REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-815/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja JR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Vrbanac, odvjetnik u Puli, Giardini 7, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi troškova izvršenja rješenja, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije – Ispostava Pazin, KLASA: UP/I-362-02/17-02/1569, URBROJ: 443-02-03-21-23-44 od 13. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije – Ispostava Pazin, KLASA: UP/I-362-02/17-02/1569, URBROJ: 443-02-03-21-23-44 od 13. studenog 2023. određuju se troškovi izvršenja rješenja toga tijela KLASA: UP/I-362-02/17-02/1569, URBROJ: 443-02-02-17-23-18 od 24. veljače 2023., odnosno troškovi uklanjanja prizemne zgrade nepravilnog tlocrta, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 8,30 m x 15,60 m, izvedene od blok opeke, visine h=2,75 m i betonske temeljne ploče ispred zgrade, tlocrtne veličine 3,9 m x 3,6m, na nadtemeljnim betonskim zidovima visine h=0,70 m, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 13.662,04 EUR (t. 1.), te se nalaže tužitelju da navedene troškove uplati u roku od 8 dana od zaprimanja rješenja u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom prisilnog izvršenja (t. 2.-3.).

2. Tužitelj u tužbi (uređenoj podneskom od 5. lipnja 2024.) osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika. Ističe da u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju više nije stanovao u spornoj građevini koja je predmet rušenja, već je u istoj stanovala njegova bivša supruga DR sa zajedničkom djecom. Bračna zajednica prestala je prije donošenja rješenja o izvršenja, te mu je rješenjem ODO Pula od 05. prosinca 2022. zabranjuje pristup predmetnoj kući. Ističe da je nakon donošenja rješenja o izvršenju upravo DR istupala u javnosti i medije, navodeći da ona stanuje u toj kući, te se obraćala tuženiku sa zahtjevom da se rušenje odgodi, pritom tvrdeći da je riječ o njezinoj kući. Nastavno ističe da je ovome Sudu podnio i tužbu protiv rješenja o izvršenju, u kojoj tužbi je naveo da se rješenjem o izvršenju trebalo naložiti rušenje objekta upravo DR, a ne tužitelju, kao i da on nije u posjedu i ne može postupiti po rješenju dok se kuća ne isprazni. Stoga smatra da je rješenje o izvršenju trebalo biti naslovljeno na imenovanu, a ne na tužitelja. Navodi da zbog navedenih okolnosti nije mogao dobrovoljno postupiti po rješenju, budući da je bivša supruga napustila kuću tek nakon upozorenja Centra za socijalnu skrb. Nakon što je ista napustila kuću, tužitelj je htio sam pristupiti rušenju, te time otkloniti trošak uklanjanja putem treće osobe, za što je imao i osiguran bager, no tuženik mu to nije omogućio. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenja tuženika i tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod obrazloženja pobijanog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 29. svibnja 2025., i to na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje svoj izostanak nisu opravdale, čime se smatra da je u smislu čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijenog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje u svojstvu svjedoka TR, DR i MR, te saslušanje tužitelja kao stranke), smatrajući da su isti suvišni, te da se provođenjem tih dokaza ne bi utvrdile pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, a koje se na nedvojbeni način mogu utvrditi na temelju dokumentacije koja prileži spisu predmeta kao i navoda same tužiteljice.

7. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem tuženika tijela KLASA: UP/I-362-02/17-02/1569, URBROJ: 531-07-1-3-1-18-4 od 4. siječnja 2018. (nastavno: rješenje o uklanjanju) tužitelju naloženo da u roku od 8 dana ukloni prizemnu zgradu tlocrtne dimenzije 15,60 x 8,30 m, visine 2,75m, mjereno od betonske temeljne ploče, koja je pokrivena horizontalnom međukatnom AB pločom, zajedno s temeljnom pločom ispod zgrade i dograđenom unutar tlocrtnih dimenzija 3,90m x 3,60m, na nadtemeljnim zidovima visine h=0,70 m, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja.

9. Nastavno iz spisa proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/17- 02/1569, URBROJ: 443-02-0217-23-18 od 24. veljače 2023. (nastavno: rješenje o izvršenju) utvrđeno da je citirano rješenje o uklanjanju od 4. siječnja 2018. postalo izvršno 17. siječnja 2018., a da tužitelj nije uklonio predmetnu građevinu, te je određeno da će se rješenje o uklanjanju izvršiti putem treće osobe, ugovornog izvođača Državnog inspektorata, strojno i ručno, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s početkom uklanjanja 8. ožujka 2023.

10. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio tužbu ovome Sudu, koja je odbijena kao neosnovana presudom posl.br. Us I-257/2023-4 od 25. rujna 2023., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3929/2023-3 od 23. svibnja 2024.

11. Nastavno iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tuženik 24. ožujka 2023. pristupio uklanjanju predmetne građevine, te je izvršenje provedeno putem treće osobe toga i narednog dana.

12. Tužitelj ne osporava da nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenju o uklanjanju, da je izvršenje provedeno putem treće osobe, kao i visinu troškova izvršenja putem treće osobe.

13. Međutim, tužitelj smatra da je izvršenje trebalo biti određeno u odnosu na tužiteljevu bivšu suprugu DR (koja da je nakon prestanka bračne zajednice nastavila stanovati u bespravnoj građevini). Također, ističe da zbog izrečene sudske mjere do iseljenja imenovane nije mogao sam pristupiti rušenju, pa smatra da mu je tuženik nakon iseljenja bio dužan omogućiti da sam izvrši rješenje (provede rušenje).

14. Iznijeti navodi nisu osnovani.

15. Glede navoda tužitelja da je rješenje o izvršenju (a time i troškove izvršenja) valjalo nasloviti na stvarnu korisnicu nekretnine (bivšu suprugu), a ne na tužitelja, ukazuje se da se sukladno čl. 134. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) izvršenje provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

16. Sukladno čl. 139. st. 1. ZUP-a, ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju.

17. Sukladno čl. 122. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 117/21, 67/23) troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik (st. 1.). Iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju se rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe (st. 4.).

18. U konkretnom slučaju, upravo je tužitelju rješenjem o uklanjanju od 4. siječnja 2018. naloženo uklanjanje sporne građevine, te je stoga pravilno utvrdio tuženik da je upravo tužitelj izvršenik. Osim toga, ističe se da je tužitelj istovrsne navode isticao i u upravnom sporu vođenom radi ocjene zakonitosti rješenja o izvršenju od 24. veljače 2023., te su isti citiranom presudom ovoga Suda i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske otklonjeni kao neosnovani.

19. Sud smatra neosnovanima i navode tužitelja (također isticane i ocjenjivane i u ranijem sporu) glede nemogućnosti postupanja po izvršnom rješenju o uklanjanju uslijed izrečene zabrane pristupa. Naime, u izvršenju zakonitog izvršnog upravnog akta javnopravnog tijela nema protupravnosti, a izvršenje ne zahtijeva osobno prisustvo tužitelja (kojim bi isti eventualno postupio protivno izrečenoj zabrani pristupa), već je moglo biti organizirano i putem treće osobe, na koji način je u konačnici i provedeno.

20. Zaključno, neosnovani su i tužiteljevi prigovori glede neekonomičnosti postupanja. Naime, imajući u vidu da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno 17. siječnja 2018., proizlazi da je do samog izvršenja koje je određeno rješenjem od 24. veljače 2023., te provedeno 24. i 25. ožujka 2023., proteklo pet godina. Stoga je tužitelju ostavljeno dovoljno vremena i mogućnosti da dobrovoljno izvrši rješenje o uklanjanju, pa stoga njegovi navodi glede toga da mu je na sam dan izvršenja (24. ožujka 2023.) tuženik bio dužan omogućiti da sam ukloni građevinu, nisu osnovani.

21. Slijedom navedenog, budući da je pravomoćnim rješenjem tuženika od 24. veljače 2023. određeno da će se uklanjanje provesti putem treće osobe na teret tužitelja kao izvršenika, što je i nesporno izvršeno 24. i 25. ožujka 2023. putem treće osobe TGT – Adriatik d.o. [adresa] (o čemu spisu prileži zapisnik), te budući da je tuženik prethodno podmirio te troškove trećoj osobi u iznosu od 13.662,04 EUR (o čemu spisu prileže računi i knjigovodstvena dokumentacija) to je pravilno i zakonito pobijanim rješenjem tuženika tužitelju naloženo da naknadi trošak izvršenja u korist Državnog proračuna.

22. Imajući u vidu sve navedeno, proizlazi da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, pa je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

23. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio u predmetnom sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

24. Tužitelj je u okviru tužbe podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, navodeći da ima troje djece koje je dužan uzdržavati te četvrto dijete na putu. Međutim, Sud smatra da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu se izvršenjem osporenog rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, slijedom čega je na temelju čl. 42. st. 2. ZUS-a prijedlog tužitelja odbijen kao neosnovan.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (čl. 126. st. 6. ZUS- a). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Darku Vrbancu, odvjetniku u Puli, Giardini 7

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8