REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-28/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Sigurnost Karlovac d.o.o., OIB 91293650181, Karlovac, Put Davorina Trstenjaka 1, kojeg zastupa opunomoćenica Gina Brkić, odvjetnica u Zagrebu, Smičiklasova 23/III, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe MF OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dean Radišić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, Preradovićeva 16, radi građevinske dozvole, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/II-361-03/23-02/386 od 16. studenog 2023. i građevinska dozvola Karlovačke županije, Grada Karlovca, Upravnog odjela za prostorno uređenje i poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja, KLASA: UP/I-361-03/23- 01/000080, URBROJ: 2133-1-05/06-23-0013 od 17. srpnja 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

IV. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora odbija.

V. Ako tužitelj troškove ne podmiri u ostavljenom roku, nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi isplati i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos troškova spora teku od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Građevinskom dozvolom izdanom od Karlovačke županije, Grada Karlovca, Upravnog odjela za prostorno uređenje i poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000080, URBROJ: 2133-1-05/06-23-0013 od 17. srpnja 2023. dozvoljava se gradnja građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava (cestovni promet), 2.b skupine, gradnja prilaza na postojećoj građevnoj čestici 1880/6 k. o. [katastarska općina] ([adresa]), na zahtjev investitora MF.

2. Tuženik je pobijanim rješenjem Klasa: UP/II-361-03/23-02/386 od 16. studenog 2023. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu.

3. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da je vlasnik susjednih nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]), da je u fazi projektiranja gradnje građevine na vlastitom zemljištu pa mu je bitna namjera gradnje u neposrednom okruženju. Ističe da je iz nacrta Glavnog projekta vidljivo da zona predmetnog zahvata gradnje obuhvaća i dio površine k. č. br. [katastarska čestica], koji je u vlasništvu Grada Karlovca, a da je dostavljenim Ugovorom o osnivanju prava služnosti između zainteresirane osobe i Grada Karlovca pravo služnosti definirano isključivo na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da je priloženi Ugovor o osnivanju prava služnosti pravno upitan, te da se istime krše odredbe čl. 1. st. 3. i čl. 3. st. 1. Odluke o upravljanju i raspolaganju nekretninama u vlasništvu Grada Karlovca. Ističe da je predstavnik [adresa] SF na sastanku održanog dana 12. rujna 2023. godine u prostorijama Grada Karlovca, u prisustvu pročelnika ZF izjavio da predmetni Ugovor o osnivanju prava služnosti nije pravna osnova za izdavanje građevinske dozvole, već je to Ugovor o financiranju gradnje prilaza koji je sklopljen između Grada Karlovca i investitora tek nakon izdavanja građevinske dozvole i izjavljene žalbe, a koji Ugovor tužitelju nikada nije dostavljen. Smatra da je zaključak tuženika da je Grad Karlovac sudjelovao u postupku pred prvostupanjskim tijelom te nije iznio prigovore na planirani zahvat u suprotnosti s Ugovorom o financiranju gradnje prilaza i Ugovora o osnivanju prava služnosti. Nadalje navodi da je u tehničkom opisu Glavnog projekta navedeno da se prilaz uklapa u niveletu postojećeg terena i komunikacije, ali da su u nacrtu uzdužnog profila navedene pogrešne kote nivelete i/ili terena na stacionažama 2 i 3 sa razlikama oko 1,0 metra, što je u koliziji s kotama u poprečnim presjecima. Ukazuje da u Glavnom projektu stoji kako će sva oborinska voda kolnog prilaza biti riješena uzdužnim i poprečnim nagibima prema prilazu i katastarskoj parceli na kojoj je smješten prilaz, a da je u nacrtima poprečnih profila vidljivo da su poprečni nagibi projektirani jednostrano, s nagibom prema međi s česticom tužitelja, pa stoga smatra da oborinska voda nije riješena i da predstavlja ugrozu za njegovo zemljište i buduću gradnju. Ističe da Glavni projekt nije izrađen u skladu s Pravilnikom o obveznom sadržaju i opremanju projekata građevina ("Narodne novine" broj 118/19, 65/20), jer geodetska situacija ne odgovara stanju u vrijeme izrade Glavnog projekta i nema numerirane stranice. Smatra da tuženik nije obrazloženo odgovorio na žalbene navode. Ističe da u fazi uvida u spis i izdavanja građevinske dozvole nije dao pozitivno očitovanje jer je htio dodatno regulirati i uskladiti međusobne odnose s investitorom, te je tražio da se investitor prilikom gradnje odmakne od međe. Navodi da bi gradnja koja je predviđena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] presjekla postojeći prilazni put susjednim k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja koji isti koristi radi pristupa svojem zemljištu. Zaključno ističe da tuženik nije argumentirano odgovorio na tužiteljeve navode iznijete u žalbi, već paušalno ocjenjuje iste neosnovanima.

4. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika kao i izdanu građevinsku dozvolu, te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužiteljima.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. MF, koji kao investitor predmetne građevinske dozvole u ovome sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu prvotno ističe da je tužba neuredna i ne sadrži tužbeni zahtjev, pa predlaže da Sud pozove tužitelja na uređenje. Nastavno ističe da su ispunjene sve pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole određene odredbom čl. 110. Zakona o gradnji, te da je stoga građevinska dozvola zakonito izdana. Isporava navod tužitelja da bi predmetni građevinski zahvat obuhvaćao i dio površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ističući da je iz Situacije iskolčenja vidljiva granica zahvata te da se zahvat izvodi samo na k. č. br. [katastarska čestica], a ne i na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini nije planiran nikakav zahvat zainteresirane osobe, s obzirom na postojanje glavnog projekta za rekonstrukciju i uređenje prometnice, pješačke staze i parkirališta u Majderovoj ulici, na k. č. br. [katastarska čestica], sve u nadležnosti Grada Karlovca. Nastavno osporava tvrdnje tužitelja glede načina projektiranja oborinskih voda, ističući da navedeno pitanje riješeno Glavnim projektom, u kojem je navedeno da se sva oborinska voda kolnog prilaza rješava uzdužnim i poprečnim nagibima, sve na katastarsku parcelu na kojoj se nalazi prilaz. Pored toga, spisu prileže i obavijesti Vodovoda i kanalizacije d.o.o. te u pogledu odvodnje i vodoopskrbe ne postoje posebni uvjeti. Pitanje eventualne štete kao posljedice oborinskih voda nije predmetom građevinske dozvole već tužitelj eventualnu zaštitu može ostvariti u parničnom postupku. Smatra neosnovanim navode tužitelja da je Ugovor o osnivanju prava služnosti protivan odredbama Odluke o upravljanju i raspolaganju nekretninama u vlasništvu Grada [adresa], ističući da navedeno također nije predmetom upravnog postupka ili spora, već eventualno parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti ili poništaja ugovora, za koji tužitelj nema pravni interes. Ističe da je tužitelj u tijeku postupka pozvan na uvid u spis te mu je sva dokumentacija spisa bila dostupna na uvid, dok mu Ugovor o financiranju gradnje prilaza nije predočen budući da isti nije bio dostavljen kao dokaz pravnog interesa te nije bio relevantan kod odlučivanja o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole. Dokaz pravnog interesa bio je Ugovor o osnivanju prava služnosti, koji je dostavljen tužitelju, stoga su neosnovani navodi o povredi prava na pristup podacima i uvid u spis predmeta. Zaključno, ukazuje na neosnovanost navoda tužitelja da bi gradnja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] presjekla postojeći prilazni put na nekretnine u vlasništvu tužitelja, ističući da je predmetom predmetne građevinske dozvole samo gradnja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nema nikakav utjecaj na tužiteljeve nekretnine, a ne i gradnja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev te tužitelja obveže na naknadu troškova spora zainteresiranoj osobi.

7. Dodatno je tužitelj podneskom od 3. lipnja 2025. istaknuo da je građevinska dozvola od 26. kolovoza 2020. izdana za izgradnju prometnice na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju bi investitor trebao spojiti prilazni put do svoje nekretnine prestala važiti 29. rujna 2023., iz razloga što Grad Karlovac kao investitor nije zatražio produljenje važenja, pa stoga nije ispunjen uvjet iz čl. 110. st. 3. t. 2. Zakona o gradnji.

8. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 5. lipnja 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja te zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS), u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

9. Tužitelj je podneskom od 3. lipnja 2025. predložio odgodu ročišta zbog mogućnosti mirnog rješenja spora. Iznijeti prijedlog Sud nije prihvatio, budući da je rasprava po prijedlogu tužitelja (a radi postizanja mirnog rješenja spora) već prethodno odgađana u nekoliko navrata, pa daljnje odgode ne bi bile u skladu s načelom učinkovitosti iz čl. 8. ZUS-a. Vezano uz navod tužitelja iz naknadno dostavljenog podneska od 4. lipnja 2025. u kojem se odgoda predlaže iz razloga što opunomoćenica ima od ranije (27. ožujka 2025.) zakazano ročište pred drugih Sudom, Sud smatra da isti također nije osnovan. Naime, Sud je prethodno u tri navrata udovoljio tužiteljevim prijedlozima za odgodu, pa imajući u vidu da je opunomoćenica tužitelja poziv za ročište od 5. lipnja 2025. zaprimila 22. travnja 2025., to je ista imala dostatno vremena i mogućnosti organizirati zamjenu odnosno zatražiti odgodu pred drugim sudom.

10. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

11. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja (građevinsko vještačenje), smatrajući da se provođenjem predloženog dokaza ne bi mogle utvrditi činjenice koje su pravno relevantne za odluku u ovome sporu, a koje se mogu utvrditi na razini izvjesnosti iz materijalne dokumentacije.

12. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovoga spora, Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Prvotno, Sud smatra neosnovanim navode zainteresirane osobe glede neurednosti tužbe, budući da ista sadrži jasno izražene tužbene navode i postavljeni tužbeni zahtjev.

14. Među strankama ovoga spora sporno jesu li bili ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole, a osobito je li zainteresirana osoba dostavila valjani dokaz pravnog interesa, je li glavni projekt propisno sastavljen, je li predmetnim glavnim projektom riješeno pitanje odvodnje oborinskih voda, te može li se predmetna nekretnina priključiti na prometnu površinu.

15. Sukladno odredbi čl. 110. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti,

2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja,

3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta,

4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom,

5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba,

6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegovog sadržaja odnosno zamjena njegovih dijelova, te 7. je donesen urbanistički plan uređenja ako se dozvola izdaje na području za koji je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

16. Sukladno čl. 110. st. 3. Zakona o gradnji tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovog članka,

2. postoji mogućnost priključenja građevne čestice odnosno zgrade na prometnu površinu ili je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, 3. postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

17. Sukladno čl. 109. Zakona o gradnji, dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se, između ostalog, predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja (st. 1. t. 2.), kao i pisana suglasnost vlasnika zemljišta (st. 1. t. 5.) pri čemu potpis vlasnika nekretnine, odnosno nositelja prava građenja na predugovoru, ugovoru, odnosno suglasnost iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mora biti ovjeren od javnog bilježnika (st. 3.).

18. U konkretnom slučaju, zainteresirana osoba je kao dokaz pravnog interesa uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dostavila Ugovor o osnivanju prava služnosti sklopljen s Gradom Karlovcem (vlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) dana 22. prosinca 2021., ovjeren kod javnog bilježnika, a koji ugovor prvostupanjsko tijelo i tuženik kvalificiraju kao ugovor o pravu građenja te smatraju valjanim dokazom pravnog interesa.

19. Međutim, navedenim ugovorom u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu zainteresirane osobe) osniva se pravo služnosti puta na nekretnini u vlasništvu Grada Karlovca k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], livada površine 90 m2 (čl. 1. Ugovora), koje je trajno, bez vremenskog ograničenja, te za što se zainteresirana osoba obvezuje platiti jednokratnu naknadu (čl. 2.). Nastavno, odredbom čl. 3. st. 2. tog Ugovora izričito se navodi da stjecatelj (zainteresirana osoba) ne smije bez izričite pisane suglasnosti vlasnika nekretnine, odnosno odobrenja Upravnog odjela Grada Karlovca, izvoditi radove kojima bi se izvodile preinake na predmetnom zemljištu.

20. Slijedom navedenog, navedeni ugovor na predstavlja niti ugovor na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja (u smislu čl. 109. st. 1. t. 2. Zakona o gradnji), a niti pisanu suglasnost Grada Karlovca kao vlasnika zemljišta za građenje građevine za koju se izdaje građevinska dozvola (čl. 109. st. 1. st. 5. Zakona o gradnji). Dapače, navedenim ugovorom izričito se utvrđuje da je zainteresirana osoba stekla samo pravo služnosti puta, dakle prolaska po toj nekretnini, dok joj je za izvođenje radova u svrhu preinake predmetnog zemljišta (upisanog kao livada) potrebna izričita suglasnost Grada Karlovca kao vlasnika nekretnine, odnosno odobrenja Upravnog odjela Grada Karlovca.

21. Budući da takva suglasnost za građenje kolnog prilaza ne prileži spisu, to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak upravnih tijela da je investitor dostavio valjan dokaz pravnog interesa. Pritom nije relevantna okolnost što se Grad Karlovac u tijeku postupka nije protivio izdavanju građevinske dozvole, budući da propuštanje stranke ne može predstavljati zamjenu za valjani (pisani) dokaz pravnog interesa u smislu čl. 109. Zakona o gradnji, na kojemu potpis vlasnika nekretnine mora biti ovjeren od javnog bilježnika.

22. Slijedom navedenog, već se iz navedenog razloga pobijano rješenje tuženika i građevinska dozvola ne može ocijeniti zakonitima.

23. Pritom preostali navodi tužitelja, koji se odnose na rješavanje oborinskih voda i nedostatke glavnog projekta, po ocjeni ovoga Suda nisu osnovani. Naime, tuženik je u pobijanom rješenju detaljno analizirao iznijete žalbene navode te odgovorio na iste, koje obrazloženje Sud u cijelosti prihvaća, pa se radi izbjegavanja ponavljanja tužitelja upućuje na isto. Također, neosnovani su i tužiteljevi navodi u pogledu nepostojanja dokaza o pravnom interesu za gradnju na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da iz izreke sporne građevinske dozvole proizlazi da ta nekretnina nije obuhvaćena dozvolom za gradnju, a eventualno prekoračenje dopuštenosti zahvata prilikom izvođenja radova može biti predmetom postupanja građevinske inspekcije.

24. Zaključno, a vezano uz tužiteljeve navode (istaknute tek u podnesku dostavljenom pred ročište za raspravu) koji se odnose na prestanak važenja građevinske dozvole od 26. kolovoza 2020. koju je Grad Karlovac ishodio za vršenje zahvata u prostoru infrastrukturne namjene prometnog sustava na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ulica Majderova i Koransko šetalište), te s tim u svezi istaknuti izostanak mogućnosti priključenja građevne čestice odnosno građevine na prometnu površinu, iste Sud također nalazi neosnovanima.

25. Naime, odredba čl. 110. st. 3. Zakona o gradnji propisuje dodatne uvjete uz one propisane čl. 110. st. 1. Zakona o gradnji, a koje je potrebno ispuniti ukoliko se radi o izdavanju građevinske dozvole za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola. Međutim, navedeni dodatni uvjeti ne odnose se na građenje svih građevina za koje se izdaje lokacijska dozvola, već samo novih zgrada za koje se ne izdaje lokacijska dozvola. Stoga se za građenje predmetne građevine (kolnog prilaza) predmetni uvjet mogućnosti priključenja ne utvrđuje. Podredno, iz navedene građevine dozvole od 26. kolovoza 2020. i ostale dokumentacije dostavljene od tužitelja proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već predstavlja izgrađenu prometnu površinu (Koransko šetalište), a na koje se priključuju okolne zgrade izgrađene na susjednim katastarskim česticama (k. č. br. [katastarska čestica] i druge, sve k. o. [katastarska općina]). Stoga eventualni prestanak važenja građevinske dozvole od 26. kolovoza 2020. za rekonstrukciju i uređenje te prometnice nije od utjecaja na postupak izdavanja predmetne građevinske dozvole na zahtjev zainteresirane osobe.

26. Međutim, imajući u vidu prednje razloge zbog kojih se pobijano rješenje tuženika i građevinska dozvola ne mogu ocijeniti zakonitima (nedostatak dokaza pravnog interesa), valjalo je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti pobijano rješenje tuženika i građevinsku dozvolu, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo pozvati zainteresiranu osobu da dostavi dokaz pravnog interesa u skladu s odredbom čl. 109. Zakona o gradnji, nakon čega će tužitelju omogućiti uvid u spis, te potom donijeti novu, zakonitu odluku.

27. Iako je tužitelj uspio u sporu, te bi stoga istome na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a pripadalo pravo na naknadu troškova spora na teret tuženika, tužiteljev je zahtjev odbijen, iz razloga što troškovi čija je naknada zatražena ne predstavljaju opravdane izdatke koji se mogu naknaditi na teret protivne strane u smislu čl. 144. ZUS-a. Naime, tužitelj je na ročištu za raspravu zatražio naknadu troškova sastava podnesaka od 12. ožujka 2025. 18. travnj 2025., 3. lipnja 2025. i 4. lipnja 2025. po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku), kao i trošak konzultantskih usluga građevinskog inženjera prema priloženom računu. U odnosu na navedene podneske, u istima se iznose prijedlozi za odgodu ročišta te obavještava sud o pokušajima mirnog rješavanja spora, te isti ne sadrže nove navode u odnosu na tužbu (podnesenu po tužitelju osobno), u kojoj je tužitelj bio dužan iznijeti sve činjenične i pravne razloge na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev (čl. 51. ZUS-a). Što se tiče zahtjeva za naknadu troškova za ime konzultantskih usluga građevinskog inženjera, navedeni se trošak ne može prevaliti na protivnu stranu niti je doprinio rješavanju ovoga spora. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbijen.

28. Budući da je zainteresirana osoba izgubila u ovome sporu, istoj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne bi pripadalo pravo na naknadu troškova. Međutim, istoj pripada pravo na naknadu troška pristupa na ročište od 13. ožujka 2025. na temelju čl. 147. st. 4. ZUS-a, a kojom je odredbom propisano da je stranka dužna, neovisno o ishodu spora, nadoknaditi protivnoj strani troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Budući da je navedeno ročište odgođeno na prijedlog tužitelja, koji je zaprimljen dan prije ročišta, pred kraj radnog vremena, dakle prekasno da bi se moglo preostale stranke obavijestiti o odgodi, tužitelj je takvim postupanjem uzrokovao odgodu navedene rasprave te troškove zainteresiranoj osobi, zbog čega je isti dužan naknaditi te troškove zainteresiranoj osobi, neovisno o ishodu ovog spora, sukladno čl. 147. st. 4. ZUS-a (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Usž-4512/2024-2 od 18. ožujka 2025.). Navedeni trošak određen je sukladno Tbr. 27. t. 2., u vezi s t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa) te čl. 144. st. 3. ZUS-a, pa je zainteresiranoj osobi priznat iznos od 1.000,00 eura za zastupanje na toj raspravi, uvećano za PDV, dakle u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (čl. 144. st. 4. ZUS-a), koje je troškove dužan naknaditi tužitelj, dok je u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbijen kao neosnovan.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Gini Brkić, odvjetnici u Zagrebu, Smičiklasova 23/III

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćeniku zaint. osobe Deanu Radišiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, Preradovićeva 16