Republika Hrvatska

Općinski sud Sisku

Prekršajni odjel

Petrinja, Trg dr. F. Tuđmana 12

Poslovni broj: Pp-1982/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Aniti Čalić, uz sudjelovanje Tatjane Kuhar kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog AT, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.; nastavno: ZZNO) u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave sisačko-moslavačke Policijska postaja Sisak, klasa: 211- 07/22-/18757, urbroj: 511-10-07-22-1 od 20. srpnja 2022., nakon provedene glavne rasprave održane 20. travnja 2023., 21. studenog 2023. i 22. svibnja 2025., dana 27. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni AT, sin A i DT, djevojački D, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i povremenim boravkom u Sloveniji, Naklo, Glavna cesta 2, državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, zrakoplovni tehničar, nezaposlen, bez primanja, vlasnik stana na adresi prebivališta u [adresa] i osobnog automobila Fiat Punto iz 2006., razveden, otac dvoje djece od kojih je jedno dijete maloljetno, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

I. 8. srpnja 2022. oko 12.30 sati u [adresa] počinio nasilje u obitelji na način što je bivšoj supruzi VT (rođenoj **.**.1974.) i zajedničkom djetetu ATG (rođenom **.**.2013.) koji je dijete s posebnim potrebama, oboje s prijavljenim prebivalištem na toj adresi, prilikom povratka s bolničkog liječenja onemogućio ulazak u stan tako što je na ulaznim vratima obiteljskog stana samoinicijativno promijenio bravu, te im tako onemogućio smještaj u stan i pristup njihovim osobnim stvarima, a što je kod njih prouzročilo uznemirenost te povrijedilo njihova prava i dostojanstvo

II. dakle, počinio ekonomsko nasilje u obitelji na štetu bivše supruge i djeteta

III. čime je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. u vezi članka 10. stavak 1. točka 5. ZZNO i prekršaj iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 5. ZZNO

IV. Na temelju članka 22. stavak 1. ZZNO okrivljeniku se za prekršaj pod toč. I. u t v r đ u j e

novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeseteura)

V. Na temelju članka 22. stavak 5. ZZNO okrivljeniku se za prekršaj pod toč. II.

u t v r đ u j e

novčana kazna u iznosu od 1.590,00 eura (tisućupetstodevedeseteura)

VI. Na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. PZ okrivljeniku se

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 1.850,00 eura (tisućuosamstopedeseteura)

VII. Na temelju članka 33. stavak 11. PZ okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude. Ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno odredbi članka 152. stavak 3. PZ smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

VIII. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 2. i 3., članka 138. stavak 3. i članka 139. stavak 3. PZ okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od 72,80 eura (sedamdesetdvaeuraosamdesetcenti), u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Sisak podnijela je optužni prijedlog klasa: 211-07/22-/18757, urbroj: 511-10-07-22-1 od 20. srpnja 2022. protiv okrivljenog AT zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. u vezi članka 10. stavak 1. točka 5. ZZNO i članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 5. ZZNO.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaje koji su mu optužbom stavljeni na teret.

3. U iskazu je okrivljenik naveo da u cijelosti ostaje kod svega što je naveo u pisanoj obrani, pa se ista ima smatrati njegovom obranom i iskazom. U pisanoj obrani okrivljenik je naveo da u cijelosti negira počinjenje prekršaja i postojanje zakonskih obilježja utuženog prekršaja. Naime, utuženi prekršaj je odredbama ZZNO opisan kao: "zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci". U konkretnom slučaju nisu ostvareni elementi utuženog prekršaja budući da sporna nekretnina ne predstavlja ni zajedničku imovinu stranaka, a osobito ne predstavlja osobnu imovinu VT, već predstavlja isključivo osobnu obiteljsku imovinu okrivljenika stečenu nasljeđivanjem pokojnog oca. Slijedom navedenog, daljnja objašnjenja su nepotrebna budući da nema zakonskih elemenata utuženog kao ni jednog drugog prekršaja, već se isključivo radi o građanskopravnom odnosu. Iako nema zakonskih elemenata utuženog prekršaja dodatno se ističe kako je među strankama postojao usmeni dogovor da će okrivljenik dopustiti oštećenoj boravak u njegovom stanu do pravomoćnog okončanja postupka razvoda koji je okončan još 22. lipnja 2022., ali je oštećena odbijala napustiti nekretninu. Okrivljenik je još 20. travnja 2022. obavijestio oštećenu da će pokrenuti postupak iseljenja iz njegove nekretnine na što se ista također oglušila. Ističe se da predmetna promjena brave nije došla bez najave, već je okrivljenik o svemu SMS porukom obavijestio oštećenu. Ista je bila upoznata s vremenom preseljenja i o lokaciji na koju se preseljene njene obiteljske stvari (u obiteljsku kuću njene majke). Prekršajna prijava predstavlja isključivo iskorištavanje represivnog aparata od strane oštećene koja je policijski službenik. Zaključno se ističe da okrivljenik u cijelosti izvršava obveze uzdržavanja prema zajedničkom djetetu sukladno pravomoćnoj sudskoj presudi, te nema govora ni o kakvom ekonomskom zlostavljanju ni djeteta. Na upit branitelja je odgovorio da su se žrtva bivša supruga VT i on potpuno suglasno dogovorili da će se ona iseliti iz njegovog stana i prije razvoda braka na što je ona zapravo pristala, a što je trebala učiniti najkasnije do pravomoćnosti presude o razvodu braka, i to da će se iz stana iseliti zajedno s djetetom ATG i da ide živjeti kod svoje majke u [adresa]. Osim toga, dijete je konstantno boravilo kod bake u [adresa] i prije njihovog konačnog i formalnog preseljenja. Nikada nije zabranio djetetu pristup stanu ili ulazak u stan. Vremenu kada je pakirao stvari VT i kada je komunicirao s njezinom majkom prisustvovao je susjed HT iz [adresa]. Na pitanja opunomoćenika tužitelja je odgovorio da se kritične zgode 8. srpnja 2022. u stanu na adresi [adresa] više nisu nalazile nikakve osobne stvari VT i djeteta ATG jer je on sve njihove osobne stvari prethodno spakirao i odnio u kuću kod njezine majke u [adresa] tako da u trenutku kada je VT došla na vrata stana u stanu nije bilo njezinih osobnih stvari. Do odlaska na specijalističko liječenje prije inkriminiranog događaja VT je živjela u tom stanu. Bio je u kontaktu s majkom VT i najavio joj je da će dovesti stvari VT i djeteta koje je uredno složio i spakirao. Nije smio prilaziti tom stanu sve do trenutka kada je znao da je VT otišla s djetetom na liječenje jer je prije toga dok je VT boravila u njegovom stanu na neki način upozoren i prenesena mu je poruka putem jedne policijske inspektorice da ne prilazi stanu jer da će VT pozvati policiju i da će sigurno završiti u pritvoru. Dok se VT s djetetom nalazila na liječenju neposredno prije inkriminiranog datuma bio je s njom u kontaktu na način da su razmjenjivali poruke putem aplikacije Massenger. Nikada se nije dogovorio s VT da će se ona iseliti tek kada nađe drugim smještaj već su se dogovorili da će se iseliti po okončanju razvoda i definirali su da će to biti najkasnije do pravomoćnosti presude o razvodu braka. Na upite suda je odgovorio da je stvari VT i djetetove stvari odnio na adresu njezine majke u [adresa] jer mu je ona rekla da tamo odnese njihove stvari. To mu je ona rekla još prilikom dogovora na ročištu pred sudom za razvod braka i sve je bilo dogovoreno, a ona se poslije predomislila i nije htjela izaći iz stana. Na daljnji upit je odgovorio da o tome nisu mogli razgovarati s djetetom jer dijete s takvim poteškoćama ne može uspostaviti komunikaciju niti shvatiti značenje cijele situacije jer dijete nije komunikabilno. Dijete je imalo osigurane uvjete za život kod majke VT gdje je i prije boravilo. Nakon inkriminiranog događaja VT nije tražila nikakve osobne stvari iz stana osim mikrovalne pećnice koju joj je dao i rekao joj da može uzeti što god želi iz stana. Dijete ga posjećuje u stanu sukladno sudskoj odluci i to na način da on ode po dijete i dovede ga u stan gdje s njim boravi prema vremenu određenom presudom. Nakon što je promijenio bravu na stanu javio je VT da je promijenio bravu i da neće moći ući u stan sa svojim ključem. Nije podnosio tužbu za iseljenje VT iz stana jer nakon inkriminiranog događaja ona više nije dolazila u taj stan jer se trajno odselila kod majke kao što su se i dogovorili na prvoj raspravi za razvod braka. Između njih nema nikakvih sudskih postupaka vezanih za podjelu imovine jer u braku nije niti bilo vrijednije zajedničke imovine.

4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci VT, HT i ŠT, te je pročitana dokumentacija koja prileži spisu, odnosno izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Sisak od 14. srpnja 2022., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika Policijske postaje Sisak od 19. srpnja 2022., obavijest počinitelju prekršaja Policijske postaje Sisak od 19. srpnja 2022., pisana obrana okrivljenika od 5. prosinca 2022., presuda Općinskog suda u Sisku broj:

4 P Ob-59/2022-7 od 1. lipnja 2022. s potvrdom pravomoćnosti, Izvadak Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak od 5. prosinca 2022., dopis okrivljenika po opunomoćeniku ZOU Ivan Borić i Danko Kovač iz [adresa] s potvrdom o primitku i povratnicom (stranice 45-47 spisa), ispis razmijenjenih poruka putem mobitela između okrivljenika i žrtve VT, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 14. svibnja 2025.

5. Svjedokinja VT iskazala je da je oko osam godina bila u braku s okrivljenim AT. Razveli su se 1. lipnja 2022. kada je donesena presuda pred Općinskim sudom u Sisku, a presuda je postala pravomoćna nešto kasnije u lipnju 2022. Tom presudom je bilo odlučeno da će njihovo zajedničko maloljetno dijete ATG stanovati s njom na adresi [adresa], a to je stan u kojem su okrivljenik, dijete i ona do razvoda živjeli kao obitelj. Taj stan je vlasništvo okrivljenika, ali je on u trenutku razvoda bio mjesto njezinog stanovanja i mjesto stanovanja njihovog djeteta. Nedugo nakon donošenja presude o razvodu ona je s djetetom maloljetnim ATG koji je rođen **.**.2013. otišla na liječenje u bolnicu u [adresa] s obzirom da dijete ima ozbiljne zdravstvene probleme, odnosno radi se o djetetu s posebnim potrebama koje, iako je staro devet godina, ne može samostalno hodati. Prije nego što je otišla s djetetom u bolnicu u [adresa] putem poruka na mobitelu komunicirala je s okrivljenikom koji je zahtijevao da se dijete i ona isele iz stana u kojem su živjeli u [adresa] jer da je taj stan njegovo vlasništvo, a oni su se razveli i okrivljenik je zbog toga želio da se dijete i ona isele iz stana. Okrivljeniku je u poruci napisala da će se dijete i ona iseliti iz stana, ali ga je zamolila da pričeka da se vrate s liječenja iz [adresa] jer nije stigla spakirati svoje i djetetove stvari i za putovanje na liječenje, te u tako kratkom roku spakirati sve stvari i iseliti se s djetetom iz stana. Ne sjeća se što joj je točno na to okrivljenik odgovorio, ali nije pisao da bi se protivio tome da se dijete i ona isele nakon što završi liječenje u [adresa]. Stoga je s djetetom otišla u [adresa] u bolnicu upravo s te adrese [adresa] jer je to bila njezina jedina adresa kao i djetetova, a na liječenju su proveli tri tjedna. Po povratku iz [adresa] tog kritičnog dana s djetetom je došla do ulaza u njihov stan u [adresa] u [adresa] i nije mogla otključati vrata stana svojim ključem jer je okrivljenik očito u međuvremenu dok su dijete i ona bili u bolnici u [adresa] promijenio bravu na ulazu u stan. To ju je doista uznemirilo i povrijedilo najviše zbog zajedničkog djeteta koje je tako teško bolesno. Ona je o toj situaciji konzultirala svog šefa u Policijskoj postaji Sisak pomoćnika načelnika V i on joj je savjetovao da pričeka do sutradan i da onda prijavi događaj jer su i oni u policiji bili nesigurni na koji bi način to nasilje kvalificirali. U stanu su bile njezine i djetetove osobne stvari, a dijete i ona nisu na nikakav način mogli ući u stan u kojem su do tada živjeli. Dok su dijete i ona bili u bolnici, okrivljenik je neke njihove osobne stvari poput odjeće odnio do kuće njezine majke u [adresa] i ostavio te stvari na stepenicama, pa je njezina majka to unijela u garažu. Iz razgovora s majkom je doznala da joj je okrivljenik rekao da je donio neke stvari, ali ne zna detalje njihovog razgovora. Toga dana kada više nije mogla ući u stan u [adresa] s djetetom je otišla živjeti kod majke u [adresa], ali pojašnjava da su na toj adresi dvije odvojene kuće u istom dvorištu, tako da ona s djetetom boravi u jednoj, a majka u drugoj kući. Koliko joj je poznato okrivljenik protiv djeteta i nje nije pokretao postupke za iseljenje iz stana. Napominje da je od tog kritičnog dana smještena u kući u [adresa] u kojoj dijete s posebnim potrebama i ona nisu imali tople vode. Na pitanja branitelja je odgovorila da je dobila neku obavijest od okrivljenika ili njegovog odvjetnika u smislu opomene pred tužbu za iseljenje, odnosno u tome je bilo navedeno da je stan okrivljenikovo vlasništvo i da se ona treba iseliti iz stana jer da će u protivnom pokrenuti neki postupak. To pismo je doživjela više kao neko zastrašivanje. To pismo je dobila otprilike netom prije nego što se dopisivala s okrivljenikom vezano za to da moli da se dijete i ona isele tek po povratku s liječenja jer ne može u tako kratkom roku spakirati sve njezine i djetetove stvari. S djetetom je otišla na liječenje u [adresa] u lipnju, tri tjedna prije nego što je došlo do kritičnog događaja, misli da je to bilo negdje oko 20. lipnja 2022. Ne može se točno sjetiti kada je primila to pismo od okrivljenika vezano za opomenu pred tužbu za iseljenje, pa ne može čak kazati ni da li je to bilo više dana ili tjedana prije nego što je s djetetom otišla na liječenje u [adresa]. Okrivljenik joj nije na nikakav način javio da je promijenio bravu na stanu i da će odnijeti djetetove i njezine osobne stvari kod njezine majke u [adresa], već joj je samo telefonom javio da je odvezao neke osobne stvari kod njezine majke, a majci je rekao da je promijenio bravu na stanu kada je dovezao te stvari. Koliko joj je poznato okrivljenik većinu vremena boravi izvan Republike Hrvatske, a kada dođe u Republiku Hrvatsku, osim u predmetnom stanu u [adresa], može boraviti i u kući njegove bake i djeda u [adresa], a misli da je ta kuća uporabljiva za život jer zna da je okrivljenikov nećak tamo živio dok ga okrivljenik nije istjerao iz te kuće. Okrivljenik doprinosi za uzdržavanje djeteta, ali ne viđa redovito dijete, već se s djetetom susreo možda četiri puta u godinu dana. Navodi da prije razvoda nije živjela kod majke u [adresa], osim nakon potresa u prosincu 2020. kada je s djetetom u strahu od potresa boravila tri do četiri mjeseca u [adresa], ali su se dijete i ona nakon toga vratili u predmetni stan u [adresa], time da je okrivljenik dijete i nju dovezao natrag u stan i od tada su tamo stalno boravili. S tim u vezi navodi da je tijekom braka znala ponekad otići s djetetom kod majke na dan-dva i to upravo iz razloga što je okrivljenik tada znao konzumirati alkohol, pa bi dijete i nju otjerao na dan ili dva iz stana, ali su se potom vraćali u stan. Nije pokretala nikakve postupke protiv okrivljenike vezane za taj stan u smislu tužbe za smetanje posjeda ili nešto slično, ali su u tom stanu još uvijek brojne njezine stvari do kojih ne može doći jer nema ključ od stana. Na njene upite okrivljenik joj načelno dozvoljava da dođe i uzme svoje stvari, ali kada ga pita kada može doći po svoje stvari, on odgovara da ne zna. Ne može reći da su okrivljenik i ona imali dogovor oko iseljenja iz tog stana jer se s okrivljenikom ni ne može razgovarati s obzirom da učestalo konzumira alkohol. Na upite suda je odgovorila da je stan na adresi [adresa] u [adresa] bio njezin i djetetov jedini dom do trenutka kada je zatekla da je na stanu promijenjena brava. Dijete i ona su do tog trenutka živjeli u tom stanu, nisu se nikamo preselili, već su na liječenje u [adresa] otišli upravo iz tog stana, a tek nakon što nije mogla ući u stan s djetetom, morala se odseliti kod majke u kuću u [adresa].

5.1. Branitelj okrivljenika prigovorio je iskazu svjedokinje kao neistinitom u cijelosti s obzirom da je bio prisutan na ročištu povodom razvoda braka između okrivljenika i svjedokinje na kojem se svjedokinja obvezala iseliti s djetetom iz stana po pravomoćnosti postupka razvoda.

6. Svjedok HT iskazao je da stanuje u zgradi na adresi [adresa] u kojoj stanuje i okrivljeni AT. Poznaju se dugi niz godina jer dugo žive u toj zgradi, te su u dobrim i prijateljskim odnosima. Zato mu je i poznato što je predmet prekršajnog postupka, a poznate su mu i neke činjenice i okolnosti vezane za brak između okrivljenika i njegove bivše supruge VT i njihov razvod. Taj stan je okrivljenikovo vlasništvo, a u tom stanu je s njime do prije razvoda živjela supruga VT i njihovo zajedničko maloljetno dijete. Neko vrijeme prije nego što su se formalno razveli bilo je izvjesno da će se razvesti. Njegove spoznaje o njihovom braku, razvodu i drugim okolnostima su djelom posredne, odnosno ono što je čuo od okrivljenika, a djelom se temelje na vlastitim zapažanjima. Okrivljenik je i prije razvoda rekao da su se njih dvoje već dogovorili da će ona s djetetom iseliti iz tog stana i da će otići s djetetom živjeti kod majke u [adresa] gdje je živjela prije braka, a i za vrijeme braka često je boravila s djetetom kod svoje majke. Ne zna detalje njihovog dogovora u smislu kada su se točno dogovorili da će ona iseliti i na koji način, niti zna da je ona bila na nekom liječenju s djetetom, odnosno moguće je da je to čuo, ali se zbog proteka vremena ne sjeća i nije bio osobno prisutan kada je VT navodno došla pred vrata stana i nije mogla ući u stan. Okrivljenik nije tada govorio da je promijenio bravu na stanu tako da na okolnosti tog konkretnog događaja 8. srpnja 2022. ne može reći da je nešto vidio. Zna da se ona s djetetom odselila u [adresa] jer okrivljenik ne može živjeti sam s djetetom s obzirom da zbog posla puno izbiva i putuje. Na upite branitelja okrivljenika odgovorio je da mu je okrivljenik ispričao da je njegova bivša supruga VT suprotno njihovom prethodnom dogovoru nastavila živjeti u stanu i nakon što su se razveli na sudu, a da su se dogovorili da će ona iseliti do razvoda braka. Bio je prisutan kada je okrivljenik pakirao stvari bivše supruge i njihovog djeteta, a iz razgovora s njime saznao je da je okrivljenik razgovarao sa svojom bivšom punicom, odnosno majkom njegove bivše supruge jer tada uopće nije komunicirao s bivšom suprugom, te se s njezinom majkom dogovorio da će odvesti djetetove stvari i stvari bivše supruge kod njezine majke, a sve iz razloga jer se bivša supruga unatoč njihovom dogovoru još nije iselila iz stana zajedno s djetetom. Tom prilikom okrivljenikova bivša supruga VT nije bila u stanu. Koliko se sjeća okrivljenik mu je kazao da bi te stvari odvezao kod Manueline majke ili bi Manuelin sin iz prvog braka došao po te stvari. Bio je prisutan kada je okrivljenik tom prilikom nazvao Manuelinu majku pri čemu su razgovarali o prijevozu tih stvari i preseljenju VT i djeteta u [adresa] i on je stekao dojam iz tog razgovora da je takvo postupanje okrivljenika stvar prethodnog dogovora oko preseljenja VT, djeteta i njihovih stvari. Okrivljenik je te stvari lijepo i uredno slagao u kutije za preseljenje. Navodi da je možda samo jednom bio u kući u [adresa] i smatra da se radi o normalnoj kući u kojoj postoje uvjeti za stanovanje jer je i sama VT tamo često boravila. Nije zamijetio da bi okrivljenik ikada sprječavao pristup stanu svome djetetu RT, već naprotiv, viđa okrivljenika da dovodi dijete u taj stan na susrete i druženja kada god je u mogućnosti.

7. Svjedokinja ŠT iskazala je da je majka VT i poznato joj je što je predmet postupka. Njezina kćer VT je bila u braku s okrivljenim AT i imaju zajedničko dijete DTG koji je dijete s posebnim potrebama i zaista u teškom zdravstvenom i psihofizičkom stanju. Sjeća se da je VT dobila termin od možda dva tjedna liječenja za dijete na Korčuli i otišla je s djetetom na to liječenje. Koliko se sjeća VT je u tom trenutku još živjela s djetetom u stanu u [adresa]. Međutim, kada se vratila s tog liječenja zajedno s djetetom nije mogla ući u stan jer je okrivljenik promijenio bravu na ulaznim vratima stana. Nije mogla otključati stan svojim ključem, pa ona i dijete nisu mogli ući u stan. U stanu su se nalazile osobne stvari VT i njezinog djeteta RT, a mnoge od tih stvari su još uvijek u tom stanu. S obzirom da nije mogla ući u stan zbog promijenjene brave, nije mogla niti doći do tih svojih stvari. Iako nije predmet postupka, mora kazati da je VT tijekom braka puno ulagala u taj stan. S obzirom da nije mogla ući u stan te iste večeri je VT s djetetom došla kod nje u [adresa] i zapravo od tada zajedno s djetetom živi u kući u [adresa]. Poznato joj je da je predmetni stan vlasništvo okrivljenika. Na upite suda je odgovorila da okrivljenik prije inkriminiranog događaja nije dovezao H i djetetove stvari u njezinu kuću. Njih dvoje su razgovarali telefonom, te je on samo rekao da VT može doći po svoje i djetetove stvari kada je on kod kuće, ali se VT bojala otići po stvari kada je okrivljenik bio kod kuće jer je ranije bio nasilan prema njoj. Na daljnji upit je odgovorila da je te večeri kada je došla kod nje i kada nije mogla ući u stan VT je izgledala uznemireno i uplakano, a posebno jer nije mislila da će okrivljenik to učiniti barem zbog djeteta. Znalo se dogoditi da je i prije tog događaja VT kod nje boravila po dan ili dva, a to kada bi ju okrivljenik istjerao jer bi se napio. Na upite branitelja okrivljenika odgovorila je da VT nije živjela u tom stanu u [adresa] nakon razvoda od okrivljenika već se iselila nakon razvoda. Na upite suda je odgovorila da ne zna kada su se točno okrivljenik i VT razveli, ali pojašnjava da se ona iselila zapravo onog trenutka kada više nije mogla ući u taj stan zbog promjene brave, a do tada je živjela u tom stanu. Na upite branitelja okrivljenika odgovorila je da se VT bojala okrivljenika, ali je s njime ipak živjela jer on nije uvijek bio nasilan, nego samo kada bi previše popio. Okrivljenik je puno izbivao iz kuće zbog terenskog rada, a često bi pio kada se vratio kući.

7.1. Branitelj okrivljenika prigovorio je iskazu svjedokinje u cijelosti kao neistinitom budući da je isti u potpunosti suprotan ranije ispitanim svjedocima, materijalnoj dokumentaciji, pa čak i iskazu same žrtve koja je iskazala da su njezine stvari preseljene na majčinu adresu.

8. Uvidom u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Sisak utvrđeno je da je 14. srpnja 2022. u 12.20 sati žrtva VT osobno u Policijskoj postaji Sisak prijavila da je sa sinom tri tjedna boravila u bolnici u [adresa], te da je 8. srpnja 2022. oko 12.30 sati prilikom dolaska na adresu stanovanja u [adresa] gdje stanuje sa sinom zatekla zaključan stan kojeg nije mogla otključati ključem. Policijski službenici su ispitali žrtvu VT u svojstvu svjedoka, te je konstatirano da nije imala vidljive ozljede, ali da je bila uznemirena dok je okrivljeni AT ispitan 19. srpnja 2022. u svojstvu osumnjičenika. Nadalje, s djetetom ATG nije obavljen razgovor jer se radi o djetetu s posebnim potrebama.

9. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku broj: 4 P Ob-59/2022-7 od 1. lipnja 2022. s potvrdom pravomoćnosti utvrđeno je da je razveden brak koji je sklopljen između AT i VT time da će zajedničko maloljetno dijete ATG stanovati s majkom VT na adresi [adresa], a da će otac AT ostvarivati susrete i druženja s djetetom svaki drugi vikend u mjesecu, polovicu školskih praznika, državnih praznika i blagdana naizmjenice, te da će na ime uzdržavanja plaćati iznos od 2.831,50 kuna. Presuda je pravomoćna i ovršna 22. lipnja 2022.

10. Uvidom u Izvadak Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak od 5. prosinca 2022. utvrđeno je da je okrivljeni AT vlasnik stana broj 8 u stambenoj zgradi na adresi [adresa].

11. Uvidom u dopis okrivljenika po opunomoćeniku ZOU Ivan Borić i Danko Kovač iz [adresa] s potvrdom o primitku i povratnicom utvrđeno je da je 20. travnja 2022. okrivljenik po opunomoćeniku uputio dopis žrtvi VT u kojem se u bitnome navodi da je pokrenut postupak radi razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi, te da je nastavak zajedničkog života u istom kućanstvu nemoguć, a s obzirom da stan u kojem ona trenutno boravi ne predstavlja imovinu stečenu u braku, već predstavlja obiteljsku naslijeđenu imovinu okrivljenika, ne postoji zakonska osnova po kojem bi ona nadalje boravila u stanu, pa kako raspolaže zajedničkim smještajem za sebe i zajedničko dijete, predlaže da dobrovoljno napusti nekretninu u roku od tri dana od primitka opomene jer će u suprotnom biti prisiljen pokrenuti sudski postupak radi iseljenja. Predmetni dopis je VT je primila 2. svibnja 2022.

12. Iz ispisa razmijenjenih poruka putem mobitela između okrivljenika i žrtve VT proizlazi da su okrivljenik i žrtva komunicirali putem mobilnih poruka 3. lipnja 2022. i 26. lipnja 2022. U porukama od 3. lipnja 2022. žrtva VT (Videk) piše da će se iseliti kada ju isplati da može kupiti bojler koji je zapalio i sobu za dijete, da ne može voditi dijete u kuću koja nema grijanje, vodu, izolaciju i stolariju, a da on ima kuću u [adresa], dočim okrivljenik piše da je ona u tuđem stanu, da su joj režije plaćene, a da dijete ne živi s njom, te je tamo živjelo cijelu zimu, da je sve potpisano na sudu i da nema pravne osnove biti u njegovom stanu, već da tamo mogu boraviti on i dijete svaki drugi vikend, da izađe mirno iz stana prije [adresa] da ne mora dizati tužbu jer pravno ne može ostati u stanu. U porukama od 26. lipnja 2022. žrtva VT piše da on mora vratiti stvari jer je našla stan u [adresa], te da je to što je on napravio protupravno iseljenje i da mora vratiti stvari gdje su bile, a okrivljenik piše da je sve super ispalo, da joj je sve lijepo spakirano i složeno, da može sve odvesti u novi stan, te da ovo što je on napravio je provjereno sa sudom.

13. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije utvrđeno je da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

14. U ovako provedenom postupku analizirajući iskaz okrivljenika, svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaje koji su mu optužbom stavljeni na teret.

15. Nesporno je da su okrivljenik i žrtva VT bili u braku koji je razveden presudom Općinskog suda u Sisku broj: 4 P Ob-59/2022-7 od 1. lipnja 2022. koja je pravomoćna 22. lipnja 2022. tako da su u inkriminirano vrijeme 8. srpnja 2022. bili bivši bračni drugovi, te da imaju zajedničko maloljetno dijete žrtvu ATG rođenog **.**.2013. koji je dijete s posebnim potrebama, pa su okrivljenik i žrtve VT i ATG osobe na koje se primjenjuju odredbe ZZNO u smislu članka 8. stavak 1. i 2. ZZNO. Nesporno je da su žrtve VT i ATG živjeli u stanu na adresi [adresa] koji je vlasništvo okrivljenika. Nesporno je da su žrtve VT i dijete ATG tijekom mjeseca lipnja 2022. iz navedenog stana u kojem su živjeli otišli na trotjedno liječenje djeteta ATG u [adresa], te da su po povratku s tog liječenja 8. srpnja 2022. došli pred stan u [adresa] u kojem su do odlaska na liječenje živjeli. Nesporno je da je u međuvremenu, dok su žrtve bile na liječenju djeteta okrivljenik promijenio bravu na ulaznim vratima predmetnog stana u [adresa], te da žrtva VT po povratku s liječenja s djetetom ATG nije mogla otključati vrata zbog čega obje žrtve, odnosno VT ATG i dijete ATG nisu mogli ući u stan, već je žrtva VT zajedno s djetetom žrtvom ATG otišla kod majke u kuću u [adresa] gdje još uvijek boravi. Okrivljenik posebno ne osporava niti činjenicu da žrtva VT (kojoj je zajedničko dijete žrtva ATG povjereno da s njom živi) nije svojom voljom zajedno s invalidnim djetetom iselila iz stana, već je on samoinicijativno promijenio bravu na stanu i tako njoj i djetetu kritične zgode onemogućio ulazak u stan.

16. Dakle, okrivljenik ne osporava odlučnu činjenicu da je promijenio bravu na ulaznim vratima stana u [adresa] i da je na taj način žrtvama bivšoj supruzi VT i svom djetetu koji je dijete s posebnim potrebama i teškim zdravstvenim tegobama ATG po povratku s liječenja na kojem je žrtva dijete ATG bio u pratnji majke žrtve VT, onemogućio ulazak u stan 8. srpnja 2022. iako se radi o stanu u kojem su obje žrtve živjele do odlaska na to liječenje. Okrivljenik ne osporava da su žrtve VT i ATG kojima je predmetni stan bio prebivalište i mjesto stanovanja u tom stanu imali svoje osobne stvari, odnosno osobnu imovinu. Međutim, okrivljenik osporava odgovornost i krivnju za inkriminirani prekršaj, pa čak i negira da bi djela kako su utužena imala obilježja inkriminiranih prekršaja, tvrdeći da je prije povratka žrtvi s liječenja spakirao sve njihove osobne stvari, te ih odnio na adresu majke žrtve VT u [adresa], pa da žrtvama stoga nije onemogućio pristup vlastitoj ili zajedničkoj imovini koja se nalazila u tom stanu. Sud ne prihvaća ovakvu obranu okrivljenika jer je temeljem drugih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza utvrđeno da je okrivljenik postupio na način kako je to opisano u optužbi, odnosno da je promijenivši bravu na ulaznim vratima obiteljskog stana onemogućio ulazak i smještaj žrtvi VT i djetetu ATG u stan koji je bio njihov jedini dom i mjesto prebivališta, te im onemogućio pristup osobnim stvarima, a što je kod istih prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva. Naime, iz iskaza žrtve VT koja je ispitana u svojstvu svjedoka proizlazi da je predmetni stan u [adresa] (koji je okrivljenikovo vlasništvo) bio mjesto stanovanja i prebivališta okrivljenika, zajedničkog djeteta žrtve djeteta ATG i nje sve do trenutka kada je okrivljenik samoinicijativno promijenio bravu na ulaznim vratima i tako djetetu i njoj 8. srpnja 2022. po povratku s liječenja onemogućio ulazak u stan i pristup njihovim osobnim stvarima koje su bile u stanu. Pritom svjedokinja VT ne spori da je okrivljenik i prije toga zahtijevao od nje da se zajedno s djetetom iseli iz stana, ali ga je ona molila da barem pričeka do njihovog povratka s liječenja da bi mogla spakirati svoje i djetetove stvari i iseliti se iz stana. Iz iskaza svjedokinje VT proizlazi da je okrivljenik bez njezine suglasnosti i privole za vrijeme dok je s djetetom bila na liječenju neke od njihovih osobnih stvari iznio iz stana i odnio njezinoj majci u [adresa], ali nije spakirao i iznio sve njihove osobne stvari, odnosno osobnu imovinu, te su i protekom dvije godine nakon tog događaja još uvijek neke od njezinih i djetetovih stvari u tom stanu jer joj je okrivljenik, iako je nakon inkriminiranog događaja načelno dozvoljavao da uzme svoje i djetetove stvari i stana, u naravi faktično opstruirao preuzimanje stvari s obzirom da ona samostalno ne može ući u stan, a on na njezine upite kada može doći po stvari odgovara da ne zna. Dakle, iz iskaza svjedokinje VT proizlazi da je okrivljenik samoinicijativno iznio neke njezine i djetetove osobne stvari iz stana u kojem su dijete i ona živjeli, te ih odnio na adresu njezine majke, te promijenio bravu na ulaznim vratima stana zbog čega dijete i ona nisu mogli ući u stan iako su u stanu ostale druge njezine osobne stvari (vlastita imovina) kao i stvari djeteta ATG čime je okrivljenik, ne samo onemogućio da uđu i da se smjeste u stan koji je bio njihovo mjesto stanovanja i prebivališta, već i pristup njihovim osobnim stvarima. S obzirom na način na koji je svjedokinja VT okolnosno, uvjerljivo i životno iskazivala sud je njezin iskaz prihvatio kao istinit i vjerodostojan. U odnosu na odlučne činjenice da je za vrijeme dok su žrtve dijete ATG i njegova majka žrtva VT bili na liječenju djeteta u [adresa] okrivljenik promijenio bravu na ulaznim vratima stana zbog čega žrtve kritične zgode nisu mogle ući u stan iako su se u tom stanu još uvijek nalazile njihove osobne stvari, u bitnome je suglasan iskaz svjedokinje ŠT, majke žrtve VT na čijoj adresi u [adresa] od inkriminiranog događaja obje žrtve borave tako da ista ima posredna i neposredna saznanja o inkriminiranom događaju i odnosu između okrivljenika i žrtvi. Iz iskaza svjedoka HT čija su saznanja o odnosu, problemima i nesuglasicama između okrivljenika i žrtve VT uglavnom posredna proizlazi da mu je okrivljenik pričao o tome da se dogovorio sa žrtvom VT da će ona s djetetom iseliti iz stana i živjeti kod majke u [adresa], ali ne zna detalje dogovora oko iseljenja, te mu je poznato da se žrtva VT s djetetom odselila u [adresa], ali da mu je okrivljenik govorio o tome da je žrtva VT suprotno dogovoru nastavila živjeti u stanu nakon razvoda, a od neposrednih zapažanja iskazuje samo o tome da je bio prisutan kada je okrivljenik pakirao stvari bivše supruge i djeteta, te mu rekao da će stvari odvesti kod njezine majke koju je nazvao telefonom. Prema tome iz iskaza svjedoka HT sud nije mogao izvesti zaključke o odlučnim spornim činjenicama s obzirom da svjedok u iskazu navodi da niti ne zna da je okrivljenik promijenio ulaznu bravu na stanu (a što je nesporno), niti je bio prisutan kada su žrtve kritične zgode zbog promjene brave onemogućene u ulasku u stan, a svjedok ne zna (niti objektivno može znati) koje osobne stvari žrtava je okrivljenik spakirao, da li ih je i kamo odvezao, te koje su osobne stvari i imovina žrtvi eventualno još ostale u stanu. Nadalje, iz presude Općinskog suda u Sisku broj: 4 P Ob-59/2022-7 od 1. lipnja 2022. proizlazi da je brak između okrivljenika i žrtve VT pravomoćno razveden 22. lipnja 2022., dakle kada je žrtva VT s djetetom bila na liječenju u [adresa] (do tog trenutka je živjela u predmetnom stanu u [adresa]), a presudom je odlučeno da će njihovo zajedničko dijete žrtva ATG stanovati s majkom žrtvom VT upravo u spornom stanu na adresi [adresa], a da će okrivljenik ostvarivati susrete i druženja s djetetom, te plaćati uzdržavanje za dijete. Dakle, iz pravomoćne presude proizlazi da je odlukom suda određeno da će žrtva dijete ATG zajedno sa žrtvom majkom VT živjeti u spornom stanu (za kojeg je ovaj sud u postupku i utvrdio da je do tog trenutka bio njihovo jedino prebivalište i dom), pa je već iz navedenog razvidno da je okrivljenik žrtvama, a napose djetetu žrtvi ATG koji kao maloljetno dijete s posebnim potrebama i teškim zdravstvenim tegobama mora živjeti s majkom žrtvom VT promjenom brave na vratima onemogućio pristup njihovom domu u kojem je dijete i po odluci suda trebalo živjeti (zajedno sa žrtvom VT), te im, osim pristupa njihovom mjestu prebivališta i domu, onemogućio i pristup osobnim stvarima, odnosno osobnoj imovini za koje je sud u postupku na naprijed opisani način utvrdio da su se još uvijek nalazile u tom stanu (zasigurno barem dio osobnih stvari). Tvrdnja okrivljenika da je spakirao sve osobne stvari i imovinu žrtava, te ih odnio na adresu u [adresa] ne samo da su proturječne iskazu svjedokinje VT, već je sud stajališta da je objektivno neživotno i nelogično da bi okrivljenik iz stana iznio i odnio baš sve osobne stvari žrtava (odjeća, obuća, higijenske potrepštine i druge osobne stvari), a koju činjenicu okrivljenik zapravo ničim nije niti dokazao. Uz to, valja iznova istaknuti da sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj tvrdi da je na inkriminirani način (promjenom brave na ulaznim vratima dok su žrtve bivša supruga i zajedničko dijete bili na liječenju tog teško bolesnog djeteta) bio ovlašten onemogućiti žrtvama ulazak u stan samo iz razloga što je on zemljišnoknjižni vlasnik stana i što je u međuvremenu dok su žrtve bile na djetetovom liječenju presuda o razvodu braka postala pravomoćna i što je prethodno 20. travnja 2022. (dakle nedvojbeno prije razvoda braka) žrtvu VT dopisom upozorio da ona i dijete moraju iseliti iz stana. Ovo iz razloga što je predmetni stan godinama prije kritičnog događaja bio mjesto prebivališta i dom žrtvama VT i djetetu ATG u kojem se nalazila njihova osobna imovina, pa im okrivljenik bez obzira na formalnopravno vlasništvo nad stanom nije mogao na inkriminirani način onemogućiti pristup u stan te korištenje osobne i/ili zajedničke imovine, a što je biće prekršaja iz članka 22. stavak 1. u vezi članka 10. stavak 1. točka 5. ZZNO kojim je propisano da će se kazniti za prekršaj tko prema članu obitelji (u konkretnom slučaju bivši bračni drug u smislu članka 8. stavak 2. ZZNO) počini ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, te prekršaja iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 5. ZZNO kojim je propisano da će se kazniti za ovaj prekršaj tko počini opisano ekonomsko nasilje na štetu djeteta.

17. Analizirajući sve ovako utvrđene činjenice, sud je izveo nedvojben zaključak da je okrivljenik postupio na način kako ga optužba tereti, odnosno da je 8. srpnja 2022. oko 12.30 sati u [adresa] počinio nasilje u obitelji na način što je bivšoj supruzi VT (rođenoj **.**.1974.) i zajedničkom djetetu ATG (rođenom **.**.2013.) koji je dijete s posebnim potrebama, oboje s prijavljenim prebivalištem na toj adresi, prilikom povratka s bolničkog liječenja onemogućio ulazak u stan tako što je na ulaznim vratima obiteljskog stana samoinicijativno promijenio bravu, te im tako onemogućio smještaj u stan i pristup njihovim osobnim stvarima, a što je kod njih prouzročilo uznemirenost te povrijedilo njihova prava i dostojanstvo. Dakle, počinio ekonomsko nasilje u obitelji na štetu bivše supruge i djeteta, te je takvim postupanjem ostvario sva obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 1. u vezi članka 10. stavak 1. točka 5. ZZNO i prekršaja iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 5. ZZNO zbog čega je proglašen krivim.

18. Odlučujući o vrsti i visini kazni sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje su od utjecaja na to da sankcija bude lakša ili teža za okrivljenika. Tako je olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljenika, dok posebno otežavajućih okolnosti nije bilo. Uzimajući u obzir ovako utvrđene okolnosti, te težinu i značaj počinjenih prekršaja, na temelju članka 22. stavak 1. ZZNO okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, a na temelju članka 22. stavak 5. ZZNO utvrđena je novčana kazna u iznosu od 1.590,00 eura, dakle obje kazne u zakonom propisanom minimumu novčanih kazni za te prekršaje (članak 22. stavak 1. ZZNO – novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana; članak 22. stavak 5. ZZNO – novčana kazna od najmanje 1.590,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana), držeći da će se ovakvim kaznama postići svrha kažnjavanja, a okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. PZ okrivljeniku je izrečena ukupna novčana kazna koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni. Ukoliko okrivljenik u određenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno odredbi članka 152. stavak 3. PZ smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

19. Okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 72,80 eura, a koji se odnose na putne troškove svjedokinje ŠT za dolazak na raspravu 22. svibnja 2025. u iznosu od 12,80 eura (trošak putovanja osobnim automobilom iz mjesta stanovanja do suda i natrag na relaciji [adresa] – [adresa] i [adresa] – [adresa]) i paušalni iznos od 60,00 eura koji je u ovom predmetu odmjeren u skladu s duljinom trajanja i složenošću provedenog postupka, te materijalnim prilikama okrivljenika.

U Petrinji, 27. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Tatjana Kuhar, v.r.

Anita Čalić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 (osam) dana po primitku presude, putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj

2. Okrivljenik

3. Branitelj

4. Žrtve

5. Hrvatski zavod za socijalni rad – po pravomoćnosti