Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Trg dr. Franje Tuđmana 2
31400 Đakovo
Poslovni broj: P-661/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja NĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2025. godine u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja PĐ, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika Vedrana Pajića, odvjetnika u Osijeku i zamjeničkog punomoćnika tuženika Dalie Bošnjak, odvjetnice u Belom Manastiru, dana 26. lipnja 2025. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom izravna naplata novčane tražbine koju je tuženik NĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenuo pred Financijskom agencijom Osijek dana 29. travnja 2022. godine protiv tužitelja PĐH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj R1-71/2019-3 od 23. svibnja 2019. godine za naplatu iznosa od 251.375,00 eura, sa zateznim kamatama koji teku na pojedinačne iznose kako je naznačeno u zahtjevu za izravnu naplatu.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 954,63 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2025. godine pa nadalje do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 1671/2022-6 od 6. lipnja 2022. upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate pokrenute temeljem zahtjeva ovdje tuženika NĐ od 29. travnja 2022., temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj R1-71/2019 od 23. svibnja 2019., koje je pravomoćno i ovršno dana 24. listopada 2019., a kojim je potvrđena odluka stranog suda, Okružnog suda u Kopru, Republika Slovenija, broj K- 270/2008 od 30. ožujka 2009., pravomoćna dana 30. rujna 2009., a temeljem koje je pok. SĐ, pravni prednik tužitelja, dužan NĐ isplatiti iznos od 502.750,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to naznačeno u predmetnoj odluci. Tužitelj dalje navodi kako je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-2385/2017 od 18. prosinca 2017. naslijedio ostavinsku imovinu iza pok. SĐ u ½ dijela, da je naslijeđena imovina ukupne vrijednosti 9.861,36 eura, od čega je tužitelj naslijedio, dakle, polovicu, odnosno 4.930,86 eura. Zatim, navodi kako za dugove ostavitelja može odgovarati do visine naslijeđene imovine, a da je dana 10. prosinca 2021. sklopio s Republikom Hrvatskom nagodbu kojom je preuzeo isplatu duga pok. SĐ u iznosu od 46.255,01 kn, u 12 mjesečnih rata, te da je uredno otplatio do sada sve dospjele rate. Navodi da će tako do 10. prosinca 2022. za dugove ostavitelja isplatiti 46.255,01 kn, a naslijedio je 45.909,88 kn, dok se po pokrenutoj ovrsi tuženik do sada već naplatio oko 3.226,00 kn. Tužitelj, zatim, ističe prigovor zastare, obrazlažući da je presuda Okružnog suda u Kopru postala pravomoćna 30. rujna 2009. godine, pa je do pokretanja predmetne izravne naplate protekao zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Pored svega navedenog, tužitelj ističe i da tuženik neosnovano potražuje kamate na iznos tražene glavnice, jer da je tužitelj kao nasljednik došao u zakašnjenje tek u trenutku smrti ostavitelja, pa neovisno o tome što je pravni prednik bio dužan platiti zateznu kamatu na nepodmireni dug, tužitelj kao njegov pravni slijednik nije u obvezi platiti kamatu dospjelu do trenutka kada je postao nasljednik. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći kako nije sporan sadržaj rješenja o nasljeđivanju, no da je sporno da bi tužitelj iza pok. SĐ naslijedio tek iznos od 4.930,86 eura, jer nedostaju potpuni podaci o stanju na računima ostavitelja koji se od banaka moraju pribaviti službenim putem, kao i stanje sefova na dan smrti prednika tužitelja. Sporio je istaknut prigovor zastare, smatrajući da je zastara prekinuta 11. travnja 2019. godine kada je tuženik podnio prijedlog za priznanje strane sudske odluke iz koje proizlazi predmetna tražbina. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
3. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to: zaključak Općinskog suda u Osijek broj Ovr- 1671/2022-6 od 6. lipnja 2022. (str. 7 do 9 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 29. travnja 2022. (str. 10 i 11 spisa), specifikaciju tražbine od 31. ožujka 2022. (str. 13 do 15 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1-71/2019-3 od 23. svibnja 2019. (str. 19 do 21 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. SĐ broj O- 2385/17-35 od 18. prosinca 2017. (str. 22 i 23 spisa), podatke o računima te izvod prometa po računu (str. 27 do 41 spisa), ovjerenu izjavu Vlatke Vedriš, odvjetnice iz Zagreba od 30. studenoga 2021. (str. 42 i 43 spisa), mirovinsko rješenje od 20. ožujka 2017. (str. 44 i 45 spisa), nagodbu od 10. prosinca 2021. (str. 46 do 48 spisa), izvatke o prometu računa (str. 49 do 52 spisa), te su pribavljeni i pročitani ovršni spis Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr-1671/2022, izvanparnični spis Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem R1-71/2019 te ostavinski spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-2385/2017.
