Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-108/2019-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po OD Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tuženika- protutužitelja RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], , zastupan po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 12. svibnja 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika u zamjeni, po objavi 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.826,37 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

- 184,39 eura od 1.12.2016. godine pa do isplate,

- 179,27 eura od 1.01.2017. godine pa do isplate,

- 179,27 eura od 1.02.2017. godine pa do isplate,

- 179,27 eura od 1.03.2017. godine pa do isplate,

- 189,40 eura od 1.04.2017. godine pa do isplate,

- 189,40 eura od 1.05.2017. godine pa do isplate,

- 189,40 eura od 1.06.2017. godine pa do isplate,

- 188,03 eura od 1.07.2017. godine pa do isplate,

- 188,03 eura od 1.08.2017. godine pa do isplate,

- 188,03 eura od 1.09.2017. godine pa do isplate,

- 191,90 eura od 1.10.2017. godine pa do isplate,

- 191,90 eura od 1.11.2017. godine pa do isplate,

- 191,90 eura od 1.12.2017. godine pa do isplate,

- 186,85 eura od 1.01.2018. godine pa do isplate,

- 186,85 eura od 1.02.2018. godine pa do isplate,

- 186,85 eura od 1.03.2018. godine pa do isplate,

- 185,66 eura od 1.04.2018. godine pa do isplate,

- 185,66 eura od 1.05.2018. godine pa do isplate,

- 185,66 eura od 1.06.2018. godine pa do isplate,

- 188,61 eura od 1.07.2018. godine pa do isplate,

- 188,61 eura od 1.08.2018. godine pa do isplate,

- 188,61 eura od 1.09.2018. godine pa do isplate,

- 191,41 eura od 1.10.2018. godine pa do isplate,

- 191,41 eura od 1.11.2018. godine pa do isplate,

- 191,41 eura od 1.12.2018. godine pa do isplate,

- 188,76 eura od 1.01.2019. godine pa do isplate,

- 188,76 eura od 1.02.2019. godine pa do isplate,

- 188,76 eura od 1.03.2019. godine pa do isplate,

- 191,86 eura od 1.04.2019. godine pa do isplate,

- 191,86 eura od 1.05.2019. godine pa do isplate,

- 191,86 eura od 1.06.2019. godine pa do isplate,

- 195,12 eura od 1.07.2019. godine pa do isplate,

- 195,12 eura od 1.08.2019. godine pa do isplate,

- 195,12 eura od 1.09.2019. godine pa do isplate,

- 205,74 eura od 1.10.2019. godine pa do isplate,

- 205,74 eura od 1.11.2019. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se protutuženiku LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da protutužitelju RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 120.452,97 kn sa zz kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječen kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u skladu s čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a tekućoj na iznose od:

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 03. 2017.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 16. 03. 2017.

- na iznos od 1.466,70 kn zajedno sa kamatama od 01. 04. 2017.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 14. 04. 2017.

- na iznos od 1.658,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 07. 2017.

- na iznos od 2.376,20 kn zajedno sa kamatama od 01. 07. 2017.

- na iznos od 748,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 10. 2017.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 10. 2017.

- na iznos od 776,20 kn zajedno sa kamatama od 01. 10. 2017.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 03. 2017.

- na iznos od 2.543,70 kn zajedno sa kamatama od 01. 12. 2017.

- na iznos od 2.348,80 kn zajedno sa kamatama od 01. 01. 2018.

- na iznos od 566,20 kn zajedno sa kamatama od 01. 01. 2018.

- na iznos od 2.558,80 kn zajedno sa kamatama od 01. 01. 2018.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 01. 2018.

- na iznos od 581,30 kn zajedno sa kamatama od 01. 02. 2018.

- na iznos od 2.327,70 kn zajedno sa kamatama od 01. 02. 2018.

- na iznos od 797,30 zajedno sa kamatama od 01. 04. 2018.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 04. 2018.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 17. 05. 2018.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 12. 06. 2018.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 07. 08. 2018.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 07. 09. 2018.

- na iznos od 6.645,72 kn zajedno sa kamatama od 07. 09. 2018.

- na iznos od 1.859,25 kn zajedno sa kamatama od 05. 10. 2018.

- na iznos od 932,53 kn zajedno sa kamatama od 01. 01. 2019.

- na iznos od 1.628,72 kn zajedno sa kamatama od 01. 01. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 16. 03. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 30. 03. 2019.

- na iznos od 1.496,28 kn zajedno sa kamatama od 01. 05. 2019.

- na iznos od 1.173,85 kn zajedno sa kamatama od 01. 05. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 15. 05. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 06. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 16. 07. 2019.

- na iznos od 1.951,15 kn zajedno sa kamatama od 20. 07. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 20. 07. 2019.

- na iznos od 1.774,05 kn zajedno sa kamatama od 20. 07. 2019.

- na iznos od 1.350,95 kn zajedno sa kamatama od 01. 08. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 20. 09. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 22. 11. 2019.

- na iznos od 3.125,00 kn zajedno sa kamatama od 01. 01. 2020.

2. Protutuženik je dužan protutužitelju platiti troškove ovog parničnog postupak zajedno s pripadajućim zz kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječen kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u skladu s čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima."

r i j e š i o j e

I. Dopušta se preinaka tužbe.

II. Odbacuje se prigovor radi prebijanja istaknut po tuženiku-protutužitelju.

III. Nalaže se tuženiku RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 5.238,48 EUR sa zz kamatma tekućim od 26. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke suvlasnici svaki u 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica] građ. neizgrađeno zemljište od 1417 čhv, i kčbr. [katastarska čestica] građ. neizgrađeno zemljište od 332 čhv, iz zkul [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina].Navodi da je tuženik u samoposjedu obiteljske kuće u [adresa] izgrađene na kčbr. [katastarska čestica], da je tužitelj tražio od tuženika da mu preda u suposjed kuću, što je isti odbio, pa je tužitelj podnio tužbu za predaju u suposjed i uspio u predmetu ovoga suda broj: P-795/15, za prredaju u suposjed, ali tuženik ni dalje mu ne želi kuću predati u suposjed.

Navodi da je tužbu u navedenom predmetu P-795/15 podnio 10. srpnja 2015., da tuženik samostalno koristi predmetnu nekretninu bez naknade, da je tužitelju zbog ponašanj tuženika nastala šteta u vidu izmakle koristi zbog korištenja njegovog suvlasnog dijela, te da mu je tuženik dužan isplatiti iznos od 1.000,00 kn mjesečno, pa potražuje ukupni iznos od 36.000,00 kn za razdoblje unatrag tri godine od podnošenja tužbe odnosno od prosinca 2016. do studenog 2019. (12/16 do 11/19) time da prvi iznos dospijeva 1.12.2016., a zadnji 1.11.2019.

1.1. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 25.3.2024. povisio tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 6.826,37 EUR sa zz kamatom tekućom na pojedine iznose.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da tužitelj nije dokazao ni osnov i ni visinu zahtjeva, da su netočni navodi da tužitelju ne bi dozvolio suposjed predmetne nekretnine.

3. Tuženik je podnio protutužbu( 24. 2. 2020. prije zaključenja prethodnog postupka) te navodi da su stranke suvlasnici u ½ dijela nekretnina upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/a k. o. [katastarska općina], te da je tužitelj – protutuženik u samoposjedu sjeveroistočnog dijela kčbr. [katastarska čestica] na kojem se nalazi kuća i gospodarski objekt kojeg isključivo koristi tužitelj – protutuženik , da je protutužitelj htio koristiti prizemni dio tog objekta za svoju auto radionu međutim prututuženik mu osporava korištenje i svojata nekretninu kao svoje isključivo vlasništvo i samoposjed i to već 10 godina. Kako je tužitelj ustao s tužbom pozivajući se na pravo suvlasništva i suposjeda tvrdeći da tuženik njemu ne dozvoljava pravo suposjeda, to protutužitelj ustaje s ovom protutužbom pozivajući se na svoje pravo suvlasništva i suposjeda kuće koju isključivo koristi tužitelj- protutuženik. Navodi nadalje da je tužitelj morao iznajmiti prostor za svoju auto radionu iako je suvlasnik objekta u kojem je mogao obavljati svoj posao, pa je tako sklopio ugovor o najmu poslovnog prostora na adresi [adresa] u površini od 107,59 m2 za mjesečni iznos od 3.125,00 kn a koji ne bi morao plaćati da se mogao koristiti svojim vlasništvom, te u protutužbi traži isplatu ukupnog iznosa od 120.452,97 kn sa zz kamatom na pojedine mjesečne iznose, a sve za razdoblje od ožujka 2017. do siječnja 2020. (3/2017 do 1/2020).

3.1. U podnesku od 13.3.2024. tuženik-protutužitlej navodi da njegov protutužbeni zahtjev predstavlja zahtjev za naknadu štete jer je morao plaćati zakupninu za automehaničarsku radionu, jer mu protutuženik ne dozvoljava korištenje donjeg dijela kuće-garaže za automehaničarsku radionu.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj-protutuženik navodi da tuženik – protutužitelj nikada za autoradionu nije htio koristiti dio novouređene kuće koju koristi tužitelj i koju je od gospodarske zgrade preuredio tužitelj i da tuženik – protutužitelj nije nikada rekao tužitelju da želi koristiti taj dio kuće. Nadalje navodi da je autoradiona tuženika pozicionirana na znatno frekventnijoj cesti gdje se nalazi sporna nekretnina, da je sporna nekretnina na mirnim i povučenom mjestu idealnom za miran život, a ne za gospodarsku djelatnost, i da samim time i najam za istu ne može biti jednako visok kao za onu koju je tuženik – protutužitelj unajmio, navodi da je prostor koji je tuženik unajmio i koristi za auto radionu površine 107,59 m2, dok je "prizemni dio objekta" kako ga naziva tuženik – protutužitelj površine samo 50 m2 i tu se ne bi mogla obavljati djelatnost auto radione jer je za to potrebno da prostor ima određenu visinu jer se vozila dižu na dizalice i strojevi su relativno visoki. Dakle poriče da bi se predmetni prostor mogao uopće koristiti za automehaničarsku djelatnost i protivi se tužbi i protutužbenom zahtjevu.

5. Nakon provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke tuženik – protutužitelj je u podnesku od 13. 3 2024. (str. 149-151 spisa) istaknuo prigovor prijeboja zbog nekorištenja svog suvlasništva, te navodi da ako tužitelj tvrdi da ima pravo na najamninu zbog nemogućnosti posjedovanja kuće kbr. 12a, da onda po istoj logici tuženik-protutužitelj ima pravo na istu najamninu zbog nemogućnosti korištenja kuće kbr. 12b a ne samo garaže, pa da stoga ističe prigovor prijeboja i to u visini koju će odrediti nakon što se vještak očituje i izvrši nadopunu svog vještačenja u pravcu tržišne vrijednosti naknade za korištenje cjelokupnog objekta a ne samo garaže, a u svakom slučaju za period od 1. 3. 2017. do 1. 3. 2024. u visini od najmanje 378,79 EUR mjesečno uz pripadajuće zz kamate s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni, što ukupno iznosi na ime glavnice najmanje 31.818,36 EUR.

6. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio u uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u spis ovoga suda P-795/2015, Ovr-1613/2017 u spis Psp-10/2021, provedeno je vještačenje po vještaku građevinske struke AB te izvršen uvid u njegov nalaz i mišljenje od 6. 2. 2024. na str. 98 do 145 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem stranka.

7. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

O preinaci tužbe.

8. Tužitelj je u tužbi tražio iznos od 36.000,00 kn (4.778,02 EUR), sa zz kamatom tekućom od 29.5.2021., a nakon provedenog vještačenja po vještaku prometne struke je podneskom od 9.12.2024., povisio tužbeni zahtjev na iznos od 6.826,37 EUR sa zz kamatom tekućom od 29.5.2021.

8.1. Tuženik se, nakon što mu je dostavljen ovaj podnesak tužitelja, preinaci nije izričito protivio, već je na zadnjem ročištu samo naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu specificiranog podneskom tužitelja od 25.3.2024. .

8.2. Odredbom čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22), dalje: ZPP, propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (st.1.), time da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st.2.).Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku je potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8.3. Ovaj sud je dopustio preinaku tužbe, jer smatra da su ispunjeni uvjeti iz citiranog članka, jer tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev u pogledu visine do zaključenja prethodnog postupka, već je tek nakon provedenog vještačenja visine zahtjeva mogao preinačiti tužbeni zahtjev, jer je tek vještačenjem saznao za visinu tj. da je veća od one koju je utužiio, te ovaj sud smatra da je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama dopustiti preinaku, a sve ovo u smislu čl. 190. st.2. i 3. ZPP-a.

9. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženiku je zahtjev za isplatu utuženog iznosa s osnove naknade zbog korištenja njegovog suvlasnog dijela (1/2 dijela) kuće kbr. 12A , u visini najamnine, te svoj zahtjev temelji na činjeničnom opisu da je suvlasnik te kuće zajedno s tuženikom u ½ dijela, ali da kuću isključivo koristi i posjeduje tuženik, da je u postupku pred ovim sudom u predmetu P-795/15 uspio sa tužbenim zahtjevom da mu tuženik preda u suposjed te kuće, ali mu tuženik nije predao kuću u suposjed.

10. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja prema tužitelju- prutuženiku je zahtjev za isplatu utuženog iznosa zbog nemogućnosti korištenja prizemnog dijela objekta – kuće kbr. 12B za automehaničarsku radionu, te svoj zahtjev temelji na činjeničnom opisu da su stranke suvlasnici na jednake dijelove kuće kbr. 12B, da je tužitelj-protutuženik u isključivom posjedu tog objekta, da se u prizemnom dijelu objekta nalazi prostor koji je tuženik-protutužitelj mogao koristi kao automehaničarsku radionu, umjesto što mora unajmljivati prostor za radionu i plaćati troškove najma tj. zakupnine trećem.

11. Inače tužitelj i tuženik su braća, međusobni odnosi između njih su duži vremenski period poremećeni, i stranke vode više parničnih potupaka.

12. U postupku je kao nesporno utvrđeno:

-da se radi se o dvije kuće u istom dvorištu (u nalazu građevinskog vještaka kuće su označene kao kuća kbr. 12A i kuća kbr. 12B), a stranke su suvlasnici svake kuće u 1/2 dijela, jednu kuću i to kbr. 12B isključivo koristi i posjeduje tužitelj, a drugu kuću kbr. 12A isključivo koristi i posjeduje tuženik,

-kuća koju koristi tužitelj kbr. 12B je djelomično ukopana, u donjem dijelu je garaža, iznad je stambeni dio, te tužitelj tu živi i u isključivom je posjedu od 2008., time da tvrdi da je to prije bila gospodarska zgrada, koju je on preuredio za stanovanje, jer su se poremetili odnosi između stranka, a do tada su svi bili i živjeli u drugoj kući kbr. 12A,

-kuća koju isključivo koristi tuženik je kuća kbr. 12A, radi se o kući koja se sastoji od prizemlja i kata, a tuženik tvrdi da je prizemlje djelomično uređeno za stanovanje, a kat u cijelosti, dok tužitelj tvrdi da su za stanovanje uređeni i prizemlje i kat.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da, dok su roditelji bili živi, su svi živjeli u kući koju sada koristi tuženik kbr. 12A, da se tuženik oženio i otišao živjeti kod žene, da su se onda vratili s djetetom u tu kuću, majka je umrla 2008., a da su tuženik i supruga mu još i prije počeli prisvajati tu kuću, pa je zato tužitelj sebi uredio za stanovanje gospodarsku zgradu (sada kuća kbr. 12B) koja nije imala ni struje ni vode, pa je uveo struju i vodu i to najprije na način da je provukao kabel i za struju i vodu, ali kada je otac umro 2010., tuženik i supruga su mu iskopčali struju, pa je onda je tužitelj od Elektre 2011. ishodio privremeni priključak struje, a isto tako je i priključio vodu (stavljen mu je sat).

