REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1248/2019-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja PD iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, OIB-52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BD, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika ĆD, savjetnice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu (generalna punomoć SU 185/2024), dana 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa, OIB-52634238587, da tužitelju ED iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 503,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 11,10 eur od 16. ožujka 2014. do isplate,

- 31,73 eur od 16. travnja 2014. do isplate,

- 28,61 eur od 16. svibnja 2014. do isplate,

- 29,23 eur od 16. rujna 2014. do isplate,

- 30,69 eur od 16. prosinca 2014. do isplate,

- 3,72 eur od 16. veljače 2015. do isplate,

- 33,48 eur od 16. travnja 2015. do isplate,

- 21,43 eur od 16. lipnja 2015. do isplate,

- 68,52 eur od 16. rujna 2015. do isplate,

- 16,39 eur od 16. srpnja 2016. do isplate,

-109,49 eur od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 11,50 eur od 16. svibnja 2017. do isplate,

- 6,60 eur od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 12,30 eur od 16. rujna 2017. do isplate,

- 13,46 eur od 16. listopada 2017. do isplate,

- 22,99 eur od 16. veljače 2018. do isplate,

- 18,32 eur od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 33,44 eur od 16. lipnja 2018. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, OIB-52634238587 da tužitelju ED iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.321,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 970,99 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je dana 18. travnja 2019. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika u Odjelu za osiguranje pravosudnih tijela, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe te da je u razdoblju od 11. siječnja 2014. do 15. siječnja 2019. prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen i to:

- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,

- u smjenama i turnusima, (u smjenama dužim od 8 sati, koliko je trebao raditi u smjeni) i (u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu),

- u radu na drugi način.

Nadalje navodi da je u navedenim oblicima radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka.

Ističe da je odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji se odnose na njega određeno da:

- prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom,

- prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 treće - 2 dana slobodan) ili turnusu smatra se svaki sat duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- prekovremeni rad kojeg je ostvario na drugačiji način jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno.

Nadalje navodi da je isto tako određeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati.

Ističe da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen.

Također ističe da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 9. prosinca 2024. tužitelj od tuženika na ime razlike plaće potražuje ukupan iznos od 503,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u gore navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ga predlaže odbiti uz naknadu parničnog troška.

4. Tijekom postupka, tuženik u podnesku od 2. rujna 2019. godine navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju sukladno čl. 8. točka 8. Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (NN 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 2/17) ostvarivao dodatak za posebne uvjete rada od 10%, te s obzirom da je radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće sukladno odredbama KU za državne službenike i namještenike, obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje. Nadalje navodi da je iz evidencija prisutnosti na radu vidljivo da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima i u smjenama, te se poziva na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike.

Ističe da u skladu s Uputom o načinu planiranja i iskazivanja prekovremenog rada Ministra pravosuđa od 09. veljače 2012. godine kao i odredbama Zakona o radu i KU za državne službenike i namještenike koje se odnose na dužinu trajanja prekovremenog rada, isti je bez obzira na stvarno odrađeni prekovremeni rad tijekom jednog mjeseca, iskazan i isplaćen u trajanju od 15 sati, a preostali dio prekovremenog rada koji nije isplaćen u mjesecu u kojem je odrađen, isplaćen je u sljedećim mjesecima. Nadalje ističe da je Služba za proračun i računovodstvo u tablici evidencija plaćenih sati rada iskazala razliku neisplaćenih sati prekovremenog rada, odnosno razliku koja je nastala s obzirom na različitu vrijednost sata rada u mjesecima u kojem je stvarno odrađen prekovremeni rad i u mjesecima u kojima je isti isplaćen.

Također ističe da su s obzirom na odredbu čl. 44. st. 14. KU 104/13, odnosno čl. 38. st. 14. KU 112/17 u tablici iskazani i prekovremeni sati korišteni kao slobodni dani, a koji su oduzeti od stvarno odrađenih prekovremenih sati.

Naglašava da su u tablici iskazani stvarno odrađeni i isplaćeni prekovremeni sati te stvarno odrađeni i isplaćeni sati u drugoj smjeni, subotom, noću, turnusu i blagdanom. Nadalje naglašava da je na temelju izračuna vidljivo da je tužitelju isplatio 21,57 kn više nego što mu pripada, te dostavlja evidenciju prisutnosti na radu i isplatne liste plaća tužitelja za utuženo razdoblje, kao i evidenciju plaćenih sati rada.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 11. siječnja 2019. (str. 5-6 spisa), rješenja o rasporedu od 20. studenog 2017., 13. rujna 2015., 24. ožujka 2015., 16. prosinca 2013. (str. 16, 17-18, 19-20, 22-23 spisa), rješenje o ispravku od 28. siječnja 2014. (str. 21 spisa), evidencije rada (str. 24-84, 148-204, spisa), tablicu sa rekapitulacijom prekovremenih sati (str. 85-87 spisa) i obračunske liste plaća tužitelja za utuženi period (str. 88-147 spisa).

6. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 230-239 spisa), pisanim očitovanjem vještaka na prigovore tuženika od 28. siječnja 2022. (str. 253 spisa), dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka (str. 263-266 spisa) te usmenim očitovanjem vještaka na ročištu održanom 13. svibnja 2025. (str.354-355 spisa).

7. Sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka na okolnost organizacije rada budući isto proizlazi iz dokumentacije dostavljene u spis te je stoga navedeni prijedlog stranaka ocijenio nepotrebnim za rješenje ovog spora.

8. Na temelju ovako provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 11. siječnja 2019., a kojeg je tuženik zaprimio 15. siječnja 2019. (što proizlazi iz prijamnog štambilja tuženika), sud je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a. ZPP-a obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova neisplaćenih prekovremenih sati koje je ostvario u mjesecima u kojima je blagdan, odnosno neradni dan padao od ponedjeljka do petka, a koji sati prelaze redovni mjesečni fond sati, za utuženo razdoblje.

11. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika i to prvo na radnom mjestu mlađeg pravosudnog policajca, a potom na radnom mjestu pravosudnog policajca temeljem rješenja tuženika o rasporedu od 16. prosinca 2013. i ispravka istog od 28. siječnja 2014. te od 24. ožujka 2015., 30. rujna 2015. i 20. studenog 2017. i da je radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, u turnusima, smjenama, noću, subotama, nedjeljama, na dane blagdana i neradne dane.

12. Među parničnim strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19 i 151/22, dalje ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

14. Odredbom čl. 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

15. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19 i 151/22, dalje ZR) propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

16. Odredbom čl. 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU/12), odnosno čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, dalje KU/17) propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

17. Odredbom čl. 44. st. 1. KU/12, odnosno čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i na Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5% (st.1.). Dodaci iz st.1. ovog članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni (st.2.).

Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje (st.4.).

Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana (st.6.)

Rad u I. smjeni je od 06:00 do 14:00 sati, rad u II. smjeni je od 14:00 do 22:00 sata, te u III. smjeni od 22:00 do 06:00 sati (st.7.).

Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (st.8.) Prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve-2 druge-2 treće-2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st.10.).

Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (st.11.).

Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st.12.).

Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz st.10. i 11. ovog članka, međusobno se ne isključuju.(st. 13.).

Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti 1 ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada=1 sat i 30 minuta redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st.14.).

18. Iz Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 11. siječnja 2013. broj 4/44 proizlazi da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8, bez obzira u kojem sustavu rade - od ponedjeljka do petka, smjena (2-2-2-2), turnusu ( 12-24-12-48), ili na drugačiji način.

19. Iz Tumačenja broj 7/44 od 29. travnja 2013. proizlazi da s obzirom na izričaj u članku 44. st. 1. Kolektivnog ugovora („Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se…“), osnovica za izračun uvećanja plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće jeste osnovna plaća službenika i namještenika. Prema čl. 41. Kolektivnog ugovora osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iznimka od toga propisana je samo za državne službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora). Navedenim službenicima uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i zvanje.

20. Iz Tumačenja broj 8/44 od 29. travnja 2013. proizlazi da službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan i Zakonom predviđeni neradni dan koji pada u ponedjeljak-petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44.st.10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. U vezi Tumačenja broj 8/44 Komisija je na sjednici održanoj 13. lipnja 2013. donijela i slijedeći Zaključak - Za obračun osnovne plaće uzima se redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora koji je za sve službenike i namještenike isti, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa osam sati.

21. Iz Tumačenja broj 10/44 od 13. lipnja 2013. proizlazi da se povećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca, dok iz Tumačenja broj 11/44 od 13. lipnja 2013. proizlazi da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu, ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12- 48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugačiji način iz čl. 44. st.11. KU.

22. Iz Tumačenja broj 19/44 od 20. prosinca 2013. i Tumačenja broj 24/44 od 22. siječnja 2014. proizlazi da službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta.

