Poslovni broj: Psp-2/2024-54

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja:

MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matea Marija Jandras Crnalić odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika: ad.1) ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2) HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica iz Zagreba i ad.3) PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 28. svibnja 2025.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, na ročištu održanom povodom objave odluke dana 26. lipnja 2025.g.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužena ad.1) ŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženi ad.2) HC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužena ad.3) PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], putem Eding d.o.o., smetali posjed tužitelja MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da je po njihovom nalogu, bagerom rušen betonski ogradni zid koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženoj ad.1) ŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženom ad.2) HC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj ad.3) PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostava prijašnjeg stanja na način da ponovno izgrade srušeni dio betonskog zida opisan u toč I. ove presude, u roku od 3 (tri) dana.

3. Zabranjuje se tuženoj ad.1) ŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženom ad.2) HC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj ad.3) PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svako daljnje smetanje tužiteljeva posjeda."

II. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere, koji glasi:

"1. Zabranjuje se tuženoj ad.1) ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženom ad.2) HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj ad.3) PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svako daljnje rušenje ili poduzimanje drugog građevinskog zahvata kojim bi se narušila funskcija betonske ograde postavljene na adresi [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda."

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi podnijetoj ovom sudu dana 3.4.2020.g. i tijekom raspravljanja navodi da je posljednji mirni posjednik nekretnine na adresi [adresa], u naravi k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da je tužitelj, kako bi ogradio svoj posjed u skladu s uputama komunalnog redara i sukladno nacrtima iz geodetskog elaborata, na navedenoj nekretnini izgradio betonsku ogradu, da su radovi trajali od ožujka do kolovoza 2019.g., da je na iskolčenje koje je izvršeno dana 02. travnja 2019. tužitelj pozvao i komunalnog redara [adresa], EC, koji da se odazvao i iskolčenje potvrdio, pa da je iskolčenje usuglašeno s Općinom Tribunj, te tužitelj napominje da je betonska ograda u potpunosti završena u kolovozu 2019. montažom stupova i mreža, te ulaznih vrata marke Eurofens. Tužitelj navodi da je po nalogu prvenstveno I. tužene, ali opravdano se sumnja i II. i III tuženika, dana 5. ožujka 2020.g. da je smetan posjed tužitelja na način da je zaposlenik tvrtke Eding d.o.o. iz [adresa], NC, bagerom započeo rušenje betonskog ogradnog zida, te srušio dio zida koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koji zid je tužitelj postavio kako bi ogradio svoj posjed. Tužitelj navodi da je za činjenicu smetanja saznao telefonskim putem, da ga je susjeda UC upravo 05. ožujka 2020. oko 14.00 obavijestila da je ispred njegove kuće došao bager i da ruši ogradu te da oko bagera stoje ljudi. Tužitelj da je iz Zagreba telefonskim putem na isti dan u 15.06.h pozvao policiju i prijavio smetanje posjeda. Tužitelj ističe da su i I, II i III tuženi bili upoznati s činjenicom da je tužitelj izgradio betonsku ogradu na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a što da proizlazi iz korespodencije koju je tužitelj vodio s tuženom ad.1) i iz priložene korespodencije isto tako da proizlazi da tuženici nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, te ističe da je tužena ad.1) priznala da nije u posjedu predmetne nekretnine kao što i da je upoznata s činjenicom izgradnje betonske ograde te da po tom pitanju nije poduzimala nikakve pravne korake koje je eventualno mogla ukoliko je smatrala da joj je povrijeđeno neko pravo. Cit.: „Kako se radi o mojoj djedovini, pa samim time i o značajnoj, pored ostaloga, sentimentalnoj vrijednosti, obilazila sam istu još sa svojim ocem od vremena kada je moja baka tamo držala mazgu, a kasnije i ostalo (za što postoje brojni svjedoci koji to mogu posvjedočiti), te sam je obišla i u ljeto 2018. godine, sa svojim stricem i ocem. Od prije nekoliko mjeseci mi je onemogućen prilaz djedovini jer je ograđena od strane Vas, ni manje ni više nego zidom i žičanom ogradom, čime pretendirate da ste Vi jedini vlasnik. Saznanja o tome imam od 10. mjeseca 2019. godine, a kada sam i stupila u kontakt sa Vama u vezi pokušaja pronalaska zajedničkog dijaloga i primjerenog te pravičnog rješenja nastale situacije.“ Tužitelj naposljetku predlaže da, budući su tuženi smetali posjed tužitelja, sud donese rješenje kojim se usvaja tužbeni zahtjev kao i predložena privremena mjera, a sve pobliže opisano u izreci, te naloži tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak.

2. Tuženici se protive tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da u tužbi tužitelj navodi niz netočnih činjenica, pa da tako tužitelj navodi da je isti posljednji mirni posjednik nekretnine na adresi [adresa] u naravi k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, 146/6 i 189/4 k. o. [katastarska općina]. Tuženici ističu da tužitelj nije posljednji mirni posjednik, već da je tužitelj suposjednik predmetnih nekretnina (osim 209/1 ZGR posjed koje je isključivo od tuženika, a radi se ne samo o kući-ruševini već i o okućnici koja se nalazi na prednjem i stražnjem dijelu ruševine) i to upravo sa ovdje tuženicima. U naravi da se na terenu radi o dvojnoj kući, čiji jedan dio drži u posjedu tužitelj (i radi se o posebnoj nekretnini koja nije predmet ovog postupka), dok drugi dio drže u posjedu tuženici, zatim radi se o dvorištu i putu koji su u suposjedu stranaka. Na terenu da je stanje takvo da tuženici do nekretnine 209/1 mogu doći sa strane gdje je tužitelj podigao zid koji je srušen, ali mogu doći i sa druge strane, odnosno nazovimo to stražnje strane (napisano na fotografijama i nacrtu plana). Bez obzira što je tužitelj podigao zid gdje je ogradio u cijelosti jedan prilaz predmetnim nekretninama te stavio vrata koja je zaključao, tuženici da su nastavili dolaziti na nekretnine koje su predmet spora sa stražnje strane te su time i dalje imali suposjed, odnosno posjed predmetnih nekretnina. Dakle, da je netočna tvrdnja da je tužitelj imao posljednji mirni posjed predmetnih nekretnina jer da su tuženici oduvijek (pa tako i u vrijeme rušenja zida) u suposjedu predmetnih nekretnina zajedno sa tužiteljem. Tuženici navode da je točno da su tuženici bili upoznati sa izgradnjom ograde od strane tužitelja, ali da je također bitno da su se tuženici takvoj izgradnji protivili i da ih je tužitelj svojim postupanjem doveo u zabludu. Naime, tužitelj da je nastupio kao da želi kupiti suvlasnički dio predmetnih nekretnina od tuženika, a da bi na kraju od toga odustao, odnosno da bi na kraju došlo na vidjelo da je cijela korespondencija oko kupnje suvlasničkog dijela tuženika bila usmjerena samo na protek roka radi podizanja tužbe radi smetanja posjeda, odnosno radi samopomoći kojom bi se zaštitio posjed tuženika, ali tuženici da su smatrali da nema uvjeta za takvu tužbu, budući ih tužitelj nije u potpunosti isključio iz njihova suposjeda. Da bi ih tužitelj u cijelosti isključio iz suposjeda da bi trebao biti ostvaren uvjet da je tuženicima posjed u cijelosti oduzet, a to da se nije dogodilo jer su tuženici nastavili dolaziti na predmetnu nekretninu te ju koristiti, odnosno držati u suposjedu. Upravo činjenica suposjeda da jest i razlog što je ova tužba u cijelosti neosnovana i stoga ju sud treba odbiti u cijelosti. Naime, sukladno čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svaki je suposjednik ovlašten štitit suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dosadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. U konkretnom slučaju tuženici da nisu isključili tužitelja iz suposjeda niti su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Bez obzira na činjenicu da je zid srušen, tužitelj i dalje ima suposjed nekretnina koje se navode u tužbi, odnosno i dalje može izvršavati faktičnu vlast kako ju je izvršavao do sada. Tužitelj na predmetne nekretnine da može doći, može istima prolaziti te se može na istima zadržavati, a sve je to mogao i prije. Sa druge strane i tuženici mogu na navedene nekretnine dolaziti, njima se koristiti kao i prije s time da nekretninama u svome suposjedu mogu dolaziti samo sa „stražnje“ strane, a ne više i sa prednje, pa da, ako se uzmu u obzir sve nekretnine koje su u suposjedu, tužitelj iste može imati u suposjedu i koristiti na isti način kao što je i do sada, neovisno od činjenice da li predmetni zid koji je tužitelj izgradio postoji ili ne. Tuženici još dodatno ističu da isti imaju suposjed predmetnih nekretnina kao nasljednici pok. OC. Iza iste da se nije vodio ostavinski postupak, ali navedene činjenicu da priznaje i tužitelj koji navedeno navodi u svojim mailovima kad je htio kupiti suvlasnički dio tuženika, ali i u prijedlogu kupoprodajnog ugovora, Tuženici nadalje ističu da 2. i 3. tuženik nisu imali nikakve veze sa rušenjem predmetnog zida te da je nalog za rušenje zida dala tuženica ad.1), te osporavaju da bi se smetanje dogodilo na sve tri nekretnine navedene u tužbi, odnosno da se zid nalazi na predmetnim nekretninama. Tužitelj da, dakle, nema pravo na posjedovnu zaštitu budući nije imao posljednji mirni posjed, već samo suposjed i to ne i svih nekretnina, a tuženici da su suposjednici koji nisu izvršili takvo smetanje gdje zakon predviđa zaštitu suposjeda. Ujedno tuženici ad.2) i ad.3) da nemaju nikakve veze sa angažiranjem tvrtke koja je srušila sporni zid pa se u odnosu na iste predlaže naslovnom sudu odmah donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev. Sudu se ujedno predlaže da nakon provedenog postupka u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na snašanje troškova ovog postupka tuženicima.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zapisnika mjesta očevida od 10.5.2024.g., vještva vještačenja Geomapa d.o.o. od 24.5.2024.g., fotografija mjesta spora, e-mail korespodencije između tužene ad.1) i tužitelja, Ugovora o kupoprodaji bez datuma između tužitelja i tuženika ad.3), punomoći RC i GC od 2.2.2021., saslušanjem svjedoka ĐC, JC, MCP, te saslušanjem stranaka.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite radi smetanja posjeda na utvrđenje da su tuženici smetali posjed tužitelja, na način da je po njihovom nalogu, bagerom rušen betonski ogradni zid koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da su dužni uspostaviti zadnje mirno posjedovno stanje na način da ponovno izgrade srušeni dio betonskog zida opisan u toč I. ove presude, u roku od 3 (tri) dana i da se ubuduće klone svakog, ovakvog ili sličnog smetanja ili oduzimanja posjeda tužitelja na utuženoj nekretnini.

5. Očevidom na mjestu spora od dana 10.5.2024. .g. uz učešće vještaka mjernika IC, dipl. geod. utvrđeno je da predmet spora predstavljaju nekretnine koje su u katastru evidentirane kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te se identificiraju na katastarskoj mapi mjerila 1:2904, da je pokazani predmet spora snimljen GPS uređajem i to zajednički betonirani prilaz, kuća koja je u ruševnom stanju, kuća koja je stambeno pogodna, ostatak betonskog zida koji postoji na terenu i položaj dijela betonskog zida, te je izvršen preklop snimljenog stanja sa službenom katastarskom mapom, a u prilogu vještva nalazi se i fotodokumentacija terena sa dana očevida.

6. Iz iskaza tužitelja MC, koji u cijelosti ostaje kod svih činjeničnih navoda iznijetih u tužbi i tijekom raspravljanja proizlazi da je njegov posjed narušen, na način da je dio ograde srušen i da sam ja zaustavio daljnje rušenje tako što je pozvao policiju. Iskazuje da su davne 1982. roditelji njegove supruge kupili polovicu rušene kuće od tada ZC i to ovu sjevernu stranu kuće, označenu kao čbr. [katastarska čestica], a ovaj drugi dio, položen sa gornje južne strane da je nosio oznaku 209, s tim da je kasnije napravljena parcelacija s tim da su roditelji njegove supruge htjeli kupiti cijelu tu ruševnu nekretninu, međutim zbog nerazriješenih odnosa do toga da nije do danas došlo, i taj dio da je upravo ova ruševina iza njegove kuće. Iskazuje da su svoju polovicu kuće uredili kao i okućnicu, ali uvijek i razgovarali s tuženicima ad.2 i ad.3 prije 20-30 god., s tim da su oni bili pristali na kupoprodaju i bili za tu kupoprodaju, ali da nisu riješili vlasničke odnose. Osim njih, nitko da nije koristio tu nekretninu, a niti tuženici svoju nekretninu. Dalje iskazuje da je 2016. sklopio 5 ugovora o kupoprodaji sa živućim nasljednicima i u tom dijelu i upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, a obzirom da je uredio cijelu okućnicu i da je Općina temeljem Zakona o nerazvrstanim cestama oduzela onaj gornji dio zemljišta za put, i napravila elaborat i krenula na uređenje puta, da je pozvao komunalnog redara i zamolio ga da temeljem tog projekta zajedno iskolče među i da će on taj dio konačno ograditi, a dotad je to bilo otvoreno, neuređeno, kako je i bilo 1982. kad su ušli u posjed, ali o tome da i postoje fotografije u spisu. U međuvremenu da je uredio prilazni put, s tim da je to uredio 2019. a imao sam potrebu to napraviti zato jer su u tu ruševinu lokalni mještani i majstori svo smeće bacali a koju da je stalno i čistio, a u kojoj su i rasla stabla fafarinke koja su bila toliko velika da ih je morao otpilati. Cijelo to vrijeme jedini koji se bavi čišćenjem i održavanjem te ruševine da je on o njegov moj sin, i zet, a tuženike da je tužio zato što su oni srušili predmetni zid, ali nisu nigdje upisani ni kao vlasnici niti kao suvlasnici. U listopadu 2019. da ga je nazvala gospođa VC i pitala bi li bio voljan isplatiti njima njihov suvlasnički dio i da je on to s oduševljenjem prihvatio i počeli su razgovore, razmijenili podatke, napravio prijedlog ugovora, sve što se moglo napraviti putem maila, trebali se naći u [adresa] radi zaključenja ugovora o kupoprodaji, da bi kad je bio u Zagrebu ga nazvao susjeda iz [adresa], u ožujku 2020. i obavijestila da mu bager ruši ogradu. Tada da nije bio u mogućnosti doći u [adresa] pa je pozvao policiju, a da su tuženici bili tada nazočni na terenu, prepoznala ih je susjeda, a isto je evidentirano u policijskom zapisniku. Iskazuje da mu ni danas nije jasno zbog čega su se odlučili na taj potez i na spor, a bili su vrlo blizu zaključenju ugovora. Gospođu VC, tuženu ad.1, da je upoznao tek na očevidu, a inače tuženike ad.2 i ad.3 da poznaje već duži niz godina, preko 30 godina, te da, naposljetku, sa sigurnošću može reći da nitko osim njega i njegove obitelji nije bio u posjedu predmetne nekretnine niti predmeta spora zadnjih 40 godina. Odgovarajući na upit pun. tužitelja da li je tužena ad.1 imala saznanja da je on postavio predmetnu ogradu 2019., izjavljuje da jeste i da su o tome i razgovarali, da je predmetni zid bio 6 ili 7 mjeseci ranije sagrađen, pa da su posije toga krenuli u pregovore, da je zid bio sagrađen u ožujku 2019., a pregovori da su krenuli u listopadu 2019., da posjednika nije bilo, a vlasnici da su bili oni koji su i danas upisani u zem. knjigama, da u posjedu nije bio nitko. Odgovarajući na upit tužene ad.1 da li je on izjavio da tuženici nisu posjednici, izjavljuje da to nije izjavio, da je isti ugovor, s istim tekstom, ponudio više suvlasnika, da je prvobitno bilo upisano 14 suvlasnika, a tekst ugovora da je identičan osim u visini udjela, a na upit da li čisti i ostale nekretnine kojih u [adresa] ima mnogo, ili samo ovu iza njegove kuće, odnosno njegovog punca, iskazuje da čisti i održava sve unutar tog dvorišta zadnjih 42 godine, kao i da nije o građenju zida obavijestio tuženike ad.2 i ad.3, jer da oni tamo nisu nikad dolazili, te da je on uvijek išao kod njih radi dogovora vezanih uz kupoprodaju, kao i sa ostalim suvlasnicima. Iskazuje da bi postojala ugroza za ljude da nije to čistio i održavao, da je naravno postojala mogućnost da netko padne, i kada pada kiša, sva se oborinska odvodnja slijeva njemu u dvorište i čini štetu, da dok nije bilo ograde, u zimskom periodu su ulazili ljudi iz [adresa] koji se vole drogirati i tamo da je uvijek nalazio šprice, i činili su mi štetu, a kad je napravio zid, toga da nije bilo. Naposljetku iskazuje da nije znao tko su nasljednici upisane DC, a više osoba da se identificiralo kao nasljednici iste i da je pitanje zašto zadnjih više od 40 godina nisu proveli ostavinski postupak.

7. Tužena ad.1 SC iskazuje da je isključivo po njezinom nalogu bagerom srušen betonski zid, i to jedan dio, s tim da je prethodno u pregovorima započetim u listopadu 2019. i kad je došla i vidjela novosagrađeni zid sa vratima i ogradom, nazvala tužitelja jer joj je majka, a tužena ad.3) prenijela informaciju da on godinama želi kupiti tu njihovu nekretninu, a u posjedu koje su bili desetljećima, a na način da su po svojim prednicima stoljećima to držali u posjed i gdje je njihova obitelj držala mazgu, a 70-tih god. prošlog stoljeća, a kasnije da su tamo odlagali građevisnki materijal i tamo je bio i jedan kar od ranije, a od njezine bake, da su u posljednje vrijeme čistili smokvu, dvije smokve i cijeli njezin život da je to tako bilo, s tim da je sigurno jednom godišnje tamo dolazila, osim kad nije živjela u [adresa], a njezini roditelji da su dolazili češće nego ona i bili u posjedu te nekretnine, u naravi ruševine. Iskazuje da, nakon što je od tužitelja zaprimila primjerak ugovora kupoprodajnog, da je vidjela da je iznos manji za 10.000,00 kn nego što su se dogovorili, pa da je nakon toga i tražila od tužitelja da sruši taj ogradni zid i dala mu rok od mjesec dana, s tim da je istekao rok od mjesec dana za podizanje tužbe za smetanje posjeda, nakon gradnje toga zida. Ovdje se radi o čistom zavlačenju i manipulaciji jer tužitelj uopće nije imao namjeru to kupiti od njih, jer da je imao namjeru, ne bi sagradio zid. Iskazuje da njezina namjera nije bila da sruši cijeli zid, čak u početku niti jedan dio zida, već da je zamolila tužitelja da sruši zid i da joj je on rekao u telefonskom razgovoru, koji da je čula i njezina majka, da on neće rušiti zid nego da ruši ona, pa da nije imala druge nego porušiti dio tog zida kao upozorenje i samopomoć, s obzirom da je i ostale čestice zagradio zidom, a koje nisu njegove, te se bojala da ne ostane bez nekretnine u čijem je posjedu cijeli život, a da je na terenu u vrijeme rušenja zida bila njezina majka, a otac je tada bio bolestan i loše, ali je znao za to. Iskazuje da je imala pristup toj svojoj nekretnini, a da pristupala unutra tamo gdje je ulaz i prolaz, kada je čistila smokvu, bacala lišće i smeće u tu ruševinu i tamo odlagala i građevinski materijal, a iz svoje kuće, udaljene 100 m od ove. Iskazuje da je htjela postići rušenjem ograde da upozori tužitelja da apsolutno ništa dalje ne smije dirati na toj ruševini, a njezinoj nekretnini, s tim da je tužitelj upisan na samo 5 m2, a da njihova ruševina ima 25 m2, a cijela parcela 73 m2, da je njezina prababa upisana, a oni da nisu upisani kao suvlasnici, ali da su izvanknjižni suvlasnici, te da sa svojom nekretninom može raditi što hoće, i da je izabrala srušiti zid, a ne vrata.

8. Tuženik ad.2) HC iskazuje da je bio u posjedu predmeta ovog spora, da je tamo išao čistiti dvije smokve i tu dolazio svaku godinu, a tužitelja bi vidio preko zida, da je vidio da je tužitelj izgradio taj zid prije 2 ili 3 godine, ali da je samo pitao gdje je njegov kar, te da je svojoj kćerki, ovjde tuženoj ad.1), rekao da sruši taj zid, da živi 6 mjeseci u [adresa], a 6 mjeseci u [adresa], da mu je kuća u [adresa] u selu, udaljena 100-tinjak m od ove ruševine, da je postavio kar u ruševinu oko 1995.g., da zna da je vlasnik ove nekretnine položene uz njihovu ruševinu bio akademik GC koji je umro, a sada je vlasnik njegova supruga i kćerka, a tamo da je i viđao tužitelja, da nije htio prodati ovu ruševinu, nego je ostaviti kćerki, kao i da ga je upravo gospodin GC tražio dopuštenje da ožbuka kuću, na unutarnjem zidu, jer mu je vlažilo, a to je bilo oko 1995. i da mu je dozvolio.

9. Tužena ad.3) PC prvenstveno u svom stranačkom iskazu iskazuje da se u cijelosti pridružujem iskazima svoje kćerke i supruga, s tim da zna malo više povijesti od njih, da su oni naravno bili u posljednjem mirnom posjedu ove nekretnine, da tu na mjestu novosagrađenog zida je bio razrušeni suhozid i nije bio baš neki zid prema gore, da ova ruševina nikad nije bila stambena, već je to bila štala u kojoj baka i majka njenog supruga su držale mazge i tovara, a na gornjem dijelu da je bilo sijeno, da su tu doveli muž i ona kar i stvari iz konobe stare kuće prije 20 godina, pa i sada, a sad da su bile neke stolice, a da tužitelj to čisti zato se tu ne mogu zateći njihove stvari. Uglavnom da su svi troje u posljednjem stanju posjeda i zadnje što su tamo pospremili od krupnoga su bili kamenja, a to je bilo 2010. a nakon toga sve što su trebali odložiti, su tamo odlagali. Uglavnom, da su tamo bili u isto vrijeme kad i tužitelj koji uglavnom dolazi ljeti, a oni u jesen i da ih nikada nije nazvao niti rekao i pitao što tu odlažu, te im nije ni zabranjivao jer je to njihovo. Na upit suca zašto se suglasila da njezina kćerka sruši taj zid, izjavljuje da nema ništa s tim i da je to njezino vlasništvo, te da se ne sjeća kojeg dana i godine su rušili zid, ali misli da je bila jesen ili zima i da je samo stajala kraj kćerke u vrijeme rušenja, da je ona posjednik i da nije bitno da li se usuglasila s rušenjem ovog zida, niti je bitno je li se protivila, a njena funkcija u trenutku rušenja da je tamo bila nazočna, da je to bila funkcija majke, te da nemaju ništa sa skidanjem žičane ograde, i naposljetku da su u ruševinu odlagali građevinski otpad, kada su nove montirali a stare tamo odložili, a ne zna prije koliko godina.

10. Iz iskaza saslušanog svjedoka ĐC proizlazi da poznaje tužitelja dok ne poznaje tužene, da joj je poznat predmet spora, da se radi o tom zidu koji je sagradio tužitelj, s tim da je jedne godine vidjela da je taj zid srušen, da inače njezini roditelji imaju odmah pored tužitelja vikendicu tako da je tamo dolazila na ljetovanje, i sada a sve od 1997. godine, da nije sigurna ali da misli da nije ništa bilo ranije na mjestu toga zida. Na upit pun. tužitelja da li je bilo nešto na tom zidu izjavljuje da je bila zelena žičana ograda, da je njezina vikendica udaljena od ovog zida otprilike 6-7 metara, da je vidjela da tužitelj uređuje svoj prostor unutar ogradnog zida, da nije tamo tužitelja viđala na ovom dijelu gdje je neuređena kuća, a niti da je tu vidjela danas nazočne tužene za koje naglašava da ih sada vidi prvi put. Na upit tužene ad.1 gdje je vidjela tužitelja iskazuje da ga je vidjela na lijevoj strani gdje je dvorište i terasa, a na upit da li je zimi dolazila iskazuje da jeste nekoliko puta godišnje da provjetri svoju kuću. Naposljetku da ne zna ništa o ovom sporu osim ovog što je rekla, a da ne znaa da je njezin sestra prijateljica sa tuženom ad.1, niti joj je sestra to govorila osim da su se čule telefonskim putem.

11. Svjedok JC iskazuje da zaista ne može točno odrediti koji je bio datum prije nekoliko godina kada je išao u posjetu majci koja živi u susjedstvu tužitelja i vidio da je dio ogradnog zida tužitelja srušen, a za koji uvijek kaže da je od RC otac od tužiteljeve supruge, s tim da nije vidio tko je to srušio, niti tamo zatekao bager, a da je vidio da je srušena zelena ograda i dio tog zida, s tim da čak ne bi ni išao za tim da mu nije rekla majka da je taj zid srušen. Iskazuje da je prije tog zida na tom mjestu bio nekakav suhozid i da ne zna tko je bio vlasnik ove kuće neuređene do kuće tužitelja kod kojeg je znao otići na piće i prije na ulazu da nisu bila vrata koja je tužitelj i naknadno napravio. Iskazuje da ne poznajem tužene i danas ih prvi put vidi na ročištu te jedine koje je tamo viđao, a od 1999. godine, da je obitelj tužitelja i oni da su bili u posjedu. Na upit pun. tužitelja da li mu je poznat HC i da li je tamo dolazio i da li ga je tamo viđao izjavljuje da nije i da ga nije tamo viđao, da je njegova majka u susjedstvu tužitelja živjela cijelu godinu do prije godinu dana i da ju je posjećivao redovito tri, četiri puta tjedno, da mu se tužitelj žalio da netko u ruševinu a u kuću spojenu uz tužiteljevu baca smeće, a i to da je vidio da je tamo bilo svega nabacanog i to da mu je bilo i čudno i tamo je baš bilo u toj kući smeća s tim da ne zna tko je tu bacao smeće. Na upit tužene ad.1 da li mu je majka pričala da je ona posjećivala njegovu majku izjavljuje da mu je govorila da su joj dolazili razni ljudi ali nije spominjala imena. Na upit tužene ad.3 koliko je dugo boravio kod svoje majke kad bi došao iskazuje da je to bilo po nekoliko sati ali nije tamo prespavao. Na upit da li mu je tužitelj govorio da bi ta ruševina bila njegova izjavljuje da nije, već da su komentirali kakav je to način da se tamo tako baca smeće za koje ne zna tko je čistio ali pretpostavlja da je čistio tužitelj jer njemu je to smetalo budući je u njegovom dvorištu, te da je tamo bilo dasaka, najlona, a kar da nije vidio.

12. Svjedok MCP iskazuje da poznaje ovdje nazočne stranke a također i CC budući su susjedi u [adresa] od 1969. godine., da tuženici imaju u suvlasništvu ovu ruševinu koja je spojena sa kućom obitelji tužitelja. Tuženike da je susretala da tamo beru smokve da tuda šetaju psa, a ne može reći da su oni čistili i održavali tu ruševinu. Inače prije dvije ili tri godine da je upoznala gospođu VC kada je tamo čistila teren uz kuću do te smokve, a to je sa jugoistočne strane te kuće. Tužitelja da nije vidjela da gradi ogradni zid, već samo da je vidjela da je taj zid sagrađen a dok nije bilo tog zida da nije bilo niti ulaznih vrata, da je vidjela da je taj zid srušen jednim dijelom s tim da nije vidjela tko je srušio ali da joj je rečeno da su to srušili Vulinovi odnosno tuženici i prije ovog zida tamo da je bio suhozid.Na upit tužitelja od kad se poznaju, izjavljuje da se poznaju jako dugo i da je viđala tužitelja da uređuje svoje dvorište, a na upit osim njega i njegove obitelji tko je još ljetovao iskazuje da je viđala tužiteljeve roditelje, djecu a u njegovom dijelu kuće, s tim da nije viđala tužene u njegovom dvorištu nego oko njihovog dijela kuće. Tužene da je viđala da su uvijek brali te smokve a drugo ne može reći, s tim da su i drugi prolaznici brali tu smokvu. Iskazuje i to da je bilo govora da bi tužitelj od tuženika kupio tu ruševinu i da je mislila da, kada je vidjela taj zid, da su se oni dogovorili i da je tužitelj od njih kupio tu ruševinu i svoje zadovoljstvo time da je i iskazala gospođi CC, ali kada je shvatila da ona nije znala za gradnju toga zida da ipak do dogovora o prodaji nije došlo. Naposljetku i da ja u svom susjedstvu a pored te ruševine viđala i gospodina CC koji je i brao tu smokvu. Na upit tužitelja koliko je kuća Vulinovih udaljena od ove ruševine iskazuje da točno ne zna, s tim da iz svoje kuće ne vidi njihovu kuću gdje oni žive u [adresa] ali ruševinu vidi i najviše da se sjeća da su tuženici šetali tamo svoga psa te da je i ona imala psa. Na upit tužitelja da li joj se žalio da se baca smeće u tu ruševinu iza njegove kuće izjavljuje da jeste, ali da nije vidjela nikoga tko tamo baca smeće, te nije vidjela tko je to čistio ali da je vidjela da je očišćeno, te da se ne sjeća da su tamo bila neka stara zaprežna kola prije više od 20 godina.

13. Ocjenom u ovako postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl.8.ZPP), proizlazi:

- da su stranke suposjednici predmetne nekretnine,

- da su kuća tužitelja i kuća tuženika, a u naravi ruševina, spojene,

- da je na istoj nekretnini sa zapadne strane položen put - prolaz koji vodi do nekretnina stranaka,

- da je tužitelj uredio put - prolaz na način da je betonirao isti,

- da je sa južne strane nekretnine, a prema javnom putu, postojao suhozid i smokva,

- da je tužitelj na mjesto suhozida sagradio betonski zid i postavio na isti žičanu ogradu, te postavio ulazna žičana vrata tim da vrata nesporno tu nisu ranije postojala;

- da su dio tog betonskog zida tuženici i uklonili i poslužili se samopomoći, što i priznaju;

- da je tužitelj isto postavio i izgradio s namjerom da zaštiti svoju nekretninu od urušavanja, i oborinskih voda,

- da prije toga nije bilo nikakve ograde prema javnom putu položenom sa južne strane,

- da je tako bio zadnjih 40-tak godina, a prije nego što ga je tužitelj ogradio;

- da su tim dijelom nekretnine do ruševine tuženici prolazili radi branja svoje smokve i radi odlaganja građevinskog materijala i ostalog u svoju ruševinu spojenu sa tužiteljevom kućom.

14. U konkretnom slučaju, prema provedenim dokazima i nespornim činjenicama, utvrđeno je da su tuženici bili u suposjedu predmeta spora, da su tuženici srušili betonski ogradni zid koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

15. Posjedovna zaštita pruža se prema odredbi čl. 22. ZV-a i njezin je cilj uspostava onog posjedovnog stanja koje je bilo nakon učinjenog smetanja, odnosno tom zaštitom želi se postići da se onom kojem je njegov posjed povrijeđen, uspostavi ona faktična vlast na stvari koju je on imao, u sadržaju i opsegu, prije tog smetanja, ako je to moguće.

16. U parnicama zbog smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjednika ili o zahtjevima za naknadu štete, već je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (odredba članaka 441. ZPP-a).

17. Čin smetanja posjeda je čin (akt) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedu. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti, u nekom obujmu ili u nekom pogledu), a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed, a ne i namjera da se smeta tuđi posjed.

18. Prema čl. 10. st. 1., 2. i 3. ZVDSP-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a faktičnu vlast može izvršavati neposredno ili posredno.

19. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, s time da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći (stavak 4.). Pravo na zaštitu posjeda ima posjednik koji je stekao samovlasno posjed oduzevši ga drugom silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio oduzeo samovlasno, no smjet će i to protiv nje nakon što mu je posjed postao miran. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Ovi rokovi su prekluzivne naravi.

20. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, sud pruža zaštitu posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

21. Tužbeni zahtjev usmjeren na zaštitu od smetanja posjeda treba se sastojati, dakle, od deklaratornog (utvrđenje čina smetanja) i kondemnatornog dijela (uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja posjeda ubuduće) te se i o deklaratornom i o kondemnatornom dijelu odlučuje izrekom rješenja u postupku radi smetanja posjeda.

22. Imajući navedeno u vidu sud nalazi da nije osporena činjenica da su tuženici bili u suposjedu sporne nekretnine zajedno sa tužiteljem koji su vezani na taj put-prolaz do svojih nekretnina, pa spornim postupanjem tuženika nije izvršeno smetanje posjeda, dakle nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, a to su posljednji miran posjed i nastalo smetanje pa suposjednik, ovdje tužitelj, nema pravo na posjedovnu zaštitu zatraženu sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP-a, a na koju bi imao pravo da su ga tuženici potpuno isključili iz dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, radi čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao i prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere i presuditi kao u izreci ovog rješenja.

23. Odluka o parničnom trošku je izostala budući tuženici koji su u cijelosti uspjeli u sporu nisu popisali parnični trošak.

U Šibeniku, dana 26. lipnja 2025.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 8 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je odluka uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je odluka objavljena