REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: P-2466/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Meliti Lisica, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima iz OD Knezović i partneri j.t.d., odvjetnicima u Zagrebu, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon glavne, javne rasprave održane dana 29. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 26. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi;
"Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21.776,01 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
-72,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,
-75,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,
- 116,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 103,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 98,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2008. do isplate,
- 104,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 95,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 95,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 102,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 170,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 148,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2008. do isplate,
- 178,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 184,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2009. do isplate,
- 187,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2009. do isplate,
- 179,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 181,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 170,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu 01.06.2009. do isplate,
- 162,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 164,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 168,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 168,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 163,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2009. do isplate,
- 171,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 178,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 187,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 185,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 198,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 210,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2010. do isplate,
- 202,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 240,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 232,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.08.2010. do isplate,
- 257,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 248,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 234,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2010. do isplate,
- 264,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 325,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 261,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 271,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 260,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 262,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.05.2011. do isplate,
- 311,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 316,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 374,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 352,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 329,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 316,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 314,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 325,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 334,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 336,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 329,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 333,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 336,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 331,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2012. do isplate,
- 333,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 329,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 321,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 329,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 334,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 331,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 314,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 328,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 329,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.04.2013. do isplate,
- 324,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 307,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 306,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,
- 310,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 317,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 327,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 322,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 325,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 329,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 182,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 186,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 184,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 180,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 178,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2014. do isplate,
- 179,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,
- 184,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,
- 189,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 188,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,
- 191,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,
- 194,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 192,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,
- 219,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,
- 219,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana."
II. Prihvaća se (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 14.975,35 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 37,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 24,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 18,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2008. do isplate,
- 25,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 15,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 16,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 23,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 91,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 68,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2008. do isplate,
- 99,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 104,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2009. do isplate,
- 107,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2009. do isplate,
- 100,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 101,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 90,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,
- 82,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 84,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 89,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 88,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 84,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2009. do isplate,
- 92,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 98,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 108,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 106,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 118,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 130,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2010. do isplate,
- 122,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 160,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 152,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.08.2010. do isplate,
- 177,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 169,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 155,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2010. do isplate,
- 184,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 246,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 182,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 192,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 180,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 182,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.05.2011. do isplate,
- 232,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 236,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 278,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 256,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 233,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 220,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 218,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 229,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 238,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 239,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 233,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 237,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 240,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 235,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2012. do isplate,
- 237,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 233,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 225,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 233,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 238,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 235,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 218,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 232,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 233,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.04.2013. do isplate,
- 228,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 210,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 210,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,
- 214,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 221,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 230,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 226,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 229,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 233,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 156,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 160,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 159,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 154,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 153,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2014. do isplate,
- 153,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,
- 159,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,
- 163,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 162,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,
- 166,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,
- 168,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 167,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana."
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 6.671,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude (26. lipnja 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženom zaključila Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 28.veljače 2006.g a koji sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženik kao trgovac, nije tužitelja kao potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na postupnoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu. Predmetnim ugovorom tužitelj se obvezao tuženiku plaćati kamate. Stopa kamata nije određena jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate. Stopa kamata nije odrediva jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije ugovorom ni određena, ni odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Gore navedenim postupanjem, tuženik je tužitelju počinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je tuženik, koji je sastavio ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Predlaže prihvatiti glavni tužbeni zahtjev, podredno istaknute eventualno kumulirane tužbene zahtjeve.
2. Tužena Addiko bank d.d. je podnijela opširan odgovor na tužbu (l.s.17-174) pozivajući se na sudsku praksu domaćih sudova i Suda Europske unije. U bitnome se prigovor svodi na to da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe jer je izvršena konverzija kredita u eure, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, te da je zahtjev tužiteljice zastario.
2.1. Navodi da su stranke zaključile Aneks ugovora o kreditu – konverziji čime su retroaktivno uredili svoj odnos od samog početka, pa stoga tužiteljica nema pravo potraživati povrat plaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu, osobito ako aneks i dalje proizvodi pravne učinke, a nitko ne pobija taj ugovor. Tvrdi da je u cijelosti postupio u skladu s odredbama ZID ZPK, slijedom čega učinak provedene konverzije je takav da se ima smatrati da stranke nikada nisu sklopile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom, već da su sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR i sa zakonom dopuštenom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga se tužiteljica ne može pozivati na presude donesene u kolektivnom sporu. Nadalje, ističe da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive, a prema pozitivnim zakonskim propisima bilo je dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, a valutna klauzula u ugovorima o kreditu je bila dopuštena. Predmetne odredbe nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Što se pak tiče visine tužbenog zahtjeva navodi da se protivi tijeku zateznih kamata, te predloženom financijskom vještačenju. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti.
3. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu (l.s. 7 - 12), obavijesti o provedenoj konverziji (l.s 206), obavijest o promijeni kamatne stope (l.s. 229 – 233), izračun konverzije (l.s 234 i 235), otplatni plan i specifikacija uplata (l.s. 236 – 248) promet po računu (l.s 18 – 38), izveo dokaz financijskim vještačenjem, te pročitao nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 427 - 446).
4. U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda pod ranijim posl. br. P-1691/19 dana 12. veljače 2024. godine (l.s. 494-523). Međutim, ista je po žalbama stranaka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-223/2024 od 27. rujna 2024. godine (l.s. 554-562).
4.1. Iz obrazloženja naprijed citirane Gž odluke slijedi da će prvostupanjski sud pri odluci o osnovanosti (neosnovanosti) tužbenog zahtjeva ocijeniti od kakvog je značaja na restitucijski zahtjev činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor o kreditu, te će radi nadopune činjeničnog stanja od vještaka zatražiti da se izjasni je li konverzija izvršena pravilno, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i matematički, te da li i nakon provedene konverzije tužiteljici pripada i ako da, koji iznos po osnovi više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i koji iznos po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o namjenskom kreditu, te da će cijenit i ostale žalbene navode kojima tužena osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
4.2. U ponovljenom postupku i to na ročištu održanom dana 29. travnja 2025. godine (l.s. 582-584) tužiteljica je ostala kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva, a posebno kod stajališta da konverzija pravno nije od utjecaja na ono što se tužbom traži, pa stoga pitanje pravilnosti konverzije da je sasvim bespotrebno, a što je detaljno obrazloženo podneskom od 22. travnja 2025. (l.s. 563-565). Tuženik na isto ročište nije pristupio, ali je podneskom od 24. travnja 2025. (l.s. 579-580) ostao kod odgovora na tužbu, svih iznesenih navoda, prigovora i dokaznih prijedloga, protivio se i osnovi i visini tužbenog zahtjeva, a podredno je ostao kod prijedloga da vještak provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost ispravnosti izračuna provedene konverzije kredita koju je izvršio tuženik te na okolnost za koliko je prilikom konverzije kredita umanjen dug tužitelja; da vještak primjeni kamatnu stopu koja je vrijedila na kunske kredite; da vještak utvrdi i tzv. negativne razlike u odnosu na koje tuženik ističe prigovor radi prijeboja, a koji iznos će specificirati nakon provedenog vještačenja, međutim sud nije prihvatio ovaj dokazni prijedlog tuženika jer smatra da je činjenično stanje ranije u tijeku postupka dovoljno utvrđeno da donošenje meritorne presude.
5. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan, dok je (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom stečenog bez osnove u iznosu od 21.776,01 EUR u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO, zatim prvi eventualno kumulirani zahtjev za isplatom iznosa od 14.975,35 EUR u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu, potom drugi eventualno kumulirani zahtjev za isplatom iznosa od 18.094,08 EUR u situaciji da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO, i na koncu, treći eventualno kumulirani zahtjev za isplatom iznosa od 6.761,39 EUR u situaciji da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu, sve sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama.
7. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice, koje među strankama i nisu sporne:
- da je tužiteljica s pravnim prednikom tuženikom 28. veljače 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj: 236-42/2006 s navedenom namjenom – stambeni kredit za dovršenje kuće i refinanciranjem ranijeg kredita, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 132.800,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF banke vežećem na dan korištenja kredita,
- da je kredit odobren s rokom otplate 25 godina, u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 795,80 CHF po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja,
- da je u čl. 3. ugovora ugovorena kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25 %, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke (čl. 6.),
- da se dakle, radi o stambenom kreditu, te da tužiteljica ima status potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao radi realizacije namjenskog kredita, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju, njenoj obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti, koji status tuženik tijekom postupka ni ne osporava,
- da su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks ugovora – konverziju i to dana 20. siječnja 2016. godine.
8. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
9. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
10. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
11. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora
13. U ovom konkretnom slučaju sud zaključuje da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužiteljica kao korisnik kreditnih usluga i kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj prednik tužitelja nije imao utjecaj, formulirala banka, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje prednika tužitelja.
14. Kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
15. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora pa je tuženik trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, dokazati takve tvrdnje, a što isti nije dokazao, jer je na tu okolnost trebao predložiti saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u toj predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora, a što isti nije učinio.
16. Točno je da se tuženik tijekom postupka pozvao na to da bi tužiteljici dao takve obavijesti i u spis predmeta dostavio letke, obavijesti i drugu dokumentaciju, međutim, ovi dokazi sami za sebe ne ukazuju da je doista u konkretnom slučaju zaposlenik banke u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijest predniku tužitelja, pa proizlazi zaključak da tuženik u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu nije oborio predmnijeve djelomične ništetnosti ugovora o namjenskom kreditu. Ovo stoga što iako su u ugovore inkorporirani opći uvjeti poslovanja tuženika koji su javno dostupni, o njima, po prirodi stvari, tužitelj ne može pojedinačno pregovarati. K tome tuženik ni ne spori da ni ugovor niti opći uvjeti ne sadrže ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope jer donošenje odluke banke o eventualnoj promjeni kamate u skladu s tržišnim uvjetima, protivno tvrdnji tuženika, ne može se smatrati preciznim načinom utvrđivanja promjene kamatne stope.
17. Dakle, tuženik je taj na kojem je bio teret dokaza da su tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu bile dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, pa da je isti informirano odlučio o sklapanju ugovora s takvim odredbama, a što tuženik nije dokazao.
18. Stoga, u predmetnom slučaju analizom prijepornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ni ne osporava, pa iako povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope, ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
19. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
20. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku
– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
21. Nadalje, nije osnovan ni prigovor tuženika koji se odnosi na isključenje sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli od primjene Direktive 93/13/EEZ, tvrdeći da se radi o dispozitivnoj odredbi, pa da je stoga isključena dopustivost kontrole nepoštenosti valutne klauzule.
22. Naime, odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
23. Također, prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navod se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužiteljici trebali na transparentan način biti objašnjeni i razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
24. Kako dakle, promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu prednika tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP, slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
25. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Naime, odredba ugovora o kreditu ništetna je u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, no ona nije ništetna u dijelu kojim su stranke ugovorile kamatnu stopu od 5,25 % godišnje, pa unatoč ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i ništetnosti kasnije odlukom tuženika povećanih kamatnih stopa, ugovor u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO može opstati i bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako da se za cijelo vrijeme trajanja ugovora primjenjuje pravno valjana odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,25 % godišnje kao osnova za obračun razlike više plaćane kamatne stope. Time se ne ograničuje sloboda ugovaranja promjenjive kamatne stope, već se kreditoru samo nameće obveza ugovaranja jasnih i egzaktnih parametara o kojima tijekom trajanja kreditnog odnosa ovisi promjena ugovorene kamatne stope. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna zbog toga što ju je tuženik mijenjao protivno ugovoru, već zato što je njezinu promjenjivost ugovarao protivno zakonu.
26. Iako se na kraju obveza tuženika iz Ugovora o kreditu doista svela na fiksni iznos kredita u kunama i fiksnu te relativno nisku kamatnu stopu s obzirom na namjenu kredita – onu početnu ugovorenu, tek je na ovaj način unesena pravična ravnoteža u ovaj obveznopravni odnos koji zbog toga nije izgubio identitet jer ugovor o kreditu može opstati bez odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i bez dijela odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima kojom je sav teret tečajne razlike prebačen na tužitelja kao korisnika kredita.
27. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a ujedno prihvatiti (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja.
28. Naime, tužiteljica je u konkretnom slučaju dokazala činjeničnu osnovu tužbe da je s prednikom tužene banke sklopila predmetni ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
29. Što se tiče prigovora tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita istaći je da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
30. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 tužitelj ima pravo na svoje potraživanje zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Ć protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja (svih) preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi.
31. Inače sama konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
32. Također je istaći da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju pretplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.
33. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužitelja i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka (tako i Županijski sud u Zadru broj Gž- 834/2021).
34. Po mišljenju ovog suda činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor o kreditu nije od značaja na restitucijski zahtjev, jer konverzija pravno nije od utjecaja na utuženu samostalnu izvanugovornu obvezu tuženika da tužiteljici vrati stečeno bez osnove uslijed terećenja tužiteljice po ništetnim odredbama ugovora uvećano za pripadajuće zatezne kamate (tako i VSRH posl. br. Rev 1096/2022). slijedom navedenog sud nije prihvatio prijedlog tuženika iz podneska od 24. travnja 2025. radi provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja na okolnost ispravnosti izračuna provedene konverzije kredita.
35. Stoga iako po ocjeni ovog suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tužitelja treba uzeti u obzir i činjenicu da je u konkretnom slučaju izvršena konverzija i utvrditi je li istom uspostavljena ravnoteža između stranaka, odnosno jesu li prestala sva potraživanja tužiteljice, u opisanoj situaciji, a posebice imajući na umu odredbe čl. 7. i 219. ZPP, kao i odredbe o teretu dokazivanja, ovaj sud nalazi da tuženik nije dokazao da bi predniku tužitelja bila priznata preplata u konverziji.
35.1. Naime, prema odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 7. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. – 221.a ZPP). Ta pravila u svojoj osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
35.2. Pri tome se napominje da prema akuzatorskom načelu, kao jednom od temeljnih načela parničnog postupka, sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku, a zadaća mu je upravljati postupkom i bitne činjenice utvrditi na temelju dokaza kojima raspolaže u postupku.
35.3. Tuženik, kako je to već navedeno, nije pravovremeno predložio, niti uopće tijekom postupka dostavio dokaze o sadržaju sklopljenog Aneksa, dakle, dokaze na kojima temelji svoju tvrdnju o tome da bi tužitelju bila priznata preplata u konverziji kao i da bi konverzijom bila uspostavljena ravnoteža između stranaka.
36. Što se pak tiče visine postavljenih tužbenih zahtjeva, u ovoj pravnoj stvari izveden dokaz vještačenjem te je visina tražbine utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka Petra Bajla, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, te nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim. Sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost, dok su prigovori tuženika pravne prirode i o njima odlučuje sud.
37. Na temelju citiranog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da potraživanje tužitelja prema tuženiku u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO iznosi 21.776,01 EUR, zatim u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu da tada tražbina tužitelja iznosi 14.975,35 EUR, potom da u situaciji da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO kreditu da tada tražbina tužitelja iznosi 18.094,08 EUR, i na koncu, u situaciji da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu, da tada tražbina tužitelja iznosi 6.761,39 EUR, sve sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama.
38. Kraj takvog stanja stvari, a slijedom ranije danog obrazloženja, u konkretnom slučaju valjalo je kao neosnovan odbiti glavni tužbeni zahtjev, a ujedno prihvatiti (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 14.975,35 EUR, sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama.
39. Naime, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
40. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
41. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
42. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
43. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.
44. Na kraju je istaći da je tuženik istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
45. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
46. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2019. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019., to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.
47. Pritom je ovdje istaći da je tužiteljica točnu visinu pretplate s osnove ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli saznala nakon provođenja financijskog vještačenja, te je podneskom od 21. lipnja 2023. uredila tužbu u smislu odredbe čl. 109. ZPP, a ne izvršili preinaku iste, pa se u smislu citirane odredbe smatra da je tužba podnesena sudu kad je prvi put bila podnesena.
48. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke ove presude, pri čemu je navesti da u situaciji kao što je predmetna, kada je sud prihvatio prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, to nije bilo mjesta odlučivanju o preostalim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima tužitelja.
49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa), a prema VPS od 14.975,35 EUR po kojima je tužiteljici valjalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova koliko je i zatraženo u popisu troška na l.s. 585 (Tbr. 7. toč. 1.), sastav podnesaka od 15. listopada 2019. u iznosu od 100 bodova koliko je i zatraženo u popisu troška na l.s. 585 (Tbr. 8. toč. 1.), a za podnesak od 13. veljače 2020. u iznosu od 250 bodova, jer se radi o obrazloženom podnesku, kojim tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev sukladno financijskom vještačenju u smislu odredbe Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a tužiteljica je prema popisu troška l.s. 585 i popisala upravo 250 bodova, podnesak od 5. studenog 2020. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i podnesak od 30. studenoga 2020. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife). Za sastav Žalbe od 12. svibnja 2021. u iznosu od 125 bodova koliko je i popisao u popisu troška (Tbr. 10. toč. 1. Tarife). Nadalje je tužiteljici valjalo priznati trošak zastupanja na ročištima od 16. siječnja 2023., 29. studenoga 2023. i 29. travnja 2025. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sastav žalbe od 13. veljače 2024. u iznosu od 312,5 bodova (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), podnesak od 22. travnja 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) ukupno 2.487,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) daje iznos 4.975,00 EUR i PDV od 25% koji iznosi 1.243,75 EUR čini ukupno 6. 218,75 EUR čemu je valjalo pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR i plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, što čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 6.671,84 EUR, koji iznos joj je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana, sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka valjalo odbiti kao neosnovan, budući da nije zatražen u skladu s citiranim odredbama.
U Zadru, 26. lipnja 2025. godine
Sutkinja
Melita Lisica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešnog primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru
2. Tuženiku po punomoćnicima iz OD Knezović i partneri j.t.d., odvjetnicima u Zagrebu, Radnička cesta 54
