Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Ovr-54/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, na prijedlog odluke više sudske savjetnice – specijalistice Melite Vrkić Hajsok, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Stečajna masa iza Glumina banka d. d. – u stečaju, Strojarska cesta 20, Zagreb, OIB:97579212723, zastupanog po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, protiv ovršenika ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasmini Vukalović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j. t. d. iz Varaždina, radi ovrhe na poslovnom udjelu ovršenika, izvan ročišta, 26. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovršenika od 27. svibnja 2025. te se obustavlja ovrha na poslovnim udjelima ovršenika, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr-495/2015-99 od 29. kolovoza 2023., i ukidaju se sve provedene ovršne radnje.

Obrazloženje

1. U predmetnom ovršnom postupku Općinski sud u Varaždinu, donio je po prijedlogu ovrhovoditelja, rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovr-495/2015-99 od 29. kolovoza 2023., kojim je odredio ovrhu na poslovnim udjelima ovršenika.

2. Ovršenik je 27. svibnja 2025. izjavio žalbu nakon proteka roka i to iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 10. Ovršenog zakona jer su nastupili razlozi koje ovršenik nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv predmetnog rješenja o ovrsi. U predmetnoj žalbi ovršenik navodi da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1447/2024 od 09. siječnja 2025., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-766/2025-2 od 04. ožujka 2025., pod točkom I. izreke presude utvrđeno da je potraživanje tuženika Stečajna masa GLUMINA BANKA d.d. iz pravnog osnova temeljem kojeg je donesena ovršna isprava, podmireno u cijelosti. Nadalje navodi da postojanje citirane pravomoćne presude od 09. siječnja 2025. predstavlja razlog kojeg ovršenik nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv predmetnog rješenja o ovrsi. Potraživanje ovrhovoditelja temelji se na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2374/02 od 08. travnja 2002., a ovrha je određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-495/2015-99 od 29. kolovoza 2023., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 14.313,14 eur/107.842,32 kn zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos po stopi od 3% mjesečno počevši od 6. srpnja 2000. do isplate, troškova parničnog postupka od 1.554,34 eur/11.711,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. pa do isplate, kao i radi naplate troškova predmetnog ovršnog postupka u iznosu od 621,88 eur / 4.685,55 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate. Tražbina ovrhovoditelja temeljem citirane presude – presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2374/02 od 8. travnja 2002. - proizlazi iz Ugovora o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog između prednika ovrhovoditelja i VAMA d.d. Varaždin, kao korisnika kredita te ovršenika, kao jamca platca. Navedeno proizlazi iz predmetne ovršne isprave. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1447/2024 od 9. siječnja 2025. pod točkom I. izreke presude utvrđeno je da je potraživanje tuženika Stečajna masa GLUMINA BANKA d.d. u stečaju, OIB:97579212723, Zagreb, Strojarska cesta 20, ovdje ovrhovoditelja, koje ima po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog 29. travnja 1998. između Vama d.d. Varaždin i tužitelja ĐV kao jamca platca, podmireno u cijelosti. Citirana presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkoga suda Republike Hrvatske broj Pž-766/2025-2 od 4. ožujka 2025. kojim su odbijene kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1447/2024 od 9. siječnja 2025. Kako se ovaj ovršni postupak vodi radi naplate tražbine ovrhovoditelja za koju je citiranom pravomoćnom presudom utvrđeno da je podmirena u cijelosti to je evidentno da je nedopuštena ovrha u ovom ovršnom postupku jer tražbina radi koje se vodi ovaj postupak ne postoji. Stoga ovrhovoditelj nije ovlašten voditi gornji ovršni postupak protiv ovršenika. Zaključno navodi da kako ovršenik činjenicu nepostojanja tražbine ovrhovoditelja iz predmetne ovršne isprave odnosno činjenicu da je tražbina ovrhovoditelja radi naplate koje se vodi gornji ovršni postupak podmirena u cijelosti, dokazuje pravomoćnom presudom, ovršenik predlaže da Naslovni sud prihvati navode žalbe ovršenika u cijelosti, da ukine sve provedene radnje i obustavi gornji ovršni postupak.

3. Ovrhovoditelj se na žalbu ovršenika očitovao podneskom od 18. lipnja 2025. u kojem navodi da se u ovom predmetu ovrha traži temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj XXV-P 2374/02 od 8. travnja 2002. pravomoćna 22. listopada 2004. dok ovršenik u žalbi traži obustavu ovršnog postupka i ukidanje ovršnih radnji sve temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-766/2025. od 4. ožujka 2025. i presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1447/2024. od 9. siječnja 2025. Ovrhovoditelj ističe da je podnio Prijedlog za dopuštenje revizije od 25. travnja 2025. te je u tijeku postupak po izvanrednom pravnom lijeku protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 766/2025. od 4. ožujka 2025. i presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1447/2024 od 9. siječnja 2025. te nisu ispunjeni uvjeti za obustavu ovršnog postupka i ukidanje ovršnih radnji na koje se ovršenik poziva kao žalbeni razlog. Posebno ističe da je u postupku Trgovačkog suda P-1447/2024. od 9. siječnja 2025. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-766/2025 provedeno vještačenje očitovanjem vještaka DARFIN d.o.o. vještaka Darko Prpić od 4. travnja 2022. koji je utvrdio da tužitelj primjenom ugovorene kamatne stope od 3% mjesečno odnosno 36% godišnje nije podmirio dug tuženiku, već mu je dalje dužan iznos od 168.790,69 kn /22.402,37 EUR te je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen. Međutim taj nalaz i mišljenje nije bio temelj za presudu te je i iz tog razloga podnijet Prijedlog za dopuštenje revizije. Navodi da nije točno da je tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku prestala jer presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-766/2025. od 4. ožujka 2025. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1447/2024 od 9. siječnja 2025. sadrže ozbiljne materijalno pravne i procesne nedostatke zbog kojih je ovršenik i podnio Prijedlog za dopuštenje revizije dana 25. travnja 2025. Tako se ta presuda ne može smatrati valjanom pravnom osnovom za zaključak da tražbina ovrhovoditelja ne postoji. Također navodi da nije točan navod ovršenika da ne postoji tražbina ovrhovoditelja jer se o tom pitanju i dalje vodi postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske po Prijedlogu za dopuštenje revizije podnijet 25. travnja 2025. godine upravo protiv presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. Ističe da su presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1447/2024. od 9. siječnja 2025. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-766/2025. od 4. ožujka 2025. godine rezultati ponovljenog prvostupanjskog postupka po usvojenoj Reviziji ovrhovoditelja (tamo tužitelja). U tom predmetu osporavanja tražbine Vrhovni sud Republike Hrvatske u ovom predmetu je usvojio Reviziju tužitelja i to po presudi donio presudu 13. ožujka 2024. godine Rev- 1112/2023. Navodi da razlozi zašto se ne mogu uzeti u obzir spomenute presude Trgovačkog suda i Visokog trgovačkog suda jest povreda materijalnog prava postupanjem prvostupanjskog suda koji je, umjesto da utvrdi je li dug tužitelja (ovdje ovrhovoditelja) podmiren temeljem valjano ugovorene kamatne stope po Odluci tuženika/banke (ovdje ovrhovoditelja) od 3% mjesečno, odnosno 36% godišnje - a sve temeljem Ugovora o kreditu i je li ta kamatna stopa od 36% odgovara kamatnim stopama koje su druge banke zaračunavale u istim situacijama te da isto izračuna i za ugovorenu stopu kamata od 25%), neosnovano utvrdio da je dug prestao povredom materijalnog prava izračunavajući navodni prestanak tražbine neosnovanom „prosječnom kamatnom stopom od 17,65%, za što nema nikakvog temelja niti u Ugovoru o kreditu niti u bilo kojem propisu. Navodi da na opisani način, prema ovrhovoditelju, sud nije postupio sukladno uputi Visokog trgovačkog suda iz prvobitno ukinute presude Trgovačkog suda P-2145/2016 niti stavu Vrhovnog suda Rev – 111/23 od 13. ožujka 2024 .gdje je usvojio reviziju tužitelja, gdje je obveza prvostupanjskog suda utvrditi da li je tuženik-banka svojom Odlukom o kamatnoj stopi od 36% zaračunavala više kamatne stope od ostalih banaka u istim situacijama, pri čemu je, prema stavu tuženika, jedino primjenjiva usporedba sa Karlovačkom bankom koja je kamatne stope u istim situacijama zaračunavala sa kamatom od 30%. Zaključno navodi da iz razloga što u ovom postupku postoji ovršna isprava iz 2002, pravomoćna i ovršna 2004. a presude na koje se ovršenik poziva su u postupku ispitivanja pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske po Prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije ovrhovoditelja od 25. travnja 2025. i imaju nedostatke opisane u tom prijedlogu, ovrhovoditelj predlaže sudu odbaciti a podredno odbiti žalbu ovršenika protiv Rješenja o ovrsi u ovom predmetu te nastaviti ovaj ovršni postupak.

3. U prvom redu, u ovoj ovršnoj stvari primjenjuje se Ovršni zakon ("Narodne novine", broj: 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 151/2004., 88/2005., 121/2005. i 67/2008. – dalje: OZ), koji je bio na snazi 7. travnja 2008. kada je podnesen prvotni prijedlog za ovrhu protiv ovršenika.

4. Prema odredbi članka 49. stavak 1. OZ, ovršenik može zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se žalba može podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da je ovršenik dužan u žalbi istaknuti sve razloga iz članka 49. stavka 1. OZ koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja, inače će sud odbaciti naknadno podnesenu žalbu nakon proteka roka koja se temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

5. Nadalje, odredbom članka 50. stavak 3. propisano je da će rješenjem o žalbi sud žalbu odbaciti ili prihvatiti, osim u slučaju iz članka 51. OZ, a ako žalbu prihvati, sud prvoga stupanja ukinut će provedene radnje i obustaviti ovrhu. Odredbom članka 51. stavak 2. OZ propisano je da ako rješenje o žalbi ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 50. stavka 3. OZ, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu.

6. U konkretnom slučaju, iz podataka spisa predmeta, isprava priloženih žalbi ovršenika i odgovora na žalbu ovrhovoditelja proizlazi kako slijedi:

– Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-495/2015-99 od 23. kolovoza 2023. doneseno je na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: XXV-P-2374/02 od 8. travnja 2002.,

– Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: XXV-P-2374/02 od 8. travnja 2002. proizlazi da je ovdje ovršeniku naloženo da isplati ovrhovoditelju iznos od 107.842,32 kuna/14.313,14 EUR s osnove duga po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj IK980028 sklopljenog između ovrhovoditelja, društva VAMA d.d. Varaždin kao korisnika kredita, i ovršenika kao jamca platca,

– Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1447/2024 od 9. siječnja 2025. proizlazi da je u točki I. izreke utvrđeno da je potraživanje ovdje ovrhovoditelja koje ima po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenom između VAMA d.d. Varaždin kao korisniku kredita i ovršeniku kao jamcu placu podmireno u cijelosti.

– Iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 766/2025-2 od 4. ožujka 2025. proizlazi da se istom potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1447/2024 od 9. siječnja 2025.

7. Iz ranije navedenog proizlazi da je tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Kako ovršenik svoju žalbu nakon proteka roka temelji između ostalog i na žalbenom razlogu propisanom odredbom članka 46. stavak 1. točka 9. OZ, a koju činjenicu prestanka tražbine ovršenik dokazuje javnom ispravom i to pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1447/2024 od 9. siječnja 2025. kojom je utvrđeno da je tražbina ovrhovoditelja podmirena i koju činjenicu nije mogao istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi, to je sud prihvatio žalbu ovršenika te je odlučio kao u izreci rješenja.

Ivanec, 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku istoga, pismeno, putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelj, po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d. o. o. iz Zagreba

2. Ovršenik, po punomoćnici Jasmini Vukalović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j. t. d. iz Varaždina

a nakon pravomoćnosti:

3. ovršenikovom dužniku CIBUS d.o.o., Varaždin (Grad Varaždin), Ulica Ognjena Price

4. FINA, radi upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika