REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-867/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Adria Oil d.o.o., OIB: 03004159051, Kastav, Spinčići 38, koje zastupa opunomoćenik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 2, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, OIB: 19370100881, (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja), Zagreb, Radnička cesta 80, radi naknade za okoliš, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za energetiku KLASA: UP/I-391-01/24-01/96, URBROJ: 517- 07-2-2-24-1 od 30. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za energetiku KLASA: UP/I-391-01/24-01/96, URBROJ: 517-07-2-2-24-1 od 30. travnja 2024. pod toč. 1. izreke utvrđeno je da je trgovačko društvo ADRIA OIL d.o.o. dužno platiti naknadu za okoliš zbog nestavljanja na tržište biogoriva i obnovljive energije u prijevozu i zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova za 2023. godine u ukupnom iznosu od 144.779,48 eura. Pod toč. 2. izreke određeno je da je iznos utvrđen toč. 1. izreke ovog rješenja trgovačko društvo ADRIA OIL d.o.o. dužno platiti u korist Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, na račun Erste&Steiermärkische bank d.d. u roku 30 dana od dana zaprimanja tog rješenja.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu sudu ističući kako nije dužan platiti naknadu na koju je obvezan pobijanim rješenjem iz razloga što u predmetnom razdoblju nije niti bio obveznik stavljanja na tržište biogoriva odnosno obnovljive energije u prijevozu, a sve da je i bio obveznik, za predmetno razdoblje nije postojala obveza snašanja ove posebne novčane naknade za okoliš.

3. Slijedom navedenog sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti pobijano rješenje tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu 11. lipnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na predmetnom ročištu zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala je u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da se netočno u pobijanom rješenju tvrdi kako tužitelj nije stavio na tržište potrebnu količinu biogoriva, a niti bi ta činjenica bila utvrđena na zakonom propisani način. Naime, tuženik je propustio uzeti u obzir poslovanje društva Adriatic Biodiesel d.o.o. iz Kukuljanova, OIB: 26634596361, koje društvo, zajedno s društvom Manšped d.o.o. iz Kukuljanova, OIB: 76154765407, čini koncern zajedno s tužiteljem, odnosno riječ je o matičnom društvu te povezanim društvima koja podnose konsolidirano, dakle zajedničko, godišnje financijsko izvješće. Adriatic Biodiesel d.o.o. je trenutno jedini proizvođač biogoriva u Republici Hrvatskoj, a to je bio i 2023. godine pa je bilo nužno, u eventualne obveze prema tuženiku, uzeti u obzir i njegovo poslovanje te rezultate, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Dodatno, iz pobijanog rješenja nije jasno je li riječ o naknadi zbog nestavljanja biogoriva na tržište ili zbog nesmanjivanja stakleničkih plinova. Tužitelj izričito osporava i matematički izračun sadržan u rješenju te navodi kako se isti ne može ispitati. Predlaže izvršiti uvid u Godišnje financijsko izvješće koje je, kao objedinjeno, dostupno na internetskoj stranici Sudskog registra za sva tri navedena trgovačka društva. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i naknadu troška. Službena osoba tuženika ustrajala je kod odgovora na tužbu. Što se tiče osporavanja da tuženik nije uzeo u obzir navedena trgovačka društva, koja čine koncern zajedno s tužiteljem, tuženik ističe da je obveza tužitelja, sukladno materijalnom propisu, bila da dostavi izvješće, odnosno podatke o količini stavljenog biogoriva na tržište. Iz dostavljenog izvješća razvidno je da tužitelj nije za predmetnu 2023. godinu stavio biogorivo na tržište, a što je potvrđeno i samim izvješćem koje je tužitelj dostavio tuženiku. U odnosu na dio kojim se osporava izračun, tuženik ističe da je takav navod paušalan i neosnovan iz razloga što tužitelj niti u tužbi, niti na raspravi ne ističe u kojem dijelu predmetni izračun nije pravilan. Takvi navodi su neprihvatljivi i paušalni i ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Ujedno, vezano za navod tužitelja glede nejasnoća da li se iznos određen izrekom odnosi na naknadu zbog nestavljanja biogoriva na tržište ili zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova, pojašnjava se kako su u izreci navedena oba razloga uz ukupan iznos, dok je u obrazloženju na 2. stranici, 1. odlomak jasno i nedvosmisleno navedeno koliki dio novčane naknade se tiče neispunjenja obveza stavljanja biogoriva, a na istoj stranici, odlomak 3, koji dio naknade se odnosi na nesmanjenje emisije stakleničkih plinova.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te uvidom u dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka. Provođenje dokaza predloženog od strane tužitelja na ročištu sud je odbio, obzirom se provođenjem istog ne bi utvrdile pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 4. st. 1. toč. 33. Zakona o biogorivima za prijevoz ("Narodne novine", broj: 65/2009, 145/2010, 26/2011, 144/2012, 14/2014, 94/2018, 52/2021, dalje: Zakon) propisano je kako je obveznik stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu (u daljnjem tekstu: obveznik) distributer koji stavlja na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila koji se, po posebnom zakonu kojim se ureduju trošarine, smatra trošarinskim obveznikom, osim AZU-a.