14. Tuženik u iskazu navodi:

- da se tužitelj isključivo koristi kuću u koju se preselio (kbr. 12B) od 2007., da je tuženik, sve dok se tužitelj nije preselio, u toj kući imao automehaničarsku radionu i to u donjem dijelu kuće gdje su garaže, a površina tog dijela je 12x6 m, naime jedan dio je 8x6m, a onda je pregrada tj. zid i onda je još jedan dio 4x6m i sve je to koristio kao automehaničarsku radionu, iskopao je grabu odnosno automehaničarsku rupu - kanal i postavio kompletna vata,

-kada se tužitelj preselio u tu kuću onda je mu je počeo slati inspekcije da bi mu konačno zabranio korištenje, iako je znao da je i to pola pola, stavio je lokot i zaključao, tuženik je morao iznajmiti drugi prostor, u kojem je i sada, radi se o prostoru od nekih 90 m2 , taj prostor nije adekvatan ni pogodan kao prostor koji je imao u kući jer je uzak i dug i ne mogu auti ići jedan uz drugog, u tom unajmljenom prostoru je od 2008.

-tvrdi da je ta kuća u koju se preselio tužitelj već bila obiteljska kuća koju su uredili roditelji i uređivala se i pripremala za tužitelja,

-da su obje kuće dok nisu legalizirane bile gospodarske zgrade.

15. Tužitelj poriče da bi tuženik ikada u kući koju koristi tužitelj kbr. 12B, imao automehaničarsku radionu pa ni dok je bila gospodarska zgrada jer tu nije bilo ni struje, također iskazuje, da obje kuće nisu bile gospodarske zgrade, da je kuća u kojoj je tuženik uvijek bila kuća, a ova druga u kojoj je sad on je bila gospodarska zgrada.

16. U postupku je nesporno utvrđeno :

-da je tužitelj protiv tuženika u predmetu ovoga suda broj: P-795/2015 dana 10. 7.2015.podnio tužbu radi predaje u supsjed kuće koju koristi tuženik (kbr. 12A) te je donijeta pravomoćna presuda od 18. svibnja 2016., pravomoćna 5. srpnja 2017., kojom je tužitelj uspio sa zahtjevom za predaju u suposjed, a utvrđeno je uvidom u taj spis,

- da tuženik nije postupio po pravomoćnoj presudi za predaju u suposjed, pa je tužitelj pokrenuo ovršni postupak Ovr-1613/2017 za predaju u suposjed, te je u suposjed uveden 13. travnja 2021., a utvrđeno je uvidom u taj spis.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je odmah nakon što je u ovrsi uveden u suposjed, i to odmah taj dan tuženikova suprug zabranila ulaz i nije mogao ući u kuću, da je naime dobio i ima ključ kuće, ali je supruga tuženika s nutarnje strne stavila ključ i nije mogao ući i od ovrhe pa do danas ne može koristi kuću.

18. Tužitelj je protiv supruge tuženika KB podnio tužbu radi smetanja suposjeda u predmetu Psp-10/2021, u kojem je donijeta nepravomoćno rješenje kojim je udovoljeno zahtjevu tužitelja i utvrđeno da je tužena smetala tužitelja u suposjedu kuće na adresi [adresa], na način da je zaključala bravu na ulaznim vratima i u njoj ostavila ključ, spriječivši ga da uđe u kuću, te mu na taj način oduzela suposjed, pa se tuženoj nalaže da tužitelju vrati oduzeti suposjed i uspostavi ranije posjedovno stanje, time da ta odluka nije pravomoćna jer je tužena uložila žalbu.

