REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-816/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Nikolini Golubić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika pod 1. ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Islami, odvjetniku u Zagrebu, pod 2. ĐTR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Kseniji Dobranić Letinčić, odvjetnici u Sv. Nedelji i pod 3. AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 22 P-979/2022-13 od 31. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 22 P-979/2022-13 od 31. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti, a koji glasi:

"Razvrgava se suvlasnička zajednica tužitelja ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], 1-tuženice ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], 2-tuženice ĆTR, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3-tuženice VT, OIB [osobni identifikacijski broj] na nekretnini zk.č.br. 1295/7 u naravi KUĆA POPISNI BROJ 9106 I DVORIŠTE U [adresa], površine 508 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], procijenjene vrijednosti od 1.260.439,04 EUR civilnom diobom – prodajom javnoj dražbi i raspodjelom kupovine među suvlasnicima sukladno njihovim udjelima i to tužitelju ĐT u 5524/10000 dijela, 1- tuženoj ĆT, u 1390/10000 dijela, 2-tuženoj ĆTR, u 1589/10000 dijela i 3- tuženoj FT, u 1497/10000 dijela.

Nalaže se 1-tuženoj ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], 2-tuženoj ĆTR, OIB [osobni identifikacijski broj], i 3-tuženoj FT, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno namire troškove predmetnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Tužitelj je dužan tuženicima isplatiti parnični trošak u iznosu od 3.782,60 eur / 28.499,99 kn."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu tužitelja odgovorila je tužena ad 2), u odgovoru je porekla žalbene navode te je predložila odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama upisanim u ZK ul. br. [broj ZK uloška] kao Grad Zagreb i to prodajom nekretnine na ravnoj dražbi, uz prethodno utvrđenje suvlasničkih dijelova odnosno utvrđenjem vrijednosti nekretnina te podjelom kupovine suvlasnicima u omjerima prema tako utvrđenim suvlasničkim dijelovima.

6. U postupku među strankama nije bilo sporno da su iste upisane u zemljišnim knjigama – Z. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zasebne poduloške sa naznakom etažno vlasništvo s neodređenim omjerima.

7. Sporno je među strankama može li sud, u ovom konkretnom slučaju, razvrgnuti suvlasničku zajednicu stranaka civilnom diobom, prodajom na javnoj dražbi i raspodjelom kupovnine među suvlasnicima, a sukladno njihovim udjelima, kraj činjenice upisa u zem. knjigama na-etažnog vlasništva sa neodređenim udjelima.

8. Donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i isto se može ispitati a također nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a.

9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je na predmetnim nekretninama upisanim u ZK Ul. r. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavljeno etažno vlasništvo te su pojedini stanovi za koje tužitelj navodi da su faktično u posjedu stranaka, temeljem sudske odluke i sukladno odredbi članka 72. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje u tekstu: ZV) upisani u zasebne poduloške s naznakom etažno vlasništvo;

- da je svaki stan u samostalnom vlasništvo pojedinih stranaka u ovom postupku;

- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka MT, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 1. srpnja 2016. proizlazi da je površina posebnih cjelina 604,20 m2, površina zajedničkog prostora i vještak je u svom nalazu utvrdio da je površina posebnih cjelina 604,20 m2, površina zajedničkog prostora 94,68 m2, površina kompletne zgrade 698,88 m2. Površina stana ĆTR je 103,52 m2 u vrijednosti 193.065,00 eura. Površina stana ST je 186,43 m2 u vrijednosti 492.548,00 eura. Površina stana ŠT je 199,33 m2 u vrijednosti od 371.750,00 eura (uz površinu stana i spremišta sadržana je i površina garaže). Površina stana ĐT je 114,92 m2 u vrijednosti od 178.586,00 eura. Vrijednost zajedničkog prostora iznosi 46.141,00 euro, vrijednost nadograđenog dijela na zgradi iznosi 33.553,00 eura.

9.1. - da vrijednost cijele zgrade iznosi 1.282.090,00 eura, sve na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] u [adresa]. Vještak u svom dopunskom očitovanju na primjedbe tužitelja navodi da se nigdje ne spominje procjena samo garaže te je nalaz i mišljenje je napravljen na temu tržišne vrijednosti nekretnine, a ne na temu suvlasničkih odnosa. Graditeljski nalaz i mišljenje nisu i ne mogu biti verifikacija suvlasničkih odnosa. Pripadnost pojedinog prostora bila je samo vještačka oznaka u smislu klasifikacije prostora, a ne određivanja kojom od stranaka pripada garaža. Pripadnost pojedine posebne cjeline zajedničkom prostoru mora biti jasno vještaku sudski zadana, a ne da graditeljski vještak u svom nalazu i mišljenju određuje koji se prostor može proglasiti zajedničkim prostorom jer garaža nikako ne može biti zajednički prostor. Zajednički prostor služi svim suvlasnicima te ga se tako treba tretirati. Garaža može biti samo posebna cjelina u suvlasničkom omjeru pojedinih vlasnika. tržišna vrijednost garaže se može izvući iz konteksta procjene vrijednosti stana jer je ista procijenjena kao pripadajuća cjelina stanu, ista je izračunata na temelju uporednih cijena za stanove uz odgovarajući koeficijent.

9.2. - da je na ročištu održanom 10.4.2018. vještak iskazao da ostaje ista vrijednost garaže da nije vezana uz stan te bi se onda utvrđivala vrijednost zemljišta cca 500,00 eura po m2 te 19,00 m2*500,00 eura iznosila bi 9.500,00 eura, vrijednost same garaže bi bila 11.481,25 eura. U odnosu na različite iznose vrijednost prostora spremišta vještak navodi da svako spremište pripada svakom zasebnom stanu, te se obračunava po određenim koeficijentima stoga je došlo do ujednačene cijene svakog pojedinog stana sa navedenim spremištima. Vještak dalje navodi da nije njegov zadatak da odredi da li navedena terasa prelazi na drugu česticu jer to bi bio zadatak vještaka geodete. Vještak prilikom utvrđivanja vrijednosti nekretnine nije u obzir uzeo vrijednost zemljišta. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka jer je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu s Pravilima znanosti i vještine i odgovorio na pitanja što su mu postavili punomoćnici stranaka, a prema odredbi čl. 258. i 259. ZPP-a;

- da je po prijedlogu ovdje tužitelja vođen postupak pod poslovnim brojem R1- 1083/2010 radi razvrgnuća suvlasničke zajednice no isti je obustavljen iz razloga što je među strankama bila sporna upravo površina stana tužitelja, a na temelju koje bi se površine eventualno trebalo utvrditi suvlasnički omjer, ovdje tužitelja;

- da je tužitelj tijekom 2008.-2009. protupravno povećao površinu svog stana na prvom katu predmetne zgrade u [adresa] na način da je izvršio bespravnu dogradnju istog te na taj način povećao površinu istog stana na način da je dvije terase i dio stana dogradio na zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine, a što proizlazi iz nacrta kompletne zgrade s površinama pojedinih stanova u vlasništvu stranaka te rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove, Odjel inspekcijskog nadzora, KLASA: UP/1-362-02/10-02/405, URBROJ: 531-07-1-3-1 od 26. veljače 2010. temeljem kojeg je ovdje tužitelju naloženo uklanjanje bespravno izgrađene dogradnje stana sa dvorišne strane ispod postojećeg trijema zgrade, tlocrtnih dimenzija budući da je ista bez potvrđenog glavnog projekta;

- da namjera tužitelja, kao i cilj ovog postupka jest prodaja predmetne nekretnine a što ukazuje na namjere tužitelja da ovakvom diobom (koja nije sama po sebi svrsishodna i nije u skladu sa člankom 47. stavak 2. i člankom 40. ZV-a) postupa na šetetu ostalih suvlasnika

- da nema nikakve osnove za razvrgnućem suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini civilnom diobom jer postoje zasebni stanovi kao posebni dijelovi nekretnine, a koji su upisani kao etažno vlasništvo.

10. Temeljenim iznesenog, a pozivom na odredbu članka 47. stavak 2., 48., 49. i 50. ZV-a sud prvog stupnja je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom te istovremeno dosudio tuženima parnični trošak temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a.

11. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga tužitelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice kako je to tužitelj tražio, prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, u iscrpno provedenom postupku sud je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i na isto valjano primijenio materijalno pravo radi čega te zaključke prihvaća i ovaj sud.

12. U odnosu na žalbu tužitelja odgovoriti je da je, suprotno žalbenim prigovorima, sud pravilno primijenio odredbe članka 47., 48., 49. i 50. ZV-a. Naime odredba članka 40. ZV-a propisuje da svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno, kao i da (stavak 2. istog članka) razvrgnuće ne može biti na štetu ostalih sudionika.

13. U konkretnom slučaju na predmetnoj nekretnini u ZK Ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavljeno je etažno vlasništvo te su pojedini stanovi upisani kao zasebne etaže (ranije čak i u zasebne poduloške) s izričitom naznakom: "etažno vlasništvo", te je svaki stan u samostalnom vlasništvu pojedinih stranaka u ovom postupku, slijedom čega, a kako pojedini zasebno upisani stanovi predstavljaju zasebne pravne cjeline, sve stranke ovog postupka imaju mogućnost pojedinačnog i samostalnog korištenja i raspolaganja svojim stanovima, neovisno o vlasnicima ostalih stanova. Stoga, tužitelj neosnovano u žalbi navodi kako bi mu predmetnom presudom bilo povrijeđeno "pravo na mirno uživanje vlasništva" jer bi mu bilo "onemogućeno da se u sudskom postupku provede razvrgnuće suvlasničkih stvari". Naime, točno je da je tužitelj bio upućen u parnicu i to isključivo iz razloga što su mu tužene osporile vlasništvo u cjelokupnoj površini njegovog stana na prvom katu kojeg je tužitelj nezakonito dogradio 2008. prema njihovoj tvrdi prisvajanjem zajedničkih dijelova zgrade na štetu svih suvlasnika, a koja dogradnja temeljem relevantnih zakonskih odredaba ne može biti valjana osnova stjecanja prava vlasništva.

14. Nadalje, odredbom članka 53. ZV-a propisana je mogućnost da suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnina suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine – odnosno uspostaviti će etažno vlasništvo. Takva odluka suvlasnika smatra se njihovom odlukom o načinu razvrgnuća, što je izričito i propisano citiranom odredbom članka 53. ZV-a. Stoga se na nju i primjenjuju pravila o razvrgnuću. Pri tome valja istaći da iako se uspostavom etažnog vlasništva suvlasništvo ne razvrgava mijenja se pravni režim sudjelovanja suvlasnika u pravu vlasništva nekretnine. Nadalje, objekt etažnog vlasništva može biti samo onaj dio suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu podobnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlaštenja. Vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može se uspostaviti na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički ili im se sama namjena i svrha protivi isključivo uporabi u korist nekog određenog posebnog dijela nekretnine. U sumnji radi li se o posebnoj dijelu nekretnine ili zajedničkom dijelu nekretnine uzima se da taj prostor predstavlja zajednički dio, ako mu se namjera protivi isključivoj uporabi u korist pojedinog posebnog dijela.

15. U konkretnom slučaju tužitelj u ovom postupku (u tužbi kao i u podnesku od 8. veljače 2023.) ustrajava na tužbenom zahtjevu kojim traži isključivo razvrgnuće predmetne nekretnine civilnom diobom, a koji način, kako iz gore navedenog proizlazi, nije dopušten. Radi iznesenog, neosnovano žalitelj u žalbi ustrajno ponavlja navode o "legitimnom očekivanju" tužitelja da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev za što, slijedom gore iznesenog, nema osnove.

16. Nadalje, tužitelj u žalbi netočno prikazuje da tuženi nisu osporili razvrgnuće, već samo način istog. Naime, iz samog odgovora na tužbu, a i tijekom cijelog postupka tužene su prvenstveno sporile tužbeni zahtjev u cijelosti te predložile isti u cijelosti odbiti kao neosnovan, a iz podnesaka tuženih koji prileže spisu proizlazi da su tužene navele da su "mogući i dopušteni drugi zakonom propisani načini eventualnog razvrgnuća" …, dakle, tužene su prvenstveno bile protiv razvrgnuća obzirom na faktične i pravne okolnosti konkretnog slučaja. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude kako u odnosu na meritum spora tako i u odnosu na trošak postupka.

17. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP- a kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a) te suditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 26. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić