REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-1958/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika pod 1. JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Kristini Mikuličić, odvjetnici u Rijeci radi naknade štete i činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-129/2020-50 od 28. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-129/2020-50 od 28. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos odštete od 26.544,56 EUR/ 200.000,00 kn 1 ( za svakog tuženika po 13.272,28 EUR/ 100.000,00 kn odštete) 1 uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana. Nalaže se tuženicima da se ispričaju tužitelju na način da vlastoručno potpisani pisani iskaz, čiji je sadržaj u nastavku, objave isticanjem na vidljivom mjestu u zajedničkim prostorijama stambene zgrade u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude te također na sastanku suvlasnika koji su dužni organizirati u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Tekst iskaza isprike:

1. Tuženi: u skladu s presudom Općinskog suda u Rijeci ovime se iskreno ispričavam mom prvom susjedu ŽL za svoje postupke insinuacija, klevetanja i teškog sramoćenja u vezi njegovog volonterskog rada kao predstavnika suvlasnika stambene zgrade [adresa], a koji su se učestalo pojavljivali u mom dosadašnjem pismeno i usmenom obraćanju suvlasnicima zgrade [adresa]. Dajem obećanje gospodinu ŽL i ostalim suvlasnicima da se više nikada tako neću na taj način ponašati.

2. Tuženi : u skladu s presudom Općinskog suda u Rijeci ovime se iskreno ispričavam mom prvom susjedu ŽL za svoje postupke insinuacija, klevetanja i teškog sramoćenja u vezi njegovog volonterskog rada kao predstavnika suvlasnika stambene zgrade [adresa]. Posebno se ispričavam za svoje ponašanje na sastanku suvlasnika 7.11.2019. kada nisam dozvolio govoriti suvlasnicima gospodinu ŽL i njegovoj supruzi i sa najgrubljim riječima se obratio gospodinu ŽL i njegovi supruzi, a imalo sam i fizički napao gospodina ŽL. Dajem obećanje gospodinu ŽL i njegovoj supruzi da se više nikada tako neću na taj način ponašati."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi 1. I 2. tuženima prouzročeni parnični trošak u visini od 6.022,30 EUR/ 45.375,00 kn 1 u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova odbija."

2. Protiv navedene odluka žali se tužitelj te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete i činidbe – objavu isprike na oglasnoj ploči zgrade [adresa].

6. U ovoj pravnoj stvari nakon donošenja uvodno citirane prvostupanjske odlukem, tužitelj je u podnesku upućenom Vrhovnom sudu RH 5. siječnja 2024. odnosno ovom sudu zatražio da se ovaj predmet delegira na neki drugi županijski sud, radi rješavanja njegove žalbe.

7. Ovaj je sud prihvatio svojim rješenjem od 18. veljače 2024. prijedlog tužitelja da se od Vrhovnog suda RH zatraži da u ovom predmetu odredi postupanje drugog stvarno nadležnog suda pa je potom taj sud svojim rješenjem Gr I-44/2024-9 od 27. svibnja 2025. odbio zahtjev za delegaciju. Radi iznesenog, zakazana je sjednica pred ovim vijećem dana 26. lipnja 2025. te je nakon održane sjednice donesena jednoglasno odluka kojom se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđuje presuda prvostupanjskog suda, sve citirano u izreci.

8. U opširno provedenom postupku, sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice, a koje žalbenim prigovorima tužitelja nisu dovedeni u sumnju:

- da iz odluke suvlasnika stambene zgrade od 25. ožujka 2019., za koju tužitelj navodi da mu je istom nanesena šteta, ne proizlazi da bi tuženi bili autori navedene odluke suvlasnika, kako to tužitelj i njegova supruga saslušana svjedokinja ŽLB, tvrde;

- da tužitelj, naime, smatra da riječi u toj odluci "nemoralnim, nezakonitim, neozbiljnim" njega vrijeđaju i diskreditiraju kod ostalih suvlasnika, poglavito jer je objavljena na oglasnoj ploči zgrade. Navedena odluka da se odnosi na zahtjev tužitelja da mu se isplati honorar za obavljanje poslova ovlaštenog predstavnika suvlasnika stambene zgrade i to nakon što je isti prestao obavljati navedenu ulogu, kojom odlukom da je njegov zahtjev odbijen;

- da preslušani svjedoci u ovom postupku, čije iskaze sud ocjenjuje nepristranim (ĆL i JLB) nemaju saznanja tko je autor odluke od 25. ožujka 2019., a da tužitelj osim svojim iskazom i iskazom svoje supruge nije uspio na nedvojben način dokazati da su upravo tuženi autori te odluke, dakle, da bi isti bili štetnici, a da se tek onda može utvrditi je li tom odlukom počinjenja šteta tužitelju te postoji li uzročno-posljedična veza između štete i štetne radnje;

- da iz sadržaja navedene odluke proizlazi da su suvlasnici argumentirali iz kojeg razloga smatraju da je zahtjev tužitelja za isplatu honorara nezakonit i nemoralan, jer su smatrali da ne postoji pravni osnov za isplatu honorara, budući nikada nisu donijeli odluku kojom se odobrava isplata honorara tužitelju niti je navedeno određeno međuvlasničkim ugovorom pa da ne postoji pasivna legitimacija tuženika odnosno da nema štetne radnje, jer da navedenom odlukom suvlasnici odbijaju zahtjev tužitelja za isplatom honorara nakon što je prestao obavljati ulogu ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade, a za vrijeme obavljanja navedene uloge takav zahtjev da isti nije niti postavljao a niti na njega ima pravo, jer nije ugovoren međuvlasničkim ugovorom;

- u se u odluci od 15. ožujka 2019. za koju je tužitelj naveo da su u istoj iznesene klevete i neistinite u odnosu na njega navodi, da se isti protivio raskidu ugovora sa ranijim upraviteljem, a koju radnju kao štetu u iskazu ne spominje, da je iz odluke broj 1. razvidno da su je potpisali suvlasnici koji čine 80% suvlasničkih omjera, a tužitelj i njegova supruga nisu potpisali, dakle, iz navedenog da proizlazi tužiteljevo neslaganje s izborom novog upravitelja stambene zgrade;

- da u odnosu na drugu radnju o isplati honorara na tužiteljev račun, a što je upućeno svim suvlasnicima, da je nesporno kako su autori te odluke tuženi;

- da se u navedenoj odluci (i baš točki IV. iste), nigdje ne spominje ime i prezime tužitelja, navedena odluka da se isključivo odnosi na poslovanje ranijeg upravitelja zgrade Graditelj stan te podnesenu kaznenu prijavu protiv istog upravitelja i odgovornih osoba u istome;

- da protiv tužitelja nije nikada podnesena kaznena prijava te se tužitelj nigdje ne spominje niti u kontekstu nezakonitih radnji, niti iste upućuje na zaključak da je tužitelj sudjelovao u manipulacijama po računu pričuve stambene zgrade, već da se ova odluka isključivo odnosi na poslovanje ranijeg upravitelja zgrade;

- da se sadržaj navedenog dopisa isključivo odnosi na postupanje ranijeg suvlasnika i odgovornih osoba u istom protiv kojih je podnesena kaznena prijava, a tužitelj nije oklevetan niti osramoćen;

- u odnosu na treću radnju koja da je bila na sastanku suvlasnika 7.studenog 2019 kada da se po navodima tužitelja 2.tuženi ponašao nasilnički prema tužitelju i to verbalno, a skoro i fizički, valja navesti da iz provedenog dokazanog postupka, poglavito iskaza nepristranih svjedoka CL, TLB , te IL sud ne nalazi točnim tvrdnju tužitelja da bi mu od strane 2 tuženika bile upućene riječi " bacit ću te u peć" , da bi 2 tuženik ušutkivao tužitelja i njegovu suprugu , branio im govoriti.... Svjedoci navode kako je bio verbalni sukob između tužitelja i njegove supruge s jedne strane i 2 tuženika s druge strane, no sadržaj istog nije im poznat, dok fizičkog sukoba nije bilo niti su čili riječi " bacit ću te u peć". Stoga niti ta štetna radnja da nije dokazana, dok u odnosu na 1. tuženika JL svi suglasno navode da iako je bio prisutan sastanku suvlasnika isti nije ulazio u nikakve verbalne prepirke;

- glede četvrte štetne radnje koju tužitelj spominje u podnesku od 1. srpnja 2021. koja da se odnosi na lažnu tvrdnju - da je tužitelj promijenio krovne prozore na račun stambene zgrade, da sam tužitelj u svom iskazu navodi kako ja za tu radnju saznao prije podnošenja tužbe negdje u veljači 2020 kada je od strane policije bio pozvan na razgovor vezano za kaznenu prijavu iz 2019. Dakle, za četvrtu radnju klevećenja i sramoćenja kako to tužitelj navodi da je isti imao saznanja i prije podnošenja tužbe, no osim toga iz kaznene prijave koja prileži sudskom spisu nigdje da se ne vidi da bi predmet iste bila navodna kupovina krovnih prozora za stan tužitelja na teret zgrade. Policijski inspektori da su tijekom kriminalističke obrade i provjeravali istinitost navoda iz prijava tragom dokumentacije te utvrđivali je su li sredstva pričuve nenamjenski trošena. Stoga ni za ovu štetnu radnju da nisu dokazane sve pretpostavke odgovornosti za štetu,

- da su iskaz svjedoka IL, ĆL i JLB istiniti i logični, kao osoba nezainteresirane za ishod ovog postupka. Tužitelj je predlagao saslušanje još nekoliko suvlasnika stambene zgrade kojim bi dokazao točnost svojih navoda no od saslušanja istih da je naposljetku odustao.

- da se zbog zdravstvenog stanja 1 . tuženika odustalo se od njegovog saslušanja.

- u odnosu na iskaze stranaka i saslušane svjedokinje ŽLB, sud iskaz svjedokinje Ž cijeni pristranim jer se radi o supruzi tužitelja te je ista svakako zainteresirana za njegov uspjeh u sporu. Iskaz tužitelja da predstavlja njegovo viđenje radnji klevetanja koje da su tuženi počinili, a koje po provedenom dokaznom postupku nisu dokazane. Iskaz 2. tuženika sud cijeni istinitim i logičnim te u skladu s rezultatom provedenog dokaznog postupka.

- Dakle, prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije uspio dokazati svoje navode da mu se radnjama tuženika (koje nisu dokazane) učinjena šteta, da su ga tuženi oklevetali i osramotili i povrijedili mu čast, jer da on nije bilo tko te da ga suvlasnici ne pozdravljaju, gledaju ga ispod oka i tako dalje. Te tvrdnje tužitelja da ničim nisu dokazane, niti je dokazan navod da bi zbog ovih radnje tuženika koje nisu dokazane, bio onemogućen u obavljanju nekakve javno političke funkcije:

- Dakle, sud u konačnici zaključuje kako utvrđene okolnosti konkretnog slučaju ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade i to zato što tuženici nisu izvršili povredu ugleda i časti tužitelja te drugih prava osobnosti koje bi bile valjana pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude:

- Ostali navodi parničnih stranaka i ostali dokazi nisu posebno obrazlagani, to iz razloga jer se dokumentacija većinom ne odnosi na predmet ovog postupka. naime, navodne radnje klevećenja i sramoćena tužitelja da se vezuju uz period dok je isti bio ovlašteni predstavnik suvlasnika stambene zgrade [adresa] , te je u spis dostavljena dokumentacija koja se odnosi i na obavljanje navedene uloge od strane tužitelja , ali većinom na radnje ranijeg upravitelja stambene zgrade Graditelj stan d.o.o. protiv kojeg je podnesena kaznena prijava.

9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja pozivajući se na odredbu članka 1045., 1098. i 1100. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 … - ZOO) sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

11. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud.

12. Naime, u ovom postupku sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto valjano primijenio materijalno pravo, odnosno iz provedenih dokaza pravilno je utvrdio činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio da tužitelj nema osnova za naknadu neimovinske štete koju potražuje u ovom postupku, odnosno da neosnovano zahtijeva objavu i isprike na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude – isprike na oglasnoj ploči zgrade [adresa].

13. Naime, u ovom postupku tužitelj zbog klevetanja i sramoćenja tužitelja koje je prema njegovoj tvrdnji započelo početkom 2019. podnosi tužbu a odnosi se na gore citirane četiri radnje tuženika te zbog te četiri radnje potražuje naknadu štete od tuženika i tekst isprike.

14. Tuženi u potpunosti osporavaju sve navode iz tužbe tužitelja odnosno izjavljenih podnesaka u tijeku postupka, ističući kako tužitelj podnosi predmetnu tužbu radi klevećenja i sramoćenja i da je isti trebao podnijeti privatnu tužbu prema odredbama članka 150. stavak 1. Kaznenog zakona zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda, a ne tužbu u parničnom postupku radi naknade štete, jer da sud u građanskoj parnici nema ovlaštenje utvrđivati je li došlo do počinjenja kaznenog djela klevete. Nadalje, da tužitelj u ovoj parnici mora dokazati štetnu radnju, štetu i uzročno-posljedičnu vezu, štetnika i oštećenika.

15. Prema odredbi članka 1045. ZOO-a onaj tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Sukladno članku 1098. ZOO-a onaj tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi neistinite navode o njegovoj prošlosti, znanju, sposobnosti ili o nečemu drugome, a zna ili bi morao znati da su neistiniti i time mu prouzroči imovinsku štetu, dužan je naknaditi je. Ali ne odgovara za prouzročenu štetu onaj tko čini neistinito priopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, a koje on ili onaj tko mu je priopćenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa.

17. U odnosu na opširnu žalbu tužitelja, u kojoj isti ponavlja one činjenice i ustraje u onim prigovorima koje je iznosio tijekom postupka, posebno preocjenjujući izvedene i po sudu pravilno utvrđene činjenice temeljem izvedenih dokaza za navesti je da je upravo na tužitelju u ovoj konkretnoj parnici teret dokazivanja nastanka štete te ispunjenja svih ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu. Sud prvog stupnja je, pravilnom primjenom gore citiranih odredbi te općih načela obveznog prava, savjesno ocjenjujući svaki izvedeni dokaz tijekom postupka, zaključio da tužitelju nije nastala šteta jer nisu dokazani elementi odgovornosti za štetu. Posebno je istaći da ukoliko bi i nastala šteta i kad bi bili ispunjeni uvjeti za njenu naknadu nije dokazano da je ista nastala u takvom intenzitetu koji bi opravdavao dosudu pravične novčane naknade, kako to tužbom tužitelj zahtijeva.

18. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno zauzeo stajalište da je tužitelj kao oštećenik dužan navesti konkretno na koji se način manifestirala eventualno nastala neimovinska šteta za koju tvrdi da ju je pretrpio, kao jedna od pretpostavki koje tužitelj mora dokazati uz štetnu radnju, protupravnost djela tuženika kao štetnika i uzročnu vezu između štetne radnje i štete, za koje elemente odgovornosti za štetu je teret dokazivanja na tužitelju. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je isti naveo konkretno na koji bi se to način manifestirala nastala šteta, kakve je to psihičke ili fizičke tegobe trpio, je li trpio strah zbog komentara koji su bili prijeteći, koliko je takvo stanje trajalo, kakve je to posljedice imalo na njegov privatni poslovni život. Budući da ni iz ostalih provedenih dokaza ne bi proizlazilo da je takvu štetu tužitelj trpio pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

19. U odnosu na žalbeni prigovor kako prvotuženi nije opunomoćio odvjetnicu Kristinu Mikuličić da sastavi odgovor na tužbu i da se nije očitovao o tužbi u roku od 30 dana prema rješenju suda, odgovoriti je da iz stanja spisa proizlazi kako su tuženici dali odgovor na tužbu putem navedene punomoćnice podneskom od 20. listopada 2020. te spisu prileži, uz podnesak od 5. studenog 2020. uredna punomoć tuženika ad 1) kojim opunomoćuje odvjetnicu Kristinu Mikuličić za zastupanje u ovoj pravnoj stvari i istodobno se u podnesku navodi kako je odgovor na tužbu podnesen u ime prvotuženika i drugotuženika. Stoga, je navedenim osnažena radnja - podnošenja odgovora na tužbu u ime prvotužitelja, radi čega se njegov žalbeni prigovor u cijelosti ukazuje neosnovanim. Ovo posebno u odnosu na žalbeni prigovor kako tuženima ne pripada naknada za zastupanje više osoba.

20. Temeljem svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi a sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a a ni bitne povrede na koje žalitelj uopćeno u žalbi navodi, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu a presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a kao i odluku o troškovima postupka (članka 380. ZPP-a).

Split, 26. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić