REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-713/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Hrvoju Milićeviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 12. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja PR, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika Vjekoslave Herceg, odvjetnice iz Slavonskog Broda i rasprave održane 26. lipnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 od 24. listopada 2007., potvrđenog 26. listopada 2007. godine kod javnog bilježnika Nikole Brač iz Đakova, broj OV- 18024/2007 između tužiteljice DR, rođene SR iz [adresa], i tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonske avenije 6, tužiteljici DR iz [adresa], u roku od 15 dana isplatiti novčanu tražbinu u iznosu od 2.180,05 eura (slovima: dvijetisućestoosamdeseteuraipetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos:

- 2,28 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. travnja 2008.

- 2,98 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. svibnja 2008.

- 0,33 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. lipnja 2008.

- 0,78 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2008.

- 0,67 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. kolovoza 2008.

- 1,05 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. studenog 2008.

- 8,09 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. prosinca 2008.

- 4,75 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2009.

- 9,44 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2009.

- 10,71 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. ožujka 2009.

- 11,90 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. travnja 2009.

- 9,18 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. svibnja 2009.

- 9,53 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. lipnja 2009.

- 8,19 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2009.

- 7,71 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. kolovoza 2009.

- 7,86 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. rujna 2009.

- 8,54 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. listopada 2009.

- 7,54 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. studenog 2009.

- 7,30 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. prosinca 2009.

- 8,47 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2010.

- 9,92 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2010.

- 11,18 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. ožujka 2010.

- 11,20 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. travnja 2010.

- 13,76 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. svibnja 2010.

- 13,11 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. lipnja 2010.

- 14,38 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2010.

- 21,50 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. kolovoza 2010.

- 19,88 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. rujna 2010.

- 25,96 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. listopada 2010.

- 22,76 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. studenog 2010.

- 20,34 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. prosinca 2010.

- 27,68 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2011.

- 32,22 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2011.

- 28,93 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. ožujka 2011.

- 29,41 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. travnja 2011.

- 27,05 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. svibnja 2011.

- 27,78 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. lipnja 2011.

- 35,81 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2011.

- 36,94 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. kolovoza 2011.

- 45,83 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. rujna 2011.

- 42,60 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. listopada 2011.

- 37,57 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. studenog 2011.

- 37,44 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. prosinca 2011.

- 36,89 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2012.

- 38,72 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2012.

- 40,73 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. ožujka 2012.

- 40,79 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. travnja 2012.

- 39,52 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. svibnja 2012.

- 40,04 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. lipnja 2012.

- 40,79 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2012.

- 39,98 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. kolovoza 2012.

- 40,05 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. rujna 2012.

- 39,30 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. listopada 2012.

- 37,91 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. studenog 2012.

- 39,60 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. prosinca 2012.

- 40,22 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2013.

- 39,97 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2013.

- 37,50 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. ožujka 2013.

- 39,21 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. travnja 2013.

- 39,60 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. svibnja 2013.

- 38,84 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. lipnja 2013.

- 36,56 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2013.

- 35,15 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. kolovoza 2013.

- 36,40 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. rujna 2013.

- 37,26 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. listopada 2013.

- 39,47 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. studenog 2013.

- 38,25 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. prosinca 2013.

- 38,80 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2014.

- 39,24 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2014.

- 40,09 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. ožujka 2014.

- 40,98 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. travnja 2014.

- 40,52 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. svibnja 2014.

- 39,63 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. lipnja 2014.

- 39,23 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2014.

- 39,41 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. kolovoza 2014.

- 40,53 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. rujna 2014.

- 41,66 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. listopada 2014.

- 41,56 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. studenog 2014.

- 42,14 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. prosinca 2014.

- 42,96 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2015. od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonske avenije 6, tužiteljici DR iz [adresa], platiti trošake postupka u iznosu od 2.400,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 26.lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica DR iz [adresa] djelomično povukla tužbu za iznosa od 207,86 eura.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici DR iz [adresa] u iznosu od 480,00 eura.

