Poslovni broj: P-575/2024-31

Republika Hrvatska

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja 1. CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., protiv tuženice Opće bolnice Dubrovnik, OIB: 75970517069, Dubrovnik. Roka Mišetića 2, koju zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 3. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja, 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to svaki za po 1/2 dijela prava vlasništva te je tuženica dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje njenog prava vlasništva.

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima na ime nadoknade troškova postupka iznos od 13.554,96 eura sa zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu 27. lipnja 2024. i tijekom postupka tvrde da je tužiteljica CĆ upisana vlasnica nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambene zgrade površine 160 m2, dvorišta površine 7 m2 i pomoćne zgrade površine 45 m2, dok je tužitelj ŽĆ upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambene zgrade površine 162 m2, dvorišta površine 647 m2 i garaže površine 34 m2, a da ove nekretnine prostorno razgraničuje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je upisana kao vlasništvo tuženice. U odnosu na nekretninu upisanu kao vlasništvo tuženice tvrde da ista ne predstavlja put niti dio komunalne infrastrukture niti isto može predstavljati, a da se radi o nekretnini koja je u nesmetanom samostalnom i poštenom suposjedu njih, osobno i putem njihovih prednika, preko 40 godina.

1.2. Slijedom navedenog, tužitelji tvrde da su dosjelošću stekli vlasništvo nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te stoga predlažu utvrditi da su vlasnici cjeline iste, svaki za po1/2 dijela, uz obvezu tuženice da trpi uknjižbu njihovog vlasništva uz brisanje njenog vlasništva, kao i obvezu tuženice da im nadoknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude od isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica ukazuje da su tužitelji, inače supružnici, vlasnici susjednih nekretnine tek od 2023., a da su do tada vlasnici susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile u vlasništvu različitih fizičkih i pravnih osoba te da stoga nekretnine ni na koji način nisu bile povezane, čime je jasno da tužitelji i njihovi prednici nisu mogli biti u nesmetanom samostalnom i poštenom suposjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2.2. Pojašnjava da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postala vlasništvo tužitelja CĆ temeljem ugovora o darovanju od 29. ožujka 2023. kojim je ŽĆ nekretninu darovao istoj, s tim da ju je prethodno kupio 2023. od društva Excelsa nekretnine d.o.o., s tim da je prije istog vlasnik nekretnine bio MĆ koji je nekretninu kupio od CĆĆ koja je bila vlasnica/korisnica nekretnine od 1969.

2.3. U odnosu na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženice navodi da je tužitelj ŽĆ istu kupio 2021. od AĆ i SĆ koje su istu prethodno stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju od 5. travnja 20003. iza pok. FĆ, a koji je bio vlasnik/korisnik nekretnine od 1965.

2.4. Nadalje, tuženica navodi da joj se tužitelj ŽĆ **.**.2022. obratio pisanim putem radi kupnje predmetne nekretnine te da je ona u vezi istog dala izraditi procjembeni elaborat iz kojeg je, između ostalog, vidljivo da je ovdje predmetna nekretnina zarasla granjem i zelenilom no da isti nikako nije bila u posjedu tužitelja i ranijih vlasnika susjednih nekretnina.

2.5. Slijedom navedenog, smatra jasnim da tužitelji i njihovi prednici nisu bili samostalni i mirni posjednici predmetne nekretnine pa stoga predlaže odbiti zahtjev tužitelja i naložiti istima da joj nadoknade troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude od isplate.

3.1. U odnosu na tvrdnje tuženice, tužitelji tvrde da su njihovi pravni prednici na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 1968. izgradili septičku jamu te istu redovito upotrebljavali za potrebe k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja jednu prostornu i funkcionalnu cjelinu, a koju su njihovi prednici, kao i oni održavali, da navedeno čine kao supružnici te da im nitko nikada nije osporavao posjed nekretnine.

3.2. Tužitelji za navedeno pismo namjere tvrde da je tužitelj isto sastavio kao laik, ne znajući da vlasništvo može upisati temeljem presude te da isto nikako ne predstavlja priznanje vlasništva tuženice, dok činjenica poštenja posjeda od tog trenutka nije relevantna jer je vlasništvo dosjelošću već ranije stečeno. Ukazuju da je na tuženici teret dokaza nepoštenja posjeda tužitelja i njihovih prednika, a da tuženica navedeno ničim ne dokazuje.

4.1. Na glavnoj raspravi su pročitani izvadci iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, rješenje Skupštine Općine Dubrovnik, Odjel za komunalne poslove, Odsjek imovinsko-pravni poslove od 11. lipnja 1965., prijavni list od 28. travnja 1969., rješenje ovog suda poslovni broj Z-468/1969 od 5. svibnja 1969., rješenje ovog suda poslovni broj Z-468/1969 od 29. travnja 1969., kopiju katastarskog plana iz 1969., rješenje o odobrenju za građenje od 30. travnja 1968., rješenje o odobrenju za upotrebu objekta od 25. prosinca 1968., zapisnik od 30. kolovoza 1968, zaključak Skupštine Općine Dubrovnik, Odjel za upravno pravne poslove od 4. rujna 1968., Ugovor o prodaji od 6. ožujka 2003., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. siječnja 2023., Ugovor o darovanju nekretnine od 31. ožujka 2023., rješenje Skupštine Općine Dubrovnik, Odjela za komunalne poslove, Odsjek imovinsko-pravni od 10. srpnja 1965., rješenje Općine Dubrovnik, Sekretarijata za upravno pravne poslove od 21. siječnja 1972., zapisnik komisije za tehnički pregled od 19. studenog 1970., izjavu od 25. studenog 1981., izvod iz matične knjige vjenčanih, Ugovore o poklonu od 8. srpnja 1993. i 13. srpnja 1993., rješenja o nasljeđivanju koje je ovaj sud donio 5. studenog 1996. pod poslovnim brojem O-170/96 i 5. travnja 2004. pod poslovnim brojem O-1298/03, Ugovor o kupoprodaji od 14. rujna 2021., posjedovni list, potvrdu o isplati, fotografije lica mjesta, pismo namjere od 5. listopada 2022., procjembeni elaborat, proveden je uviđaj na licu mjesta, geodetsko i građevinsko vještačenje, saslušan je svjedok ŠĆ te tužitelji.

4.2. Daljnji dokazi nisu izvođeni obzirom je odlučno činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza, čime bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (¨Narodne novine¨ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je vlasništvo nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], konkretno jesu li tužitelj kao samostalni i pošteni posjednici nekretnine, osobno i putem pravnih prednika preko 20 godina stekli vlasništvo iste.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženica uknjižena kao isključivi vlasnik nekretnine, no sporno je:

- što predmetna nekretnina predstavlja u naravi,

- posjed i kvaliteta posjeda tužitelja i njihovih prednika,

- kao i narav te učinci pisma namjere tužitelja ŽĆ upućenog tuženici radi kupnje predmetne nekretnine.

8.1. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15, dalje u tekstu ZV) je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a stavkom 3. navedeno članka da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

8.2. Nadalje, čl. 160. st. 2., 3., 4. i 5. ZV-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

9.1. Člankom 28. st. 2., 4 i 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.) je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

9.2. Člankom 30. st. 1. i 2. ZOVO-a je propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

10.1. Konačno, odredbama paragrafa 1453, 1455, 1460 do 1946. te 1468. Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11.) institut sjecanja vlasništva dosjelošću je reguliran na istovjetan način kao odredbama citiranih ZV- a i ZOVO-a, uz izuzetak roka trajanja dosjedanja od 30 godina.

11.1. Uviđajem na licu mjesta te geodetskim i građevinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. geod. LĆ i dipl. ing. građ. JĆ, utvrđeno je da predmetna nekretnina u naravi predstavlja usku česticu zemljišta koja na svom sjeverozapadnom dijelu graniči sa javnim putem od kojeg se proteže u smjeru jugoistoka, na najsjevernijem dijelu je u razini objekta izgrađenog na k. č. [katastarska čestica] relativno ravna, dok se dalje prema jugu penje te je strma.

11.2. Na čestici se nalazi nisko raslinje i stabla, kao i dio septičke jame koja je prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke u funkciji zgrade na susjednoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to od kada je sama zgrada izgrađena te je puštena u pogon od datuma izdavanja Odobrenja za upotrebu objekta od 30. kolovoza 1968.

11.3. Na uviđaju je utvrđeno da je pristup na predmetnu nekretninu sa javne površine moguć isključivo sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je nekretnina visinskom razlikom terena jasno odvojena od površine nogostupa i javne ceste, da je prema susjednoj k. č. [katastarska čestica] u cijelosti ograđena starijim kamenim zidom koji je tipom gradnje i izgledom istovjetan ogradnim zidovima koji k. č. [katastarska čestica] ograđuju prema javnoj cesti i nogostupu.

11.4. Vještak građevinske struke nalazi, a isto proizlazi i iz stanja zatečenog na licu mjesta, da se predmetna nekretnina koristi kao cjelina sa susjednom k. č. [katastarska čestica] te da u naravi predstavlja vrt/dvorište kuće izgrađene na k. č. [katastarska čestica] kojoj jedino i služi.

12.1. Sama tuženica je dostavila fotografije lica mjesta iz 2014. iz kojih proizlazi da je stanje na licu mjesta tada u bitnom bilo istovjetno današnjem stanju k. č. [katastarska čestica], dok iz uvjerljivog i logičnog iskaza svjedoka ŠĆ, kao osobe koja je osobno, kao zaposlenik tadašnjeg vlasnika k. č. [katastarska čestica], posjedovala nekretninu, proizlazi da su svi zaposlenici tadašnjeg vlasnika koristili okolno zemljište, time i ovdje sporno, kao dio okućnice, da se stanje tijekom godina nije mijenjalo te da im nitko nije osporavao posjed.

12.2. U odnosu na prigovor tuženice da se navedeni vrt nije održavao i da je bio zarastao, ukazuje se, a kako i sam vještak građevinske struke navodi, da ¨vrt može imati funkciju zaštite od sunca i to tako što se u njemu posade stabla¨, pa kada se navedena činjenica poveže s činjenicom da tuženica niti tvrdi niti dokazuje da bi dio stabala uz javnu cestu ugrožavao javne površine, a osobito u vezi s činjenicom da je stablo uz javnu cestu evidentno postojalo i 2014. te da je i tada, a i sada nagnuto prema istoj, logično je i životno da je netko tijekom godina usmjeravao i/ili nadzirao stanje stabla i njegove krošnje, a kako to iskazuje navedeni svjedok.

13.1. Iz priloženih odobrenja za građenje te odobrenja za uporabu objekata razvidno je da su nekretnine – objekti izgrađeni na susjednim k. č. [katastarska čestica] bili izgrađeni do 25. prosinca 1968. odnosno do 21. siječnja 1971. kada je tadašnjim vlasnicima izgrađenih objekata, FĆ i ĐĆ od strane upravnog tijela izdano rješenje o odobrenju za upotrebu objekta, što konkretno, a sukladno mišljenju vještaka građevinske struke, pretpostavlja da je tada izgrađeni i ogradni zid između sadašnjih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji kao takav razgraničava posjede ovih susjednih objekata, kao i septička jama koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] i koja je i dan danas u funkciji zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13.2. Logično je i životno da su graditelji prvih susjednih stambenih objekata prilikom gradnje objekata razgraničili svoj posjed pa kada se uzme u obzir da je jedini međašni znak između ovih nekretnina kameni zid starije gradnje koji se proteže cijelom duljinom k. č. [katastarska čestica] do južne k. č. [katastarska čestica] koja kao takva predstavlja južnu granicu i k. č. [katastarska čestica], zaključak je ovog suda da je upravo predmetni zid bio granica posjeda vlasnika objekta izgrađenog na k. č. [katastarska čestica].

13.3. Da je navedeno tako upravo ukazuje i činjenica da k. č. [katastarska čestica] ničim nije razgraničena u odnosu na k. č. [katastarska čestica], da su obje čestice visinski usklađene, da je pristup na k. č. [katastarska čestica] jedino slobodan s k. č. [katastarska čestica], da se na k. č. [katastarska čestica] nalazi septička jama koju je izgradio tadašnji vlasnik k. č. [katastarska čestica], a koja je kao takva temeljni dio objekta jer bez iste nije moguća upotreba objekta obzirom ni dan danas na navedenom dijelu ne postoji sustav javne odvodnje (kanalizacija).

14.1. Kada se vrijeme granje ogradnog zida i septičke jame, zatečeno stanje pristupa na k. č. [katastarska čestica] i funkcionalnost k. č. [katastarska čestica] dovede u vezu s činjenicom da tuženica ne dokazuje da bi u vezi postojanja septičke jame bila izdana zasebna suglasnost, da bi u vezi istog bio vođen spor ili da bi pak tuženica, bilo osobno ili putem pomoćnika u posjedovanju ikada vršila bilo kakve posjedovne čine na predmetnoj nekretnini, zaključak je ovog suda da posjednici k. č. [katastarska čestica] i to prednici tužitelja, a i sami tužitelji, nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed, čime su isti bili pošteni posjednici nekretnine, a obzirom da za isto nisu tražili suglasnost/odobrenje trećih, jasno je da su svoj posjed izvršavali samostalno, time kao vlasnici.

14.2. Pri tome se ukazuje da sama činjenica da prednici tužitelja nisu bili upisani kao vlasnici ove nekretnine ne pretpostavlja da nisu bili pošteni posjednici, dapače činjenica je da je zemljište nekoć bilo nacionalizirano, da je kao društveno vlasništvo dodijeljeno prednicima tužitelja za gradnju, a da je prednik tužitelja, na temelju dozvole nadležnog upravnog tijela na istom izgradio sastavni dio objekta – septičku jamu, pored činjenica da je nakon pregleda izgradnje iste, odobrio uporabu iste.

14.3. Da tužitelji i njihovi prednici nisu imali razloga zbog samog upisa vlasništva tuženice u zemljišnim knjigama posumnjati u pravo na samostalan posjed nekretnine ukazuje i činjenica da je upis u dijelu opisa nekretnine evidentno neistinit jer nekretnina u naravi nikada nije predstavljala niti predstavlja put, a kako je upisana u zemljišnim knjigama, dok je, kao i susjedne k. č. [katastarska čestica], zabilježeno da je ista u sastavu Park šume Velika i Mala Petka kao posebno zaštićenog objekta prirode Park šuma.

15. Dakle, tuženica ne tvrdi niti dokazuje da bi ikada bila u posjedu predmetne nekretnine, da bi osporavala posjed tužitelja i njihovih prednika, da bi primjerice održavala stabla na nekretnini ili zahtijevala naknadu ili uklanjanje postojeće septičke jame na zemljištu ili pak privela nekretninu svrsi koja je upisana (put) ili pak zahtijevala usklađenje opisa nekretnine upisane kao njeno vlasništvo.

16.1. Pri tome se ocjenjuje da pravilno tuženica ukazuje da vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bio posjednik sporne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer isto, a obzirom na zatečeno stanje na terenu u smislu mogućnosti pristupa na k. č. [katastarska čestica] s javnog puta oznake k. č. [katastarska čestica] i postojanje te vremena gradnje ogradnog kamenog zida prema k. č. [katastarska čestica], faktično nije niti mogao izvršavati posjed u vezi s posjedom k. č. [katastarska čestica], dok septička jama na k. č. [katastarska čestica] ima funkciju pomoćnog objekta zgrade na k. č. [katastarska čestica], pa kako je opisano stanje nekretnina na licu mjesta istovjetno od vremena gradnje objekata (kuća), jasno je da tužitelj ŽĆ kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] nije stekao suvlasništvo k. č. [katastarska čestica].

16.2. No, tuženica pri tome ne uzima u obzir neosporenu činjenicu da je tužitelj k. č. [katastarska čestica] kupio 2023., čime je, iako je istu potom darovao tužiteljici, koja je sada upisana kao isključiva vlasnica nekretnine temeljem darovanja tužitelja, nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i kao takva ex lege, u izostanku drugačijeg sporazuma tužitelja, bračna stečevina svakog od bračni drugova za po 1/2 dijela, u smislu čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20.), a kako to tužitelji i tvrde.

17. U odnosu na činjenicu da je tužitelj ZĆ **.**.2022. tuženici predao pismo namjere kojim izražava namjeru kupnje predmetne nekretnine, ocjena je ovog suda da premetnu ponudu i izjavu tužitelja treba tumačiti u vezi s iskazom tužitelja u dijelu u kojem isti uvjerljivo i logično iskazuju da su prilikom planiranja uređenja susjednih kupljenih objekata i okućnica upoznati sa granicama nekretnina i upisom u zemljišnim knjigama te da je ova ponuda tužitelja bila usmjerena na najekonomičnije (najbrže) rješenje koje bi im omogućilo planirano uređenje. Naime, uzimajući u obzir da se radi o nekretnini manje površine i da je ista faktično u sklopu kupljenje cjeline, logično je da su tužitelji isplatu smatrali najefikasnijim rješenjem zatečenog formalnog stanja, a da su se za ovaj postupak odlučili tek nakon što s tuženicom nisu postigli dogovor usprkos spremnosti da joj isplate procijenjenu vrijednost zemljišta, a koju je tuženica dala izraditi, što upućuje da je ista razmatrala navedeno rješenje, što je tužiteljima bilo životno prihvatljivo obzirom na legitimno očekivanje dugotrajnosti sudskog postupka i troškova istog te vjerojatnosti brže mogućnosti daljnjeg upravljanja i raspolaganja nekretninom koja bi uslijedila formalnim upisom vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama, a koji bi u slučaju kupnje slijedio odmah po kupnji, za razliku od uknjižbe temeljem presude, koja može uslijediti tek nakon provođenja sudskog postupka i pravomoćnosti presude.

18.1. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je prednica tužitelja BĆ bila u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 30. kolovoza 1968., kada je istoj dano odobrenje za upotrebu novosagrađene obiteljske stambene zgrade koja se sada nalazi na k. č. [katastarska čestica], pa do 26. ožujka 2003. kada je isti predala MĆ, u vezi s Ugovorom o prodaji od 26. ožujka 2003., koji je potom, a što i sama tuženica tvrdio vlasništvo i posjed prenio Excelsa nekretnine d.o.o., koje su vlasništvo i posjed predale tužitelju ŽĆ temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. siječnja 2023.

18.2. Obzirom je tužitelj nekretninu, sada oznake 1848/3 k. o. [katastarska općina] kupio od knjižnog vlasnika k. č. [katastarska čestica] i izvanknjižnog vlasnika k. č. [katastarska čestica], u vrijeme postojanja bračne zajednice s tužiteljicom, a kako su isti nastavili posjedovati i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao samostalni i pošteni suposjednici, utvrđeno je da su tužitelji kao suposjednici nekretnine koju su stekli kupnjom za vrijeme trajanja bračne zajednice, vlasnici iste, u jednakim dijelovima, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19.1. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u postupku pa temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a imaju pravo na nadoknadu troškova i to troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora, i to kako slijedi: sastav tužbe u iznosu od 1.100,00 eura - tbr. 7. t. 1. i tbr. 40. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: OT), sastava obrazloženih podnesaka od 27.11.2024., 8.1.2025., 19.3.2025. i 29.4.2025. u ukupnom iznosu od 4.400,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 41. toč. 1. OT-a) te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 6.12.2024., 31.1.2025., 3.6.2025. u ukupnom iznosu od 3.300,00 eura (tbr. 9. toč. 1. u vezi tbr. 40. toč. 1. OT-a), sve uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 2.200,00 eura (tbr. 46. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 11.000,00 eura.

19.2. Tužitelji imaju pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma za uviđaj i geodetsko te građevinsko vještačenje u ukupnom 1.772,04 eura, kao i troška sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 782,92 eura, što s troškom zastupanja daje ukupni trošak postupka u iznosu od 13.554,96 eura.

19.3. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava podneska od 16. svibnja 2025. jer isti nije bio potreban za uspjeh u sporu obzirom se istim ukazalo da tužitelji ustraju u već iznesenom tijekom postupka, a za što nije bilo potrebno sastaviti zaseban podnesak, pogotovo obzirom na ročište glavne rasprave na kojem su 3. lipnja 2025. istovjetno izložili.

20. O osnovi i visini zatezne kamate na dosuđeni trošak je odlučeno primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja tuženicima ad 1 i 2

2. pun. tuženice