Republika Hrvatska
Općinski sud u Požegi
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: P-235/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Tekija d.o.o., Vodovodna 1, Požega, OIB: 57790565988, protiv tuženika KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 26. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Tekija d.o.o., Vodovodna 1, Požega, OIB: 57790565988 isplati dug od 74,63 eura uvećan za pripadajuću zateznu kamatu i to na iznose kako slijedi:
- za iznos od 12,50 eura počev od 5. studenoga 2024.
- za iznos od 41,45 eura počev od 30. studenoga 2024.
- za iznos od 20,68 eura počev od 30. svibnja 2024.
sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude, pa di isplate po stopi koja se određuje po kamatnoj stopi koju je Eurupska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da tuženik na temelju otvorenih stavaka stranaka po grupi konta na dan 6. studenoga 2024. duguje tužitelju sa osnova komunalnih usluga iznos od 74,63 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos računa počev od dospijeća od svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate. Tuženik je sporazumno preuzeo plaćanje duga vlasnika i korisnika nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] za koju se kao korisnik u evidencijama tužitelja za isporučene usluge vodi GŠ.
1.1. Tužitelj navodi u tužbi da čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu koji se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o vodnim uslugama (sada lex specialis u ovom predmetu koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019) propisuje da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika. Kako vlasnik nije prenio obvezu plaćanja na sebe nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora predmetne nekretnine, već je i dalje nastavio primati uplatnice na korisnika koji se vodi u evidencijama tužitelja, stvarni vlasnik je obveznik plaćanja usluge isporučitelju odnosno tužitelju. Članak 42. stavak 1 Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine, broj“: 66/19) koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019. navodi da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Članak 3. stavak 2 točka 6 istog Zakona određuje da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju, odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom.
1.2. Slijedom navedenog, tuženik je obveznih plaćanja isporučenih vodnih usluga za razdoblje od kada je potpisao sporazum o preuzimanju duga za nekretninu na adresi [adresa] te predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Sud je dopisom od 24. prosinca 2024. pozvao tuženika da podnese pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je tuženik upozoren da ako ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe). Tuženik je poziv na davanje odgovora na tužbu primio 14. travnja 2024.
3. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a udovoljeno je uvjetima iz članka 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) jer iz činjenica navedenih u tužbi, te priloženih dokaza (osobito otvorenih stavki na dan 6. studenog 2024. i zemljišno knjižnog izvatka) proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci.
4. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 13,28 eura koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 6,64 eura i sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eura sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, 26. lipnja 2025. pa do isplate.
5. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Požegi 26. lipnja 2025.
Sudac:
Anamarija Kovačević Turac
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP- a).
Dna:
1. Tekija d.o.o., Vodovodna 1, Požega
2. KŠ, [adresa]