Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Vinkovci, Trg B.J.Šokčevića 17

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-407/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici TŠ, odvj. u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, zastupana po odvj. iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 27.svibnja 2025.g. u prisutnosti tužitelja osobno, sa odvjetničkom vježbenicom ŽŠ u uredu punomoć. tužitelja TŠ, odvj. iz [adresa], i zamjenika punomoćnika tuženika Mislava Srb, odvjetnika u Osijeku, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 26.lipnja 2025.godine, radi ništetnosti ugovora i isplate, dana 26.lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan članak 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-3991526 od dana 23.03.2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditor, u dijelu kojime je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-3991526 od dana 23.03.2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnove preplate temeljem ništetne valute CHF novčani iznos od 1.521,02 eura (slovima: tisućupetstodvadesetjedan euro i dva centa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 16,57 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- 17,47 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- 15,21 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 15,69 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 11,81 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- 8,96 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 9,72 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 11,22 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 11,09 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 9,57 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- 12,43 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 14,71 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 17,97 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 17,22 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 21,64 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 20,80 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 22,44 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 36,57 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 33,66 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 42,55 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 39,48 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 34,54 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 44,96 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 58,23 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 48,84 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 52,13 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- 47,94 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 48,69 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 66,47 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 68,20 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- 82,97 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 75,35 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- 67,01 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 66,11 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 65,47 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 69,45 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 72,92 eura od 23.01.2012. godine pa do isplate,

- 144,96 eura od 17.02.2012. godine pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011. godine; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, da naknadi tužitelju RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.675,00 eura (slovima: dvijetisućešestosedamdesetipet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.lipnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog iznosa od 2.675,00 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 18. prosinca 2020 g. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 198-50-3991526 dana 23.03.2007.g, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.160,08 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita od 60 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 306,44 CHF. Kredit je otplaćen u cijelosti i to prijevremenom otplatom dana 17.02.2012. godine. Predmetnim ugovorom, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva „po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“, a koja se sa početnih 5,20 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

1.1. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju nije pruženo dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Također i kamatna stoga koja je ugovorena kao promjenjiva tijekom otplate kredita u više navrata se mijenjala na štetu tužitelja. O navedeni ugovornim odredbama nije se pojedinačno pregovaralo te tuženik kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.2. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika sa zahtjevom da mu tuženik isplati iznos od 14.200,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.03.2007. godine, kao i troškovima postupka, te da sud utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-3991526, od dana 23.03.2007. godine, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, jer je iz Ugovora o kreditu razvidno da je čl. 12. ugovorena nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi kako se tužba temelji na pogrešnom tumačenju Zakona i zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014. godine. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Također, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem koji je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Tuženik navodi kako je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, da tužitelju nije nastala nikakva šteta i da sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da promjene kamatnih stopa nisu posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, te da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza niti tuženika, niti drugih banaka, da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, već je tuženik sukladno tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom propisano opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu. Završno, ističe prigovor zastare, te predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenih troškova.

2.1. O prigovoru mjesne nenadležnosti ovog suda odlučeno je pravomoćnim rješenjem posl. br. P-407/20-9 od 08. ožujka 2022.g., kojim odbijen prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ovog suda.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju (list 6 – 19 spisa), ugovor o kreditu (list 20-27 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 18.ožujka 2025. (list 157-166 spisa), te je pročitan iskaz tužitelja sa ročišta održanog dana 27.svibnja 2025. (list 197-198 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

5. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 23.03.2007.g. broj ugovora: 198-50-3991526, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.160,08 CHF prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 60 mjeseci, da je čl. 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, te da je člankom 7. ugovorena valutna klauzula. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da se radi o kreditu, za kupnju vozila.

6. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate koja je sa početnih 5,20% godišnje rasla do 7,75% godišnje u jednom razdoblju, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

7. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

7.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj.

9. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je Ugovor o kreditu sklopio 2007. godine. Kredit je bio namjenski za kupnju vozila, za osobne potrebe. Kredit u CHF je podigao iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije. Naime kada je išao kupovati auto u Auto kući, su mu sugerirali da sklopi ugovor u valuti CHF sa tuženom bankom. U banci mu je objašnjeno kolika će biti početna rata, međutim nije mu rečeno da bi u budućnosti moglo doći do tako velikih oscilacija. Ugovor o kreditu potpisao je svojevoljno. Prilikom sklapanja ugovora nije u potpunosti razumio značaj valutne klauzule, ne sjeća se da li mu je itko objašnjavao odredbe ugovora, kao niti rizike vezane za sklapanje ugovora, samo mu je objašnjeno da je kamata promjenjiva. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, nije s bankarom pregovarao o pojedinim odredbama ugovora, a ugovor je pročitao. Nadalje navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen u Ministarstvu obrane. Navodi da nema obrt niti je član trg.društva. Nadalje navodi da je iznos početne rate bio oko 1300 kuna a kasnije je rata narasla, do 2400 kuna, anuitete je plaćao redovno, osobno, a kredit je otplaćen.

9.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupnju novih vozila marke VW.

9.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

9.3. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

9.4. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući sporne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.160,08 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora važećem na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe nisu razumljive, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO-a (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.1. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora važećem na dan dospijeća.

12.1. S obzirom na to da je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na način primjene redovne kamate odredba o bitnom sastavnom dijelu ugovora, a koji je nesporno utvrđen ništetnim, potrebno je utvrditi može li se Ugovor o kreditu održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Pri tome su mjerodavne odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., a prema kojoj odredbi je ništava nepoštena ugovorna odredba, dok prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, a podredno i opća odredba iz čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

12.2. Iste odredbe potrebno je tumačiti na način da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te se taj dio odredbe Ugovora o kreditu ima smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

12.3. S obzirom na to da su stranke Ugovora o kreditu iskazale volju da se na isti ugovorni odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,20%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 5,20% sve dotle dok se na zakonom pripisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatnih stopa.

12.4. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe Ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti.

12.5. Stav je suda da u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu nije došlo do nikakvog mehanizma promjene kamatne stope po nekoj od naprijed navedenih osnova kojom bi se dopunom ugovora nadomjestila ništetna odredba i na temelju kojeg bi tužena bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora pa do konačne otplate kredita obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 5,20%. Naime, nesporno je da odlukom suda nije došlo do intervencije u predmetni ugovorni odnos na način da se presudom dopunjava Ugovor o kreditu tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope, a takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje na predmetni ugovor.

12.6. Nadalje, niti zakoni koji su uređivali ovu materiju od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i to počevši od Zakona o zaštiti potrošača od 2003., Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07 i 125/07), te Zakona o potrošačkom kreditiranju, proizlazi da nije bilo nikakve zakonske intervencije u ugovorne odnose iz ugovora o potrošačkom kreditiranju bilo propisivanjem visine kamatne stope za određena razdoblja, propisivanjem najviše stope redovne kamate za određena razdoblja ili nekom drugom normom.

12.7. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, smatra se da je nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-708/2022, od 29. lipnja 2022.).

12.8. Upravo iz tog razloga neosnovan je prigovor tuženika u pogledu načina na koji je tužitelj utvrdio visinu preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, s obzirom da je utvrđeno da je način izmjene tako ugovorene promjenjive kamatne stope bio ništetan i svako prilagođavanje ništetne ugovorne odredbe značilo bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što nije dopušteno.

13. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da su tužitelj i tuženik ugovorili kredit za kupovinu automobila u iznosu od 16.160,08 CHF sa rokom otplate 60 mjeseci i kamatnom stopom 5,20 %, a početni iznos anuiteta 306,44 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 26.03.2007. godine u visini 4,564277 kuna za 1 CHF iznosi 1.398,68 kuna.

13.1. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju od 1. siječnja 2009. godine do kraja otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 1.521,02 EUR, odnosno 11.460,30 kuna. U razdoblju od 1. siječnja 2009. godine do kraja otplate kredita nije bilo smanjenja tečaja CHF-a, odnosno nije bilo tzv. negativnih razlika.

14. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 27. ožujka 2025 g. uskladio sa nalazom vještaka, dok tuženik nije posebno isticao primjedbe na nalaz vještaka.

15. U podnesku od 15. svibnja 2025.g. tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe od strane tuženika, ističe da je tužitelj podneskom od 27. ožujka 2025.g. smanjio tužbeni zahtjev u točki III.

15.1. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a tužitelj je u ovom predmetu smanjio tužbeni zahtjev, i time u biti povukao tužbu. Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-551/22 izrijekom je na dopušteno pitanje zauzeo pravno shvaćanje po kojem valja smatrati da je u takvoj situaciji potrebno za uspjeh u sporu gledati isključivo konačno postavljeni zahtjev te se na taj način radi o uspjehu u sporu u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga ovaj sud smatra, na temelju izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda, da u konkretnom slučaju tužitelju valja priznati pravo na cjelokupni trošak prvostupanjskog postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a. (Županijski sud u Splitu Gž-594/2023 od 11. svibnja 2023.g.).

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović iz Županje, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 2.999,22 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 27. ožujka 2025.g.

17. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.521,02 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.

18. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

19. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

20. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnesena 18. prosinca 2020 g. to znači da potraživanje tužitelja radi isplate s osnova ugovorene valutne klauzule nije obuhvaćeno zastarom.

21. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Stoga je sud tužitelju je priznao za sastav tužbe 100 bodova sukladno tbr. 7. t. 1., za pristup na 4 ročišta, priznato je po 100 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t. 1., za sastav obrazloženih podnesaka ( 27.01.2021., 02.03.2022., 27.03.2025. i 23.05.2025. priznato je po 100 bodova sukladno tbr. 8. t. 1., za pristup na ročište za objavu presude priznato je 50 bodova sukladno tbr.9. toč.3., odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 950 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.900,00 eura te je obračunat PDV u iznosu od 475,00 eura sukladno tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 300,00 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 2.675,00 eura.

22.1. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 08.09.2023., 02.01.2025 i od 12.03.2025 kojim tužitelj dostavlja obavijest o plaćenom trošku predujma za vještačenje i predlaže zakazivanje rasprave, jer navedeni trošak sud ne cijeni opravdanim.

22.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 26.lipnja 2025.godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćniku TŠ, odvj. u [adresa]

2. tuženik po punomoćnicima iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu