REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-109/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Damiru Rabaru, u pravnoj stvari tužitelja W.PLAZA d.o.o., OIB 21634291784, Avčinova ulica 10, Ljubljana, Slovenija (ranije: CESTNO PODJETJE LJUBLJANA d.d. u stečaju, OIB 61333687043, Stolpnička ulica 10, Ljubljana), zastupan po punomoćniku Marinu Folo, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika ŽDO, na objavi 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 da tužitelju W.PLAZA d.o.o., OIB 21634291784, Avčinova ulica 10, Ljubljana, Slovenija, isplati iznos od 240.000,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 da tužitelju W.PLAZA d.o.o., OIB 21634291784, Avčinova ulica 10, Ljubljana, Slovenija, isplati iznos od 211.961,08 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. rujna 2017. do isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.”

III. Odbija se i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587 da tužitelju W.PLAZA d.o.o., OIB 21634291784, Avčinova ulica 10, Ljubljana, Slovenija, isplati iznos od 0,005309 eura (ranije 0,04 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 0,001327 eura (ranije 0,01 kn) od 5. travnja 1973. do isplate

- na iznos od 0,001327 eura (ranije 0,01 kn) od 1. travnja 1974. do isplate

- na iznos od 0,001327 eura (ranije 0,01 kn) od 1. travnja 1975. do isplate

- na iznos od 0,001327 eura (ranije 0,01 kn) od 1. travnja 1976. do isplate,

kao i naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."

IV. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 14.334,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom naslovnog suda P-89/2021-14 od 2. srpnja 2021., u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 240.000,00 EUR kunske protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate i za trošak parničnog postupka. U točki II. izreke presude odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu 211.961,08 EUR kunske protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama od 17. rujna 2017. od isplate i za trošak parničnog postupka. U točki III. izreke presude odbijen je kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu 0,04 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice točno određene u toj točki izreke i za trošak parničnog postupka. U točki IV. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 90.000,00 kn.

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem Pž-4184/2021-2 od 25. siječnja 2023. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Pazinu P-89/2021-14 od 2. srpnja 2021. i predmet vratio naslovnom sudu na ponovno suđenje.

3. U tužbi od 5. ožujka 2021. tužitelj navodi da je CESTNO PODJETJE LJUBLJANA kao prodavatelj 25. veljače 1966. sklopilo Kupoprodajnu pogodbu (Kupoprodajni ugovor) sa kupcem PROMETNO PODJETJE SAP LJUBLJANA kojim je prodao predmetne čestice k. č. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] kupcu.

4. PROMETNO PODJETJE SAP LJUBLJANA, Ljubljana, Središka ulica 4 je kao prodavatelj 5. travnja 1973. s prednikom tužitelja CESTNO PODJETJE LJUBLJANA, Ljubljana, Stolpniška ulica 10 kao kupcem sklopilo Ugovor o prodaji (Kupno pogodbo) kojim je prodalo k. č. [katastarska čestica] i prenijelo pravo korištenja na k. č. [katastarska čestica] k.o.

Savudrija za iznos od 490.000,00 dinara.

5. Temeljem citiranog Ugovora o prodaji prednik tužitelja da je na spornim nekretninama uknjižio pravo korištenja, a pod brojem Z-5515/08 zabilježena je zabrana raspolaganja i opterećenja na spornim nekretninama.

6. Pretvorbom poduzeća CESTNO PODJETJE LJUBLJANA nastalo je preoblikovano trgovačko društvo CESTNO PODJETJE d.d. Ljubljana, Stolpniška 10.

7. Predmetno preoblikovanje izvršeno je sukladno s propisima Republike Slovenije, a u vlasništvo su (između ostaloga) procijenjene predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (što je nesporno i utvrđeno presudom drugostupanjskog suda).

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) da je u svojoj odluci Gzz- 139/2002-2 od 15. travnja 2003. zauzeo shvaćanje da je sklapanjem Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa prestala vrijediti Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 36/91 dalje Uredba). U toj odluci je izraženo shvaćanje da odredbu čl. 4. Uredbe, prema kojoj je Uredba na snazi do okončanja postupka razdruživanja „sadašnje SFRJ“ treba tumačiti tako da je postupak razdruživanja okončan kad bivše republike tadašnje SFRJ urede svoje imovinsko pravne odnose međudržavnim ugovorom. Kako su Republika Hrvatska i Republika Slovenija svoje imovinske odnose uredile Ugovorom, a taj Ugovor je prema objavi u „Narodnim novinama“ – Međunarodni ugovori br. 4/2000 stupio na snagu 23. veljače 2000., s tim danom da je prestala važiti Uredba, osim za one imovinsko pravne odnose za koje izričito navedeno da nisu uređeni tim Ugovorom (Nuklearna elektrana Krško i Ljubljanska banka – Glavna filijala Z.).

9. Stupanje na snagu ovog Međunarodnog ugovora (23. veljače 2000., a koji je nakon što je potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljen) isti čini dio pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj pravnoj snazi je iznad zakona (čl. 141. Ustava Republike Hrvatske).

10. Svrha sklapanja Međunarodnog ugovora jest da se na ravnopravnoj osnovi prizna imovina/ulaganje osoba (fizičkih i pravnih) iz jedne zemlje u drugoj te da se ista zaštiti kao i imovina domaćih osoba.

11. Priznanje ulaganja da je definirano sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95) ili Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij (»Uradni list RS«, br. 55/92, 7/93, 31/93 i 1/96) i Zakonu o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb vlasti Slovenske razvojne družbe (»Uradni list RS», broj 30/98) te nadležna tijela u drugoj državi neće i ne smiju preispitivati legalnost navedenih pretvorbi u drugoj državi već imaju prihvatiti (temeljem Međudržavnog ugovora) da je pretvorba provedena sukladno zakonu u drugoj državi i imaju poštivati sve navedene akte strane države koji to potvrđuju (Potvrda (Potrdilo D.S.U.) - da su sporne nekretnine vlasništvo tužitelja (procijenjene u pretvorbi i ušle u vlasništvo).

12. Zaštita toga (nespornog) vlasništva definirana je daljnjim odredbama Međunarodnog ugovora.

13. Sukladno čl. 2. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (u daljnjem tekstu: Međunarodnog ugovora) fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima, kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama.

14. Ministarstvo pravosuđa RH, Uprava za građansko pravo je u dopisu od 9. prosinca 1998. naslovljenom Vladi RH, povodom zahtjeva tužitelja za izuzimanje od zabrane raspolaganja nekretninama k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]/zgr. k. o. [katastarska općina] (sporne nekretnine) izrazilo stav da je prednik tužitelja (CESTNO PODJETJE LJUBLJANA) predmetne nekretnine steklo naplatnim pravnim poslom te je stoga Vlada RH odlukom od 28. siječnja 1999. sporne nekretnine izuzela od zabrane raspolaganja.

15. Sukladno čl. 2. st. 3. Međunarodnog ugovora pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu ovog Ugovora smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem.

16. Sukladno čl. 4. st. 1. Međunarodnog ugovora ugovorne stranke omogućit će stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svojem teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke, ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti one ugovorne stranke na teritoriju koje se nekretnina nalazi, bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja.

17. Sukladno čl. 4. st. 2. Međunarodnog ugovora ugovorne stranke omogućit će stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke i nakon dana uspostave neovisnosti ugovornih stranaka, sukladno propisima svake od ugovornih stranaka o stjecanju prava vlasništva stranaca.

18. U konkretnom slučaju da nije sporno da je tužitelj proveo pretvorbu u skladu s odredbama Zakona o lastninskem preoblikovanju podjetij („Uradni list RS“ br. 55/92, 7/93, 31/93, 1/95) i Zakona o zaključku lastninjenja i privatizaciji pravnih oseb vlasti Slovenske razvojne družbe („Uradni list RS br. 30/98), kao i da su sporne nekretnine predlagatelja procijenjene u društveni kapital tužitelja, sve u skladu s odredbom čl. 5. Ugovora.

19. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci P-1266/2011 od 20. siječnja 2011. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 1709/2017 od 27. rujna 2017. u toč. II. izreke utvrđeno je da je tuženica Republika Hrvatska (u tom predmetu tužiteljica) vlasnica nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tužitelj (u tom predmetu prvotuženik) dužan trpjeti da se RH na temelju navedene presude uknjiži kao vlasnik navedenih nekretnina.

20. Tuženica Republika Hrvatska je uknjižena kao vlasnica spornih nekretnina temeljem rješenja Općinskog suda u Puli – Pola Z-4581/2018 od 14. veljače 2018.

21. Trgovačka društva stvorena pretvorbom društvenih poduzeća u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno Međudržavnim ugovorom izjednačenim Zakonom o lastninskem preoblikovanju podjetij (»Uradni list RS«, br. 55/92, 7/93, 31/93 i 1/96) i Zakonom o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb vlasti Slovenske razvojne družbe (»Uradni list RS», broj 30/98) da su već od trenutka njihove pretvorbe ta poduzeća smatraju vlasnicima društvene imovine u odnosu na koju su prethodno imali prava korištenja, upravljanja i raspolaganja (članak 360. stavak 1. ZVDSP).

22. Pravo korištenja u korist CESTNOG PODJETJA LJUBLJANA da je bilo (nesporno) uknjiženo u zemljišne knjige. Obzirom na naprijed navedeno miješanjem (odlukom suda) da je umanjeno vlasništvo tužitelja u korist tuženice.

23. Tržišna vrijednost predmetnih nekretnina iznosi najmanje 240.000,00 € (240 m2 izgrađenog objekta + 1840 m2 okoliša – sve u građevinskoj zoni – stambena namjena/izgrađeni dio). Podredno, ulaganje tužitelja da se ima revalorizirati kako se tužitelju ne bi umanjila vrijednost ulaganja (vlasništvo).

24. Tuženica u odgovor na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, jer je u pravomoćnom sudskom postupku pred naslovnim sudom pod P-1266/2011 utvrđeno da je tuženica vlasnica predmetnih nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] zgr. i

35/1 k. o. [katastarska općina] na temelju Zakona.

25. U navedenom sudskom postupku je utvrđeno da tužitelj nije nikada u režimu društvenog vlasništva bio nositelj prava upravljanja i raspolaganja na predmetnim nekretninama, odnosno imao je samo pravo da koristi predmetne nekretnine koje je obvezno pravo, a ne stvarno pravo, odnosno nije imao cjelovit sadržaj svih stvarnih prava iz režima društvenog vlasništva (raspolaganja i upravljanja). Naime, rješenjem Narodnog odbora Općine Umag i ugovorom od 27. kolovoza 1960., utvrđeno je da pravni prednik tužitelja ne stječe društveno vlasništvo na predmetnim nekretninama, nego samo pravo trajnog korištenja kao obvezno pravo koje je prestalo stupanjem na snagu pretvorbenih zakona i prestankom važenja režima društvenog vlasništva.

26. Neosnovani da su navodi tužitelja da ima određena prava na temelju međunarodnog ugovora sklopljenog između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinsko pravnih odnosa ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 15/99,dalje: Međunarodni ugovor), jer tužitelj nije ispunio bitni uvjet iz članka 2. Međunarodnog ugovora, odnosno nije bio nositelj društvenoga vlasništva na predmetnim nekretninama, nego je imao samo pravo trajnog korištenja, kao obvezno pravo i koje je bilo upisano u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to listu C zemljišnoknjižnog uloška, odnosno tužitelj nikada nije stekao društveno vlasništvo na predmetnim nekretninama u režimu društvenog vlasništva. Predmetne nekretnine su bile uknjižene kao društveno vlasništvo bez uknjiženog nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja u listu B zemljišnoknjižnog izvatka pa je tuženica prije stupanja na snagu Međunarodnog ugovora stekla predmetne nekretnine temeljem članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP). Potpuno da je irelevantno da li je proveden postupak pretvorbe tužitelja sukladno propisima Republike Slovenije, a predmetne nekretnine nisu mogle ni biti u društvenom kapitalu bivšeg društvenog poduzeća Cestno podjetje Ljubljana, jer nije imao društveno vlasništvo na predmetnim nekretninama kao stvarno pravo, nego samo obvezno pravo.

27. Tuženica ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer nije ništa stekla bez pravnog osnova nego je temeljem ZVDSP stekla pravo vlasništva i ne postoji obvezno pravni odnos između tužitelja i tuženice, a eventualnu isplatu naknade za nacionalizaciju predmetnih nekretnina kao obveznog prava kako je to navedeno u tužbi, tužitelj bi mogao tražiti samo od pravnog slijednika Narodnog odbora Općine Umag, odnosno Grada Umaga-Umago. To stoga što je samo pravni slijednik Narodnog odbora Općine Umag, odnosno Grad Umag-Umago eventualno stekao nešto bez pravnog osnova i samo između njih postoji obvezno pravni odnos.

28. Iz navoda tužbe da je razvidno da se tužbeni zahtjev temelji na pravnom osnovu iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), odnosno na stjecanju bez osnove. Stoga tuženica ističe prigovor zastare iz članka 225. ZOO-a u kojem je utvrđen opći rok zastare, odnosno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a tuženica je stekla pravo vlasništva stupanjem na snagu ZVDSP i to 1. siječnja 1997.

29. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora na str. 11 spisa, u izvadak iz sudskog registra na str. 13-22 spisa, u potvrde Družbe za svetovanje in upravljanje d.o.o. na str. 23-25 i 148- 150 spisa, u presudu Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu P-1266/2011 od 20. siječnja 2011. na str. 27-32 spisa, u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1709/2017 od 27. rujna 2017. na str. 22-39 spisa, u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 308/11-20 od 5. ožujka 2013 na str. 40-43 spisa, u povijesni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na str. 44-47, 94-95 te 112-115 spisa, u rješenje Narodnog odbora općine Umag broj: 08-954/1-60 od 27. kolovoza 1960. na str. 48-49, u izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na str. 50 spisa i 93, u rješenje Općinskog suda u Puli – Pola Z-4581/2018 od 14. veljače 2018. na str. 51-52 spisa, u izvadak iz Prostornog plana Grada Umaga na str. 53-59 spisa, u Kupoprodajni ugovor/Ugovor o prodaji od 25. veljače 1966. i 5. travnja 1973. na str. 60-72 spisa), u dopis Ministarstva pravosuđa RH od 9. prosinca i u odluku Vlade RH od 28. siječnja 1999. na str. 142-144 spisa, u odluku Okružnog suda u Ljubljani poslovni broj St-2515/2021 na listu 254-259 spisa , u Prodajnu pogodbu (Ugovor o prodaji) od 23. srpnja 2021., na listu 260-267 spisa, te u spise naslovnog suda P- 1266/2011 i R1-eu-3/2023.

30. Stečajni postupak nad tužiteljem je okončan, a potraživanje tužitelja je prodano u stečajnom postupku društvu W.PLAZA d.o.o. Ljubljana, Avčinova ulica 10 temeljem Ugovora o prodaji od 23. srpnja 2021. i rješenja Okružnog suda u Ljubljani St-2515/2012 od 28. srpnja 2021. (list 253-267 spisa). Stoga je tužitelj u ovom postupku sada društvo W.PLAZA d.o.o. Ljubljana, Avčinova ulica 10.

31. Iz obrazloženja ukidbene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4184/2021-2 od 25. siječnja 2023. proizlazi da je tužitelj CESTNO PODJETJE LJUBLJANA d.d. u stečaju pravna osoba sa sjedištem u [adresa]. Nad tužiteljem je 3. lipnja 2013. otvoren stečajni postupak i za stečajnog upravitelja imenovan Veljko Jan, sve na temelju odluke Okružnog suda u Ljubljani St-2515/2012 (str. 13. do 16. spisa), stoga se radi o parnici koju je pokrenuo strani stečajni dužnik pa se primjenjuju pravila o stečaju s međunarodnim elementom.

32. Da bi strani stečajni upravitelj imao ovlaštenje za zastupanje stranog stečajnog dužnika na teritoriju Republike Hrvatske potrebno je ishoditi odluku nadležnog hrvatskog suda o priznanju strane sudske odluke o otvaranju stečajnog postupka, osim ako se izravno ne primjenjuje Uredba (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti.

33. Uzimajući u obzir da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren i stečajnom upravitelju ovlast za zastupanje tužitelja dana prije stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju (dakle prije 1. srpnja 2013.) u konkretnom slučaju ne primjenjuje se Uredba Vijeća (EZ) broj 1346/2000 o stečajnom postupku (dalje: Uredba) od 29. svibnja 2000., kao ni Uredba (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti kojom je Uredba broj 1346/2000 stavljena izvan snage, iz kojih proizlazi da bi se odluke suda u Republici Sloveniji priznavale i primjenjivale u Republici Hrvatskoj bez ikakvih daljnjih formalnosti (dakle bez provođenja postupka priznanja stranih sudskih odluka).

34. Stoga se odluka o imenovanju stečajnog upravitelja od 3. lipnja 2013. ne priznaje ni primjenjuje automatizmom na području Republike Hrvatske, već je potrebno primijeniti odredbe XI. Glave Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ) koje uređuju Međunarodni stečaj i koje su lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, dalje: ZRSZ), kao općeg propisa. Naime odredbom čl. 400. SZ-a propisano je da se na priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka na odgovarajući način primjenjuju opća pravila hrvatskoga prava o priznanju strane sudske odluke, ako odredbama toga odjeljka nije drukčije određeno.

35. Strani stečajni upravitelj može podnijeti prijedlog za priznanje strane sudske odluke o otvaranju stečajnog postupka i ishoditi rješenje o priznanju, u skladu s odredbom čl. 407. SZ-a koje rješenje bi djelovalo na teritoriju cijele Republike Hrvatske ili u skladu s odredbom čl. 409. SZ-a samo za potrebe konkretnog sudskog postupka i u tom postupku ishoditi priznanje strane sudske odluke o otvaranju stečajnog postupka.

36. Odredbom čl. 83. st. 1. ZPP-a propisano je da će u tijeku cijelog postupka sud, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. Kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebno ovlaštenje kad je ono potrebno, zatražit će da nadležni centar za socijalnu skrb postavi skrbnika parnično nesposobnoj osobi odnosno pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebno ovlaštenje ili će poduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana (st. 2.). Sud može odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog članka (st. 3.). Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku (st. 4.). Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za otklanjanje nedostataka nije dopuštena žalba (st. 6.).

37. U ponovnom postupku naslovni sud je pozvao tužitelja da otkloni nedostatak na koji je upućen ukidbenim rješenjem.

38. Pravomoćnim rješenjem naslovnog suda R1-eu-3/2023-7 od 16. prosinca 2024. priznato je (rješenje) Sklep o ustavitvi postopka prisilne poravnave in začetku stečajnega postopka Okrožnog Sodišča v Ljubljani od 3. lipnja 2013., pod posl.br. St-2515/2012, tj. rješenje Okružnog suda u Ljubljani od 3. lipnja 2013., pod posl.br. St-2515/2012, kojim rješenjem se otvara stečajni postupak nad dužnikom CESTNO PODJETJE LJUBLJANA d.d., Stolpniška ulica 010, Ljubljana, Republika Slovenija, OIB: 5076790000, koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 5. srpnja 2013.

39. Time je strani stečajni upravitelj stekao ovlaštenje za zastupanje stranog stečajnog dužnika na teritoriju Republike Hrvatske.

40. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje od tužene isplatu novčanog iznosa u visini tržišne vrijednost nekretnina na dan procjene. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima potražuje isplatu novčanog iznosa u visini revalorizirane vrijednosti ulaganja na dan donošenja drugostupanjske odluke, odnosno protuvrijednosti 490.000 din pretvorena u valutu koja je važeća na dan podnošenja tužbe.

41. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Nisu osnovani ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi.

42. Među strankama nije sporno (izvadak iz zemljišnih knjiga na listu 44- 470i 94-95 spisa) da je tužitelj u zemljišnim knjigama bio upisan kao nositelj prava korištenja na predmetnim nekretninama još od 1960. i da je to pravo korištenja stekao temeljem rješenja NO Općine Umag (27. kolovoza 1960.), kao i da je upisano tužiteljevo pravo korištenja temeljem Ugovora iz 1973. koji je proveden u zemljišnoj knjizi.

43. Nije sporno da je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik bio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu od 1960. te da je temeljem rješenja Općine Umag/Grada Umaga – Umago plaćao (kao posjednik) porez na kuće i stanove za odmor.

44. Nije sporno da su predmetne nekretnine ušle u temeljni kapital tužitelja, što je razvidno iz Uvjerenja DSU od 2. ožujka 2006.

45. Nije sporno ni da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu P-1266/2011 od 20. siječnja 2011. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1709/2017 od 27. rujna 2017. utvrđeno pravo vlasništva tužeice na predmetnim nekretninama.

46. Nije sporno ni da je tužitelj protiv citirane pravomoćne presude podnio reviziju koja se vodi kod VSRH pod brojem Revt-17/2018 i u kojem predmetu još nije donesena odluka.

47. Prije svega, osnovan je prigovor glede nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženice. Ovo stoga što tuženica nije ništa stekla bez pravnog osnova nego je temeljem Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) stekla pravo vlasništva, pa ne postoji obvezno pravni odnos između tužitelja i tuženice. Eventualnu isplatu naknade za nacionalizaciju predmetnih nekretnina kao obveznog prava kako je to navedeno u tužbi, tužitelj bi mogao tražiti samo od pravnog slijednika Narodnog odbora Općine Umag-Umago, odnosno Grada Umaga-Umago. To stoga što je samo pravni slijednik Narodnog odbora Općine Umag, odnosno Grad Umag-Umago eventualno stekao nešto bez pravnog osnova i samo između njih postoji obvezno pravni odnos.

48. Nadalje, osnovan je i prigovor zastare tuženice. Naime, iz navoda tužbe je razvidno da se tužbeni zahtjev temelji na pravnom osnovu iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), odnosno na stjecanju bez osnove. Odredbama članka 225. ZOO-a u utvrđen je opći rok zastare, odnosno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, pa kako je tuženica stekla pravo vlasništva stupanjem na snagu ZVDSP i to 1. siječnja 1997. protekao je zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

49. Stoga nije od značaja okolnost da kada je presuda VTS Pž-1709/2017 od 27. rujna 2017. zaprimljena na Trgovačkom sudu u Pazinu i kada je dostavljena strankama.

50. Podredno, tužitelj u tužbi tvrdi da su u razrješenju imovinskopravnih odnosa glede nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske, u kojima je jedna od stranaka pravna osoba sa sjedištem u [adresa], mjerodavne odredbe Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa, koji kao međunarodni ugovor ima jaču pravnu snagu od domaćeg zakona.

51. Odredbom čl. 1. st. 1. Ugovora određeno je da se odredbe Ugovora odnose na razrješenje imovinskopravnih odnosa nastalih prije i nakon uspostave državne neovisnosti ugovornih strana.

52. U čl. 2. toga ugovora određeno je da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne strane koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne strane imaju na teritoriju te ugovorne strane jednaka prava zaštite pred sudom i drugim državnim tijelom, kakva je zajamčena domaćim i fizičkim pravnim osobama (st. 1.), a pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu ugovora smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem (st. 2.).

53. S obzirom na odredbu čl. 2. st. 2. Ugovora odlučno u ovoj pravnoj stvari je da li je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, stečeno naplatnim ili nenaplatnim putem.

54. Tužitelj pogrešno smatra da je pravo korištenja predmetnih nekretnina stekao naplatnim pravnim poslom. Ovo jasno proizlazi i iz obrazloženja presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu, P-1266/2011 od 20. siječnja 2011.

55. Naime, u tom je postupku (a koji zaključci su primjenjivi i u ovom postupku) utvrđeno sljedeće:

- da su predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 35/1, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ranije bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom besplatnog i trajnog korištenja na ime CESTNO PODJETJE LJUBLJANA, Stolpniška ulica 10, Ljubljana,

- da iz preslika Rješenja komisije za nacionalizaciju pri NOO Umag od 12. kolovoza 1960. broj 08-2287/60-1 (str. 48-49 spisa) proizlazi da je danom 26. prosinca 1960. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo poslovna zgrada sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica], u Volpariji - Savudrija, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije suvlasništvo u 2/4 dijela ŽST, te da će se pitanje naknade imenovanoj rješavati naknadno,

- da iz Ugovora sklopljenog između NO Općine Umag i Uprave cesta ONO Ljubljana od 27. kolovoza 1960. broj 08-954/1-60, proizlazi da je Upravi cesta ONO Ljubljana dana na trajno korištenje zgrada sa parcelom koja je nacionalizirana u 2/4 dijela, a druga 2/4 dijela su od ranije društveno vlasništvo, i to k. č. br. [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u svrhu adaptacije za odmaralište. Uprava cesta ONO Ljubljana je uplatila kod NO Općine Umag iznos od 2.500.000 - dinara na račun naknade za nacionalizirane 2/4 dijela zgrade s parcelom, koliki iznos se plaća ranijem suvlasniku na ime naknade,

- da je isplata izvršena za 2/4 dijela nekretnine, a ne za cijelu nekretninu, i da je plaćena naknada za nacionalizaciju što je zakonska obveza u smislu čl. 41. i čl. 42. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a ne naknada za korištenje,

pa stoga proizlazi da plaćanje naknade za dio nacionalizirane nekretnine ne znači da je nekretnina stečena naplatnim putem u smislu čl. 2. st. 2. Ugovora.

56. Iz Ugovora sklopljenog između NO Općine Umag i Uprave cesta ONO Ljubljana od 27. kolovoza 1960. proizlazi da je Upravi cesta ONO Ljubljana (predniku tužitelja) dana na trajno korištenje zgrada s parcelom koja je nacionalizirana u 2/4 dijela, a druga 2/4 dijela su od ranije društveno vlasništvo, i to k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u svrhu adaptacije za odmaralište. Uprava cesta ONO Ljubljana je uplatila kod NO Općine Umag iznos od 2.500.000,00 dinara na računu naknade za nacionalizirane 2/4 dijela zgrade s parcelom, koliki iznos se plaća ranijem suvlasniku na ime naknade. Iz navedenog proizlazi da je spomenuta isplata izvršena samo za 2/4 nekretnine, a ne za cijelu nekretninu pa plaćanje naknade za dio nacionalizirane nekretnine ne može voditi zaključku prema kojem je cijela nekretnina stečena naplatnim putem u smislu čl. 2. st. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa.

57. Stoga tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da bi pravo korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu stekao naplatnim putem.

58. Nadalje, tužitelj pogrešno navodi da je primjena odredbe čl. 362. ZOVDSP-a isključena obzirom na odredbu čl. 390. ZVDSP-a kojom je propisano u st. 1. da se odredbe čl. 360. do 365. ovoga Zakona ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske. Stavkom 2. propisano je da će se pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz st. 1. ovoga čl. urediti posebnim zakonom. Ovom odredbom dakle određuje se da se predmnjeva određena gore citiranom odredbom čl. 362. ZVDSP ne odnosi na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe. Iz spisa proizlazi da su u postupak pretvorbe, u vlasničko preoblikovanje prvotuženika uključene i predmetne nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (list 23-25 spisa).

59. Dakle, u postupku pred naslovnom sudom koji se vodio pod P-1266/2011 pravomoćno je utvrđeno da je tuženica vlasnica predmetnih nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] zgr. i 35/1 k. o. [katastarska općina] na temelju Zakona. U navedenom sudskom postupku je utvrđeno da tužitelj nije nikada u režimu društvenog vlasništva bio nositelj prava upravljanja i raspolaganja na predmetnim nekretninama, odnosno da je imao samo pravo koristiti predmetne nekretnine koje je obvezno pravo, a ne stvarno pravo, odnosno nije imao cjelovit sadržaj svih stvarnih prava iz režima društvenog vlasništva (raspolaganja i upravljanja). Ovo stoga što je rješenjem Narodnog odbora Općine Umag i ugovorom od 27. kolovoza 1960., utvrđeno da pravni prednik tužitelja ne stječe društveno vlasništvo na predmetnim nekretninama, nego samo pravo trajnog korištenja kao obvezno pravo koje je prestalo stupanjem na snagu pretvorbenih zakona i prestankom važenja režima društvenog vlasništva.

60. Stoga su neosnovani navodi tužitelja da ima određena prava na temelju međunarodnog ugovora sklopljenog između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinsko pravnih odnosa ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 15/99,dalje: Međunarodni ugovor), jer tužitelj nije ispunio bitni uvjet iz članka 2. Međunarodnog ugovora, odnosno nije bio nositelj društvenoga vlasništva na predmetnim nekretninama, nego je imao samo pravo trajnog korištenja, kao obvezno pravo i koje je bilo upisano u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to listu C zemljišnoknjižnog uloška, odnosno tužitelj nikada nije stekao društveno vlasništvo na predmetnim nekretninama u režimu društvenog vlasništva. Predmetne nekretnine su bile uknjižene kao društveno vlasništvo bez uknjiženog nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja u listu B zemljišnoknjižnog izvatka pa je tuženica prije stupanja na snagu Međunarodnog ugovora stekala predmetne nekretnine temeljem članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP). Stoga nije od značaja da li je proveden postupak pretvorbe tužitelja sukladno propisima Republike Slovenije, obzirom da predmetne nekretnine nisu ni mogle biti u društvenom kapitalu bivšeg društvenog poduzeća Cestno podjetje Ljubljana, jer nije imao društveno vlasništvo na predmetnim nekretninama kao stvarno pravo, nego samo obvezno pravo.

61. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev, te eventualno kumulirane tužbene zahtjeve odbiti u cijelosti kao neosnovane, odnosno odlučiti kao u točkama I.

- III. izreke ove presude.

62. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a, sud je tužitelju naložio da tuženici naknadi troškove postupka i to: za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora iznos od 2.389,00 eura (Tbr. 8.1 Odvjetničke tarife), za sastav odgovora na tužbu iznos od 2.389,00 eura (Tbr. 7.1 Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima od 15. travnja 2021., 29. travnja 2021., 25. svibnja 2021. i 3. lipnja 2025. iznos od 2.389,00 eura po ročištu (Tbr. 9.1 Odvjetničke tarife), sveukupno 14.334,00 eura (točka IV izreke).

U Pazinu, 26. lipnja 2025.

Sudac

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženici po ŽDO u Puli – Pola