O tužbenom zahtjevu.

19. Što se tiče materijalnog prava koje treba primijeniti u odnosu na zahtjev tužbe, naknada zbog korištenja suvlasnog djela (1/2 dijela) za kuću kbr. 12A u visini najamnine, valja poći od odredba čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 , 38/09 - dalje ZVDSP), kojom je uređen „pravni položaj nepoštenoga posjednika“ i propisano:

Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (stavak 1.), i (stavak 6.) koji je propisano: Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“, a sve u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP-a prema kojoj: „Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“

20. U odnosu na pitanja da li se (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva (su)vlasnika za naknadu za korištenje nekretnine ocjenjuje primjenom odredbe čl. 165. ZVDSP-s ili primjenom odredbe čl. 1111. i 1120. ZOO-a o uporabi tuđe stvari u svoju korist valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. o navedenom pitanju izraženo shvaćanje broj: Su-IV-127/13-8 koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje.“

21. Nema spora, a proizlazi iz provedenih dokaza u ovom predmetu da je sporna nekretnina tj. kuća koju isključivo koristi tuženik kbr. 12A očuvanog identiteta, i da je tuženik nepošteni posjednik i to od dostave mu tužbe za predaju u suposjed (28.7.2015.) u predmetu P-795/2015 u kojem je tužitelj uspio sa tužbom za predaju u suposjed, a tuženik po pravomoćnoj presudi nije postupio i tužitelj je tek u ovršnom postupku uveden u suposjed dana 13. travnja 2021., te je tuženik u cijelom utuženom periodu (utuženi period u ovom predmetu je od prosinca 2016. do studenog 2019.) u nepoštenom posjedu, te je tuženik u utuženom razdoblju od korištenja suvlasnog dijela tužitelja stekao korist za iznos najamnine koju bi inače trebao plaćati, pa je to ujedno i korist i ono što je u smislu navedenih odredaba dužan platiti tužitelju.

22. Visina te koristi odnosno najamnine utvrđena je vještačenjem po vještaku građevinske struke, s kojim je održan očevid na licu mjesta, te iz Nalaza vještaka od 6.2.2024. (str. 98 do 145 spisa ) proizlazi da je visina naknade za korištenje ½ dijela predmetne nekretnine kbr. 12A za utuženo razdoblje 6.826,37 EUR, a pojedinačni mjesečni iznosi su prikazani u tablici na str. 46 nazala vještaka, a u skladu s kojim nalazom je tužitelj i konačno postavio tužbeni zahtjev.

22.1. Inače nalaz vještaka sud je u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a koji nalaz je vještak dao prema zadatku koji mu je odredio ovaj sud.

O protutužbenom zahtjevu.

23. Kao što je rečeno tuženik protutužitelj u protutužbenom zahtjevu potražuje isplatu utuženog iznosa koji predstavlja iznos najamnine tj. zakupnine koju plaća trećem za unajmljeni poslovni prostor za automehaničarsku radionu, te tvrdi da je u utuženom periodu mogao koristiti za svoju radionu prostor u prizemnom djelu objekta (garaža) kuće kbr. 12B, koje je suvlasnik u ½ dijela, i koja je u isključivom posjedu tužitelja-protutuženika.

24. Tužitelj - protutuženik osporava da bi se taj donji dio kuće mogao koristiti kao automehaničarska radiona tvrdeći da prostor ne zadovoljava uvjete, pa tako između ostalog i zbog visine prizemnog dijela -garaže.

25. Obzirom na činjenični opis protutužbe sud je građevinskom vještaku (između ostaloga) dao i zadatak da se očituje da li se donji dio kuće može koristiti kao automehaničarska radiona, a imajući u vidu minimalne uvjete koji prostor mora ispunjavati za automehaničarsku radionu, odnosno da li se donji dio kuće može prenamijeniti u automehaničarsku radionicu površine oko 100 m2 (obzirom na tvrdnju tuženika-protutužitelja da toliku površinu poslovnog prostora za automehaničarsku radionicu unajmljuje i plaća najam trećoj osobi).

