelja, a udomiteljica ĐZ ju je požurivala u ulasku u kuću na terasi, a kako je bila spora nije mogla brzo hodati pala je dolje, a ona je uzela njenu ozlijeđenu nogu i udarila s njom u pločice što je jako boljelo. Kad kod bi bila nestašna i nešto pogriješila ĐZ bi ju udarila po stražnjici i potjerala je u sobu. Više puta je udarala glavom njenog brata o stol kada ne bi nešto znao tijekom pisanja zadaće. Znala je nju i brata često vrijeđati, a kada bi nju tuširala govorila joj je da je debela, što ju je vrijeđalo .Najviše vremena s njima je provodila ĐZ, u kući je živjela i njezina svekrva ŠZ koja je bila dobra prema njima, te njihova djeca Š i DZ s kojima su se igrali no prema njima su se ĐZ i MZ puno bolje ponašali nisu ih tukli, a oni su jeli puno bolju i kvalitetniju hranu nego ona i brat. Najprije bi njih četvero jeli zajedno za stolom, a potom bi dali jesti njoj i bratu. Ona i brat su imali veliki strah od udomitelja i nisu se usudili pitati da njima daju hranu koju su jela njihova djeca npr. čokolino ili pahuljice. MZ je često radio na terenu, a kada bi došao kući strogo bi upitao da li je grizla nokte i mokrila u krevet, ona ga se bojala i ne bi mu ništa govorila, a jednom ju je podigao rukama i gurnuo ispod kamenog stola u dnevnom boravku nakon čega ju je više puta udario rukama i nogama. Nije volio njenog brata ŽZ prema njemu je bio gori nego prema njoj, znao ga je udariti za svaku sitnicu najčešće rukom po glavi, a jednom kada je ŽZ izgubio cipele u školi uhvatio ga je rukama za uši i podigao ga u zrak, zbog čega je ŽZ plakao. Ne sjeća se da su ju ĐZ i MZ ikada vodili u trgovinu da si kupi nešto od odjeće nekoliko puta ju je znala pozvati gore u sobu kako bi isprobala odjeću, koju je dobila od nekog. Za Božić i Uskrs su ona i brat dobili nekakve sitnice npr. čokoladicu, dok su njihova djeca dobivali vrećice s poklonima. Nekoliko puta je imala uši u kosi, ĐZ joj je na kosu stavljala neko sredstvo koje je jako peklo i smrdjelo. Ne sjeća se da je netko iz Centra za socijalnu skrb pričao sa njom, misli da su ih obilazili jedanput godišnje, ali se sjeća kako su im MZ i ĐZ prije njihovog dolaska davali slatkiše i govorili kako trebaju reći da im je super kod njih i da su dobri udomitelji. Ona i brat su odlazili kod roditelja za vikend kada bi ona plakala i pričala roditeljima da ih udomitelji tuku, znala im je pokazati modrice na leđima, a jednom prilikom je otac napao Silvaninog muža i odlazio za Centar za socijalnu skrb kako bi ih premjestili dalje. Misli da su ona i brat prebačeni u drugu udomiteljsku obitelj na zahtjev njihovih roditelja, otišli su u [adresa] kod obitelji CZ, gdje su proveli četiri godine, jer ĆZ zbog dobi nisu više produžili licencu. Nakon toga su bili smješteni kod obitelji O u [adresa] do bratove punoljetnosti, nakon čega je ona otišla u obitelj I kod kojih je bila smještena njena prijateljica GZ kojoj je pričala što joj se događalo u obitelji MZ. Nakon odlaska od ĐZ i FZ više nije bila u kontaktu s njima, a ĐZ joj je jednom kada je bila osmi razred poslala poruku i pitala je kako je. Odlučila se nakon toliko godina prijaviti udomitelje, jer je sada dovoljno odrasla da se može suočiti sa njima i sa svime što su radili njoj i bratu, a i danas se sjeća toga straha i ima posljedice njihovog zlostavljanja. U udomiteljsku obitelj je došla kada je imala 3,5 do 4 godine, tada je mokrila u krevet. Njih su redovito obilazili iz CZSS dan prije bi se kuća sredila, sve bi bilo lijepo i krasno, a kada bi oni došli, nije im imala snage bilo što reći, a i dan danas imam traume iz toga vremena. Cijelo vrijeme dok se nalazila u udomiteljskoj obitelji o događajima nije nikome pričala osim svojim roditeljima, kod kojih bi odlazila vikendom. ĐZ je nikada nije noću budila zbog problema koje je imala sa mokrenjem, nego joj je pored kreveta stavila nonu da u nju vrši nuždu. Njoj su se djeca u školi čijih se imena nije mogla sjetiti rugala zbog garderobe koju je nosila, koja je bila drugačija, odnosno stara, nije bila jednaka njihovoj garderobi, školsku torbu je imala, ali se ne sjeća da ju je ponijela u [adresa]. Nakon što su svjedoku prikazane fotografije list 100-105 spisa ista navodi da se na fotografijama nalaze ona i njezin brat ŽZ, a ne sjeća se prigode zbog koje su se slikali. Ona je optuženoj uputila zahtjev na facebook, jer ju zanimalo da li se promijenila, odnosno da li je prema novoj djeci ista kakva je bila prema njoj i bratu. Bratu ŽZ nije rekla da pošalje zahtjev za prijateljstvo optuženoj ĐZ. Njen tata je dao zahtjev da se ona i brat izmjeste iz obitelji ĐZ.

8.6.Svjedok CZ izjavila je da su on i njen pokojni suprug bili udomitelji duže godina, živjeli su u [adresa], a u srpnju 2007. godine su kod njih udomljeni ŽZ i LZ. Poznato joj je da su prije njih bili smješteni u jednoj udomiteljskoj obitelji u [adresa], ali ne pozna MZ i ĐZ niti joj je poznat razlog zbog kojeg su djeca premještena kod njih. Po dolasku oboje su bili jako uplašeni, nisu znali osnove ponašanja i komunikacije, došli su u neadekvatnoj odjeći i obuči, spremljena im je samo ljetna stara odjeća, a nisu donijeli ništa za školu. Kada im je davala jesti prvih dana su bili začuđeni što mogu sve jesti, a bojali su se sjediti sa svima njima za stolom. Kod njih su bila tada udomljena još tri dječaka svima su zajedno pripremali obroke i svi su zajedno večerali za stolom. LZ joj je pričala kako su kod ranijih udomitelja jeli samo kruha sa margarinom i pili čaj, da je dobivala šamare, da su ŽZ udarali glavom o stol, ako nije znao zadaću, da ga je udomitelj uhvatio za odjeću i podigao te udario u ormar kada je izgubio cipele u školi. ŽZ je bio jako zatvoren i uplašen nije znao razgovarati, treptao je očima i povlačio se u sebe. LZ joj je pričala kako ju je udomiteljica tukla kada je mokrila u krevet, a oni su taj problem riješili što ju je budila po noći da ide mokriti, te je ubrzo prestala. ŽZ je kod njih krenuo u peti razred, a LZ u treći razred. Nije primijetila da bi se roditelji ružno ponašali kada bi djeca došli od njih iz posjete. Smatrala je da djeca kada su se doselila kod njih su trebali donijeti sa sobom svu garderobu pa i zimsku i školski pribor koji su imali. Kao udomitelj je bila dužna prijaviti ono što su joj djeca pričala, ali to nije učinila jer jednostavno nije takva osoba i svako ima svoj način odgoja. Djeca su kod nje bila ukupno pet godina. Njen suprug je bio udomitelj i zbog starosti više nije mogao produžiti licencu i iz toga razloga ŽZ i LZ više nisu mogli ostati kod njih.

Branitelj Stjepan Šporčić odvjetnik iz [adresa] izjavio je da stavlja primjedbu na istinitost iskaza svjedoka naročito u djelu kada tvrdi da su djeca došla bez adekvatne obuće, odjeće, bez školskog pribora, odnosno torbi i bilježnica.

8.7.Svjedok JZ izjavila je da optužene MZ i AZ poznaje oni su prijatelji, ona i suprug su dolazili kod njih vrlo često u posjetu. Znali su doći tri do četiri puta mjesečno i njihovo viđanje je bilo tako kroz cijelu godinu. Poznato joj je da su oštećeni došli u njihovu udomiteljsku obitelji prije od prilike 10-15 godina, LZ je tada mogla imati 4-5 godina, a ŽZ 6-7 godina. Oni su se prema toj djeci odnosili jednako kao i prema svojoj vlastitoj djeci kojih imaju dvoje. Znala ih je sresti sa njima u gradu, kada su im kupovali odjeću. Znali su kod njih doći za vrijeme trajanja ručka, sva djeca su sjedila zajedno za stolom, LZ je često puta znala doći kod nje sjesti joj u krilo i nikada joj ništa nije ružno ispričala o udomiteljima. Nisu dolazili na rođendanske proslave ili neka druga slavlja kod optuženih, ali nikada nije primijetila da su LZ ili ŽZ bili drugačije obučeni od njihove djece. Bili su jednako uredni, poznato joj je da je LZ imala problema sa kontroliranjem mokraće, da se optužena ĐZ s time borila, da su nakon njihovog odlaska iz kuće morali promijeniti dosta stvari iz sobe, jer se sve osjetilo na mokraću. Optuženi su nakon što su oštećeni otišli iz njihove kuće udomili drugu djecu i njihov odnos prema njima je također bio isti kao prema LZ i ŽZ. Do danas nije upoznala bolje udomitelje od MZ i ĐZ.

8.8.Svjedok BZ izjavila je da optužene MZ i ĐZ poznaje, njen suprug je u rodbinskim odnosima sa njima, a imaju kuću odmah do njihove u [adresa]. U kritično vrijeme od 2003-2007 ona i obitelj su polovicu godine provodili u Zagrebu gdje inače žive, a polovicu u [adresa] tako da su vrlo često bili u kontaktu odnosno viđali su obitelj ĐZ. Oboje su bili vrlo sretni, kada su čuli da kod njih dolaze djeca LZ i ŽZ, a ĐZ se posebno obradovala, što udomljavaju žensko dijete, jer je ona imala dva sina. Barem jednom mjesečno dok su bili u [adresa] su odlazili kod obitelji ĐZ na ručak, sva djeca su zajedno sjedila za stolom, odnosno nije bilo nikakve razlike u njihovom postupanju prema njihovoj djeci, te prema djeci LZ i ŽZ. Osobno je sa ĐZ išla na koridor gdje su kupovali garderobu, a ona se posebno veselila kupovanju garderobe za LZ. Za nju su ta djeca bila vesela, razigrana i živahna, osobno sa njima nije pričala, a kada je čula za događaj razgovarala je sa svojom djecom pitala ih što misle o LZ i ŽZ, a oni su joj rekli da su bezobrazni, da su MZ i ĐZ strogi, ali pravedni. Poznato joj je iz razgovora sa ĐZ da su imali problema kada bi djeca vikendom išla u posjetu kod svojih roditelja, jer su dolazili zapušteni u prljavoj i poderanoj garderobi, pa čak i u nekoj drugoj koju im ona nije poslala. LZ i ŽZ su dolazili u nihovu kuću,gdje su se igrali sa njihovom djecom. Poznato joj je da je u obitelji ĐZ kuhala majka od MZ, hrana je bila jednaka za sve, odnosno nije se kuhala druga hrana za udomiteljsku djecu. LZ je mokrila po čitavoj sobi po tepihu, a u sobi su se nalazile i fekalije. Budući da su roditelji od oštećenih stalno maltretirali obitelj ĐZ, oni su od CZSS tražili da djecu udomi neka druga obitelj. Nije bila nazočna samom trenutku kada su djeca odlazila od kuće, ali je bila nazočna događaju kada su se djeca pakovala, vidjela je puno torbi i vreća, sa njihovim stvarima. I dalje posjećuje obitelj ĐZ, oni su udomili novu djecu, njihov odnos je odličan, međusobno se vole, grle i djeca ih nazivaju mamom i tatom. Kada su došli u obitelj ĐZ LZ je imala 4 godine, ŽZ oko 7 godina, a misli da su kod njih bili do 2007. godine.

8.9.Svjedok PZ izjavio je da poznaje optužene MZ i ĐZ budući da žive u [adresa] kao i on, poznato mu je da udomljavanju djecu, te da su udomili LZ i ŽZ kojima je predavao vjeronauk. ŽZ nikada nije došao u župni stan da sa njim razgovara, niti je tražio bilo kakvu pomoć, niti mu je pričao kako mu je u obitelji ĐZ. Poznato mu je da obitelj ĐZ dugi niz godina udomljava djecu, različitih dobi. Nikada mu iz sela nije došao nitko od djece ni žaliti se na ponašanje optuženih u odnosu na djecu koju su udomili. On je LZ i ŽZ slao paketiće kao i drugoj djecu na akademiju. LZ i ŽZ što se tiče fizičkog izgleda i higijene su izgledali kao i druga djeca, bili su pristojni o čemu mogu posvjedočiti učiteljice koje su bile svakodnevno s njima. Misli da su djeca od optuženih bila nešto mlađa od ŽZ i LZ poznavao ih je, ali ih je rijetko viđao. Poslije kritičnog događaja 2007. ne sjećam se da li su optuženi imali još djece u udomiteljskoj obitelji. Vjeronauk je držao u školi srijedom, a poznata su mu imena MV i ČV.

8.10.Svjedok mlt. MV izjavio je da su u obitelji ĐZ bili udomljeni on, sestra i još jedna mala curica. ĐZ i MZ su se super ponašali prema njima jednako kao i prema svojoj djeci, svi su zajedno jeli za stolom, istu vrstu hrane. Znali su se ponekad posvađati, ali bi se brzo pomirili,a što se tiče kažnjavanja znali su mu oduzeti mobitel ukoliko ne bi učio. Fizičkog i psihičkog zlostavljanja od strane ĐZ i MZ nije bilo. Više se ne nalazi kod obitelji ĐZ kao udomitelja od 15.studenoga 2021., a sada je kod novih udomitelja u [adresa] zajedno sa sestrom NZ, zbog postupka koji se vodi protiv njih. Njega MZ i ĐZ dok su nalazio kod njih nisu rukama udarali po tijelu, glavi, nisu ga povlačili za uši ili kosu. Od 15.studenoga 2021. od kada više nisu kod obitelji ĐZ oni redovito posjećuju njega i sestru kod nove udomiteljske obitelji u [adresa], a redovito se čuju telefonskim putem. Skoro jednako dobro mu je dok se nalazio kod obitelji ĐZ, kao i danas kod nove udomiteljske obitelji, gdje se nalazi vrlo kratko. Nakon što je svjedoku predočen podnesak napisan rukom koji glasi:"Moja obitelj" (list 106 spisa) navodi da ga je osobno pisao rukom kada je pohađao sedmi ili osmi razred osnovne škole, a pisao ga je u školi. Kod obitelji ĐZ nalazio se oko 13 do 14 godina

8.11.Svjedok mlt. NZ izjavila je da su se MZ i ĐZ dobro ponašali prema njoj, ona je školu pohađala po prilagođenom programu, a na informacije su dolazili jedno ili drugo. Prilikom davanja iskaza svjedok mlt. je udomitelje ĐZ i MZ zvala mama i tata. Oko učenja joj je više pomagala mama kao i oko odabira odjeće. Mama i tata se nisu derali na nju i brata, nisu ih zlostavljali niti vrijeđali. Odjeću i obuću su im kupovali kada im je trebala. Centar za socijalnu skrb nije dolazio u obilazak u obitelj ĐZ, a ona je išla u Centar, gdje je razgovarala sa nekim čovjekom.Više se ne nalazi kod obitelji ĐZ nego se nalazi u novoj udomiteljskoj obitelji u [adresa] sa bratom UZ, DZ i Š, kod kojih joj je isto dobro. Duže se nalazila kod obitelji ĐZ s njima je bila više povezana oni joj nedostaju i željela bi se ponovno vratiti kod njih. Nove udomitelje ne zove mama i tata kao što je zvala MZ i ĐZ. Kod njih je uvijek nosila novu garderobu. Obitelj ĐZ ih redovito posjećuje vikendom kada je teta slobodna od prilike svaki drugi vikend, redovito se čuju telefon, kada su slobodni i kada nemaju obaveza.

8.12.Svjedok RZ izjavila je da je bila zaposlena kao učiteljica u Osnovnoj školi Čakovci od 2001. godine, a potom od 2010 do 2017. u područnoj školi [adresa], a od 2017. godine je ravnateljica škole. Njen učenik je bio DZ, sin MZ i ĐZ koje je tada upoznala, a nakon toga je njena učenica bila ČV koja je udomljena u njihovoj obitelji, a kako je pohađala nastavu po prilagođenom programu bila je malo više u kontaktu sa ĐZ. Djecu LZ i ŽZ nije poznavala, a kada je dobila poziv sa svjedočenje izvršila je uvid u arhivu škole, te utvrdila kako je njima bio učitelj pokojni ĐV, te njegova supruga ŠV iz [adresa]. U imenicima, bilješkama učitelja, te bilješkama sa sjednice učiteljskih vijeća iz vremena kada su oni pohađali školu nije pronašla nikakve primjedbe na njihovo ponašanje, niti su isticani bilo kakvi nedostaci u odgoju, odnosno propusti udomitelja. Redovito su dolazili na informacije i roditeljske sastanke u bilješci za dijete LZ je u prvom razredu navedeno da joj treba poticaj u radu, a u posljednjoj bilješci prije njezinog odlaska iz škole stoji kako je napredovala i kako se lako uklapa u kolektiv. Pregledom svih zabilješki u e-dnevniku za dijete ČV utvrdila je kako je upisivala da dijete postiže napredak zahvaljujući u radu kod kuće sa udomiteljicom, a isto sada navode i predmetni nastavnici. ČV je uvijek uredna, primjereno odjevena i komunikativna. Poznato joj je da su MZ i ĐZ djecu vodili na izlete i razna obiteljska druženja, da nikada nisu pravili razliku između svoje djece i udomljene, te joj je žao što se sada susreću s takvim optužbama. Napominje da su do kuće obitelji ĐZ znali dolaziti kada su sa djecom išli u proljetnu ili jesensku šetnju selom, a tada bi ih ĐZ počastila sokom i grickalicama, te je uvijek sudjelovala u raznim manifestacijama u školi, te bi za djecu pripremala prigodne kolače, koje su donosili u školu. U bilješkama koje su vođene o djeci LZ i SZ sigurno bi pisalo da su uočeni nekakvi propusti na primjer da su dolazili u školu neurednu ili bez pribora. LZ i SZ nije predavala ali bi oni redovito na sjednicama učiteljskog i razrednog vijeća uvijek razgovarali o učenicima koji su bili problematični i onima koji su bili za pohvaliti, a navedena djeca nikada nisu bila spominjana ni u jednom kontekstu. Djeca su od kada su krenula u školu do završetka te školske godine pokazivala poboljšanje u smislu učenja i samog ponašanja, jer je prvobitno bilo evidentirano da su djeca bila emotivno nestabilna. U područnim školama pa tako i u njihovoj školi u kritično vrijeme i danas nije postojala školska kuhinja.

8.13.Svjedok HZ izjavila je da 5 godina ne radi u Centru za socijalnu skrb u Vukovaru, ali se prisjetila udomiteljske obitelji ĐZ kao i djece LZ i ŽZ. Od 2004. godine radila je u Centru za socijalnu skrb u Vukovaru bila je nadležna kako za djecu LZ i ŽZ tako i za udomiteljsku obitelj ĐZ iz [adresa] tako da je bila upoznata sa udomiteljstvom. Djeca LZ i ŽZ oduzeti su svojim roditeljima temeljem odluke suda i prije nego su došli u obitelj ĐZ bili su u domu. Oni kao socijalni radnici su imali obvezu obilaziti djecu i udomitelje, te o tome sastavljati zapisnike kod udomiteljske obitelji ĐZ se sjeća da su udomitelji podnijeli zahtjev da se djeca smjeste u neku drugu obitelj, a kao razlog su naveli uznemiravanje od strane njihovih bioloških roditelja. Mjesec dana prije no što je obitelj ĐZ podnijela zahtjev u tijeku je bio postupak na sudu da li će se produljiti mjera oduzimanje djece od njihovih bioloških roditelja,a o istom postupku su oni kao centar morali dati mišljenje da li će djeca ostati živjeti kod sadašnjih udomitelja ili će im se naći nova udomiteljska obitelj. Osobno je razgovarala sa djecom u svrhu da ih upozna sa činjenicom da će biti premješteni u drugu obitelj, tako da je izvršen premještaj u obitelj CZ iz [adresa] gdje su ih također obilazili. LZ i ŽZ prilikom razgovora se nisu žalili na bilo kakva zlostavljanja na obitelj ĐZ jer bi u suprotnom ona kao socijalna radnica morala sačiniti zapisnik i po tome bi se moralo postupati. Navodi kako misli da je ona djecu odvezla u novu udomiteljsku obitelj u [adresa], djeca su imala stvari sa sobom, ali se ne sjeća koliko. Nitko od druge djece koja su bila udomljena kod obitelji ĐZ se nije žalio na udomiteljsku obitelj.

8.14.Svjedok ZZ izjavila je da je u vremenu od 2003 do 2007. godine bila zaposlena u Centru za socijalnu skrb Vukovar kao socijalni radnik u timu za brak i obitelj, te je obavljala poslove zaštite prava dobrobiti djece, te obradu udomitelja prilikom izdavanja i produljenja licenci. Sada radi u obiteljskom centru gdje su provodili edukacije sa udomiteljima pa je tako bila u kontaktu sa udomiteljima ĐZ i OV. Oni su bili jedni od prvih udomitelja za djecu koji su na našem području dobili dozvolu za obavljanje udomiteljstva. Iz obitelji LZ bili su smješteni dječak i djevojčica kod udomitelja OV, ali se ne sjeća u kojoj su dobi bili. Tada nije postojao Zakon o udomiteljstvu, te su postupali prema Pravilniku koji je regulirao udomiteljstvo, a on nije propisivao obilaske udomitelja, no kao socijalna radnica djece posjećivala je djecu jedanput do dva puta godišnje u udomiteljskim obiteljima. Sigurno je odlazila kod obitelji OV za vrijeme dok su kod njih bili smješteni LZ i ŽZ dva puta, s djecom nije razgovarala nasamo već su sjedili u dnevnom boravku i razgovarali, a oni su imali i svoje dvoje djece. Imali su lijepo i veliko dvorište, a kuća je bila uredna i održavana. Sjeća se da je udomiteljica OV znala reći kako su djeca kada bi išla u posjet roditeljima dolazila nazad u neurednom stanju, roditelji bi djeci mijenjali odjeću te ne bi bili vraćeni u istoj odjeći. Djeca joj se nikada nisu žalila na odnos udomitelja prema njima.

8.15.Svjedok EZ izjavila je da je prije od prilike 17 godina u Centru za socijalnu skrb Vukovar na edukacijama i sastancima upoznala MZ i ĐZ, koje su zajedno pohađali kao udomitelji. Od prilike 3 do 7 puta godišnje je odlazila kod njih u [adresa], dva puta su zajedno ljetovali organizirano kao udomitelji s djecom u dječjem domu Selce. LZ i ŽZ su bili prva djeca koju su udomili obitelj ĐZ, te su na sastancima u Centru isticali kao problem njihove roditelje prema njima kao udomiteljima. Roditelji su dolazili kod njih pravili im probleme, prijavljivali su ih policiji, a nikada nisu navodili postojanje nekakvih problema s djecom, niti je ona ikada za vrijeme posjeta u njihovoj obitelji ili tijekom ljetovanja zamijetila bilo kakve neprimjerene radnje prema djeci. Uvijek su govorili da su im djeca na prvom mjestu. Djeca LZ i ŽZ su otišli iz obitelji ĐZ kod drugih udomitelja, zbog problema s roditeljima. Navodi da je bila vanjski suradnik Centra za socijalnu skrb i nikada nije postupala prema udomiteljima ĐZ, zna da nikada nije bilo problema kod njih u odnosu prema djeci, jer bi im u tom slučaju bio određen nadzor, koji im nikada nije bio određen. Poznato joj je da obitelj ĐZ sada ima udomljeno troje djece, te može reći kako su MZ i ĐZ jedni od najboljih udomitelja, a ima ih 19 i njihova djeca su bila najbolje obučena. Sjeća se kako je predložila ĐZ da bude predsjednica ili dopredsjednica udruge, što je ona odbila navodeći kako ne želi oduzimati vrijeme djeci.

8.16.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 14. rujna 2017. utvrđeno je da se udomiteljici ĐZ i njezinoj obitelji koju čine suprug MZ i sinovi Š i DZ obnavlja dozvola za obavljanje tradicionalnog ne srodničkog udomiteljstva za troje djece, bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

8.17.Iz nalaza i mišljenja psihologa CZSS Vukovar od 22. srpnja 2017. utvrđeno je da je na ideju o udomljavanju djece došla ĐZ, a suprug ju je podržao u tome. Oboje navode da vole djecu, da koriste primjerene odgojne mjere, iako nije isključeno da u situacijama kada su djeca dosta neposlušna primjene i fizičko kažnjavanje. U svrhu toga je pojačan rad sa njima, dodatno ih se pratilo, pomagalo i savjetovalo, razvijeno je strpljenje i razumijevanje za različitosti. Problem koji su iskazali udomitelji bio je vezan za biološke roditelje odnosno njihove kontakte sa djecom. Zbog toga su ih tražili premještaj djece koja su se nalazili kod njih. Naveli su kako se ne mogu nositi sa navedenim problemom. ĐZ i MZ su emocionalno stabilne i zrele ličnosti ispravnog sustava vrijednosti, odgovorni su i savjesni.

8.18.Iz socijalne anamneze CZSS Vukovar od 10. kolovoza 2017. utvrđeno je kako su mišljenja da udomiteljica ĐZ ispunjava zakonom propisane uvjete (stambene, materijalne, socijalne, obiteljske i druge) za udomljenje troje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

8.19.Iz ocjene CZSS Vukovar od 20.rujna 2012. utvrđeno je da ĐZ ispunjava propisane uvjete za smještaj dva korisnika – djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

8.20.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 20. rujna 2012. utvrđeno je da ĐZ ispunjava propisane uvjete za obavljanje udomiteljstva za smještaj dvoje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

8.21.Iz nalaza i mišljenja psihologa CZSS Vukovar od 24. kolovoza 2012. utvrđeno je da u odnosu na potrebne vještine i osobine ličnosti ne nalaze kontraindikacije za bavljenje udomiteljstvom djece, te smatraju kako ĐZ i OV treba odobriti zahtjev za obnovom dozvole za bavljenje udomiteljstvom djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Preporučuju savjetodavni rad po potrebi i dodatnu edukaciju u odnosnu na eventualna problemna područja.

8.22.Iz socijalne anamneze CZSS Vukovar od 11. lipnja 2012. utvrđeno je kako su mišljenja da udomiteljica ĐZ i nadalje ispunjava zakonom propisane uvjete za udomljenjem dvoje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

8.23.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 10. lipnja 2009. utvrđeno je da se obitelji ĐZ daje dozvola za obavljanje udomiteljstva-pružanje usluga skrbi izvan vlastite obitelji za dvoje malodobne djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

8.24.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 6. lipnja 2007. utvrđeno je da ĐZ ispunjava propisane uvjete za obavljanje udomiteljstva za smještaj dvoje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi uzrasta do tri godine.

8.25.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 15. travnja 2005. utvrđeno je da ĐZ ispunjava propisane uvjete za obavljanje udomiteljstva za smještaj dvoje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

8.26.Iz zapisnika Centra za socijalnu skrb Vukovar o izvršenim očevidima utvrđeno je da je Centar izvršio očevid 18.svibnja 2004. godine na licu mjesta u [adresa] na adresi A.Šenoje 11 u predmetu obilaska udomiteljske obitelji pokrenutog po službenoj dužnosti, te da je u istom navedenom kako su djeca bila kod roditelja u [adresa] da su došla s ušima u glavi kao i svaki puta prije toga o čemu je upozorila roditelje, da je izvršen očevid 4.veljače 2005. na istoj adresi, te da je navedeno da djeca idu kod roditelja u skladu s rješenjem kada oni ne pobrkaju datuma, a znaju nazvati djecu jedan put mjesečno, te za blagdane što do tada nisu činili.

8.27.Iz ocjene Centra za socijalnu skrb Vukovar od 26. svibnja 2003. utvrđeno je da ĐZ ispunjava uvjete za smještaj tri korisnika i to malodobne djece predškolske ili mlađe osnovnoškolske dobi bez roditelja ili djece čiji roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti ili djece čiji roditelji zbog bolesti, ne riješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća nisu u mogućnosti privremeno brinuti za djecu.

8.28.Iz nalaza i mišljenje psihologa CZSS Vukovar od 13. svibnja 2003. utvrđeno je kako su MZ i ĐZ sposobni,spremni, motivirani za udomljenje maloljetne djece ispunjavaju sve preduvjete za obavljanje dužnosti i obveze udomitelja, odnosno za skrb djece, njihov odgoj i obrazovanje.

8.29.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 28. srpnja 2003. utvrđeno je da mlt. djeci LZ i ŽZ se priznaje pravo na skrb izvan vlastite obitelji kao stalni smještaj u dječjem Domu "Sveta Ana Vinkovci" počev od 11.svibnja 2003. do 12.lipnja 2003. Priznaje im se pravo na skrb izvan vlastite obitelji kao stalni smještaj u udomiteljsku obitelj ĐZ iz [adresa] počev od 13.lipnja 2003. do 11.svibnja 2004.

8.30.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 27. svibnja 2003. utvrđeno je da se ocu TZ produžuje mjera oduzimanja prava da živi sa svojim malodobnim djetetom, pa se mlt. dijete LZ povjerava na odgoj i čuvanje dječjem Domu "Sveta Ana Vinkovci" od 11.svibnja 2003., a potom ĐZ do 11.svibnja 2004.godine. Majci KZ produžuje se mjera oduzimanja prava da živi sa svojom mlt. djecom i da ih odgaja pa se mlt. dijete ŽZ povjerava na odgoj i čuvanje dječjem Domu " MZG" od 11.svibnja 2003. a potom udomiteljici ĐZ do 11.svibnja 2004.

8.31. Iz ugovora o smještaju u udomiteljsku obitelj CZSS Vukovar od 29. srpnja 2003. utvrđeno je da su rješenjem Centra za socijalnu skrb Vukovar od 28.srpnja 2003. mlt. djeca LZ i ŽZ smješteni u udomiteljsku obitelj ĐZ iz [adresa].

8.32. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 29. srpnja 2003. utvrđeno je da se mlt. djeci LZ i SZ priznaje pravo na pomoć za osobne potrebe korisnika stalnog smještaja za svakoga u visini 20% od osnovice za socijalnu skrb počev od 11.svibnja 2003. do 11.svibnja 2004.

8.33. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 12. srpnja 2003. utvrđeno je da se mlt.djeci LZ i SZ priznaje pravo na skrb izvan vlastite obitelji kao stalni smještaj u obitelji ĐZ počev od 12.svibnja 2004. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

8.34. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 12. srpnja 2004. utvrđeno je da se mlt. djeci LZ i SZ priznaje pravo na pomoć za osobne potrebe korisnika stalnog smještaja u iznosu od 80,00 kuna mjesečno i to svakom osobno počev od 12.svibnja 2004.

8.35. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 17. srpnja 2007. utvrđeno je da mlt. djeci LZ i SZ prestaje pravo na skrb izvan vlastite obitelji kao stalni smještaj u udomiteljskoj obitelji ĐZ,zaključeno sa danom 17.srpnja 2007., te im se priznaje pravo na skrb izvan vlastite obitelji kao stalni smještaj u udomiteljskoj obitelji ČZG iz [adresa] počev od 17.srpnja 2007.

8.36. Iz zahtjeva za izmještaj iz udomiteljske obitelji od 16. ožujka 2007.utvrđeno je da je navedeni zahtjev podnijela udomiteljica ĐZ u kojem navodi kako moli Centar za socijalnu skrb Vukovar da izmjesti djecu SZ i LZ iz njihove udomiteljske obitelji, a kao razlog zahtjeva navodi ne mogućnost daljnjeg komuniciranja sa njihovim roditeljima TZ i IV sa čije strane u tijeku četiri godine neprestano dolazi do problema. U zadnje vrijeme prijete fizičkim obračunima, nazivaju telefonom uz psovke i zahtjeve da im vrate djecu iz kojeg razloga nisu više u mogućnosti adekvatno se brinuti za njih .

8.37. Iz fotografija utvrđeno je da se na istima nalaze između ostale djece mlt. LZ i ŽZ, dok su se nalazili u udomiteljskoj obitelji ĐZ.

8.38. Iz podataka Osnovne škole Čakovci za djecu LZ i ŽZ utvrđeno je da nemaju dnevnike za školske godine 2003. do 2007. jer se čuvaju deset godina, a u njima se ne pišu podaci o učenicima nego o nastavi.

8.39. Iz rješenja CZSS Vukovar od 16.svibnja 2022. utvrđeno je da se da se Mariji i LZ i SZ priznaje pravo na pomoć za odjeću i obuću, a izvršit će se uplatom 287,66 eura.

8.40. Iz računa otpremnica broj 02-025 utvrđeno je da je naziv robe odjeća za SZ i LZ, te da račun glasi na iznos od 207,37 eura.

8.41. Iz računa broj 10/02 utvrđeno je da je kupac Centar za socijalnu skrb Vukovar, da je naziv robe dječja obuća, te da glasi na ukupan iznos od 80,30 eura.

8.42.Iz rješenja CZSS Vukovar od 23. ožujka 2005. utvrđeno je da se ŽZ i LZ priznaje pravo na pomoć za odjeću i obuću u ukupnom iznosu 273,81 eura.

8.43. Iz računa broj 16/05 utvrđeno je da je kupac Centar za socijalnu skrb Vukovar, da je naziv robe dječja odjeća, te da glasi na ukupan iznos od 197,31 eura.

8.44. Iz psihologijskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc.Dunje Baraban prof.klin.psih. od 9.prosinca 2024. (list 323-346 spisa), utvrđeno je da je žrtva LZ mlada odrasla osoba koja ima dovoljne kompetencije za valjano opisivanje stvarnih događaja. Njezine kognitivne sposobnosti se kreću od razine prosjeka do ispod prosjeka i u testu nisu registrirana odstupanja koja bi ukazivala na sklonost konfabulaciji i sugestibilnosti. Na području ličnosti LZ je aktualno blaže tjeskobna i napeta osoba sklona traženju uzbuđenja, naglašene potrebe za kontroliranjem situacije i potrebe za ostvarivanjem prisnih, interpersonalnih odnosa. Ne nalazi se tendencija pretjerivanja u vezi problema i tendencije prezentiranja sebe u socijalno poželjnom i/ili nerealnom svjetlu i nema pokazatelja značajnih psihičkih smetnji i/ili odstupanja u ličnosti sada kao i u vrijeme prijave predmetnih događaja, koje bi ukazivale na narušenu percepciju realiteta i koje smetnje bi ukazivale na eventualno moguće laganje o osobama iz prošlosti ili govorenje o događajima iz djetinjstva koje se nisu dogodile. Šutnja djece o doživljajima zlostavljajućeg ponašanja nije neobična i rijetka, posebno ukoliko dijete živi u okruženju u kojemu je uplašeno, kažnjavano, optuživano, sramoćeno i unutar kojeg mu se ne vjeruje. Opis predmetnih doživljaja zadovoljavaju većinu zadanih kriterija, za ocjenu stvarno doživljenih, a ne izmišljenih događaja. LZ je proživljenom izjavljivala logično, nestrukturirano sa specifičnim opisima mjesta, vremena, osoba događaja unutar tadašnjih realističnih dnevnih aktivnosti s opisima interakcija i specifičnih situacija koje su u nje izazivale emocije straha i srama. Predmetne inkriminacije su za LZ bile traumatično iskustvo koje je aktualno relativno prihvaćeno kao dio njezina života i koje za sada nema značajniji nepovoljan utjecaj na njezino psihosocijalno funkcioniranje. Predmetni događaji su nje kao djeteta izazivali strah, narušavali njezino samopoštovanje, razvijali anksioznost i paniku i utjecali su na njezino shvaćanje sebe, drugih i budućnosti, zbog čega ona ulaže svjesne napore u izbjegavanju sjećanja o proživljenom i kontroli neugodnih emocija s njima u vezi.

8.45. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka prim.dr.sc. OZ prim.dr.med. od 15.prisinca 2024. (list 348-363 spisa), utvrđeno je da se radi o osobi koja je odrastala do jedne, pet godina života u primarnoj obitelji do svoje četvrte godine života, zajedno s bratom u domu, a nakon toga u udomiteljskim obiteljima do svoje punoljetnosti. LZ je imala uredan rani psihomotorni razvoj osim poteškoća s uspostavljanjem kontrole sfinktera-bila je enuretična noću za vrijeme boravka u obitelji ĐZ, a ove smetnje su se navodno povukle odlaskom iz obitelji. Tijekom aktualnog psihijatrijskog pregleda u psihičkom statusu kod oštećene se registrira slijedeće: kontakt se dobro uspostavlja i održava, pokazuje dobru suradljivost, orijentirana je u svim smjerovima, psihomotorno na trenutke lakše ekscitirana, govor lakše ubrzan uz izraženu mimiku i gestikulaciju, raspoloženje na razini eutimije, mišljenje formalno uredno, nema znakova poremećaja percepcije, kognitivne funkcije se doimaju urednima, intelektualno se doima prosječno, ne uočava se psihopatologija u smislu težeg duševno poremećaja ili poremećaja ličnosti. Oštećena ima dovoljne kognitivne sposobnosti za valjano opisivanje stvarno doživljenih događaja. Njezine intelektualne sposobnosti su od prosječnih do ispod prosječnih sposobnosti neposrednog i odgođenog verbalnog pamćenja ispod prosječne, a prepoznavanja prosječne sposobnosti vidnog zapažanja visoke, a vidnog dosjećanja prosječne. Opisivano zlostavljanje oštećene u obitelji ĐZ ukoliko se dokaže, ima više obilježja teških stresnih ali ne i psihotraumatskih iskustava. Kao moguće posljedice zlostavljanja u obitelji ĐZ kod oštećene su tijekom adolescentne dobi bili povremeno prisutni simptomi anksioznosti i povremene panične atake, međutim ove smetnje nisu bile takvog intenziteta koji bi zahtijevao aktivni psihijatrijski tretman. Kod oštećene LZ nije uočena psihopatologija koja bi imala utjecaja na njezinu sposobnost davanja vjerodostojnog iskaza što znači da je oštećena LZ sposobna dati vjerodostojan iskaz.

8.46. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata dr.med od 14.ožujka 2025. (list 367-373 spisa), utvrđeno je da oštećeni ŽZ je osoba za koje se veže jedno tragično djetinjstvo koje je sa sobom nosilo obilje izrazito nepovoljnih razvojnih okolnosti, što ga je pratilo od prvih dana njegovog života. Izvanbračno je dijete svojih roditelja pri čemu oca donedavno nije ni poznavao, a majka ga je napustila kad je imao dvije ili tri godine. Odrastao je po domovima i udomiteljskim obiteljima. Suprotno očekivanjima, nestabilne, negativne i nepovoljne oznake okruženja unutar kojeg se formirao, nisu se utisnule u njegovu ličnost, nisu je obilježile, a još manje deformirale. Oštećenik je izrastao u solidnu stabilnu i odgovornu osobu, koja uredno funkcionira u svim važnim psihosocijalnim etažama. Mentalni emocionalni i opći kapaciteti oštećenog ŽZ za davanje vjerodostojnog iskaza su potpuno neupitni. Njegov sveukupni mentalni ustroj, njegove intelektualne, memorijske i emocionalne karakteristike i njegova sveopća psihosocijalna pozicija, omogućavaju mu da dade suvisao, strukturiran i organiziran iskaz, čiju će vjerodostojnost ocjenjivati isključivo sud. Kod oštećenog se ne uočavaju psihofizičke posljedice, odnosno traume koje se mogu povezati s inkriminiranim ponašanjem optuženika MZ i ĐZ.

8.47. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 9.svibnja 2025.(list 390-392 spisa), utvrđeno je da ocu TZ i majci KZ se ponovno izriče mjera oduzimanja prava da žive sa svojim malodobnim djetetom, pa se mlt. dijete LZ povjerava na odgoj i čuvanje udomiteljici ĐZ iz [adresa] počev od 13.svibnja 2005.godine, do 13.svibnja 2006.godine. Majci KZ se ponovno izriče mjera oduzimanja prava da živi sa svojim mlt. djetetom i mlt. dijete ŽZ se povjerava na odgoj i čuvanje udomiteljici ĐZ iz [adresa] počev od 13.svibnja 2005.g. do 13.svibnja 2006. godine.

8.48. Iz zahtjeva za izmještaj iz udomiteljske obitelji (list 395 spisa), utvrđeno je da je udomiteljica ĐZ od Centra za socijalnu skrb zatražila da izmjesti djecu ŽZ i LZ iz svoje udomiteljske obitelji. Razlog ovog zahtjeva je nemogućnost daljnjeg komuniciranja sa njihovim roditeljima TZ i ŽV, sa čije strane u tijeku ove četiri godine neprestano dolazi do problema. U zadnje vrijeme prijete fizičkim obračunima i nazivaju telefonom uz psovke i zahtjeve da im vrate djecu, iz kojeg razloga više nisu u mogućnosti adekvatno se brinuti za njih.

8.49. Iz dopisa PP Vukovar od 17.listopada 2006. (list 397 spisa), utvrđeno je da su obavijestili CZSS Vukovar da se dana 4.listopada 2006.godine u obiteljskoj kući u [adresa], dogodilo nasilničko ponašanje u obitelji od strane TZ na štetu supruge ŽV.

8.50. Iz nalaza i mišljenja psihologa od 9.rujna 2002. (list 403-404, 410-414 spisa), utvrđeno je kako je mišljenja da mlt. ŽZ i LV i TV i nadalje trebaju biti smješteni u odgovarajućoj ustanovi socijalne skrbi, odnosno da roditeljima KZ i TZ treba oduzeti pravo da žive sa svojom djecom. Iz nalaza i mišljenja psihologa od 23.studenog 2010.godine, utvrđeno je da predlaže da se majci ŽV ponovno oduzme pravo na suživot i odgoj djece mlt. ŽZ i TV. Djeca su smještena unazad tri godine u udomiteljskoj obitelji ČZG.

8.51. Iz izvadaka iz kaznene evidencije od 5.srpnja 2021.utvrđeno je da optuženi do sada nisu osuđivani.

9. Analizirajući i ocjenjujući izvedeni dokazni postupak, sud je našao nesporno utvrđenim i dokazanim da su optuženi MZ i optužena ĐZ počinili terećeno im kazneno djelo. Naime, analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu, sud je našao utvrđenim i dokazanim da su upravo optuženi MZ i ĐZ počinili kazneno djelo kažnjivo po članku 213 .stavak 1. Kaznenog zakona/97 na način kako je to opisano u izreci presude.

9.1.To proizlazi u prvom redu iz iskaza svjedoka žrtve djeteta ŽZ, svjedoka žrtve djeteta LZ, svjedoka CZ, nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Dunje Baraban prof.klin.psih, nalaza i mišljenja sudskog vještaka prim. dr.sc. OZ prim.dr.med., nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata dr.med., te materijalnih dokaza koje je tijekom dokaznog postupka pročitao, a koje u cijelosti drži vjerodostojnim i na koje stranke nisu stavljale primjedbe.

9.2. Za iskaze navedenih svjedoka može se reći, da su istiniti i vjerodostojni, da se međusobno podudaraju, a za nalaze i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Dunje Baraban prof.klin.psih, nalaza i mišljenja sudskog vještaka prim. dr.sc. OZ prim.dr.med., nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata dr.med., da su dani nepristrano u skladu s pravilima znanosti i vještine, te ih je sud u cijelosti prihvatio.

10. U postupku je nesporno utvrđeno da je optužena ĐZ kao udomiteljica udomila djecu ŽZ rođenog **.**.1996. i dijete LZ rođenu **.**.1999. koji su bili smješteni u obitelj ĐZ temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 28.srpnja 2003. godine. Djeca ŽZ i LZ su u udomiteljskoj obitelji ĐZ bili od 28.srpnja 2003. do 17.srpnja 2007.. Nadalje je nesporno utvrđeno da je LZ u Centru za socijalnu skrb Vukovar na zapisniku 23.rujna 2019. prijavila svoje iskustvo vezano za udomljenje u udomiteljskoj obitelji ĐZ u [adresa].

11. Svjedok žrtva dijete ŽZ jasno je opisao događaje koje je proživio dok se nalazio u udomiteljskoj obitelji ĐZ u [adresa], te je naveo da se najviše sjeća ružnih stvari odnosno loših ponašanja udomiteljice ĐZ i njezinog muža MZ prema njemu i sestri. ĐZ ga je često udarala rukom po glavi kada bi sa njim radila zadaću, kada bi nešto pogriješio, a jednom je udarila pet puta njegovom glavom o stol kada je pogrešno rekao nešto iz matematike. Jednom je u prvom ili drugom razredu osnovne škole poslije škole otišao kod prijateljice, ĐZ je došla po njega i vukla ga za uši do kuće. ĐZ je tukla sestru kada bi se pomokrila u krevet ćemu nije bio prisutan no čuo je to kada je ona to pričala MZ. MZ ga je jednom uhvatio za uši i podigao prema stropu, jer je u školi ostavio papuče, često ga je povlačio rukama za uši kada bi se zaprljao ili nešto pogriješio. ĐZ je njemu i sestri uvijek davala lošiju hranu nego svojim sinovima i manje porcije, a nisu jeli zajedno s njima za stolom već nakon što bi oni završili. Također im nikada nisu kupovali novu odjeću, jer su nosili rabljenu od njihovih rođaka. Udomitelji nisu potpisali suglasnost da se hrane u školskoj kuhinji dok su njihova djeca jela u školi. Nekoliko puta su ih obišli djelatnici Centra za socijalnu skrb u Vukovaru, a ĐZ i MZ su se prije toga lijepo ponašali prema njima i govorili da ne smiju ružno govoriti o njima. Uvijek je dobio batina kada bi u školi dobio jedinicu zbog čega se požalio svojoj učiteljici kojoj ne zna ime. Postupci ĐZ i MZ su ostavili posljedice na njima imao je problema s učenjem u školi, sa upoznavanjem prijatelja, a sestra je prestala mokriti kada su otišli kod udomitelja u [adresa]. Imao je bolju i lošiju garderobu svakodnevno mu je i bilo spremljeno ono što će obući,a u školu je išao u lošijoj garderobi, a to je vidjela udomiteljica kod koje je poslije došao, koja je komentirala da je ta garderoba "katastrofa", jer je bila starinska.

12. Svjedok žrtva dijete LZ jasno je opisala događaje koje je proživjela dok se nalazila u udomiteljskoj obitelji ĐZ u [adresa], te je navela da se sjeća samo ružnih stvari, a neke stvari su joj se baš urezale u sjećanje. Na početku je bilo lijepo kad su došli kod njih nakon godinu dana je počela mokriti po noći u krevet, a zbog toga ju je udomiteljica ĐZ redovito tukla rukama po stražnjici, a jednom ju je ujutro kada je vidjela da se pomokrila gurnula sa okvira kreveta na madrac. Sjeća se jednog događaja bilo je ljeto imala je zavoj na koljenu, jer je pala kada je bila u posjeti kod roditelja, a udomiteljica ĐZ ju je požurivala u ulasku u kuću na terasi, a kako je bila spora nije mogla brzo hodati pala je dolje, a ona je uzela njenu ozlijeđenu nogu i udarila s njom u pločice što je jako boljelo. Kad kod bi bila nestašna i nešto pogriješila ĐZ bi ju udarila po stražnjici i potjerala je u sobu. Više puta je udarala glavom njenog brata o stol kada ne bi nešto znao tijekom pisanja zadaće. Znala je nju i brata često vrijeđati, a kada bi nju tuširala govorila joj je da je debela, što ju je vrijeđalo .Najviše vremena s njima je provodila ĐZ, u kući je živjela i njezina svekrva ŠZ koja je bila dobra prema njima, te njihova djeca Š i DZ s kojima su se igrali no prema njima su se ĐZ i MZ puno bolje ponašali nisu ih tukli, a oni su jeli puno bolju i kvalitetniju hranu nego ona i brat. Najprije bi njih četvero jeli zajedno za stolom, a potom bi dali jesti njoj i bratu. Ona i brat su imali veliki strah od udomitelja i nisu se usudili pitati da njima daju hranu koju su jela njihova djeca npr. čokolino ili pahuljice. MZ je često radio na terenu, a kada bi došao kući strogo bi upitao da li je grizla nokte i mokrila u krevet, ona ga se bojala i ne bi mu ništa govorila, a jednom ju je podigao rukama i gurnuo ispod kamenog stola u dnevnom boravku nakon čega ju je više puta udario rukama i nogama. Nije volio njenog brata ŽZ prema njemu je bio gori nego prema njoj, znao ga je udariti za svaku sitnicu najčešće rukom po glavi, a jednom kada je ŽZ izgubio cipele u školi uhvatio ga je rukama za uši i podigao ga u zrak, zbog čega je ŽZ plakao. Ne sjeća se da su ju ĐZ i MZ ikada vodili u trgovinu da si kupi nešto od odjeće nekoliko puta ju je znala pozvati gore u sobu kako bi isprobala odjeću, koju je dobila od nekog. Ne sjeća se da je netko iz Centra za socijalnu skrb pričao sa njom, misli da su ih obilazili jedanput godišnje, ali se sjeća kako su im MZ i ĐZ prije njihovog dolaska davali slatkiše i govorili kako trebaju reći da im je super kod njih i da su dobri udomitelji. Ona i brat su odlazili kod roditelja za vikend kada bi ona plakala i pričala roditeljima da ih udomitelji tuku, znala im je pokazati modrice na leđima, a jednom prilikom je otac napao Silvaninog muža i odlazio za Centar za socijalnu skrb kako bi ih premjestili dalje. Odlučila se nakon toliko godina prijaviti udomitelje, jer je sada dovoljno odrasla da se može suočiti sa njima i sa svime što su radili njoj i bratu, a i danas se sjeća toga straha i ima posljedice njihovog zlostavljanja. U udomiteljsku obitelj je došla kada je imala 3,5 do 4 godine, tada je mokrila u krevet. Njih su redovito obilazili iz CZSS dan prije bi se kuća sredila, sve bi bilo lijepo i krasno, a kada bi oni došli, nije im imala snage bilo što reći, a i dan danas imam traume iz toga vremena. Njoj su se djeca u školi čijih se imena nije mogla sjetiti rugala zbog garderobe koju je nosila, koja je bila drugačija, odnosno stara, nije bila jednaka njihovoj garderobi, školsku torbu je imala, ali se ne sjeća da ju je ponijela u [adresa].

13. Iskaze navedenih svjedoka žrtvi potvrdio je svjedok CZ udomiteljica kod koje su u srpnju 2007. udomljeni ŽZ i TV koji su prethodno bili smješteni u udomiteljskoj obitelji u [adresa]. Navela je da su djeca po dolasku kod njih bila jako uplašena, nisu znali osnove ponašanja i komunikacije, došli su u neadekvatnoj odjeći i obući, spremljena im je samo ljetna stara odjeća, a nisu donijeli ništa za školu. Kada im je davala jesti prvih dana su bili začuđeni što mogu sve jesti, a bojali su se sjediti sa svima njima za stolom. TV joj je pričala kako su kod prijašnjih udomitelja jeli samo kruh sa margarinom i pili čaj, da je dobivala šamare, da su njenog brata ŽZ udarali glavom o stol ako nije znao zadaću, da ga je udomitelj uhvatio za odjeću i podigao, te udario u ormar kada je izgubio cipele u školi. ŽZ je bio jako zatvoren i uplašen, nije znao razgovarati, treptao je očima i povlačio se u sebe. TV joj je pričala kako ju je udomiteljica tukla kada je mokrila u krevet.

14. Ispitani svjedoci JZ i BZ su poznavali obitelj ĐZ često su im dolazili u posjete, viđali su djecu TV i ŽZ i mogli su vidjeti kakav je odnos udomitelja bio prema njima. Svjedok JZ je iskazala da su se MZ i ĐZ prema TV i ŽZ odnosili jednako kao i prema svojoj vlastitoj djeci, znala ih je sresti u gradu kada su im kupovali odjeću, a kada bi došla kod njih u kuću za vrijeme ručka sva djeca su sjedila zajedno za stolom, TV je često znala doći kod nje sjesti joj u krilo i nikada joj nije ružno ispričala o udomiteljima. Nije primijetila da su TV i ŽZ bili drugačije obučeni od njihove djece. Svjedok BZ je iskazala da su barem jednom mjesečno dok su bili u [adresa] odlazili kod obitelji ĐZ na ručak, sva djeca su tada zajedno sjedila za stolom osobno je išla sa ĐZ na koridor, gdje je za djecu kupovala garderobu, a kada je čula za događaj razgovarala je sa i sa svojom djecom pitala ih što misle o TV i ŽZ, a oni su joj tada rekli da su bezobrazni, te da su MZ i ĐZ strogi, ali pravedni. Iz iskaza navedenih svjedoka se može zaključiti da iako su prilikom svojih posjeta viđali djecu TV i ŽZ na njima nisu primijetili da su MZ i ĐZ prema njima bili drugačiji nego prema svojoj vlastitoj djeci i da se prilikom tih posjeta nije moglo uočiti bilo kakvo zlostavljačko ponašanje optuženih u odnosu na njih ili to oni nisu željeli vidjeti jer su dolazili u posjete kod svojih prijatelja sa kojima su bili u dobrim odnosima.

15. Svjedok RZ nije imala neposrednih saznanja o događajima koji su se zbivali u udomiteljskoj obitelji ĐZ u odnosu na djecu ŽZ i TV. Navela je da je bila zaposlena kao učiteljica djecu TV i ŽZ nije poznavala. U imenicima, bilješkama učitelja, te bilješkama sa sjednice učiteljskih vijeća u vremenu kada su djeca pohađala školu nije bilo nikakvih primjedbi na njihovo ponašanje niti su isticani bilo kakvi nedostaci u odgoju, odnosno propusti udomitelja. Da su djeca dolazila u školu neuredna ili bez pribora sigurno bi pisalo da su uočeni nekakvi propusti, a za očekivati je da bi ukoliko su bili istiniti navodi djece da su ŽZ udarali glavom o stol ako nije znao zadaću, to bi bilo vidljivo i uočeno od strane učitelja. Navode svjedoka potvrdio je svjedok PZ svećenik koji je u školi predavao vjeronauk TV i ŽZ za kojeg je naveo da nikada nije došao u župni stan da sa njim razgovara niti je tražio bilo kakvu pomoć. Njemu se nitko iz sela nije došao žaliti na ponašanje optuženih u odnosu na djecu TV i ŽZ.

16. Ispitani svjedoci HZ, KV i EZ su bile zaposlene u Centru za socijalnu skrb i bile su u kontaktu sa udomiteljskom obitelji ĐZ. Svjedok HZ je iskazala da je bila nadležna za djecu TV i ŽZ i za udomiteljsku obitelj ĐZ. Oni su kao socijalni radnici imali obvezu obilaziti djecu i udomitelje o tome sastavljati zapisnike. Prije izmještaja u drugu obitelj TV i ŽZ prilikom razgovora nisu se žalili na bilo kakva zlostavljanja u obitelji ĐZ, jer bi ona u suprotnom kao socijalna radnica morala sačiniti zapisnik i po tome bi se moralo postupati. Svjedok KV je izjavila da je bila u kontaktu sa udomiteljima ĐZ i OV koji su bili jedni od prvih udomitelja za djecu kao socijalna radnica djece posjećivala ih je jedanput do dva puta godišnje sa djecom nije razgovarala nasamo, kuća je bila uredna i održavana, a udomiteljica OV je znala reći kako su djeca kada bi išla u posjet roditeljima dolazila nazad u neurednom stanju. Djeca joj se nisu nikada žalila na odnos udomitelja prema njima. Svjedok EZ je izjavila da je upoznala MZ i ĐZ koji su bili na edukacijama i sastancima za udomitelje od prilike tri do sedam puta godišnje je odlazila kod njih u [adresa], a dva puta su zajedno ljetovali organizirano. Obitelj ĐZ na sastancima u Centru su isticali kako su problem roditelji djece koji su dolazili kod njih prijavljivali ih policiji, a nikada nisu navodili postojanje nekakvih problema s djecom, niti je ona ikada za vrijeme posjeta ili tijekom ljetovanja zamijetila bilo kakve neprimjerene radnje prema djeci. Da je bilo nekakvih problema u odnosu prema djeci bio bi određen nadzor. U ovom postupku provedeno je kombinirano psihijatrijsko – psihologijsko vještačenje djeteta ŽZ i djeteta LZ na okolnosti utvrđivanja mentalnih, emocionalnih i općih kapaciteta oštećenih za davanjem vjerodostojnih iskaza, te da li se kod oštećenih uočavaju psihofizičke posljedice, odnosno trauma koje se mogu povezati s inkriminiranim ponašanjem optuženih MZ i ĐZ.

17. Svjedoci mlt. MV i mlt. NZ brat i sestra koji su nakon ŽZ i LZ udomljeni u obitelj Svalina u svojim iskazima su suglasno iskazali kako su se ĐZ i MZ prema njima ponašali jednako kao i prema svojoj djeci, zajedno su jeli za stolom istu vrstu hrane, psihičkog i fizičkog zlostavljanja od strane udomitelja nije bilo, a od kada više nisu kod njih redovito se posjećuju, čuju se telefonom.

18. U ovom slučaju, sud je zanemario iskaze ispitanih svjedoka JZ, BZ, PZ, mlt. MV, mlt. NZ, RZ, HZ, KV i EZ smatrajući ih suprotnim u prvom redu iskazima svjedoka žrtve ŽZ, svjedoka žrtve LZ, svjedoka CZ, te nalazima i mišljenjima sudskih vještaka koje iskaze je i nalaze i mišljenja u cijelosti prihvatio.

19. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Dunje Baraban prof.klin.psih. proizlazi da su predmetne inkriminacije za LZ bile traumatično iskustvo koje je aktualno relativno prihvaćeno kao dio njezina života i koje za sada nema značajniji nepovoljan utjecaj na njezino psihosocijalno funkcioniranje. Predmetni događaji su kod nje kao djeteta izazivali strah, narušavali njezino samopoštovanje, razvijali anksioznost i paniku i utjecali su na njezino shvaćanje sebe, drugih i budućnosti, zbog čega ona ulaže svjesne napore u izbjegavanju sjećanja o proživljenom i kontroli neugodnih emocija s njima u vezi. Opis predmetnih doživljaja zadovoljavaju većinu zadanih kriterija za ocjenu stvarno doživljenih, a ne izmišljenih događaja. LZ je o proživljenom izjavljivala logično, nestrukturirano sa specifičnim opisima mjesta, vremena i osoba događaja unatar tadašnjih realističnih dnevnih aktivnosti s opisima interakcija i specifičnih situacija koje su kod nje izazivale emocije straha i srama.

20. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prim.dr.sc. OZ prim.dr.med proizlazi da žrtva LZ ima dovoljne kognitivne sposobnosti za valjano opisivanje stvarno doživljenih događaja. Njezine intelektualne sposobnosti su od prosječnih do ispod prosječnih sposobnosti neposrednog i odgođenog verbalnog pamćenja ispod prosječne, a prepoznavanja prosječne sposobnosti vidnog zapažanja visoke, a vidnog dosjećanja prosječne. Opisivano zlostavljanje oštećene u obitelji ĐZ ukoliko se dokaže, ima više obilježja teških stresnih ali ne i psihotraumatskih iskustava. Kao moguće posljedice zlostavljanja u obitelji ĐZ kod oštećene su tijekom adolescentne dobi bili povremeno prisutni simptomi anksioznosti i povremene panične atake, međutim ove smetnje nisu bile takvog intenziteta koji bi zahtijevao aktivni psihijatrijski tretman. Kod žrtve LZ nije uočena psihopatologija koja bi imala utjecaja na njezinu sposobnost davanja vjerodostojnog iskaza što znači da je žrtva LZ sposobna dati vjerodostojan iskaz.

21. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata dr.med. proizlazi da mentalni, emocionalni i opći kapaciteti žrtve ŽZ za davanje vjerodostojnog iskaza su potpuno neupitni. Njegov sveukupni mentalni ustroj, njegove intelektualne, memorijske i emocionalne karakteristike i njegova sveopća psihosocijalna pozicija, omogućavaju mu da dade suvisao, strukturiran i organiziran iskaz, čiju će vjerodostojnost ocjenjivati isključivo sud. Kod oštećenog se ne uočavaju psihofizičke posljedice, odnosno traume koje se mogu povezati s inkriminiranim ponašanjem optuženika MZ i ĐZ.

22. U odredbi članka 213. stavak 1. Kaznenog zakona/97 je propisano da roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti zbrinjavanja ili odgoja djeteta ili maloljetne osobe kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

23. Optuženi su svojim radnjama ostvarili biće kaznenog djela iz članka 213. stavak 1. Kaznenog zakona/97 jer je optuženi MZ kao druga osoba zlostavio djecu ŽZ i LZ, a optužena ĐZ kao skrbnica zlostavila djecu ŽZ i LZ (koji su kod njih bili udomljeni).

24. Sud nije prihvatio obranu optuženog MZ u kojoj je naveo da je cijeli ovaj slučaj nastao na lažima i izmišljotinama djece ŽZ i LZ, da su djeca odgajana isto kao i njihova biološka djeca bez ikakvog nasilja, da su djeci kupovali novu odjeću, da su jela istu hranu, da zbog preobuke nije fizički kaznio ŽZ, smatrajući je neistinitom, usmjerenom ka izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti, te suprotnom u prvom redu iskazu svjedoka žrtve ŽZ, svjedoka žrtve LZ, svjedoka CZ, te materijalnim dokazima koje je sud tijekom dokaznog postupka pročitao.

25. Sud nije prihvatio obranu optužene ĐZ u kojoj je navela da nikada nije niti fizički, niti psihički zlostavljala djecu ŽZ i LZ, da LZ nije kažnjavala zbog mokrenja u krevet, da djeca nisu nosila staru odjeću, smatrajući je neistinitom, usmjerenom ka izbjegavanju njezine kaznene odgovornosti, te suprotnom u prvom redu iskazu svjedoka žrtve ŽZ, svjedoka žrtve LZ, svjedoka CZ, te materijalnim dokazima koje je sud tijekom dokaznog postupka pročitao.

26. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je na nedvojben način utvrdio da su optuženi u vremenskom razdoblju kako im se to optužnicom stavlja na teret u obiteljskoj kući u [adresa], optuženi MZ kao suprug udomiteljice i optužena ĐZ kao udomiteljica djece ŽZ i TV koji su bili smješteni u njihovu obitelj temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 28.srpnja 2003. bili svjesni da ugrožavaju psihofizičko zdravlje i razvoj imenovane djece govorili im pogrdne riječi, vrijeđali ih, davali im lošiju hranu nego svojoj djeci, nisu im kupovali novu odjeću, a optuženi MZ dijete ŽZ često zbog malih pogrešaka udarao rukama po tijelu najčešće po glavi, povlačio ga rukama za uši ili kosu zbog izgubljenih cipela ga rukama uhvatio za uši i podigao u zrak,a dijete LZ je ispitivao da li je grizla nokte i mokrila u krevet, te ju je jednom prilikom podigao rukama i gurnuo ispod stola, više puta udario rukama i nogama, a optužena ĐZ gotovo svakodnevno dijete LZ tukla rukama po stražnjici, jer bi se pomokrila u krevet, jednom ju je snažno gurnula sa kreveta na madrac, te je tijekom ljeta njezinom nogom na kojoj se nalazio zavoj udarila o pločice na podu terase, a kada bi nešto pogriješila udarala ju je rukom po stražnjici i slala u sobu, kada bi se tuširala govorila joj je da je debela, a dijete SZ kada bi s njim radila domaću zadaću udarala ga rukama po licu, te nekoliko puta njegovom glavom udarila o stol, kojim postupcima su kod djece izazvali strahove i nelagodu, te se dijete LZ žalila na njihove postupke svome ocu, koji je tražio premještanje djece u drugu udomiteljsku obitelj.

27. Zbog obrazloženog u radnjama optuženih se stječu svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 213. stavak 1. u svezi članka 60. Kaznenog zakona/97. Sud je optuženima za kazneno djelo iz članka 213.stavak 1. Kaznenog zakona/97 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 3(tri) mjeseca do 3 (tri) godine utvrdio kaznu zatvora u trajanju svakom od 7 (sedam) mjeseci u odnosu na žrtvu dijete ŽZ i žrtvu dijete LZ i to obzirom na težinu djela te stupanj povrede zaštićenog dobra kao i individualne okolnosti na strani optuženih, te utvrđene olakotne okolnosti. Nadalje, sud je temeljem članka 60. Kaznenog zakona/97 osudio optuženike na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju svakom od 1 (jedne) godine, a potom je temeljem odredbe članka 67. Kaznenog zakona/97 odredio da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počinu novo kazneno djelo. Radi se o kaznama koje su nešto više od propisanog zakonskog minimum, a koje sud u konkretnom slučaju smatra primjerenim obzirom na utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženih koje to u svojoj ukupnosti opravdavaju, dok s druge strane sud smatra da se i tako izrečenim kaznama u konkretnom slučaju može postići svrha kažnjavanja. Rok provjeravanja od 2 (dvije) godine je dovoljan da se optuženi suzdrže od činjenja kaznenih djela, jer će se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora izvršiti. Ovakvom sankcijom će se optuženima uputiti prijekor za počinjena kaznena djela, te utjecati kako na optužene tako i na druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela.

28. Sud je primijenio odredbu članka 60.stavak 1 Kaznenog zakona/97, budući su optuženi s jednom ili više radnji počinili više kaznenih djela za koja im se istodobno sudi, za svako od počinjenih kaznenih djela im je utvrdio kaznu prema zakonu, a zatim im je izrekao za sva ta djela jedinstvenu kaznu.

29. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je cijenio sve okolnosti, koje utječe da kazna bude manja ili veća (olakotne i otegotne).

29.1. Na strani optuženog MZ kao olakotne okolnosti sud je cijenio što je obiteljski čovjek, otac dvoje djece, što do sada nije osuđivan.

29.2. Na strani optužene ĐZ kao olakotne okolnosti, sud je cijenio što je majka dvoje djece, bez zaposlenja, što do sada nije osuđivana.

29.3. Otegotnih okolnosti na strani optuženih sud nije utvrdio.

30. Upravo će se izrečenim uvjetnim osudama optuženima u okviru opće svrhe izricanja kazneno-pravnih sankcija, postići svrha kažnjavanja, te se izrečene uvjetne osude ukazuju kao potpuno primjerene stupnju krivnje optuženih, samoj težini počinjenih djela, ispoljenoj kriminalnoj količini optuženih, kojom će se odgojno djelovati na optužene i spriječiti ih da ubuduće čine kaznena djela, a time postići opća svrha kazni tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kako je to opisano u članku 41. Kaznenog zakona/11.

31. Temeljem članka 148. stavak. 1. u svezi članka 145.stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku/08, optuženi MZ i optužena ĐZ dužni su solidarno snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.449,53 eura na ime troškova provedenih kombiniranih psihologijsko-psihijatrijskih vještačenja (pisani nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Dunje Baraban prof.klin.psih. od 9.prosinca 2024. u iznosu od 840,00 eura, pristup na raspravu 6.svibnja 2025. u iznosu od 83,50 eura, pisani nalaz i mišljenje vještaka prim.dr.sc. OZ prim.dr.med. od 15.prosinca 2024. u iznosu od 472,50 eura, pristup na raspravu 25.lipnja 2025. u iznosu od 107,62 eura, pisani nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Nenada Horvata dr.med. od 14.ožujka 2025. u iznosu od 560,62 eura, pristup na raspravu 6. svibnja 2025. u iznosu od 385, 29 eura), iznos od 33,36 eura na ime troškova svjedoka (pristup svjedoka BZ na raspravu 27.siječnja 2022. na relaciji [adresa]) i paušalnu svotu u iznosu svaki od 100,00 eura koju svotu je sud odredio imajući u vidu složenost i trajanja ovog kaznenog postupka, kao i materijalne prilike optuženih.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

[adresa], 26 lipnja 2025.

Sudac za mladež

Branka Soldo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Vukovaru KOz-DO-17/2023

2. Optuženi MZ, [adresa]

3. Optužena ĐZ, [adresa]

4. Branitelj Stjepan Šporćić odvjetnik iz Vukovara

5. Branitelj Marija Šporčić Novoselac iz Vukovara

6. Žrtva ŽZ, [adresa]

7. Žrtva LZ, [adresa]

8. Spis ovoga suda