4. Iz priložene materijalne dokumentacije i pribavljenih spisa, prije svega je utvrđeno sljedeće:
- da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 29. travnja 2022. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja kao ovršenika, temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj R1-71/2019 od 23. svibnja 2019.,
- da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1671/2022-6 od 6. lipnja 2022. tužitelj kao ovršenik upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, a radi žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona, odnosno iz razloga da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine, te radi prigovora zastare,
- da je tuženik 12. travnja 2019. godine podnio Općinskom sudu u Osijeku prijedlog za priznanje strane sudske odluke Okružnog suda u Kopru broj K-270/2008 od 30. ožujka 2009., koja je pravomoćna od 30. rujna 2009.,
- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj R1-71/2019-3 od 23. svibnja 2019. djelomično prihvaćen prijedlog i priznata presuda Okružnog suda u Kopru u dijelu u kojem je naloženo optuženom SĐ isplatiti NĐ iznos od 502.750,00 eura, sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, te u dijelu kojim je oštećeni NĐ s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu,
- da je navedeno rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1-71/2019-3 od 23. svibnja 2019., postalo pravomoćno dana 24. listopada 2019.,
- da prema specifikaciji uz Zahtjev za izravnu naplatu od 29. travnja 2022. tuženik kao ovrhovoditelj zahtijeva prisilnu naplatu s računa ovršenika iznosa od 251.375,00 eura odnosno polovicu iznosa iz presude Okružnog suda u Kopru, s tim da se u specifikaciji navodi kako do dana podnošenja zahtijeva dužna tražbina nije naplaćena niti djelomično, a zahtjev je podnesen protiv zakonskog nasljednika dužnika,
- da su prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. SĐ poslovni broj O-2385/17-35, pravomoćnog 18. prosinca 2017., ostavinsku imovinu u jednakim dijelovima naslijedili temeljem zakona PĐH, sin ostavitelja, i MĐ, izvanbračna supruga ostavitelja.
5. Ostale materijalne dokaze, a koji se prije svega tiču vrijednosti naslijeđene ostavinske imovine, sud nije posebno cijenio, kao niti daljnje predložene dokaze u tom smjeru izvodio, a iz razloga jer je našao osnovanim prigovor zastare.
6. Naime, predmetna tražbina za koju je pokrenuta izravna naplata utvrđena je presudom Okružnog suda u Kopru broj K-270/2008 od 30. ožujka 2009., koja je postala pravomoćna 30. rujna 2009. godine, a izravna naplata je pokrenuta 29. travnja 2022. godine.
7. Tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za deset godina, prema čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO).
8. Ovaj sud je stava da pokretanjem postupka priznanja strane sudske odluke pred Općinskim sudom u Osijeku 12. travnja 2019. godine, nije došlo do prekida zastare. Ovo iz razloga jer se prema čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
9. Pribava priznanja strane sudske odluke nije radnja koja bi predstavljala ni utvrđivanje, ni osiguranje, niti ostvarenje tražbine, jer je tražbina već utvrđena stranom sudskom odlukom, te ishođenje priznanja strane sudske odluke predstavlja tek predradnju za pokretanje postupka ostvarivanja tražbine (ovrhe) u drugoj državi. Priznanje strane sudske odluke se može, naime, poistovjetiti s radnjom pribave potvrde (klauzule) pravomoćnosti i ovršnosti odluke temeljem koje se namjerava pokrenuti odgovarajući postupak osiguranja ili ovrhe. Isto kao što spomenuta radnja pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nema učinak na tijek zastare odnosno pribava takve potvrde ne dovodi do prekida zastarnog roka, tako ni pribava potvrde o priznanju strane sudske odluke ne može dovesti do prekida zastare, jer to zakon ne propisuje.
10. Odredbe o zastari su imperativne i stranke ne mogu niti jednim drugim pravnim poslom odnosno radnjom mijenjati zastarne rokove, jer Zakon o obveznim odnosima sadrži izričite odredbe uslijed kojih dolazi do zastoja u tijeku zastarnog roka ili do prekida zastare, te osim predviđenih tj. propisanih radnji koje dovede do prekida i zastoja zastare, ostale radnje vjerovnika ili dužnika koje nisu zakonom predviđene, neće dovesti do prekida ili zastoja zastare. Dakle, da bi vjerovnik prekinuo zastarni rok, od njega se zahtijeva poduzimanje strogo formalnih pravnih radnji a to su podnošenje tužbe na ispunjenje, zatim, pokretanje postupka za osiguranje ili ostvarenje tražbine odnosno ovrha.
11. Slijedom navedenog, kako je ovdje postupak ostvarenja predmetne tražbine utvrđene (stranom) sudskom odlukom pokrenut izravnom naplatom tek 29. travnja 2022., a odluka Okružnog suda u Kopru je pravomoćna od 30. rujna 2009. i od kada je vjerovnik mogao zahtijevati prisilnu naplatu, proizlazi da je izravna naplata pokrenuta protekom zastarnog roka od deset godina iz čl. 233. ZOO-a, radi čega je zbog osnovanog prigovora zastare valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za proglašenje izravne naplate nedopuštenom.
12. Budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) dužan je naknaditi tužitelju parnični trošak.
13. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.
7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23, dalje OT), trošak zastupanja na dva ročišta (5. listopada 2023. i 28. svibnja 2025.) u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9.1. OT), te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3. OT), sve uvećano za 25% PDV-a. Također, tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura. Sve navedeno ukupno iznosi 954,63 eura, a tužitelju je priznata i zahtijevana zatezna kamata na parnični trošak, tekuća od dana donošenja ove presude, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a, stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
U Đakovu, 26. lipnja 2025.
Sutkinja
Ivanka Banović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