26. Iz nalaza građevinskog vještaka AB proizlazi:

-da je garaža dio legalizirane obiteljske kuće. Ista je legalizirana kao garaža i ne može se koristiti kao radionica jer nije dostavljen dokaz da ispunjava slijedeće uvjete:

Dokaz o ispravnosti električnih instalacija; Izvješće o ispitivanju učinkovitosti ventilacije; Rješenje da su provedene mjere za zaštitu od buke (izdaje ga sanitarna inspekcija); - Dokaz o nepropusnosti sabirne jame za objekte koji su smješteni na područjima koja nisu priključena na javnu kanalizacijsku mrežu;

27. Nadalje, nesporno je tuženik-protutužitelj u periodu od kada tužitelj isključivo koristi i posjeduje kuću br. 12B (od 2008.), u kojoj je predmetna garaža, nije protiv tužitelja podnosio tužbu radi predaje u suposjed.

27.1. Naime, iz iskaza tuženika-protutužitelja proizlazi da nije podnosio takvu tužbu, da nije podnosio ni tužbu za smetanje posjeda kada mu je tužitelj-protutuženik, a kako tuženik u iskazu tvrdi, zabranio korištenje garaže 2008., da je pokretao postupak razvrgnuća suvlasništva, ali da tužitelju to nije bilo u interesu da se razvrgnu.

28. Tužitelj pak tvrdi da da tuženiku-protutužitelju ne brani korištenje garaže za automehanilčarsku radionu, i ako ima uvjete može si napraviti automehaničarsku radionu.

29. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja predstavlja zahtjev za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a - umanjenje imovine (obična šteta) koju tuženik-protutužitelj potražuje u visini najamnine tj. zakupnine koju mora plaćati trećem za unajmljivanje prostora za automehaničarsku radionu.

30. Protužbeni zahtjev tuženika – protuužitelja nije osnovan iz slijedećih razloga:

-jer tuženik-protutužitelj nije dokazao da ga je tužitelj ograničavao i u posjedovanju garaže tj. donjeg dijela kuće kbr. 12B, tuženik-protutužitelj nije tražio od tužitelja predaju u suposjed tog prostora, tuženik-protutužitelj je prema vlastitom iskazu napustio korištenje tog donjeg dijela, garaže, kada se tužitelj 2008. preselio u tu kuću kbr. 12B, i nije podnosio tužbu za smetanje suposjeda kada mu je kako to tvrdi tužitelj zabranio korištenje, također tuženik-protutužitelj, u pogledu vođenja postupka razvrgnuća suvlasništva u predmetu R1-317/2011, za koji tvrdi da ga je on (tuženik- protutužitelj) pokrenuo, a da do razvrgnuća da nije došlo opstruiranjem od strane tužitelja, nije do zaključenja prethodnog postupka predložio da se izvrši uvid u taj spis razvrgnuća suvlasništva, već je to tek predložio kasnije na glavnoj raspravi, međutim sud taj novi dokaz nije prihvatio jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 299. st.2. ZPP- a, jer je to tuženik nesumnjivo mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka,

-jer iz nalaza građevinskog vještaka proizlazi da se donji dio kuće- garaža ne može koristiti za automehaničarsku radionu jer prostor ne ispunjava potrebne uvjete.

31. Protutužbeni zahtjev nije osnovan jer tuženik-protutužitelj nije dokazao da mu tužitelj –protutuženik brani suposjed i da ga je isključio iz suposjeda, i jer ne postoji uzročno posljedična veza između štete i štetne radnje jer kao što je rečeno tuženik- protutužitelj nije mogao i ne može koristiti donji dio kuće tj. garažu za automehaničarsku radionu, jer prostor tj. garaža za to ne ispunjava potrebne uvjete.

O prijeboju.

32. Tuženik u podnesku od 13. 3 2024. (str. 149-151 spisa) navodi da ističe prigovor prijeboja zbog nekorištenja svog suvlasništva u visini koju će odrediti nakon što vještak izvrši nadopunu svog vještačenja u pravcu naknade za korištenje cjelokupnog objekta (kuća kbr. 12B), a ne samo garaže za period od 1.3.2017. pa do 1.3.2024. u visini od najmanje 378,79 EUR mjesečno uz pripadajuće zz kamate s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni, što ukupno iznosi na ime glavnice najmanje 31.818,36 EUR.

33. Po stajalištu ovoga suda ne radi se o građanskopravnoj kompenzaciji u smislu odredbi čl. 195 -202 ZOO-a, već se radi o procesnopravnom prigovoru radi prebijanja.

34. Naime, tuženik nije istaknu prigovor da je imao istovrsnu i dospjelu tražbinu prema tužitelju, i da je ovdje utuženo potraživanje tužitelja prestalo prije pokretanja parnice zbog nastanka tuženikove tražbine prema tužitelju i njegove konstitutivne izjave o kompenzaciji. Naime, obzirom na sadržaj podneska tuženika proizlazi da dakle tuženik ne tvrdi da je tužiteljeva tražbina postojala i prestala građanskopravnim izvanprocesnim prijebojem, nego ističe postojanje pravnog odnosa i svoje tražbine koju sud tek treba utvrditi, dakle tuženik se poziva na postojanje svoje još nekompenzirane tražbine u svrhu prebijanja u parnici.

35. U smislu odredbe čl. 288.a st.6. ZPP-a, prigovor radi prebijanja može se istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupaka, a materijalno pravni prigovori mogu se isticati i nakon toga ali se radi njihovog opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st.2. ZPP-a.

36. Obzirom je tuženik prigovor radi prebijanja istaknuo u podnesku od 13.3.2024., a rješenje o zaključenju prethodnog postupka je donijeto 8. lipnja 2022. (str. 31 do 32 spisa), to je ovaj prigovor valjalo odbaciti.

37. Također se napominje da je iz naprijed navedenih razloga i odbijen naknadni dokazni prijedlog tuženika da građevinski vještak u svezi ovog istaknutog prigovor tuženika dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi visinu tržišne vrijednosti naknade za korištenje cjelokupnog objekta tj. kuće kbr. 12B.

O troškovima postupka.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a , te tužitelju koji je uspio u postupku pripada trošak.

38.1. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada sukladno VPS i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška predujma za vještačenja i sudsku komisiju.

38.2. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

-sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR

-sastav odgovora na protutužbu u iznosu od 500,00 EUR

-zastupanje na ročištu 8. 6. 2022. u iznosu od 500,00 EUR

-zastupanje na ročištu 12. 10. 2022. u iznosu od 500,00 EUR

-zastupanje na ročištu 21. 11. 2022. u iznosu od 500,00 EUR

-zastupanje na ročištu 8. 3. 2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5)

-zastupanje na ročištu (očevid) 14. 10. 2023. u iznosu od 500,00 EUR

-sastav podneska od 25. 3. 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 4.)

-zastupanje na ročištu 12. 5. 2025. u iznosu od 500,00 EUR

što je ukupno 3.700,00 EUR što uvećano za iznos od 925,00 EUR na ime PDV-a čini 4.625,00 EUR čemu treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 564,00 EUR, za sudsku komisiju 49,48 EUR, što je sveukupno 5.238,48 EUR.

38.3. Tužitelju nije priznat traženi trošak naznačen u troškovniku "izbivanje iz pisarnice 1h" jer nije u određenom novčanom iznosu postavio taj trošak i nije mu priznat trošak koji je u troškovniku naznačio "pristojba 200,00 EUR" jer ni taj trošak nije određeno postavio u pravcu o kojoj točno pristojbi (tužba ili presuda) se radi.

U Karlovcu 26. lipnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rožman i Oredić iz Karlovca

2. Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte