REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-67/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja RR, vl. obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika GRAD SPLIT, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. lipnja 2025. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, objavljene 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku GRADU SPLITU (OIB: 78755598868) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici RR, vlasnici obrta [obrt] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 72.365,60 EUR-a (ranije 545.238,65 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 01. rujna 2020. godine pa do isplate po stopi koja se od 01. rujna 2020. godine pa do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parniči trošak uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate u roku od 15 dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe."

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 1. rujna 2020. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi naknade štete.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je vlasnica obrta „ [obrt]” registriranog za obavljanje pogrebničke djelatnosti i pratećih usluga, a poslovni prostor da se nalazi se u Splitu na adresi [adresa]. U neposrednoj blizini odnosno u susjednom poslovnom prostoru, tuženik da je tijekom listopada 2011. godine nezakonito bez građevinske dozvole započeo s izvođenjem građevinskih radova pri čemu je uklonio dio krovišta zgrade prizemnice u kojoj se nalaze predmetni poslovni prostori. Zbog navedenog tužiteljica da je protiv tuženika vodila spor radi uspostave prijašnjeg stanja, a koji tužbeni zahtjev da je usvojen presudom Pnš-269/12 od dana 2. studenoga 2015. godine koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž-339/16 od 1. lipnja 2017. godine. Tuženik da nije postupio po citiranoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi u paricijskom roku radi čega da je tužiteljica sudu predložila donošenje rješenja o sudskim penalima, a koji prijedlog je također usvojen rješenjem Ovr-5490/17 od 8. siječnja 2018. godine. Tuženik niti do dana podnošenja predmetne tužbe da nije izveo dužne građevinske radove radi uspostave prijašnjeg stanja sukladno navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi. Nakon nezakonitog skidanja zajedničkog krova na prostoru koji se nalazi južno od predmetnog poslovnog prostora, poslovni prostor tužiteljice da je ostao potpuno nezaštićen od atmosferskih utjecaja, zbog čega da je izložen nesmetanom utjecaju vlage, vjetra, kiše, tuče i snijega te je u isto vrijeme otvoren za ulazak insekata, ptica i toplokrvnih životinja. Imovinska šteta da svakodnevno nastaje i u vidu povećanja troškova grijanja i hlađenja poslovnog prostora te je smanjena funkcionalnost poslovnog prostora zbog bitnog ugrožavanja uvjeta rada u istom. Predmetna zgrada

da je poprimila derutan izgled budući je krovište potpuno devastirano i ostavljeno u stanju koje gledano izvana upućuje svakog prosječnog prolaznika kako se radi o neuglednom i napuštenom objektu.

3. Tužiteljica da je radi osiguranja dokaza i utvrđenja novonastale materijalne i nematerijalne štete sudu predložila provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, a koji postupak se vodio pod brojem R1-807/18 i u kojem postupku da je detaljno prikazana nastala šteta i njeni uzroci. Niti nakon svih pokrenutih sudskih postupaka tuženik da nije poduzeo niti jednu radnju s ciljem otklanjanja nastale štete, a od prve presude kojom mu je to naloženo da je prošlo gotovo 5 godina, odnosno gotovo 9 godina od kada je štetu prouzročio.

4. Tužiteljica se nadalje poziva na odredbu članka 31. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ističe da je tuženik nezakonitim radnjama i nepostupanjem po pravomoćnoj i ovršnoj presudi počinio imovinsku i neimovinsku štetu tužiteljici u vidu povrede prava osobnosti posebice prava na poslovni ugled i izmakle koristi. Zbog nepostupanja tuženika po predmetnoj presudi da je ozbiljno narušen poslovni ugled tužitelja, obzirom da isti obavlja poslovnu djelatnost u svom prostoru dok stanje susjednog objekta da bitno narušava estetski dojam i ugled predmetne mikro lokacije ,jer su brojni klijenti tužitelja izražavali jako negativan dojam spram poslovanja u predmetnim uvjetima koji ne odgovaraju urbanim i civilizacijskim kriterijima grada i neposredne okoline gradske bolnice. Potencijalni klijenti da odustaju uopće od pristupa u poslovne prostorije tužitelja zbog neuglednosti i devastiranog izgleda u susjednom poslovnom prostoru zbog čega tužiteljica gubi značajan broj poslova odnosno mogućnosti ugovaranja pogrebnih usluga i ostvarivanja prihoda.

5. Narušeni poslovni ugled da je izravno utjecao na pad prihoda tužiteljice koja da je u 2010. godini prije nastanka štete imala ukupno 137 izdanih računa za pogrebe, odnosno godišnji prihod od 450.000,00 kn. Nakon devastacije prostora, prihod tužiteljice da je u konstantnom padu te da je posljednjih godina taj prihod da je znatno manji, tako da je u periodu od 2011. g. do 2019. g. godišnji broj izdanih računa u prosjeku oko 60 godišnje što je gotovo dvostruko manje. Tužiteljica da je prije devastacije prostora od strane tuženika ostvarivala zaradu od 137 pogreba na godišnjoj razini, a nakon narušavanja izgleda prostora i okoliša poslovnog objekta da bilježi konstantan pad prometa koji se u cijelom razdoblju kreće oko tek 60-tak pogreba godišnje. Prosječna zarada tužiteljice po jednom pogrebu na ime prodaje pogrebne opreme da iznosi oko 2.300,00 kn, dok se prodajom cvijeća ostvari još dodatna zarada od oko 1.500,00 kn što sveukupno znači da tužiteljica po jednom pogrebnu ostvari ukupnu zaradu od oko 3.800,00 kn. Kako je pad prometa tužiteljice definitivno posljedica neuglednog okoliša i stanja susjednog objekta uslijed protupravnih radnji i propusta tuženika, tako da proizlazi da godišnje tužiteljica ostvari gubitak u vidu izgubljene zarade od preko 200.000,00 kn. Konačno, tužiteljica zbog povrede prava osobnosti i to prava na poslovni ugled te izmakle koristi smatra primjerenim dosuditi joj naknadu štete u iznosu od 300,00 kn dnevno odnosno 109.500,00 kn godišnje. Povreda prava na ugled i dobar glas su prava osobnosti koja su pravnim osobama zajamčena odredbom čl. 19. st. 3 Zakona o obveznim odnosima, a koje je protupravnim postupanjem tuženika narušeno, zbog čega tuženik trpi neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od najmanje 547.000,00 kn. Stoga tužiteljica predlaže sudu da donesen presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu iznosa od 547.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

6. Kod ovog suda je dana 9. listopada 2020. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika u kojem navodi kako tužiteljica neosnovano potražuje naknadu štete na ime izmakle dobiti, jer da ničim nije dokazala postojanje pretpostavki za istu. Rješenjima Općinskog suda u Splitu tuženiku da je dosuđeno platiti tužiteljici 300,00 kn za svaki dan zakašnjenja i ista da je podnijela više prijedloga za ovrhu temeljem kojih da su donesena rješenja o ovrsi, pa s obzirom na to da je pravno-zaštitna funkcija sudskih penala da se tužiteljici pruži naknada za neizvršenje tražbine, odnosno naknada sve do tuženog izvršenja to ista da uživa naknadu sve do postupanja tuženika i predmetnu naknadu da nije ovlaštena tražiti. Što se tiče navođenja protupravnog i šikanoznog ponašanja tuženika tužiteljica da je odbijena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-737/18. Tako tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtijeva koju da je bez ikakvog pravnog osnova postavila proizvoljno i previsoko.

7. Tužitelj je tijekom parničnog postupka i u podnescima zaprimljenima kod suda 29. travnja 2021., te 14. srpnja 2021. ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe kako u predmetnoj pravnoj stvari postoji šteta koju je tužiteljica dokazala konstantnim padom prihoda nastalih nakon devastacije predmetnog poslovnog prostora, a štetna radnja da se sastoji u nepostupanju tuženika po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, te uzročno posljedična veza da je u tome što je tužiteljica nakon nastanka štetnog događaja koju je prouzročio tuženik trpjela štetu u vidu smanjenja prihoda koju je prema redovitom tijeku stvari osnovano očekivala. Vezano za sudske penale da nema govora o nekakvom pokušaju dvostruke naplate ovim tužbenim zahtjevom obzirom na funkciju sudskih penala radi prisiljavanja ovdje tuženika na izvršavanje činidbe određene pravomoćnom sudskom odlukom. Vezano za navode tuženika da je tužiteljica pokušala odgoditi radove na sanaciji poslovnog prostora ista da je opravdano od tuženika zatražila dostavu dodatne dokumentacije jer da izvođenje radova u njenom poslovnom prostoru je podrazumijevalo privremeno obustavljanje svih djelatnosti pa da se je tako morala upoznati s dinamikom izvođenja radova. Tužitelj da je opravdano od tuženika zatražio dostavu dodatne dokumentacije (projekt, dinamički plan i troškovnik) prije izvođenja radova sanacije, a iz razloga jer izvođenje građevinskih radova u objektu u kojem tužiteljica obavlja svoju djelatnost da podrazumijeva i privremeno obustavljanje i svih djelatnosti radi čega tužiteljica da mora biti upoznata s dinamikom izvođenja istih i rokom njihovog završetka. Osporava da tužiteljica namjerno prolongira izvođenje radova. Štetna radnja tuženika da potječe iz 2011. zbog izvođenja građevinskih radova bez građevinske dozvole, dok predmet ovog spora da je šteta nastala do podnošenja predmetne tužbe, a tuženik da se je s namjerom izvođenja radova sanacije prvi put obratio tužiteljici putem punomoćnik dana 22. listopada 2020.

8. Tijekom parničnog postupka, te u podnesku od 24. lipnja 2021. i 5. listopada 2021. tužena je ustrajala u navodima iz odgovora na tužbu, te ističe da od trenutka poziva da se izvođaču dopusti ulazak u prostor je krenuo niz mailova i dopisa kojima se na sve načine pokušalo odgoditi radove sanacije, tužiteljica da je najprije izrekla zadovoljstvo što je tuženik odlučio sanirati radove, potom da je zatražila da joj se obrazloži dinamika i troškovnik radova, potom da je samovoljno ubacila svog supruga u cijelu priču. Ističe kako u presudi nigdje ne stoji kako tuženik treba plan izvođenja radova predati tužiteljičinom suprugu na odobrenje, a niti s njim pregovarati oko kvalitete radove. Svi radovi koji bi trebali biti obavljeni radi sanacije tužiteljičinog prostora da spadaju u jednostavne radove koji se obave u tri do četiri dana, te tuženik da je još sredinom prosinca 2020. u cijelosti dovršio radove na sanaciji prostora južno od tužiteljevog. Prema vještvu vještaka Jure Malenice iz predmeta pod poslovnim brojem R1-807/18 preostali radovi koji se imaju izvesti u prostoru tužiteljice da se odnose na sanaciju manjih pukotina na zidovima nastalih uslijed prodora vlage izvana koji da prema troškovniku da ukupno iznose 3.289,40 kn i koji da bi bili u cijelosti izvršeni da tužiteljica dozvoljava ulazak u posjed izvođaču radova. Tužiteljica da nije vlasnica spornog prostora i u tijeku da je sudski postupak pred Općinskim sudom radi iseljenja i predaje predmetne nekretnine.

9. U podnesku od 3. kolovoza 2022. tuženik je obavijestio sud kako se pred Općinskim sudom u Splitu vodi postupak pod poslovnim brojem P-2263/2022 tužitelja, ovdje tuženika protiv tuženika, ovdje tužitelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kojom je određena naplata sudskih penala koji su dospjeli za period od 27. kolovoza 2020. do 30. kolovoza 2021. U tom predmetu da se određuje odgovornost za štetu u odnosu na isti poslovni prostor koji je predmet ovog postupka, odnosno je li nastala šteta uslijed propusta Grada Splita ili zbog toga što je RR spriječila sanaciju prostora, a koji da predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak stoga predlaže prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim sudom u Splitu.

10. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari po vještaku ER, dipl. oec. iz trgovačkog društva za knjigovodstvo i financijsko vještačenje Jut d.o.o. tužitelj je u podnesku od 20. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev prema tuženiku iz ovog postupka zahtijevajući isplatu iznosa od 72.365,60 EUR-a/545.238,65 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od

1. rujna 2020. pa do isplate.

11. Presudom ovog suda poslovni broj P-471/2020 odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 72.365,60 EUR- a/545.238,65 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2020. do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka. Rješenjem suda od istog nadnevka i poslovnog broja utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 233,77 EUR-a/1.761,35 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je odbijen prijedlog tuženika radi prekida ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj P-2263/2022.

12. Protiv naprijed citirane presude tužitelj je uložio pravodobnu žalbu.

13. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-105/2024-3 od 22. siječnja 2025. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-471/2020- 43 od 7. studenog 2023. i predmet vraćen sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke), te je odlučeno kako će o troškovima žalbenog postupka sud odlučiti u konačnoj odluci (točka II. izreke).

14. U ponovljenom postupku, a na ročištu od 11. lipnja 2025. tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik je ustrajao u svim do tada iznesenim navodima i prigovorima.

15. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izvršio uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-807/18, izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐR, BR i FR, tužiteljice kao parnične stranke, te izveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. ER dipl. oec. iz pravne osobe Jut d.o.o. Dugi Rat, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

16. Tužitelj potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete; i to štete s osnova izmakle koristi i povrede prava osobnosti koja se odnosi na narušeni poslovni ugled.

17. Među strankama nije sporno:

- da tužiteljica u predmetnom poslovnom prostoru obavlja pogrebne usluge, te da je tuženik na svom poslovnom prostoru koji se nalazi pored poslovnog prostora tužiteljice u tijeku listopada 2011. izvršavao građevinske radove uslijed kojih je došlo do oštećenja poslovnog prostora tužiteljice;

- da se je pred Općinskim sudom u Splitu vodio postupak pod poslovnim brojem Pnš-269/12 u pravnoj stvari tužiteljice RR iz [adresa], protiv tuženika grada Splita, predmet kojeg spora je bio zahtjev ove tužiteljice za naknadu štete koja je nastala na četvrtoj etaži 4285/47044 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora označenog broja 4. u prizemlju poslovne zgrade koji se sastoji od jedne prostorije površine 41,85 m2, anagrafske oznake [adresa] u [adresa], a koja šteta bi bila uzrokovana poduzetim radovima tuženika na susjednom poslovnom prostoru u istoj zgradi

- da je presudom poslovni broj Pnš-269/12 od 2. studenog 2015. naloženo tuženiku otkloniti štetu u poslovnom prostoru u [adresa] oznake 4 etaža 4285/47044 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora označenog brojem 4 u prizemlju poslovne zgrade koji se sastoji od jedne poslovne prostorije površine 41,85 m2 na način da u roku od 15 dana izvede slijedeće radove: struganje oštećenog gleta i boje, zatim nanošenje impregnacije, gleta i dvoslojno bojanje disperzivnom bojom u površini od 12,3 m2, po jediničnoj cijeni od 40,00 kn po m2 uvećanoj za PDV; ispunu pukotina elastičnim poliuretanskim kitom i to u dužini od 2,83 m, po jediničnoj cijeni od 45,00 kn po m uvećanoj za PDV;zamjenu kutne letvice laminata novom u dužini od 4,35 m, po jediničnoj cijeni od 35,00 kn po m uvećanoj za PDV i ojačanje krovne konstrukcije te nabava i postavljanje izolacijskih pokrovnih valovitih ploča na krovištu i okapnici u površini od 46,38 m2, po jediničnoj cijeni od 300,00 kn po m2 uvećanoj za PDV, dok je u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica zatražila izvođenje radova na žbukanju međašnog zida koje uključuje nabacivanje rijetkog cementnog morta, nanošenje grube i fine žbuke i popunjavanje šupljina u površini od 29,96 m2 te uklanjanje otpadnog materijala iz južnog prostora s utovarom na kamion i odvozom na gradsko odlagalište i to za 10 m3 otpadnog materijala te u dijelu kojim je tužiteljica zatražila ovlaštenje, ukoliko tuženik ne izvede naložene radove u paricijskom roku, te radove izvesti sama o trošku tuženika, glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (dalje: predmetna presuda, list 8 spisa);

- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-339/2016 od 1. lipnja 2017. odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 2. studenog 2015. pod poslovnim brojem P-269/12 u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja;

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-5490/2017 od 8. siječnja 2018. ovdje tuženiku ostavljen naknadni rok radi ispunjenja obveze utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu Pnš-269/12 od 2. studenog 2015. (točka I.) uz obvezu da ukoliko ni u naknadnom roku ne ispuni obvezu je dužan platiti ovdje tužiteljici iznos od 1.500,00 kn za svaki dan zakašnjenja (točka II. rješenja);

- da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 18 Gž Ovr- 339/2018-2 od 16. travnja 2019. odbijena žalba ovdje tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj Ovr-5490/17 od 8. siječnja 2018. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je određeno da ovdje tuženik ako ne ispuni svoju obvezu ni u naknadnom roku je dužan isplatiti ovdje tužiteljici iznos od 300,00 kn za svaki dan zakašnjenja počevši od isteka naknadno određenog roka;

- da je pred Općinskim sudom u Splitu po prijedlogu tužiteljice provedeno osiguranje dokaza pod poslovnim brojem R1-807/18, a u kojemu je izrađen pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jure Malenice od 31. siječnja 2019. (list 25-32 spisa).

18. Prije svega valja navesti kako nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljica nije ovlaštena tražiti utuženu naknadu s obzirom na to da joj je već dosuđena pravična novčana naknada za svaki dan tuženikovog nepostupanja po predmetnoj presudi sukladno ishođenim rješenjem o ovrsi radi naplate sudskih penala.

19. Do izricanja sudskih penala može doći jedino ukoliko dužnik zakasni s ispunjenjem svoje nenovčane tražbine, što znači da ukoliko dužnik nije u zakašnjenju da nema uvjeta za izricanje sudskih penala (tako Vrhovni sud RH u odluci broj Rev- 894/12-2 od 31. prosinca 2012.)

20. Smisao izricanja sudskih penala, u smislu odredbe članka 247. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17, dalje OZ-a) je da prisili dužnika da ispuni svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, u roku koji mu je naknado određen, ali smisao sudskih penala nije stjecanje imovinske koristi od strane vjerovnika, niti naknadu štete, pa je dakle tužiteljica ovlaštena podnijeti predmetni tužbeni zahtjev.

21. Sporno je među strankama postoji li obveza tuženika radi naknade utužene štete (imovinske i neimovinske) tužiteljici.

22. Kod imovinske štete trebaju se dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1046. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a).

23. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da onaj tko drugome prouzroči štetu ju je dužan nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja, (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

24. Prema odredbi članka 1089. stavak 3. ZOO-a propisano je da pri ocjeni visine izmakle koristi se uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

25. Iz sadržaja dopisa tuženika od 22. listopada 2020. (list spisa 110.), 28. listopada 2020. (list spisa 113. -114.), 10. studenoga 2020. (list spisa 115.), 26. studenoga 2020. (list spisa 117. -118.), 9. prosinca 2020. (list spisa 119.), 22. siječnja 2021. (list spisa 124.-125.), 12. veljače 2021. (list spisa 126. -127.), 5. listopada 2021. (listovi 134-136 spisa) te činjenice da je tuženik sredinom prosinca 2020. dovršio radove sanacije krova na prostoru južno od poslovnog prostora tužiteljice, proizlazi da je tuženik priznao da je bio dužan otkloniti štetu i izvesti radove na susjednom poslovnom prostoru južno od prostora tužiteljice, što mu je i naloženo pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-269/12 od 2. studenog 2015. Tuženik se pored toga u dopisu od 5. listopada 2021. (listovi 134. -136. spisa) poziva na nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke Jure Malenice od 31. siječnja 2019., koji je izrađen u postupku osiguranja dokaza Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-807/2018, pri čemu navodi „…da mora još izvesti preostali manji dio zanatskih radova koji je naveden u tom vještačenju, dok je sredinom prosinca 2020. dovršio radove na sanaciji prostora južno od „Bile Ruže“…“. U izreci presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-269/12 od 2. studenog 2015. kao činidba tuženika, između ostalog, navedeno je i „…ojačanje krovne konstrukcije te nabava i postavljanje izolacijskih pokrovnih valovitih ploča na krovištu i okapnici u površini od 46,38 m2, po jediničnoj cijeni od 300,00 kuna po m2 uvećanoj za PDV…“, pri čemu iz obrazloženja navedene presude proizlazi da vještak Mijo Tadinac navodi da su oštećenja u poslovnom prostoru tužiteljice u najvećem dijelu nastala zbog nedostataka krovišta susjednog prostora. Pritom se samo napominje da je tuženik bio dužan izvršiti i ostale činidbe iz izreke navedene presude.

26. Tuženik je dakle navedenim dopisima i dovršetkom radova sanacije krova na prostoru južno od poslovnog prostora tužiteljice učinio nespornim činjenicu da je po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-269/12 od 2. studenog 2015. bio dužan otkloniti štetu i izvesti radove na susjednom poslovnom prostoru južno od prostora tužiteljice. Pritom u navedenim dopisima (npr. dopis od 22. siječnja 2021. s listova 124.-125. spisa, dopis od 12. veljače 2021. s listova 126. -127. spisa) tuženik izričito navodi da je „izvođač sredinom prosinca 2020. dovršio radove sanacije krova na prostoru južno od ovog (misleći na poslovni prostor tužiteljice), kako je bilo naloženo u sudskoj presudi (misleći na presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš- 269/12 od 2. studenog 2015.)“.

27. Slijedom svega naprijed navedenoga, u smislu odredbe članka 221. stavak 1. ZPP-a postojanje štetne radnje (nezakonito skidanje zajedničkog krovišta, te nepostupanje po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu Pnš-269/12 od 2. studenog 2015. kojim je naložena prethodno spomenuta uspostava prijašnjeg stanja), sud uzima kao nespornu činjenicu.

28. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐR, BR, OR, te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

29. Iz iskaza svjedoka ĐR, supruga tužiteljice, koji je u vrijeme davanja iskaza pred ovim sudom bio zaposlen u obrtu tužiteljice, proizlazi kako je tuženik skinuo krov sa susjednog prostora i on da je po dolasku na posao zatekao da je strop srušen, salonitne ploče da su razbacane po podu, radi čega da je pozvao građevinsku inspekciju koja je izašla na teren i zabranila daljnje radove. Stanje na tom lokalitetu da je bilo užasno, razrušeni krovovi, daske koje visu, azbestne ploče na podu, radi čega da je pokrenut predmetni postupak pred Općinskim sudom u Splitu. Sve da se je događalo u 10. mjesecu 2011. i sve što je bilo ispred prostora da je ostalo na podu i tuženik da to nije htio ukloniti kako bi tužitelja onemogućili u poslovanju. On da je obavijestio o tome Agenciju za zaštitu okoliša koja je donijela rješenje kojim je bilo naređeno tuženiku i tvrtki Point koja je obavljala građevinske radove za tuženiku da otklone građevinske ploče koje su se tu nalazile ispred poslovnog prostora. Taj prostor i dalje da je ostao vrlo neugledan. Sa stropa da su visile daske, ulazile su životinje, mačke su kroz razrušene rupe koje su ostale otvorene prema mom prostoru se penjale. Tuženik da je 8 godina ignorirao predmetnu presudu i nije postupao po istoj, radi čega tužitelj da je pokrenuo postupak radi plaćanja penala i ishodio rješenja radi plaćanja istih. Prije nekog vremena tuženik da je napravio krov, ali vrlo nestručno bez projekta da bi ispunio formu, a koji da tužitelju i dalje stvara štetu. Putem falsificiranih dokumenata da su napravili projekt naknadno a taj projekt nije bio odgovarajući. Krov da su stavljali na popucale zidove, tako da sada prijeti opasnost da se poslovni prostor razruši. Poslije tog skidanja krova njihovo poslovanje da je bilo onemogućeno, da su izgubili mnoge klijente i čitav njihov poslovni prostor da je izgledao kao pred rušenje. Kod tužiteljice da bi došli samo njihovi poznanici kojima je mogao objasniti u kakvoj situaciji se nalazi i da se vodi sudski spor, ali vrlo rijetko, gotovo nikako da nije došao neutralni kupac sa strane. Sa 50 metara izgled poslovnog prostora da je stvarao vrlo loš dojam i to je na neki način odvlačilo klijente da dolaze. Prije štetnog događaja da su imali solidan posao i izdavali 140 računa godišnje o čemu da postoje dokazi. Međutim, poslije toga posao da se prepolovio. Prosječni prihod po pogrebu da varira od kategorije opreme. Neka prosječna cijena se kreće od 2.500,00 kn – 3.000,00 kn, pri čemu da treba imati na umu da te usluge uključuju usluge prijevoza, cvijeća i dr. i sve pogrebne opreme. Osim rušenja susjednog prostora da nije bio nikakav drugi uzrok za smanjeni pad poslovanja u predmetnom razdoblju. Okoliš da je bio važan za poslovanje tužitelja u smislu reklamiranja, marketinga i da je jako bitno kako određeni poslovni prostor ostavlja dojam na potencijalne klijente. Njihov poslovni prostor da je imao i boju, ali da je susjedni poslovni prostor izgledao vrlo neugledno, visjele su daske s njega pa to svakako nije ulijevalo povjerenje klijentima a što je posebno bitno u ovoj djelatnosti da ga isti imaju. Oni da su u tom poslovnom prostoru izgledali kao ciganska čerga.

30. Svjedok BR je u svom iskazu naveo, a vezano za izgled predmetnog poslovnog prostora kako je 2005., a kada je umrla njegova majka isti izgledao uredno i lijepo, međutim 2018. kada mu je umro stric isti da je bio u dosta derutnom stanju, izgledao jako neugledno i neuredno, zidovi su bili popucani, odnosno da je izgledao stravično i njemu je bilo jako neugodno što sam uopće sina od mog strica doveo tu radi usluga sprovoda. Sa desne strane na susjednom prostoru da su visjele daske i grede od krova i da je sve bilo popucano. Rođak da mu je bio rekao da je znao da je poslovni prostor u takvom stanju i derutan da ne bi zasigurno sklopio ugovor s tužiteljem.

31. Svjedok PR, je u svom iskazu naveo da kada je počeo dolaziti kod tužiteljice kao njen opskrbljivač potrebnom robom, poslovni prostor da je izgledao uredno i pristojno i svi okolni prostori su bili u funkciji i cjelokupno su davali sliku sklada. Poslije dosta dugo vremena u okolnim prostorima da su počela iseljavanja. Na poslovnom prostoru da je bilo vidljivo da je bio porušen krov. Isti prostor da je djelovao kao prostor koji ne radi i nije u funkciji tako da pretpostavljam da je mogao doći samo netko tko je tu prethodno bio dolazio. 2013. kada mu je preminuo otac da je mislio od tužiteljice tražiti pružanje pogrebnih usluga, međutim njegov brat da se tom protivio, a sve radi vanjskog izgleda poslovnog prostora tužiteljice i oni da su odustali od ideje da im pogrebne usluge pruži tužiteljica vezano za smrt moga oca. U prostoru do tužiteljičinoga da su bile najgore grede koje su visjele iz krova i to je davalo loš izgled.

32. Iz iskaza tužiteljice saslušane kao parnične stranke proizlazi kako tuženik nije postupio po predmetnoj presudi. Azbestni otpad sa krova susjednog prostora da je ležao jedno godinu dana ispred njenog poslovnog prostora. Kako tuženik nije niti otklonio azbestni otpad njen suprug da je morao kontaktirati Agenciju za zaštitu okoliša, jer isti da se nalazio ispred njihovog prozora i oni da su udisali taj azbest. Vezano za period od 2017. pa do 2020. da nije bilo nikakvih poziva od strane tuženika a vezano za otklanjanje štete, a niti ulazak u moje poslovne prostorije radi otklanjanja iste. Do skidanja krova njihovo poslovanje da je bilo neloše i da su imali smo zadovoljne kupce, a nakon toga i tako ružnog i neuglednog prostora, prostor da je izgledao jadno izvana i djelovao je kao neka napuštena ruševina u kojoj se ne može očekivati da postoji poslovni prostor. Vezano za taj svoj navodi tužiteljica je priložila u sudski spis fotografije. Nadalje je navela da su ih ljudi izbjegavali i da je dolazila uglavnom rodbina i prijatelji koja je znala za naš promet. Oni da su to sve osjetili na prometu. Tako u prosjeku od 130 sprovoda nakon toga smo imali u prosjeku oko 60 sprovoda.

33. Svi saslušani svjedoci (naprijed navedeni), te sama tužiteljica saslušana kao parnična stranka iskazuje kako je štetna radnja tuženika prouzročila neugledan izgled okoliša i susjednog poslovnog prostora. Kao sporno valjalo je utvrditi je li uslijed takvog izgleda okoliša i susjednog poslovnog prostora tužitelju nastala šteta utužena u ovom postupku.

34. Glede zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu naknade materijalne štete s osnova izmakle dobiti za navesti je slijedeće:

35. Tužitelj po navedenoj osnovi potražuje isplatu u visini iznosa od 45.157,43 EUR-a (ranije 340.238,65 kn - uređeni tužbeni zahtjev tužitelja od 20. rujna 2023.).

36. U postupku za naknadu štete zbog izmakle koristi na tužiteljici je teret dokaza (članak 219. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP-a) da nije ostvarila dobitak u svojem poslovanju, a koji je prema redovitom tijeku stvari mogla realno očekivati, jer je njegovo ostvarenje spriječeno poduzetom (ovdje nepoduzetom) štetnikovom radnjom.

37. Tužiteljevo pravo na naknadu štete u obliku izmakle koristi kako po osnovi, tako i po visini ovisi o činjenicama, odnosno o okolnostima koje su se mijenjale. Pravo na naknadu štete u obliku izmakle koristi moglo je trajati kroz vrijeme za koje je bilo potpuno izvjesno da bi tužitelj mogao s obzirom na prilike na tržištu ostvariti dobit a koja se ocjenjuje prema okolnostima u kojima je tužitelj poslovao, subjektivne i objektivne prilike, koje su bile od značaja. Naime, šteta i naknada štete uvijek su vezani uz određene prilike.

38. Tužiteljeve navode o padu prometa kao posljedici neuglednog okoliša i stanja susjednog objekta, uslijed štetnih radnji tuženika, sud će prosuditi prema teoriji adekvatne uzročnosti.

39. Ovdje valja navesti da u sudskoj praksi prevladava stav po kojemu od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom se smatra ona okolnost koja po redovitom tijeku stvari dovodi do takve posljedice (teoriji adekvatne uzročnosti).

40. Po stavu ovog suda uzrok koji redovito dovodi do smanjenja prihoda određene djelatnosti pa tako i predmetne (pogrebne usluge) jest povećana konkurencija, smanjenje potraživanja za određenom trgovačkom uslugom i sl.

41. U skladu s odredbom članka 7. stavak 2. i članka 219. ZPP-a dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode ili dokaze protivnika. Ocjena je suda da tužitelj nije dokazao da je, a s obzirom na objektivne prilike na tržištu (konkurencija, potražnja za predmetnu uslugu i sl.) prema okolnostima u kojima je poslovao mogao osnovano očekivati dobit u visini potraživanog iznosa, jer na tu okolnost tužitelj niti predlaže izvođenje dokaza (npr. vještačenje), a niti je iznio činjenice koje bi upućivale na takav zaključak. Nije dovoljan neugledan okoliš i stanje susjednog objekta da bi samo time tužitelju bila prouzročena šteta s osnova izmakle dobiti, odnosno ne radi se prema stavu ovog suda o tipičnom uzroku koji redovito dovodi do određene štete za koju životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na okolnosti stjecanja uvjerenja o izgubljenoj dobiti. Budući tužitelj nije predložio odgovarajuće dokaze radi utvrđivanja ove odlučne činjenice, a neugledan okoliš i stanje susjednog objekta sud ne može dovesti u adekvatnu uzročnu vezu u odnosu na nastalu štetu pada prihoda u poslovanju tužitelja, to tužitelj nije dokazao postojanje te relevantne pretpostavke odgovornosti za štetu, pa je primjenom odredbe o teretu dokazivanja (članak 219. u vezi s člankom 221.a. ZPP-a) tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 45.157,43 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, sud našao neosnovanim.

42. Glede tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu naknade neimovinske štete-povrede prava osobnosti za navesti je slijedeće:

43. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti- poslovnog ugleda u visini iznosa od 27.208,17 EUR-a (ranije 205.000,00 kn).

44. Zakon o obveznim odnosima je prihvatio objektivnu koncepciju neimovinske štete kao povrede prava osobnosti (članak 10. u vezi s člankom 1046. ZOO-a). Prema toj koncepciji neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti. Pod pravima osobnosti u smislu te zakonske odredbe razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Pravo osobnosti izričito se priznaje i pravnoj osobi koja ima sva spomenuta prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito prava na ugled i dobar glas, čast i ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.

45. Svaka povreda prava osobnosti iz odredbe članka 19. ZOO-a, kao zakonom objektivno priznata neimovinska šteta, svakako ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade. To će pravo oštećenik ostvariti ako dokaže da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja to opravdavaju (članak 1100. stavak 1. ZOO-a). Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, sud će, ako procjeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema (članak 1100. stavak 3. ZOO-a).

46. Cijeneći sve okolnosti slučaja u ovoj pravnoj stvari po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao da bi mu pripadala utužena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na ugled. U spisu nema adekvatnih dokaza o tome da je tužitelju i nastala takva šteta na tržištu ili u njegovom poslovanju. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je do skidanja krova imala poslovanje koje je bilo neloše i zadovoljne kupce, dok nakon predmetnog događaja ljudi da su ih izbjegavali. Ipak tu opisanu okolnost ovaj sud ne smatra posebnom okolnosti koja bi opravdala tužiteljevo pravo na utuženu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled.

47. Dakle, kako iz prethodno navedenih utvrđenja proizlazi da tužitelj nije dokazao postojanje takvih okolnosti koje bi opravdavale njegovo pravno na novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, u utuženom iznosu (članak 219. stavak 1. ZPP-a) valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja po toj osnovi u zatraženom iznosu od 27.208,17 EUR-a (ranije 205.000,00 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznih kamatama.

48. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

49. Sud je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke na okolnosti da nisu izvedeni dužni građevinski radovi radi uspostave prijašnjeg stanja sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, budući među strankama tijekom postupka nije ni bilo sporno da u utuženom razdoblju naknade štete (od 1. rujna 2015. do 1. rujna 2020.) tužitelj nije postupio po istoj, te posebice ocjenjujući kako izvođenje tog dokaza ne bi promijenilo utvrđenje ovog suda u pogledu odlučnih činjenica za rješavanje spora, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a. Napominje se i to kako se sud nije izjašnjavao o prijedlogu tužitelja s ročišta od 11. lipnja 2025. a kojim opreza radi predlaže vještačenje po vještaku za marketing i ekonomiju. Naime, tužitelju se ukazuje na odredbu članka 7. stavak 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Nema uvjetnog, odnosno "opreza radi" predlaganja dokaza, a kako to predlaže tuženi. Sve i da je tužitelj i predložio izvođenje tog dokaz za navesti je da ga sud niti ne bi mogao uzeti u obzir budući je u suprotnosti s odredbom članka 299. stavak 3. ZPP-a, pri čemu tužitelj za takvo svoje postupanje nije naveo niti dokazao da bi se radilo o situaciji iz članka 299. stavak 2. ZPP-a uz napomenu kako u predmetnoj pravnoj stvari nakon ukidne odluke postupak nije vraćen u stadij prethodnog postupka, a sukladno sadržaju ukidne drugostupanjske odluke, nego u stadij glavne rasprave (članak 377. stavak 1. ZPP-a).

50. Odluka o troškovima postupka je izostala budući da tuženik koji je uspio u sporu nije popisao troškove postupka.

U Splitu, 26. lipnja 2025.

S u d a c

Ivana Madunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja;

- tuženiku;

- u spis