23. Iz Tumačenja broj 27/44 od 20. svibnja 2014. i Tumačenja broj 2/35 od 23. svibnja 2018. proizlazi da se vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava na isti način tako da se osnovna plaća (čl. 41. st. 2. i čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora) podijeli sa mjesečnim fondom sati. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s 8 sati. Redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora služi za utvrđivanje sati prekovremenog rada iz čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora, znači za izračun sati prekovremenog rada za službenike koji rade u smjenama i turnusima.

24. Iz Tumačenja broj 25/44 od 4. travnja 2014. proizlazi da zbog ograničenja prekovremenog rada poslodavac može donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada. Ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario.

25. Iz Tumačenja br. 32/44 od 31. listopada 2014. proizlazi da se nadopuna satnice (kao pojam koji se koristi u sustavu COP-a kao zamjena za naknadu za blagdan za one službenike i namještenike koji rade u turnusu, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike) ne može umanjivati za sate prekovremenog rada.

26. Iz Tumačenja broj 35/44 od 21. studenog 2014. proizlazi da službeniku koji bez svoje krivnje ne ostvari redovni mjesečni fond radnih sati, u određenom mjesecu, ne može se „manjak sati“ prenositi u sljedeći kalendarski mjesec.

27. Nadalje, Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, na svojoj sjednici održanoj 16. svibnja 2012. dala je Tumačenje čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora vezano za prekovremeni rad djelatnika koji rade u turnusu, pa je navedeno da se prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu dobiju na način da se od radnikovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovan mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora, prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate, kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla.

28. Dakle sukladno gore navedenim Tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, proizlazi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu dobiju na način da se od radnikovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovan mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora, prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate, kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla.

29. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

30. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 14. srpnja 2021. proizlazi da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) te evidencije o korištenju radnog vremena za razdoblje 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2019. Vještak navodi da je izvršio provjeru svih obračunskih isprava za isplatu plaća te je usporedbom istih s evidencijama o korištenju radnog vremena u razdoblju vještačenja, utvrdio da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad tužitelja.

Nadalje vještak je utvrdio za svaki mjesec vještačenja mjesečni fond sati te fond sati blagdana u tjednu od ponedjeljka do petka te je izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda sati oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka. Vještak navodi da je iz dostupne dokumentacije razvidno da je tuženik prekovremene sate tužitelju obračunavao i isplaćivao na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata uvećana za posebne uvjete rada i vrijednost dodatka za prekovremeni rad i da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio, primijenivši propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora te ne isključujući međusobno dodatke.

Vještak također navodi da je tuženik po osnovi prekovremenog rada obračunao iznos koji se odnosi na umnožak u obračunskim listama iskazanog broja prekovremenih sati i vrijednosti osnovnog sata uvećanog za pripadajuća uvećanja te dodatak za prekovremeni rad.

Ističe da je za svaki mjesec utvrdio mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati izvršivši usporedbu sati rada iz obračunske isprave za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena te u tabeli 1. daje prikaz mjesečnog fonda radnih sati i izračun neobračunatih prekovremenih sati rada u obračunskim ispravama u odnosu na evidencije o korištenju radnog vremena, a u tabeli 2. izračun visine potraživanja tužitelja

Nadalje vještak navodi da je zatražio od tuženika rješenje/odluku o slobodnim danima te da se tuženik očitovao da je tužitelj koristio tri slobodna dana na ime prekovremenih sati, ali ne na ime prekovremenih sati ostvarenih tijekom utuženog razdoblja, već za prekovremene sate ostvarene u 2013.

Vještak zaključno navodi da je nalaz i mišljene dao na temelju stanja spisa i raspoložive dokumentacije, a iz istog proizlazi da pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.789,73 kn.

31. Tužitelj nije imao primjedbi na gore navedeni nalaz i mišljenje te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev.

32. Tuženik je u podnesku od 4. listopada 2021. stavio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je vještak prilikom izrade nalaza pogrešno utvrdio da se u konkretnom slučaju prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom te da nije uzeo u obzir iznose više plaćane u mjesecima kada su plaćeni prekovremeni sati koji nisu ostvareni u tim mjesecima nego su preneseni iz prethodnih razdoblja zbog čega je u nalazu u cijelosti pogrešno utvrđen ukupan broj ostvarenih i isplaćenih prekovremenih sati, a sve na štetu tuženika.

33. Vještak se pisano očitovao na prigovore tuženika 28. siječnja 2022. navodeći da je netočno da je svaki sat duži od 8 sati dnevno kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom utvrdio kao prekovremeni rad, jer su prekovremeni sati računani na mjesečnoj razini usporedbom s mjesečnim fondom radnih sati.

Vezano za navod tuženika da nije uzeo u obzir iznose više plaćene u mjesecima kada su plaćeni prekovremeni sati koji nisu ostvareni u tim mjesecima nego su preneseni iz prethodnog razdoblja, ističe da te svoje navode tuženik ne dokazuje urednom i vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom iz koje bi mogao samostalno utvrditi koji konkretno prekovremeni sat iz kojeg mjeseca i godine je eventualno naknadno plaćen i kada, niti takva dokumentacija prileži spisu, a uvidom u platne liste razvidno je da se na istima ne iskazuje kako bi se radilo o naknadnom obračunu sati iz prethodnog mjeseca, već se koristi uobičajena šifra 1181 – Prekovremeni rad – posebni uvjeti rada koja se koristi kod obračuna prekovremenih sati za tekući mjesec.

34. Nakon pisanog očitovanja vještaka, tuženik u podnesku od 22. veljače 2022. navodi da je upravo usporedbom platnih lista i evidencija prisutnosti tužitelja kao vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava razvidno da su prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu isplaćeni tužitelju u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja te stoga ostaje kod prijedloga za dopunskim vještačenjem na način da utvrdi i vrijednosno iskaže prekovremene sate ostvarene u jednom mjesecu, a isplaćene u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja.

35. Iz dopunskog nalaza i mišljenja od 19. siječnja 2023. proizlazi da vještak daje izračun potraživanja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve isplaćene prekovremene sate u promatranom razdoblju prema podacima iz obračunskih lista. Navodi da je izračun napravljen pod pretpostavkom da su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja te je slijedom navedenog usporedbom evidencija i platnih lista utvrdio više i manje prekovremenih sati plaćenih u obračunskoj listi u odnosu na evidencije o radnom vremenu (tabela 1 stupac 8).

Nadalje navodi da u tabeli 1. daje novi pregled potraživanja po osnovi dodatka za prekovremeni rad po mjesecima prema prijedlogu tuženika, te ukoliko sud zauzme stav da se mogu neisplaćeni prekovremeni sati odrađeni u određenom mjesecu prenositi u naredne mjesece, visina potraživanja tužitelja primjenom fiksnog tečaja za konverziju 7,53450 iznosi 2,93 EUR (22,06 kn), s time da napominje da utvrđena razlika proizlazi iz različite vrijednosti osnovnog sata u mjesecu kad je prekovremeni rad ostvaren u odnosu na mjesec isplate, budući da ista varira u ovisnosti o fondu sati pojedinog mjeseca.

36. Tuženik nije imao primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje, a tužitelj je predložio da se na ročište pozove vještak radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja i očitovanja.

37. Na ročištu održanom 13. svibnja 2025. vještak se usmeno očitovao navodeći da je u nalazu i mišljenju od 14. srpnja 2021. sačinjen izračun po prijedlogu tužitelja, dok je u dopuni nalaza i mišljenja od 19. siječnja 2023. sačinjen izračun na način kako je to predlagao tuženik. Nadalje navodi da je u ovom drugom izračunu uzeto u obzir, kako to navodi tuženik, da bi se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu isplaćivali u narednim mjesecima. Napominje da za ovaj drugi izračun tuženik nije dostavio uredne i vjerodostojne knjigovodstvene isprave, već je isti sačinjen pod pretpostavkom da su se sve isplate odnosile upravo na utuženi period. Također navodi da je pri svom izračunu izvršio uvid u evidencije o radu i obračunske liste te je utvrđeni broj prekovremenih sati iz evidencija o radu uspoređivao sa isplaćenim prekovremenim satima kako su oni iskazani na obračunskoj listi. U drugoj varijanti izračuna, na način kako je to tražio tuženik, potraživanje bi iznosilo 2,93 eur i odnosilo bi se za plaću za veljaču 2018.

Ističe da je iz dokumentacije u spisu razvidno je da je tužitelj radio u turnusima odnosno u smjenama te da u ovom konkretnom slučaju nije bilo korištenja slobodnih dana po osnovi prekovremenih sati u utuženom razdoblju.

38. Nakon usmenog očitovanja vještaka ni tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbe niti su predlagali provođenje novog vještačenja.

39. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, njegovo pisano očitovanje na prigovore tuženika, i usmeno obrazlaganje budući su isti stručni, objektivni, sukladni priležećoj dokumentaciji i detaljni, s time da je dopunski nalaz i mišljenje, a koji je izrađen sukladno prijedlogu tuženika, ocijenio stručnim i izrađenim sukladno danom zadatku, ali ga u konkretnom slučaju nije prihvatio. Naime, vještak u dopunskom nalazu i mišljenju navodi da je izrađen pod pretpostavkom da su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja te da tuženik nije dostavio uredne i vjerodostojne knjigovodstvene isprave, već je isti sačinjen pod pretpostavkom da su se sve isplate odnosile upravo na utuženi period.

40. Dakle sud je prihvatio osnovni nalaz i mišljenje vještaka jer je isti sačinjen sukladno dokumentaciji koja je vještaku bila dostupna pri vještačenju. Sud je mišljenja da treba uzeti u obzir prekovremene sate koje je tužitelj odradio za svaki pojedini mjesec, bez prenošenja prekovremenog rada iz jednog mjeseca u drugi budući iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spisu nema dokaza o tome da je navedenim isplatama plaćen prekovremeni rad tužitelja koji je predmetom ovog postupka. Naime, tuženik isto ne dokazuje urednom i vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom iz koje bi se moglo samostalno utvrditi koji konkretno prekovremeni sat iz kojeg mjeseca i godine je eventualno naknadno plaćen i kada, niti takva dokumentacija prileži spisu, s time da je vještak uvidom u platne liste utvrdio da se na istima ne iskazuje kako bi se radilo o naknadnom obračunu sati iz prethodnog mjeseca, već se koristi uobičajena šifra 1181 – Prekovremeni rad – posebni uvjeti rada koja se koristi kod obračuna prekovremenih sati za tekući mjesec.

U prilog navedenom je i odredba čl. 90. st. 1. ZR-a kojom je propisano da je plaća primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, a st. 2. istog članka da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz st. 1. ovog članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Zaključno, sud smatra da u konkretnoj situaciji nije moguće prihvatiti prigovore tuženika budući nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da se više isplaćeni prekovremeni sati odnose na mjesečna potraživanja iz utuženog razdoblja i o kojim se točno prekovremenim satima radilo. Naime postoji nesklad između obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencija o korištenju radnog vremena te nije moguće utvrditi je li se dodatne isplate odnose na prekovremeni rad upravo iz utuženog razdoblja.

41. Slijedom navedenog, sud je tužitelju na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada dosudio zatraženi iznos od 503,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. -og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 4. ZR-a, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu.

42. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

44. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

45. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 28 i 7/1), sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 09. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 eur Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta dana 10. listopada 2019., 5. ožujka 2020., 07. veljače 2023., 11. ožujka 2025. i 13. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eur za svako (Tbr. 9/1), troška pristupa na ročište 6. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9/2) i troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 900,00 eur.

46. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 225,00 eur, a što uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 196,00 eur ukupno iznosi 1.321,00 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 970,99 eur odbijen kao neosnovan.

47. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 05. ožujka 2020. jer je isti predan na ročištu održanom istog dana, a trošak pristupa na ročište tužitelju je priznato u cijelosti te je tužitelj sadržaj navedenog podneska mogao iznijeti na zapisnik na tom ročištu. S obzirom na navedeno trošak sastava tog podneska nije bio potreban.

48. Nadalje, sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podnesaka od 15. svibnja 2020., 23. srpnja 2021., 04. veljače 2023. (06. veljače 2023.) i 21. ožujka 2023. jer ih je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

49. Sud tužitelju nije priznao ni trošak sastava podneska od 22. ožujka 2021. jer je istim dostavio dokaz o uplati predujma za provođenje financijskog vještačenja, a isto je vidljivo iz e-spisa te je stoga navedeni trošak bio nepotreban.

50. Također mu nije priznao niti trošak sastava podneska od 07. veljače 2023. jer je istim dostavio zamjeničku punomoć koju je trebao predati na ročištu održanom istog dana.

51. Sud tužitelju nije priznao niti trošak pristupa na ročište 06. prosinca 2024. u zatraženom iznosu jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

52. Nije mu priznao niti trošak financijskog vještačenja u zatraženom iznosu, jer je tužitelj platio pola predujma za provođenje financijskog vještačenja (146,00 eur), kao i trošak pristupa vještaka na ročište radi usmenog obrazlaganja (50,00 eur), a što mu je i dosuđeno.

53. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

54. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. lipnja 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDOZ