REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-883/2025-6

[adresa] U 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, Put Brodarice 6/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula-Pola, Pula, Tršćanska 36, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula-Pola, KLASA: 216-04/25-01/21, URBROJ: 511-08-30-25-2 od 22. travnja 2025. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula- Pola, KLASA: 216-04/25-01/21, URBROJ: 511-08-30-25-2 od 22. travnja 2025., utvrđeno je, da je tužitelj državljanin Republike Srbije, da je nositelj putne isprave Republike Srbije, serijski broj: [serijski broj], izdane 2. prosinca 2021., s rokom važenja do 2. prosinca 2031., te osobne iskaznice Republike Srbije, serijskog broja: [serijski broj], izdane 21. srpnja 2023. s rokom važenja do 21. srpnja 2033. (toč.1. izreke rješenja) Nadalje, tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine, koja počinje teći od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen (toč. 2.). Određeno je i da je tužitelj dužan u roku od sedam dana od dana uručenja tog rješenja napustiti EGP ili da će protekom tog roka o svom trošku biti prisilno udaljen (toč. 3.). Nadalje, određeno je da se tužitelj prilikom napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, mora prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (toč. 4.). Nadalje, određeno je i da žalba nije dopuštena protiv tog rješenja, ali da se može pokrenuti upravni spor (toč. 5.).

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da je osporavano rješenje neosnovano i nezakonito te protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje: ZS) i Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj 136/21, 145/23, dalje: Pravilnik). Naime, tužitelj smatra da mu je u provedenom postupku neosnovano i nezakonito osporenim rješenjem određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u, pri čemu napominje da već niz godina ima prijavljeno boravište u [adresa] na adresi [adresa] te da u Sloveniji ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s poslodavcem MSC PREVOZI d.o.o., Ljubljana, te se poziva na odredbe članka 192. stavaka 2. i 3. ZS-a. Tužitelj smatra da činjenica što on kao državljanin treće zemlje ima odobren zakonit boravak u Republici Sloveniji, a sukladno navedenim zakonskim odredbama, opravdava primjenu teritorijalno ograničene zabrane- isključivo na Republiku Hrvatsku, umjesto na širu zabranu koja bi obuhvaćala cijeli EGP. Navedeno iz razloga što ZS razlikuje teritorijalnu primjenu zabrane te je predviđena mogućnost ograničenja zabrane samo na teritorij Republike Hrvatske, u slučajevima kad stranac ima odobren zakonit boravak u nekoj drugoj EGP državi, što je u ovom slučaju, Republici Sloveniji. Predlaže izvršiti uvid u njegov ugovor o radu te provesti dokaz njegovim saslušanjem. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Tužitelj potražuje naknadu troškova spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te dodatno navodi da nije sporno da je tužitelj ranije imao reguliran boravak na temelju odobrene dozvole za boravak i rad u Republici Sloveniji, ali da ga na dan donošenja rješenja nije imao niti je imao reguliran status u bilo kojoj državi EGP-a kao niti u Republici Hrvatskoj, što je utvrđena činjenica na kojoj se temelji doneseno rješenje. Činjenicu da je tužitelju boravak istekao tijekom služenja zatvorske kazne, tuženik smatra irelevantnim iz razloga što je istek nastupio zbog samoskrivljenosti od strane tužitelja, a sukladno Schengenskom zakoniku osoba da bi zatražila i ishodovala odobrenje boravka mora i boraviti u članici EGP-a od koje zatraži ishođenje dozvole. Napominje i da tužitelj u vrijeme isteka prethodne dozvole nije boravio u [adresa], a da se osporenim rješenjem nisu mogle prejudicirati odluke, način i zakonska osnova u drugoj članici EGP-a, a da je utvrđeno da na dan donošenja osporenog rješenja tužitelj nije imao reguliran status te da je osporeno rješenje doneseno sukladno ZS-u koji propis je važeći u Republici Hrvatskoj. Prestanak boravišta u [adresa], tuženik je utvrdio na temelju izjave potpisane od strane tužitelja, a iz koje proizlazi da je imao boravak u Republici Sloveniji, no da je on u međuvremenu prestao važiti. Osim toga, napominje i da je tijekom kriminalističkog istraživanja provjeren status tužitelja uvidom u dozvolu boravka Republike Slovenije, a iz koje je vidljivo da je rok valjanosti istekao 7. rujna 2024., a čime da mu je prestao zakoniti boravak u Republici Sloveniji, podredno i unutar EGP-a. Dakle, navodi da tužitelj u trenutku donošenja osporenog rješenja nije imao zakonski reguliran boravak, a tim rješenjem nije se moglo prejudicirati odluka, način i zakonska osnova u drugoj članici EGP-a. Tuženik napominje i da tužitelj, kao državljanin treće zemlje, može zakonito boraviti u Schengenskom prostoru, ishodovanjem odobrenja boravka s teritorijalnim ograničenjem te time tužitelj može nastaviti svoj boravak na temelju zahtjeva za odobrenje dozvole za boravak i rad u Republici Sloveniji. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U tijeku spora održana je rasprava 26. lipnja 2025. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupile su službene osobe tuženika koje su u cijelosti ostale kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja, dok uredno pozvan opunomoćenik tužitelja nije pristupio na istu, niti je izostanak opravdao.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, iz razloga što to nije bilo nužno ni korisno kraj nespornih činjenica u ovom sporu. Osim toga, to nije bilo ni odlučno za odluku u ovom sporu iz razloga što su odlučne činjenice utvrđene uvidom u navedene spise.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Među strankama je nesporno da je tužitelj presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-81/2024 od 13. veljače 2024., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Kž311/2024-7 od 7. lipnja 2024., osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi-neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2., u svezi sa stavkom 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. listopada 2023. pa nadalje. Nadalje, nesporno je i da je tužitelj rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Ik I-73/2025-8 od 10. travnja 2025. i nalogom istog suda, poslovni broj: Ik I-73/2025-10 od 18. travnja 2025., dana 22. travnja 2025. otpušten iz Zatvora u Puli-Pola na uvjetni otpust koji traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, odnosno do 23. listopada 2025. Nadalje, nesporno je i da je rok valjanosti tužiteljeve dozvole boravka u Republici Sloveniji, serijskog broja: S10067532, istekao 7. rujna 2024. Nadalje, nesporno je i da je tužitelj napustio Republiku Hrvatsku 22. travnja 2025.

8. Sporno je u ovoj upravnoj stvari, je li zakonito tuženik odlučio o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske te odredio zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine. Dakle, sporno je jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za odluku o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske te određivanje zabrane njegova ulaska i boravka u EGP- u.

9. Odredbom članka 189. stavkom 2. točkom 1. ZS-a propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine.

10. Odredbom članka 192. stavka 1. ZS-a propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako državljanin treće zemlje ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, rješenjem o protjerivanju može se odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi samo na području Republike Hrvatske. Stavkom 3. propisano je da ako državljanin treće zemlje ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, a doneseno je rješenje o protjerivanju iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem se može ukinuti zabrana ulaska u EGP i boravka u EGP-u i odrediti zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj. Stavkom 5. ZS-a propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

11. Odredbom članka 184. stavka 1. ZS-a propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

12. Odredbom članka 24. stavka 1. točke 3. Pravilnika propisano je da će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 189. Zakona o strancima odrediti u trajanju od 3 mjeseca do 5 godina ako je državljanin treće zemlje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 1 godine ili je ponovno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora ili je osuđen zbog pomaganja ili je osuđen zbog kaznenog djela krijumčarenja ljudima ili zbog prekršaja pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku.

13. Prema ocjeni Suda pravilno je i zakonito tuženik utvrdio da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 13. veljače 2024., preinačenom presudom Županijskog suda u Osijeku od 7. lipnja 2024., počinio prethodno navedeno kazneno djelo svjesno i s izravnom namjerom, zbog čega su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju na temelju članka 189. stavka 2. ZS-a, a s obzirom da je utvrđeno da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak.

14. Naime, citiranim člankom 189. stavkom 2. ZS-a propisane su pretpostavke za protjerivanje državljanina treće zemlje, a koje su u pogledu tužitelja ispunjene. To stoga što je nesporno da je počinio kazneno djelo za koje je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Naime, tužitelju je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od dvije godine, odnosno u trajanju duljem od propisanog minimuma od jedne godine, zbog čega je jasno da je ispunjen uvjet iz članka 189. stavka 2. ZS- a. S obzirom da je navedeno kazneno djelo počinjeno s namjerom, ocjena je i Suda da su u ovoj stvari ispunjene propisane pretpostavke za obvezno protjerivanje tužitelja iz Republike Hrvatske.

15. Na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari nije od utjecaja mogućnost da tužitelj ima odobren boravak u Republici Sloveniji. Naime, citiranom odredbom članka 192. stavka 2. ZS-a propisano je tek kao mogućnost da se državljaninu treće zemlje koji ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, rješenjem o protjerivanju može odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi samo na području Republike Hrvatske, a ne i na čitavom području EGP-a. Dakle, nije propisano da se u predmetnoj situaciji mora državljaninu treće zemlje odrediti zabrana ulaska i boravka isključivo na području Republike Hrvatske, a što i sam tužitelj navodi u podnesenoj tužbi, u kojoj navodi da je u predmetnoj situaciji predviđena mogućnost ograničenja zabrane samo na teritorij Republike Hrvatske. Osim toga, u ovoj su stvari upravna tijela utvrdila i da je istekao rok valjanosti dozvole za tužiteljev boravak u Republici Sloveniji, a što je potvrdio i tužitelj na zapisnik prilikom saslušanja pred prvostupanjskim tijelom 22. travnja 2025. te sam tužitelj u provedenom sporu nije dokazao drugačije. Stoga su i s te osnove tužbeni navodi tužitelja, a koji se odnose na zakoniti boravak u drugoj državi EGP-a, ocijenjeni neosnovanim.

16. Budući da su u ovoj upravnoj stvari ispunjeni uvjeti za protjerivanje tužitelja iz Republike Hrvatske te za određivanje zabrane ulaska i boravka tužitelja na području EGP-a, da je navedena zabrana određena u propisanom okviru trajanja, pri čemu je tuženik imao u vidu sve okolnosti počinjenog kaznenog djela na području Republike Hrvatske, duljinu izrečene kazne zatvora te neposjedovanje reguliranog statusa unutar EGP-a, da je tuženik odluku utemeljio na mjerodavnim zakonskim i podzakonskim odredbama te da je u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu detaljno obrazložio razloge za predmetnu odluku, ocjena je Suda da je predmetni upravni postupak proveden pravilno, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, kao i da je u ovoj stvari zakonito primijenjeno materijalno pravo.

17. Slijedom navedenog, osporavano rješenje ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja odvjetniku Mariju Vukoviću, Split, Put Brodarice 6/III

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaji pomorske i aerodromske policije Pula-Pola, Pula, Tršćanska 36