REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-1403/2019.-30.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, A. Cesarca 10, protiv tuženih 1. EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],2. LE iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. REF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , svih kao nasljednika zemljišnoknjižno upisanog vlasnika CE pok. R, koje zastupa punomoćnik Darko Kubrat, odvjetnik iz ZOU Kubat & Sindičić iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva ( v.p.s. 1.327,36 eura) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 19. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka te objave odluke dana 26. lipnja 2025. ,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je tužitelj RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva cijele z.č. 6093/4 u g.t. 1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

II.Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove Presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim sljednicima, a svih navedenih u ovoj Presudi na ime tužitelja u odnosu na cijelu z.č. 6093/4 u k. o. [katastarska općina] kao nekretninu navedenu uz stavku I. izrijeke ove Presude."

II. Tužitelj RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tuženima 1. EE , OIB: [osobni identifikacijski broj]. LE , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. REF , OIB: [osobni identifikacijski broj] ,nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 eura ( slovima: dvijetisućestoeura) u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova, tuženi odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je on stekao pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi kako nekretnina u naravi predstavlja okućnicu kuće na adresi [adresa] te je na istoj izgrađen gospodarski objekat – štala, koji služi kući. Tvrdi da je vlasništvo stekao nasljedstvom od majke pok. NE koja je preminula 2004., a ona da je nekretninu naslijedila od svog supruga, a oca tužitelja pok. BE koji je preminuo 1994. godine. Tužitelj navodi kako je njegov otac rođen 1913. godine i kako je nekretninu stekao od sada pok. JE iz [adresa] i to još 1972. godine , a usmenim kupoprodajnim ugovorom. Predmet prodaje je definiran, isplaćena je kupoprodajna cijena te je otac tužitelja uveden u posjed nekretnine od strane prodavatelja. Od tada nitko nikada tužitelju odnosno njegovim precima nije osporavao pravo posjeda ili vlasništva. Nekretnina čini sastavni dio ograđene okućnice i normalno se gospodarski iskorištava od strane tužitelja odnosno njegovih prednika već više od 46 godina. Tužitelj tvrdi da je njegov posjed savjestan te ukoliko bi se kao rok originarnog stjecanja prava vlasništva računao samo rok nakon smrti oca tužitelja tada postoji rok duži od 20 godina , a koji upućuje na originarni osnov stjecanja prava vlasništva.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navode kako su oni zakonski nasljednici iza pok. E CE pok. L, a prema rješenju posl.broja O-1530/19. Navode kako tužitelj vrlo dobro zna tko su zakonski nasljednici iza OE, a to su znali i njegovi pravni prednici. Tuženi smatraju kako je tužitelj priložio dokaze koji su u suprotnosti s tužbenim zahtjevom odnosno nije priložio niti jedan dokaz koji bi dao naslutiti da je tužbeni zahtjev osnovan. Neosnovan je navod da su prednici tužitelja još 1972. godine usmenim kupoprodajnim ugovorom stekli spornu nekretninu. Tužitelj za to nema dokaza niti ga je imao, a uobičajeno je u pravnoj praksi da kada nepošteni stjecatelj nastoji neosnovano steći pravo vlasništva , onda se poziva na usmene ugovore i to po mogućnosti da su te ugovore sklopili njegovi pravni prednici koji su u međuvremenu umrli. Što se tiče rodoslovlja tuženih , pojašnjavaju kako su zakonskim nasljednicima iza pok. OE iz [adresa] , proglašena njegova djeca i to kćeri AE, VE i DE. Navode i kako je nasljednik iza AE, TE, a nasljednici iza VE su njene sestre AE, DE i ŠE. ŠE je bila majka ZE te je on njen nasljednik dok su nasljednici iza pok. DE njeni sinovi sada pok. KE i HE. KE je preminuo 2014. te su ga naslijedili supruga EE ( ovdje tužena ) i djeca UE i EEF. HE je također preminuo, a kasnije i njegova supruga SE , a njih su naslijedila njihova djeca PE i LE. Uglavnom , dogovorom između zakonskih nasljednika , kao nasljednici proglašeni su ovdje tuženi, što se vidi iz predmeta posl.broja O- 1530/2019.

U odnosu na upis u katastru, tuženi navode kako je kao posjednik sporne nekretnine upisan KE pok. EEF koji je bio suprug pok. VE rođ. AE, a oni nisu imali djece. Tužitelj i njegovi pravni prednici nikada nisu bili upisani u katastru. Tuženi tvrde da je tužitelj nesavjesni posjednik što da posebno proizlazi iz činjenice da je između stranaka u više navrata bila dogovarana kupoprodaja ili zamjena predmetne nekretnine i to iz razloga što je tužitelj bio zainteresiran za tu nekretninu budući se nalazi u blizini njegove kuće. Tako je još 90. -tih godina, a nakon smrti ĐE, na inicijativu tužitelja i njegove supruge ŽE , pokušavan dogovor sa sada pok. VE EEF ( suprug prvotužene ) pa su IE nudili 5.000,00 DEM za tu nekretninu . Bila je dogovarana i zamjena za nekretninu tužitelja koja se nalazila u blizini lovačkog doma u [adresa], ali se od toga odustalo. O tome se razgovaralo i nakon smrti pok. Juranić Ivana 2014. godine. Sada, kada su pravni prednici tuženih umrli, tužitelj kao pravni osnov navodi usmeni kupoprodajni ugovor koji u tim razgovorima nikad nije spominjan. Tužitelj stoga nikada nije mogao biti pošteni posjednik pa kao takav nije mogao pravo vlasništva steći dosjelošću. Tužitelj je tužene kontaktirao daleko prije podnošenja tužbe što govori u prilog činjenici da je cijelo vrijeme znao da nije vlasnik predmetne nekretnine. Način na koji tužitelj nastoji sebi prisvojiti spornu nekretninu predstavlja oblik zloupotrebe prava. Zbog svega navedenog tuženi predlažu tužbeni zahtjev odbiti.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi očevidom lica mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra, saslušane su parnične stranke, saslušani su svjedoci TE, UE, GE, ĆE i ME, pročitane su isprave iz predmeta posl.br. O-1530/19 kao i sve isprave i zapisnici iz ovog spisa.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

5.U predmetu nije sporno da je tužitelj tj. još njegov pok.otac ČE od 80-tih godina bio u posjedu sporne nekretnine te je na istoj napravio štalu koju je koristio.

6.Sporno je da li su tužiteljev otac ČE "Palić" kao i sam tužitelj bili pošteni posjednici. Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10143/12, 152/14, dalje: ZV) , posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Radi utvrđenja te sporne činjenice proveden je dokazni postupak.

7. Na očevidu lica mjesta sud se neposredno uvjerio u izgled sporne parcele. Ista se nalazi unutar posjeda tužitelja u [adresa]. Na nekretnini je gospodarski objekat, štala ( mošuna) u kojoj se nalaze stvari tužitelja, na sjeveroistočnoj strani prijepora je ranč žica na drvenim kolcima , a na sjevernoj strani je betonski zid koji posjed ograđuje od ceste.

Vještak geometar je dostavio nalaz i mišljenje. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz. Sud prihvaća nalaz vještaka kao stručan i objektivan.

8. Tužitelj je u stranačkom iskazu izjavio da je njegov otac 70. -tih godina izgradio štalu na spornoj parceli, a tužitelj je u to vrijeme radio u Njemačkoj gdje se zadržao tri godine i onda vratio kući. Kaže da je njegov otac sigurno znao čija je to parcela i da je to vjerojatno kupio od JE "Martina". Koji je živio u [adresa]. Tužitelj kaže da njemu i njegovom ocu KE i njegova supruga nikad nisu prigovarali zbog korištenja te parcele. Tužitelj tvrdi da ga je prije 15-tak godina nazvao sada pok. dr. KE, suprug prvotužene i rekao da bi jednu parcelu blizu njegove - Juranićeve kuće "stavio na sebe". Tada mu je tužitelj, kako tvrdi rekao da u redu, a da je tu kod njegove – tužiteljeve kuće, jedna parcela za koju on nema papira i da ju treba prepisati na sebe. KE da mu je rekao da to zna i da mu je njegova teta VE, supruga od VE od kojeg je ČE kupio , o tome rekla. Tada da mu je VE još rekao da to nije njegova već parcela njegovog brata HE, pok. oca drugo i treće tuženih. Tužitelj se o tome požalio FE koji da mu je ispričao da je bio prisutan kada je otac tužitelja u koverti novac predao JE "Martinu", a FE da mu je to rekao prije 80.-tih godina . Iskaz tužitelja je kontradiktoran i nepovezan. Kaže da ga je pok. dr.KE nazvao prije 15-tak godina , što znači iza 2000. -te godine, a onda kaže da se o tome požalio FE koji je svjedočio navodnoj kupnji parcele i s time ga upoznao prije 80. -tih godina. Tužitelj navodi i kako je njegov otac sigurno znao tko su upisani vlasnici kao i posjednici dok on za to nije bio zainteresiran. Potvrdio je i da je između sporne parcele i parcele tužitelja postojao suhozid, ali da je to srušeno.

9. Tužena EE je objasnila da je o imovini pa tako i o spornoj parceli računa vodio njen pokojni suprug dr.KE kao i njegova šogorica SE, supruga muževog brata HE. Tužena navodi kako je sporna parcela pripala majci njenog supruga – DE, a kako je Marina sestra VE živjela u [adresa] njoj je dopustila da to koristi. Poslije 90.-tih godina tužiteljeva supruga ŽE da je njenom suprugu donosila novac za tu parcelu, ali da se radilo o malom iznosu pa se nisu mogli dogovoriti. Njezin suprug KE i SE pokušavali su postići dogovor, oko zamjene parcela, ali to nije bilo uspješno. Njezin pokojni suprug nikad joj nije rekao da bi otac tužitelja kupio spornu parcelu. Tuženi LE i REF su potvrdili da je i prije i poslije 90.-tih godina bilo pokušaja da se njihova obitelj i obitelj tužitelja dogovore oko zamjene parcela , ali do toga nije došlo. Ti pokušaji dogovora bili su nakon smrti VE koja je umrla 80.-tih godina.

10. Saslušani svjedok TE je objasnio povijest sporne parcele. Njegova majka ŠE imala je tri sestre i to AE, VE i DE. Odnosi između sestara bili su skladni i uvijek su se dogovarale oko imovine. Njihov otac bio je CE kojeg su one naslijedile. Svjedok ŠE je par puta 50.-tih godina bio na toj parceli s tetom VE koja je parcelu koristila i na njoj imala vezanog magarca. Svjedok je sudu predočio diobni listić na kojem su nabrojene katastarske čestice, a pod brojem 10. piše " kod Josića pustoš", a na vrhu papirića je ime DE. Radi se o uobičajenom načinu diobe , kada su se nekretnine na papiriće pisale ili po katastarskim brojevima ili po nazivima i onda su nasljednici izvlačili papiriće i tako se podijelili. Iz ovoga proizlazi da je parcela pripala DE. Svjedok je govorio i kako mu je tužitelj rekao da se njegov- tužiteljev otac mijenjao s C suprugom od DE , a po pričanju svog bratića pokojnog dr.KE i SE, svjedok zna da su IE više puta tražili od SE da im prepuste ovu parcelu u zamjenu za neku njihovu, ali do dogovora nije došlo. Iskaz svjedoka ŠE sud u cijelosti prihvaća kao istinit.

Svjedok UE je sin prvotužene. On je potvrdio da se njegov pok. otac uvijek ljutio kad bi tužitelj govorio da je njegov otac ČE izvršio zamjenu s pokojnim KE. Svjedok je potvrdio kako je parcela pripala njegovoj baki DE, a koristila ju je njena sestra VE. Iskaz ovog svjedoka također se prihvaća kao istinit. Svjedok jedino nije točno znao da je KE "Martin" bio djedov brat , misleći na svog djeda istog imena, nadimka " N". No , svjedok je ionako rekao da u to nije sasvim siguran, a sudu je jasno da svjedok ne mora znati sva imena svojih daljnjih predaka pogotovo pokraj činjenice postojanja mnogo istih imena i prezimena, što je ovdje i bio slučaj jer su se supruzi sestara DE i VE, obojica zvali KE.

11. Svjedokinja GE je godine 2023. govorila o tome kako je na spornoj parceli uvijek viđala tužiteljevog oca koji je tu napravio štalu, ali ne zna kada . Sama svjedokinja kaže da ne zna tko je vlasnik parcele već govori o tome da ju je koristio ČE. Tako i svjedokinja ME potvrđuje da ona u susjedstvu živi od 1984. i da je štala u to vrijeme već postojala, a ona je u toj štali držala koze i tako 20- tak godina sve do 2005. godine. Radi toga joj nitko nije prigovarao. Pokojni otac tužitelja da je govorio nešto o vlasništvu parcele, da je u pitanju bila neka kupovina, ali ona ne zna detalje. U svakom slučaju ove dvije svjedokinje govore o tome kako su otac tužitelja i sam tužitelj koristili spornu parcelu, što i nije sporno , ali o vlasništvu ne znaju, a ako nešto i znaju njihova su saznanja posredna tj. potječu upravo od tužitelja.

12. Svjedok ĆE kaže da se sjeća kako je bio u dvorištu kod oca tužitelja ČE te je tamo došao KE "Martin" kojemu je ČE u koverti dao novac za tu parcelu i još da je rekao da ga je supruga VE poslala da proda tu parcelu ČE. Svjedok kaže da je bio prisutan tom razgovoru. Kaže i kako je na toj parceli viđao oca tužitelja ČE koji da je imao magarca za kojega da je napravio štalu. Međutim, svjedok kaže i kako je na spornoj parceli viđao VE i KE i to još dok je bio dječak, vidio ih je da tamo kopaju, a vlasnik te parcele da je živio u [adresa]. Potvrdio je i da misli da je taj vlasnik bio RM "Petica". Iskaz ovog svjedoka je kontradiktoran i sudu nije uvjerljiv. Svjedok kaže kako je vlasnik živio u [adresa], a radi se o JE "Petici", suprugu DE, a istovremeno da je drugi KE "Martin", suprug VE , parcelu došao prodati ČE.

12.1.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka EM iz razloga što je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj kaže da je to predloženo nakon iskaza tuženih na ročištu 20. 11. 2023. No, predloženi svjedok je sin tužitelja, a budući da su tužitelj i njegova obitelj nastojali tokom vremena postići dogovor oko sporne parcele, ne može se prihvatiti da bi se radilo o dokazu predviđenom čl. 299. st. 2. ZPP-a.

13. Tužitelj nije dostavio niti jedan materijalni dokaz kojim potvrđuje svoje tvrdnje. Tako je nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo CE koji je bio otac četiriju kćeri ŠE, majke svjedoka ŠE, AE, DE – majke JE i HE , prednika tuženih i VE koja je parcelu koristila u dogovoru sa sestrom DE. Upisani posjednik je KE , [adresa]. Iz povijesnog posjedovnog lista proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] u vrijeme osnutka katastra bila upisana u Pl br. 611 posjednika LM. L, a onda je 1962. upisana kćer AE. OE, a 1965. KE. JE , suprug VE.

14. Analizom svih provedenih dokaza sud utvrđuje da je vlasnik sporne nekretnine bio CE koji je kao vlasnik upisan godine 1901. Njegove su nasljednice bile četiri kćeri, a sporna parcela pripala je DE koja je s obitelji živjela u [adresa], a njen je suprug bio KE "Petica". Njihovi su sinovi dr.KE i HE. Marina sestra VE je sa suprugom JE "Martin" živjela u [adresa] i radi toga joj je sestra DE prepustila parcelu na korištenje. Nakon što VE više nije mogla parcelu koristiti to je nastavio ČE te je za to VE učinio kakvu uslugu kako proizlazi iz iskaza svjedoka ZE. Nakon smrti VE ( umrla 1988.) parcelu je nastavio koristiti ČE. Međutim, on kao i njegov sin – tužitelj znali su čije je vlasništvo ta parcela. To potvrđuju saslušani svjedoci TE i UE koji imaju saznanja o pokušajima dogovora između obitelji tužitelja i obitelji tuženika u vezi sporne parcele. Tako je svjedok TE izjavio da mu je tužitelj rekao da je njegov otac ČE izvršio zamjenu s KE suprugom DE. U tužbi tužitelj navodi da je njegov otac parcelu kupio 1972. usmenim kupoprodajnim ugovorom od JE iz [adresa] ( očito misleći na upisanog posjednika, supruga VE). Godina 1972. nije daleka prošlost pa da ljudi nisu imali običaj zaključivati pisani ugovor. Pored toga, tužitelj u stranačkom iskazu kaže da je njegov otac to vjerojatno kupio od JE "Martina". Dakle, u iskazu kaže da je vjerojatno kupio, u tužbi kaže da je kupio 1972. usmenim ugovorom, a svjedoku TE govori o zamjeni s JE "Peticom".

Tužitelj kao niti njegov otac nisu bili pošteni posjednici. VE koja je bila u posjedu parcele je istu koristila, kad vo više nije mogla prepustila je to VE za protuuslugu npr. da joj pokosi vrt, a nakon njene smrti ČE je to nastavio koristiti , ali je cijelo vrijeme znao da koristi tuđe. Tome u prilog govori i činjenica kako su pregovori oko zamjene parcela bili i prije i poslije 90. -tih godina. Dr. KE je preminuo 2014. godine i od tada se prestalo pregovarati i onda je tužitelj 2018. podigao tužbu.

15. Prema odredbi čl. 159. i 160. ZV-a dosjelošću se pravo vlasništva na nekretnini stječe neprekidnim i samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, time da je prema odredbama zakona za stjecanje na temelju dosjelosti potrebno da posjed bude barem pošten, dakle da posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali mu poštenje prestaje čim sazna da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV-a).

16. VE i njen suprug KE "Martin" bili su u posjedu nekretnine sukladno dogovoru sestara jer je DE živjela u [adresa] ,a VE u [adresa] gdje se nekretnina i nalazi. Tužitelj je izjavio da je VE umrla 1985. , tuženi LE da je umrla 80. -tih godina. Prema navodima iz odgovora na tužbu VE je umrla u drugoj polovici 80.-tih godina jer je rješenje o nasljeđivanju iza nje doneseno 16. 03. 1988. godine. Dakle, za njenog života VE je parcelu koristila, kad više nije mogla dozvolila je ČE da to koristi i on joj je zbog toga učinio kakvu uslugu. Tužitelj je s obitelji VE i prije i nakon 90.-tih godina pokušavao postići dogovor oko zamjene za neku parcelu obitelji VE. Pregovori nisu dali rezultata. To kao i činjenica da tužitelj u tužbi tvrdi da je njegov otac kupio nekretninu usmenim ugovorom 1972. od JE iz [adresa] ( upisani posjednik), u iskazu kaže da je njegov otac to vjerojatno kupio od JE " Martina", supruga VE, dok je svjedoku TE govorio da je ČE izvršio zamjenu parcela s KE , suprugom DE, govori u prilog tome da niti tužiteljev otac niti tužitelj nisu bili pošteni posjednici. Dosjelošću se vlasništvo ne može steći bez obzira na broj godina posjedovanja, ako posjed nije pošten. Vlasništvo nije stečeno niti građenjem štale jer tužitelju kao i njegovom ocu nedostaje poštenje. Oni su naime dobro znali tko je vlasnik sporne nekretnine.

17. Obzirom na sve navedeno odlučeno je kao u izreci pod točkom I. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (čl. 221.a. ZPP-a).

18. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje: OT ). Tako su tuženima priznati slijedeći troškovi: za sastav odgovora na tužbu 200 bodova prema tbr. 8.t.1., za pristup ročištima 17. 05. 2021., 8. 09. 2021. , 13. 02. 2023., 20. 11. 2023., 31. 01. 2024. i 19. 05. 2025., za svako po 200 eura prema tbr. 9.t.1. OT-a. Tuženima je priznato i povišenje za zastupanje više osoba od 20 % prema tbr. 40. OT-a kao i PDV od 25 % što ukupno iznosi 2.100,00 eura. Tuženima nije priznat trošak za ročište 16. 03. 2020. jer njihov punomoćnik na to ročište nije pristupio, a nije im priznat niti trošak sudskih pristojbi jer u spisu nema dokaza da su pristojbe platili. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. presude.

U Krku 26. lipnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.