9. Odredbom čl. 23. st. 1. Zakona propisano je da je obveznik dužan tijekom kalendarske godine staviti na tržište onu količinu biogoriva i/ili električne energije i/ili vodika proizvedenih iz obnovljivih izvora čija energijska vrijednost odgovara njegovoj obvezi stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu utvrđenoj primjenom metodologije propisane pravilnikom o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu.

10. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona propisano je da obveznik izrađuje Izvješće o provedbi godišnjeg plana obveznika koje sadrži podatke i analizu ispunjenja udjela obveznika u prethodnoj godini i buduće mjere, dok je st. 3. propisano da se izvješće obveznika podnosi Ministarstvu do 28. veljače tekuće godine za prethodnu godinu. Izvješće obveznika dostavlja se Ministarstvu u elektroničkom i pisanom obliku na propisanom obrascu. Također, st. 5. istog članka propisano je da je sastavni dio izvješća obveznika izvješće o provedbi monitoringa količine biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu za prethodnu godinu koje je izradila ovlaštena osoba za monitoring količine obnovljive energije u prijevozu.

11. Iz spisa predmeta utvrđeno je da je tužitelj dopisom KLASA: 391-01/24- 01/288 od 23. siječnja 2024. dostavio sukladno Uredbi o kakvoći biogoriva ("Narodne novine" broj: 141/2005) Ministarstvu gospodarstva, ovdje tuženiku, TBG-2 Obrazac iz kojega je razvidno da trgovačko društvo Adria Oil d.o.o. u 2023. godini nije stavilo u promet na domaće tržište biogorivo. Naime, u predmetnom obrascu je kao podatak o količini biogoriva stavljenih u promet na domaćem tržištu u razdoblju siječanj-prosinac 2023. godine navedeno 0 (nula), isti je ovjeren od strane tužitelja te je iz predmetnog nesporno utvrđeno da tužitelj nije stavio u promet na domaće tržište biogorivo.

12. Nadalje, tužitelj je Ministarstvu gospodarstva dopisom KLASA: 391-01/24- 01/288 od 1. ožujka 2024. dostavio izvješće o provedbi monitoringa količine biogoriva te izvješće o neovisnoj reviziji za trgovačko društvo Adria Oil d.o.o. za period od 1. siječnja 2023. do 31 . prosinca 2023. iz kojega je također razvidno da tužitelj u 2023. godini nije stavio biogorivo na domaće tržište. Predmetnom dopisu prileži i Izvješće o neovisnoj reviziji ispunjenja kriterija o održivosti za biogoriva u skladu sa člankom 15. Pravilnika o načinu i uvjetima primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva ("Narodne novine" broj: 88/21 i 18/2022) u kojemu se izričito navodi da je tužitelj obveznik stavljanja biogoriva na tržište, a time i dostave predmetnog izvješća Ministarstvu. Također, navodi se da trgovačko društvo Adria Oil d.o.o. kao obveznik obavlja djelatnost trgovine na veliko naftnim derivatima te da je prilikom pregleda sustava nadzora ispunjenja kriterija održivosti za biogoriva utvrđeno da obveznik u periodu od 1. siječnja 2023. do 31 prosinca 2023. nije stavio na tržište biogorivo.

13. Tužitelj je 20. ožujka 2024. dostavio Ministarstvu Izvješće obveznika stavljanja na tržište biogoriva odnosno obnovljive energije o provedbi plana (Obrazac OBV-IPP) za 2023. godinu. Uvidom u dostavljeno Izvješće za 2023. godinu utvrđeno je da tužitelj nije ispunio svoju propisanu obvezu iz 2023. godine.

14. Temeljem čl. 27. Zakona, Ministarstvo utvrđuje ispunjenje obveze stavljanja na tržište biogoriva i obnovljive energije u prijevozu za prethodnu godinu najkasnije do 30. travnja tekuće godine. Ako obveznik nije ispunio propisane obveze, Ministarstvo donosi rješenje kojim utvrđuje energetsku vrijednost obnovljive energije u prijevozu koju je obveznik propustio staviti na tržište u prethodnoj godini te određuje iznos posebne naknade koju je obveznik dužan platiti.

15. Odredbom čl. 29. Zakona propisano je da ako je obveznik u prethodnoj kalendarskoj godini propustio staviti na tržište propisanu količinu biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu, dužan je platiti posebnu novčanu naknadu za okoliš, po načelu onečišćivač plaća. Naknada se određuje u novčanom iznosu po jedinici energije, a plaća u korist Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

16. Odredbom čl. 29.a Zakona propisana je obveza smanjivanja emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenog tekućeg naftnog goriva i energije koje je obveznik stavio na tržište od najmanje 6%, u odnosu na razinu emisije iz 2010. godine koja je iznosila 94.1 gC02/MJ. St. 2. istoga članka propisano je da je obveznik stavljanja na tržište koji ne ostvari prethodno navedeno smanjenje emisija dužan platiti posebnu novčanu naknadu za okoliš za razliku emisija stakleničkih plinova, koja je određena Uredbom.

17. Cijeneći mjerodavni normativni okvir, sud, prihvaća stajalište tuženika da je tužitelj u konkretnom slučaju obveznik.

18. Naime, tužitelj ničim ne dokazuje da nije obveznik stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu obzirom iz isprava koje je dostavio sam tužitelj u upravnom postupku jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužitelj distributer koji stavlja na tržište dizelsko gorivo i motorni benzin za pogon motornih vozila sve sukladno odredbi čl. 4. st. 1. toč. 33. Zakona. Kraj navedene činjenice djelatnost povezanih društava nije od utjecaja na zakonsku obvezu tužitelja.

19. Nastavno, iz izreke rješenja tuženika kao i obrazloženja istog jasno i nedvojbeno proizlazi na što se odnosi iznos naknade koju je obvezan platiti tužitelj, slijedom čega navedeni prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

20. Zaključno, u odnosu na prigovor vezan za izračun naknade sud ističe kako je isti iznesen tek na ročištu u ovom sporu te u cijelosti neobrazložen. Pri tome se nastavno tužitelju ukazuje na odredbu čl. 3. Uredbe o posebnoj naknadi za okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište ("Narodne novine" broj: 116/18, 52/21, 35/22, 156/22, 71/23, 158/23, 76/24 i 153/24, dalje: Uredba) kojom je propisano da se posebna naknada za okoliš sastoji od posebne naknade za okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište i posebne naknade zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova. Posebna naknada za okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište određuje se u novčanom iznosu po jedinici energije, ovisno o količini biogoriva koju je obveznik stavljanja biogoriva na tržište propustio staviti na tržište u odnosu na propisanu količinu izračunatu na temelju njihove energijske vrijednosti. Posebna naknada za okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište određuje se u EUR/MJ i obračunava se prema sljedećim razredima:

- 0 % - 3 % energije biogoriva - naknada za svaki nestavljeni MJ energije biogoriva koju je obveznik propustio staviti na tržište u ovom razredu iznosi 0,001327 EUR/MJ

- 3,01 % - 5 % energije biogoriva - naknada za svaki nestavljeni MJ energije biogoriva koju je obveznik propustio staviti na tržište u ovom razredu iznosi 0,001327 EUR/MJ

- više od 5 % energije biogoriva - naknada za svaki nestavljeni MJ energije biogoriva koju je obveznik propustio staviti na tržište u ovom razredu iznosi 0,001327 EUR/MJ.

Posebna naknada za okoliš zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova određuje se u novčanom iznosu po jedinici mase CO₂, ovisno o smanjenju emisija stakleničkih plinova koje je obveznik propustio ispuniti u odnosu na propisano smanjenje emisije stakleničkih plinova. Posebna naknada zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova određuje se u EUR/kg CO2 te se obračunava prema sljedećim razredima:

- 0 % - 2 % smanjenja emisija stakleničkih plinova - naknada za propušteno smanjenje emisija u ovom razredu iznosi 0,001327 EUR/ kgCO2

- 2,01 % - 6 % smanjenja emisija stakleničkih plinova - naknada za propušteno smanjenje emisija u ovom razredu iznosi 0,001327 EUR/ kgCO2.

Pri izračunu i primjeni posebne naknade za okoliš koristi se sljedeći broj decimalnih mjesta i zaokruživanje - iznos posebne naknade za okoliš u kn/MJ: zaokruživanje na dva decimalna mjesta i to na prvu veću stotinku kune. Ukupan iznos posebne naknade za okoliš čini zbroj iznosa posebne naknade zbog nestavljanja biogoriva na tržište i iznos posebne naknade zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova.

21. Sud nalazi kako je u konkretnom slučaju obračun koji prileži spisu upravnog postupka s tabličnim prikazom podataka dostavljenih od strane tužitelja kroz ranije citirane obrasce, sastavljen u skladu s citiranom odredbom Uredbe, pri čemu je sud posebno cijenio okolnost da tužitelj nije predlagao dokaze, pa tako niti dokaz vještačenjem, kojim bi možebitno osporio način na koji je tuženik izvršio izračun.

22. Slijedom iznesenog, ocjena je suda kako prigovori tužitelja izneseni u tužbi i tijekom ovog spora nisu od utjecaja na drugačije presuđenje jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove presude.

23. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako isti nije uspio u ovom sporu to je njegov zahtjev valjalo odbiti u skladu s odredbom čl. 79. ZUS-a.

U Rijeci 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Frani Dobroviću, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 2

- Ministarstvu gospodarstva, Zagreb, Radnička cesta 80