III. Odbija se tuženik Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da su 24. listopada 2007. godine tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007, potvrđen 26. listopada 2007. kod javnog bilježnika Nikole Brača iz Đakova, broj OV- 18024/2007, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 11.500,00 CHF. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita od 7 godina. Tužiteljica je preuzetu obvezu ispunila u cijelosti. Pored iznosa glavnice, tužiteljica je temeljem članka 3. navedenog Ugovora bila dužna tuženiku plaćati i redovnu kamatu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,10%. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora nije mogla niti približno ocijeniti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa niti tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu. Predmet tužbenoga zahtjeva je isključivo ništetnost ugovaranja valute vezane za švicarski franak. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani sa tuženikom u navedenom razdoblju, a tužitelj je ugovor sklopio dana 24. 10. 2007. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Tuženik je potrošače pa tako i tužiteljicu poticala na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Tuženik nije na transparentan način objasnio tužitelici i informirala ju da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Ugovor je sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Obzirom da je pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu i ništetnost ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak koji su sklapani u ranije navedenom razdoblju, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Prema čl 1111. st.1. ZOO-a, „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“ Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužiteljima, ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja s obzirom na to da smatra kako se isto treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja nepristranog vještaka kojeg odredi sud te stoga osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva. Naime, na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godine, što znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 12. lipnja 2018. godine nastupila je zastara potraživanja. Nadalje tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga, članak 3. Zakona o javnom bilježništvu te članak 230. Zakona o parničnom postupku navode da javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javne isprave, odnosno istinit je, stoga sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja pravu volju tužitelja, sve dok ne dokaže neistinitost javne isprave sukladno odredbama zakona. Očigledno je da je tužiteljica dobrovoljno pristala i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova, obzirom da u nijednom trenutku nije zatražila izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti je prigovorila obavijestima o promjeni kamatne stope koje joj je dostavljao tuženik. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Ovakvo je ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a osim toga tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Pri tome je sam tuženik kao banka najprikladniji za procjenu ovakvih faktora, pa je stoga i logično da odluka o promjeni kamatne stope bude u njegovoj diskreciji. Tuženik također navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena budući da nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti i naveo da smatra da bi za suđenje u ovoj pravnoj stvari bio nadležan Općinski sud u Osijeku

3.1. Tužiteljica je u podnesku od 24. siječnja 2024. navela da je nesporno da je člankom 23. Ugovora u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u Osijeku i da se tužiteljica ne protivi da se Općinski sud u Slavonskom Brodu proglasi mjesno nenadležnim i da se uputi Općinskom sudu u Osijeku. Ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti je unaprijed određena od strane tuženika kao odredba Ugovora o kojoj se nije posebno raspravljalo i o kojoj tužiteljici nije dana mogućnost da se očituje i ista je nejasna, nerazumljiva i nepoštena.

3.2. Sud je o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučio rješenjem broj P- 713/2023-13 od 19. lipnja 2024. i odbio prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i to rješenje je pravomoćno.

4. Tuženik je na ročištu održanom 15. listopada 2024. naveo da ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine u iznosu od 480,00 eura sa osnova tražbine na ime tzv. negativne razlike odnosno u pogledu anuiteta kada je tečaj bio niži od početnog.

4.1.Tuženik je na pripremnom ročištu bio predložio da vještak izradi nalaz i mišljenje i na okolnosti tzv. negativne razlike kada je tečaj CHF bio manji o početno ugovorenog.

4.2. Sud je usvojio taj prijedlog i rješenjem o određivanju vještačenja od 24. listopada 2024. broj P-713/2023-16 je tuženik bio pozvan na uplatu predujma da bi se provelo predloženo vještačenje i tuženik nije uplatio predujam.

4.3. Sud je dopisom od 4. veljače 2025. na navedeno i upozorio vještaka.

4.4. Tuženik je u podnesku od 18. svibnja 2025. bio istakao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka radi tzv. negativne razlike i predložio da sud pozove vještaka da se na isti očituje.

4.5. Taj prijedlog tuženika nesporno nije osnovan jer tuženik nije uplatio predujam na koji je bio pozvan pa ne može naknadno isticati prigovore zašto nije provedeno vještačenje u dijelu za koje nije uplatio predujam. Ne uplatom predujma za vještačenje se smatra da je stranka odustala od svog prijedloga u skladu sa člankom 153. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje –ZPP-a).

4.6. U svezi navedenog sud je i odbio prijedlog tuženika sa ročišta od 20.svibnja 2025. da se pozove vještak da se očituje na okolnosti tzv. negativnih razlika jer isti nesporno nije osnovan.

5. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je podnijela podneskom od 2. lipnja 2025., nakon nalaza i mišljenja vještaka i predložila je da sud obveže tuženika na isplatu iznosa od 2.180,05 eura

5.1. Time je tužiteljica izvršila djelomično povlačenje tužbe za iznos od 207,86 eura jer je u tužbi navela da potražuje isplatu iznosa od 2.387,91 eura.

5.2.Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe i sud je odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 193.st.2. ZPP-a

5.3. U svezi istaknutog prigovora prijeboja tuženika budući da tuženik nije tijekom postupka dokazao visinu svog potraživanja a na pripremnom ročištu je naveo da potražuje iznos od 480,00 eura sud je odlučio kao u izreci rješenja pod točk. II. i utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici jer ga tuženik nije kumulativno postavio. Prednik tuženika je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Na temelju čl. 81. st. 1. ZZP/03, ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbe o vezanosti glavnice uz valutu CHF imao pravo ostvarivati pravo na povrat, jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP/03 odnosi samo na potrošače, a ne i na trgovca.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen 24. listopada 2007. između Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i SR kao korisnika kredita na iznos kredita od 11.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje osobnog vozila CHEVROLET model AVEO (str. 11 do 18 spisa). uvidom u pregled prometa je vidljivo kada je i koliko tužiteljica uplaćivala na ime otplate kredita (str. 20 do 30 spisa). isto je vidljivo i iz specifikacija uplata (str. 31 do 32 spisa). Iz otplatnog plana je vidljivo da je cijelo vrijeme otplate kredita bila predviđena ista rata kredita (str. 34 do 36 spisa). Saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirna Tot Nužda.

6.1.Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je zaključila Ugovor o kreditu, koliko zna sa Slavonskom bankom za kupnju osobnog automobila. Taj automobil nije bio korišten za poslovne potrebe, nije imala otvoren obrt nikada, Ugovor je potpisala u banci, tata joj je bio jamac, tada kada sam sklopila Ugovor, nije bila skroz kreditno sposobna, pa je ocu ER skidano s plaće, a ona je svaki mjesec njemu davala svaki iznos koji mu je uskraćen s plaće. U međuvremenu se udala i sada se preziva DR. Ugovor je otplaćen, ne sjeća se točno koje godine. Tijekom školovanja nije imala ekonomske predmete. Ugovor je sklopljen u CHF jer je to u banci bilo ponuđeno kao najpovoljnije. Kada je došlo do povećanja rata kredita, nisu išli u banku zbog toga, samo su nastavili plaćati. Došlo je do povećanja tako da su rate kredita bile skoro poduplane. Prilikom sklapanja Ugovora nitko joj nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Nije bila obaviještena o svim značajkama Ugovora o kreditu prilikom sklapanja Ugovora. Javni bilježnik prilikom solemnizacije nije ništa objašnjavao. Da ju je itko upozorio na rizik sklapanja takvog ugovora i mogućnost takvog povećanja rata kredita, ona ne bi sklopila takav Ugovor.

6.2. Vještak Mirna Tot Nužda u nalazu i mišljenju je navela da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen Ugovor o kreditu 24. listopada 2007. u iznosu 11.500,00 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 6,10% godišnje. Iznos kredita prenesen u otplatu: 11.512,62 CHF. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 2.180,05 EUR. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 2.181,34 EUR.

6.3. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

8. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužiteljica zaključila Ugovor o namjenskom kreditu s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao kreditorom 24. listopada 2007. na iznos kredita od 11.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje osobnog vozila,

- je Ustavni sud u svojim odlukama U-III-7002/2021, U-III-2558/2022,U-III- 1359/2022 i dr. naveo da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. u svezi navedenog nesporna pasivna legitimacija tuženika

- je kredit otplaćen,

- kredit nije bio u konverziji,

- je tužiteljica potrošač jer je kupila automobil za osobne potrebe.

9. Sporno je tijekom postupka bilo to što tužiteljica potražuje preplatu zbog valutne klauzule, a tuženik se tome protivi.

10. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

11. Nesporno je da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

12. Tijekom postupka je bilo sporno u da li je ništetna odredba iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 od 24. listopada 2007., potvrđenog 26. listopada 2007. kod javnog bilježnika Nikole Brač iz Đakova, broj OV-18024/2007 između tužiteljice i tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

13. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti radi utvrđenja ništetnosti navedenih odredbi ugovora i radi isplate.

14. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri a niti je prednik tuženika tužiteljici objasnio niti je upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

15. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

16. U ovom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

16.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

16.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužiteljice nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok 14. lipnja 2023. a tužba je podnesena 14. lipnja 2023.

17. Tužiteljica, iako je otplatila kredit u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju pripada tužiteljici za nesporno otplaćeni kredita. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužiteljica kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi.

18. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka jer korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

19. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužiteljici kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti sve povećane rizike kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, niti zato što je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, je što se tiče valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Sud je utvrdio ništetnima odredbe ugovora o valutnoj klauzuli (točk. I. izreke presude).

20. S obzirom da je prednik tuženika tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužiteljici dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05 (točka II. izreke presude).

21. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je prednik tuženika stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam prednik tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

22. Na temelju čl. 154. st.5. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka u cijelosti jer je tužiteljica uspjela u postupku.

22.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu 23. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.2.OT), trošak zastupanja na ročištu od 15. listpada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT) trošak zastupanja na ročištu održanom 4. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 20. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT) trošak zastupanja na ročištu 12. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT). priznat je i trošak sastava obrazloženog podneska od 23. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t. 1. OT), trošak sastava podneska od 2. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke 26. lipnja 2025. u iznosu od 10,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), pripadajući porez iznosi 400,00 eura. Trošak vještačenja je plaćen u iznosu od 400,00 eura i ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.400,00 eura kako je to i navedeno u izreci presude.

23. Zatezna kamata teče na troškove postupka od 26.lipnja 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

24. Nesporno je da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe. U skladu sa sudskom praksom Visokog trgovački sud Republike Hrvatske, broj Pž 1069/2016-2 od 2. studenog 2018 "O troškovima postupka nakon povlačenja tužbe odlučuje se u skladu s izmijenjenom vrijednosti predmeta spora pa ako je tužitelj u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom, više se ne može govoriti da tuženiku pripadaju razmjerni troškovi u odnosu na povučeni dio tužbe."

25. U svezi navedenog sud je odlučio kao pod toč. III. izreke rješenja i odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim. Nakon što je tužiteljica povukla tužbu vrijednost predmeta spora promijenila i stoga je prilikom odlučivanja bilo potrebno o troškovima nakon povlačenja tužbe odlučiti u skladu s izmijenjenom vrijednosti predmeta spora i činjenicom da je tužiteljica u cijelosti uspjela s tako sniženim tužbenim zahtjevom te se više ne može govoriti da tuženiku pripadaju razmjerni troškovi u odnosu na povučeni dio tužbe.

26. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C- 244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari uspjela sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te djelomično i sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška.

27. Sud je odbio prijedlog tuženika da se sasluša kao svjedok ER, otac tužiteljice, što je utvrđeno kao nesporno iz njezinog iskaza jer je nesporno da je izvršio pojedine uplate rata kredita ali odnos između tužiteljice i njega nije bitan za odluku u ovom predmetu jer isti nije postavio nikakav zahtjev za isplatom uplaćenih iznosa. U svezi navedenog nesporno je da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovom premetu. Sud je i odbio prijedlog tuženika da se provede vještačenje izračuna kao da je ugovoren kredit u kunama s promjenjivom kamatnom stopom jer to nesporno nije bio kunski kredit, pa taj prijedlog niti osnovan.

Slavonski Brod, 26. lipnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.