Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-1/2022-9

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. DD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 20. listopada 2021. posl. br. K-32/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba opt. DD kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu od 20. listopada 2021. posl. br. K-32/2021 proglašen je krivim opt. DD zbog počinjenja kaznenog djela prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te mu je na temelju tog zakonskog propisa uz primjenu čl. 51. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju čl. 58. st. 2. i 3. KZ/11 opt. DD opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-756/15-62 od 15. veljače 2017., koja presuda je postala pravomoćna 30. ožujka 2017. kojom presudom je opt. DD proglašen krivim zbog počinjenja u stjecaju jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 te nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora, za prva tri navedena kaznena djela u trajanju od po 6 (šest) mjeseci i za zadnje kazneno djelo kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, na temelju čl. 51. i čl. 53. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, te je određeno izvršenje navedene kazne zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna zatvora je uzeta kao utvrđena kazna, pa je opt. DD na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. DD u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci uračunato je vrijeme uhićenja od 31. listopada 2020. u 23:50 sati do 2. studenog 2020.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. DD naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka, i to trošak paušala u iznosu od 1.000,00 HRK i trošak pristupa svjedokinje – oštećenice na sud HD u iznosu od 114,56 HRK, sveukupno 1.114,56 HRK, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno, bez navođenja žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe bi proizlazilo zbog povrede kaznenog zakona te po braniteljici Janji Maričić odvjetnici u Puli, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Budući se žalbe koje je optuženik podnio osobno i po braniteljici međusobno nadopunjuju, bit će razmotrene kao jedna žalba optuženika.

2.1. Optuženik je po braniteljici dostavio u sudski spis pisani podnesak od 21. rujna 2024., a u prilogu podneska i rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1 Ob- 843/2022, navodeći da su malodobne kćerke optuženika oduzete udomiteljima ND (suprugu oštećenice u ovom postupku) i HD (oštećenici u ovom postupku), zbog postojanja osnovane sumnje da je ND počinio kazneno djelo iz čl. 158. KZ/11 na štetu mlt. ŠD i mlt. ČD, o čemu da je oštećenica imala saznanja i nije ništa poduzela kako bi zaštitila djevojčice, pa da je imala razlog da neistinito iskazuje u ovom predmetnom postupku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08, na zahtjev braniteljice iznesen u žalbi, izviještene su stranke, braniteljica optuženika Janja Maričić i državni odvjetnika uredno su izviješteni o sjednici, a za optuženika se obavijest vratila neuručena uz naznaku dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku". Dakle, kako braniteljica optuženika i državni odvjetnik, iako uredno izviješteni, nisu pristupili na sjednicu vijeća, a za optuženika se obavijest vratila uz naznaku dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku", ista je održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba opt. DD nije osnovana.

7. Optuženik u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koju nalazi u tome što prvostupanjska presuda nema uopće razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a uz to razlozi koji su navedeni da su potpuno nejasni, razloge o odlučnim činjenicama da prvostupanjski sud nije utvrdio, pa da ih nije mogao ni analizirati.

7.1. Suprotno navodima žalbe, nije ostvarena istaknuta bitna povreda jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela, za koje je optuženik pobijanom presudom proglašen krivim, utvrdio iz kojih dokaza, obrazložio je zašto smatra iskaz oštećenice HD vjerodostojnim i koji dokazi podupiru njen iskaz i uvjerljivost istog te obrazlaže zašto ne prihvaća kao istinitu obranu optuženika, ocjenjujući je usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za terećeno kazneno djelo. Drugo je pitanje što se žalitelj s tom argumentacijom ne slaže, a to predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

7.2. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana niti su ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik u žalbi navodi da mu je u dva navrata opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-756/15-62 od 15. veljače 2017., koja je postala pravomoćna 30. ožujka 2017., i to u predmetnom slučaju, a prije toga da je to isto napravljeno presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-639/2016-54, koja prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Kž-150/2019-4 od 2. svibnja 2019.

8.1. Međutim, prednji navodi optuženika nisu točni, budući presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-639/2016-54 od 12. ožujka 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Kž-150/2019-4 od 2. svibnja 2019., nije opozvana niti jedna uvjetna osuda izrečena optuženiku, pa tako ni spomenuta uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-756/15-62 od 15. veljače 2017., koja je postala pravomoćna 30. ožujka 2017. Naime, presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-639/2016-54 od 12. ožujka 2018. opt. DD proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te mu je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 uz primjenu čl. 51. KZ/11 za svako od tih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po osam mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvora od 18. siječnja 2018. do 12. ožujka 2018. Navedena presuda postala je pravomoćna 2. svibnja 2019. kada je Županijski sud u Osijeku pod. posl. br. K- 150/2019-4 donio presudu kojom je odbijena žalba opt. DD kao neosnovana te potvrđena naprijed navedena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci.

9. Žaleći se zbog nepotpuno (i pogrešno) utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju njegove kćeri ČD i ŠD koje su bile nazočne inkriminiranom događaju. Prvostupanjski sud da nije naveo razloge zbog čega je odbio provesti taj dokazni prijedlog obrane. Dalje se ističe da nije utvrđeno za ispis poziva da se radi o mobitelu optuženika i da to ni na koji način ne dokazuje vjerodostojnost iskaza oštećenice, kao niti činjenica da je oštećena podnijela kaznenu prijavu ne ukazuje na vjerodostojnost njenog svjedočkog iskaza. Ukazuje se da nije sporno da optuženik gotovo svakodnevno zove svoje kćeri na mobitel, ali da nije sa sigurnošću utvrđeno niti s kojeg broja je zvano kritične prigode, niti da je zvao upravo optuženik. Osim toga, da prvostupanjski sud nije utvrdio ne samo je li optuženik kazao ono za što se tereti, već da nije utvrdio ni to predstavlja li to najavu kakvog zla da bi bilo pogodno da se oštećenica ustraši i uznemiri.

9.1. Međutim, suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenice vjerodostojnim, ocjenjujući da je ista iskazivala objektivno, logično i da je njezin iskaz potvrđen i materijalnim dokazima koji su pročitani, ispravama u spisu, zapisnikom o zaprimanju kaznene prijave, odlukama sudova i izvješćima [obrt]. Tako je utvrđeno da je oštećenica HD podnijela kaznenu prijavu protiv okr. DD **.**.2020. u prostorijama PP Buje-[adresa], što potvrđuje iskaz oštećenice HD da je odmah nakon izrečenih prijetnji nazvala policiju i da je sutradan, obzirom da je bio vikend, o predmetnom događaju izvijestila i Centar za socijalni rad Rijeka i da je po savjetu djelatnice tog Centra otišla na policiju radi podnošenja kaznene prijave, što je prvostupanjski sud s pravom ocijenio u prilog vjerodostojnosti njenog iskaza, kao i u određivanju vremena kada su riječi prijetnje od strane optuženika upućene oštećenici putem telefona, dan prije, 27. rujna 2020. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik korisnik broja mobilnog telefona 099-8623-896, a da se brojem 099-7872-181 koristila njegova kćerka ŠD, a njegova kćerka ČD da se koristila brojem 099-5147-117, a prema dostavljenom izvješću o telekomunikaciji utvrđeno je da je kritičnog dana 27. rujna 2020. od 09:39:02 do 11:22:30 sati optuženik DD sa svog mobilnog telefona 099-8623-896 nazivao broj 099-7872-181 koji koristi njegova kćerka ŠD i da je prvi razgovor trajao do 09:39:02 do 09:47:40, što potvrđuje iskaz oštećenice HD da je upravo kritičnog dana 27. rujna 2020. oko 10 sati ujutro svoju kćerku ŠD nazvao optuženik DD, da je razgovarao s njom neko vrijeme i onda zatražio da razgovara s oštećenom osobno te da joj je tada upućivao navedene riječi prijetnje i uvrede, te potom da je zvao još desetak puta naizmjenično svoje kćerke, koje se po njezinom savjetu svom ocu, optuženiku DD, više nisu javljale. Nadalje, prvostupanjski sud je analizirao i rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1 Ob- 840/19-18 od 19. kolovoza 2020. te analizom izreke istog zaključio da potvrđuje iskaz oštećenice HD u dijelu u kojem je iskazivala da se promijenio način ostvarivanja osobnih odnosa optuženika sa svojim kćerkama ČD i ŠD i razloga koji su doveli do tih promjena. Glede obrane optuženika, prvostupanjski sud ju je opravdano ocijenio usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za terećeno kazneno djelo, te je ocjenjujući iz naprijed navedenih razloga vjerodostojnim iskaz oštećene HD u svjetlu analiziranih materijalnih dokaza u spisu, opravdano zaključio da je na nedvojben način dokazano da je optuženik kritične prigode oštećenici izgovorio inkriminirane riječi prijetnje. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud zaključio i obrazložio da riječi prijetnje koje je optuženik kritične prigode uputio putem telefona oštećenici predstavljaju ozbiljnu prijetnju, jer joj je prijetio usmrćenjem i da je takva prijetnja, obzirom na situaciju i okolnosti pod kojima je upućena, svakako podobna izazvati uznemirenost i uplašenost kod osobe kojoj se prijeti, a optuženik je postupao s namjerom da tim prijetnjama zastraši i uznemiri oštećenu HD, čime su se u njegovom ponašanju, kako to osnovano utvrđuje prvostupanjski sud, ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim.

9.2. S obzirom na naprijed navedeno, kako dakle prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i nije imao dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela za koje se optuženik tereti ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, nije dolazila u obzir ni primjena pravila "in dubio pro reo", kako neosnovano tvrdi žalitelj, da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti to pravilo i dvojbe riješiti na način koji je povoljniji za optuženika.

9.3. Takvo pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda ničim nije dovedeno u pitanje podneskom optuženika od 25. rujna 2024., da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1 Ob-843/2022 udomiteljima ND, suprugu oštećenice i oštećenici HD oduzeto udomiteljstvo maloljetnih kćerki optuženika, zbog postojanja osnovane sumnje da je suprug oštećenice u ovom postupku, ND, počinio kazneno djelo spolno zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. KZ/11 na štetu maloljetnih kćerki optuženika, ŠD i ČD, jer da je iz tog razloga oštećenica imala motiv neistinito iskazivati u predmetnom postupku.

9.4. Iz naprijed navedenih razloga žalba optuženika zbog nepotpuno (i pogrešno) utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

10. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni. Smatra da je prestroga obzirom na okolnosti počinjenja kaznenog djela i samu težinu kaznenog djela te da je neosnovano opozvana uvjetna osuda, budući optuženiku nije izrečena u ovom predmetu zatvorska kazna dulja od godine dana, a kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku nije takve težine da bi opozivanje uvjetne osude bilo nužno i svrsishodno.

10.1. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, optuženikova žalba zbog odluke o kazni nije osnovana. Naime, prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije optuženiku je prvostupanjski sud cijenio stupanj krivnje, da je kazneno djelo počinio s namjerom, njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost, pa i zbog istog i istovrsnih kaznenih djela, koje osude, i bezuvjetne kazne zatvora i uvjetne osude, očito nisu utjecale na optuženika da više ne čini kaznena djela, već suprotno tome optuženik predmetno kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku čini za vrijeme roka provjeravanja po presudi Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-756/15-62 od 15. veljače 2017., koja je postala pravomoćna 30. ožujka 2017., zbog čega je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora u odnosu na optuženika mogu postići ciljevi specijalne prevencije i da će jedino bezuvjetna kazna zatvora i svim ostalim građanima uputiti jasnu poruku da će u slučaju počinjenja kaznenih djela biti primjereno kažnjeni (generalna prevencija), pa je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci koju je prvostupanjski sud utvrdio optuženike za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, potpuno primjerena, uz opravdano opozivanje na temelju čl. 58. st. 2. i 3. KZ/11 optuženiku DD uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-756/15-62 od 15. veljače 2017., koja presuda je postala pravomoćna 30. ožujka 2017., a kojom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s rokom provjeravanja od četiri godine, a tom presudom je osuđen da je u stjecaju počinio četiri kaznena djela, između ostalih i zbog istog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim u ovom postupku, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a koja kazna zatvora u trajanju od jedne godine po naprijed navedenoj opozvanoj presudi je uzeta kao utvrđena, te je na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 optuženik FD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja kazna i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda je podobna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, dakle izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja – optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Stoga nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika, zbog čega nije osnovana žalba zbog odluke o kazni.

11. S obzirom na sve naprijed izloženo, a budući ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 26. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac