REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-180/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska 2a, protiv tuženika GRADA UMAGA – UMAGO, Guseppe Garibaldi 6, Umag, OIB 84097228497, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju IK, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 2288 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva s njegovog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 2288 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 3.926,53 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (26. lipnja 2025.) pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka u iznosu od 73,47 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude (26. lipnja 2025.) do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 12. lipnja 2024. podnijela tužbu utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi navodi da je na temelju čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 9/14, 70/19, 80/22) uputila tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora od 12. siječnja 2024., broj: N-DO-1/2024., koji zahtjev da je tuženik zaprimio 28. veljače 2024. na koji da se nije očitovao u zakonskom roku. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje-Buie, nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 2288 m2 da dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo Grada Umaga. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka da proizlazi da je nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kulturom oranica i dvorište bila upisana najprije kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Buje, pa potom prava korištenja Općine Umag, pa sve do 2006. kad se upisuje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo Grada Umaga. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pula-Pola, Odjel za katastar nekretnine Buje-Buie Klasa: 930-04/23-05/45 od 06. studenog 2023. da proizlazi da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana 1960. kao voćnjak površine 1595 m2, a 1962. da je provedbom prijavnog lista upisana kao oranica površine 3951 m2. Temeljem Prijavnog lista 1534/83 od 24. studenog 1983., rješenjem posl.br. Z-1492/83 od 05. prosinca 1983. nekretnina kč. br. [katastarska čestica] oranica i dvorište da se cijepa na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Rješenjem posl.br. Z-4042/06 od 21. srpnja 2006. na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je uknjiženo pravo vlasništva Grada Umaga. Temeljem Prijavnog lista od 15. veljače 2015., kopije katastarskog plana i snimke izvedenog stanja kč. br. [katastarska čestica] da je u zemljišne knjige upisana kao oranica površine 2288 m2 u vlasništvu Grada Umaga 04. travnja 2016. rješenjem posl.br. Z-9521/2016, a kako da je upisana i danas.

3. Odredbom članka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/1991) da je propisano da se poljoprivrednim zemljištem smatraju oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona da se smatra i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine. Odredbom članka 3. citiranog zakona da je propisano da je na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska. S obzirom na to da je nekretnina iz točke II. ove tužbe dolazila upisana s kulturom oranica i dvorište te da je bila upisana kao društveno vlasništvo, to da je Republika Hrvatska na temelju Zakona stekla pravo vlasništva na istoj stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/1991) odnosno 24. srpnja 1991. Budući da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi po kulturi dolazila upisana kao oranica i dvorište, iz pravnog shvaćanja izraženog u mnogobrojnim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (primjerice broj Pž-602/15, Pž-7617/2017, Pž-3779/18) i odluci VSRH Rev 474/1993-2), da je razvidno da je bitno stanje zemljišta, tj. je li ono u trenutku stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu odnosno dana 24. srpnja 1991. bilo izgrađeno ili neizgrađeno. Ukoliko je u trenutku stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu to zemljište bilo neizgrađeno (kao što je situacija glede predmetne nekretnine), ono da se smatra poljoprivrednim zemljištem u smislu odredbe čl. 2. st. 2. ZPZ, a prema čl. 3. st. 1. ZPZ, to zemljište da ex lege predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o tome da li se isto nalazilo unutar ili izvan granica građevinskog zemljišta određeno dokumentima prostornog uređenja. Ovakvo pravno shvaćanje da je izraženo u pravnim shvaćanjima Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 3444/2023 od 05. ožujka 2024. odnosno ukoliko jedinica lokalne samouprave nije dokazala da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, odnosno neizgrađenom građevinskom zemljištu užeg dijela stare gradske jezgre te jedinice lokalne samouprave, a to zemljište je na dan 24. srpnja 1991. u zemljišnoj knjizi bilo upisano kao pašnjak, oranica, maslinik i dr. u društvenom vlasništvu, tada da je isto ex lege postalo vlasništvo Republike Hrvatske. Naveden stav da je izražen i u odlukama Županijskog suda u Varaždinu, broj odluke: Gž Zk 489/2022-2 od 09. 8. 2022., odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni brojevi: Pž-2424/2017 od 25. veljače 2020., Pž-557/2017 od 6. svibnja 2020., Pž-7617/2017 od 11. ožujka 2020. Također, ovakva pravna shvaćanja da su izražena i u odlukama Visokog trgovačkog suda posl.br.: Pž-3779/2018-2 od 30. listopada 2020., Pž-128/2022 od 1. veljače 2022., Pž-5492/2021 od 7. veljače 2022, Pž-1311/2021 od 1. lipnja 2022. i Pž- 2424/2017-2 od 25. veljače 2020. Protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-2424/2017-2 od 25. veljače 2020., podnesen je prijedlog za dopuštenje revizije koji odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2066/2020-2 od 13. siječnja 2021. i prihvaćena su sva pravna shvaćanja Visokog trgovačkog suda glede stjecanja prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu temeljem Zakona. Također, takvo pravno shvaćanje da je izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske: Rev- 474/1993 od 9. ožujka 1994., Rev- 2272/2018 od 1. srpnja 2020. i Revd-4350/2022 od 1. ožujka 2023.

4. Slijedom iznijetog i obrazloženog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev kojim će utvrditi da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 2288 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva s njegovog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 2288 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz naknadu troška postupka tužiteljici.

5. Ujedno je tužiteljica predložila da sud donese rješenje kojim se određuje zabilježba spora u zemljišnoj knjizi na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 2288 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. U svom odgovoru na tužbu tuženik Grad Umag se usprotivio tužbenom zahtjevu usmjerenom na utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske nad k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naveo je da je Grad Umag uredno u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik navedene katastarske čestice, te da je predmetni zemljišnoknjižni upis istinit, jer da se radi o nekretnini nad kojom je Grad Umag stekao pravo vlasništva temeljem pretvorbenog propisa iz članka 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92), te Sporazuma o preuzimanju nekretnina, pokretnina i financijskih sredstava bivše Općine Buje, a to prilikom rasformiranja bivše Općine Buje i formiranja novih općina i gradova koji su pravnim slijedništvom preuzeli, svaki na svojem novoustrojenom području nadležnosti, pokretnine i nekretnine bivšeg pravnog prednika Općine Buje (što je notorna činjenica slijedništva). Tužiteljica Republika Hrvatska da neosnovano u svojoj tužbi naglašava da bi nekretnina o kojoj se vodi ova parnica postala njezino vlasništvo temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kao i temeljem Zakona o upravljanju državnom imovinom, jer da iz isprava priloženih spisu, napose iz točke raspravnog zapisnika sastavljenog u okviru provedenog postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojoj je donesena sudska odluka-rješenje, kao i iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu česticu, nedvojbeno da proizlazi da je predmetna tužbom obuhvaćena zemljišna čestica upisana kao vlasništvo univerzalnog pravnog prednika Grada Umaga – Općine Umag u postupku osnivanja/obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Postupak osnivanja/obnove zemljišne knjige vođen za k. o. [katastarska općina] da je proveden temeljem Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96) (dalje: ZZK) tijekom 1997., koji Zakon u člancima 180.st.3. (odnosno 199. st. 2.) da propisuje obvezu provođenja ispitnog postupka u okviru samog postupka osnivanja/obnove zemljišne knjige, pri čemu da je sukladno člancima 186. i 188. ZZK osnovna svrha ispravnog postupka omogućavanje nositeljima knjižnih prava i drugim osobama koje za to imaju opravdan pravni interes da, u određenom ostavljenom prekluzivnom roku, istaknu svoje prijave sa prijedlozima za upis prava koja smatraju da bi trebalo upisati, odnosno prigovore prema kojima bi određene već provedene upise trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Ispravni postupak da je stadij osnivanja/obnove zemljišne knjige u kojem se zainteresiranima daje mogućnost utjecaja na već provedene knjižne upise prilikom sastavljanja zemljišnoknjižnih uložaka, kao i mogućnost utjecaja na daljnju provedbu i ispravke upisa subjektivnih prava, odnosno, na upis prava i pravnih činjenica koji nisu upisani u zemljišnu knjigu prilikom sastavljanja zemljišnoknjižnih uložaka. Tijekom ispravnog postupka da se provodi rasprava za ispravak, na kojoj sudionici postupka imaju mogućnost obrazlaganja podnijetih prijava i prigovora, očitovanja na podnijete prijave i prigovore drugih, te očitovanja uopće u odnosu na provedene upise ili prvenstveni red upisa (članci 191. i 192. ZZK). Nadalje, da je potrebno napomenuti da zemljišnoknjižni ulošci glede kojih nisu stavljeni prigovori ili prijave, istekom roka za ispravak uživaju povjerenje u istinitost i potpunost, dok povjerenje u zemljišne knjige ne ispoljuje se glede onih uložaka u odnosu na koje su takvi prigovori ili prijave pravodobno stavljeni (članak 190. ZZK). Protiv odluka donesenih na raspravi za ispravak, a kojima sud može pojedini prigovor ili prijavu prihvatiti kao osnovan i odrediti upis, izmjenu, nadopunu ili brisanje određenog knjižnog prava ili njegova prvenstvenog reda, odnosno upis, promjenu ili brisanje određene pravne činjenice za koju je propisano upisivanje u zemljišnu knjigu, da nije moguće podnijeti pravni lijek, već da je zaštitu određenog prava moguće ostvariti jedino putem parnice i to podnošenjem tužbe za ispravak (članci 194. i 197. ZZK). Tužbu za ispravak, međutim, da mogu podnijeti samo one osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije udovoljio, odnosno osobe čiji je upis ili prvenstveni red odlukom suda izmijenjen, nadopunjen ili izbrisan, sve to u prekluzivnom zakonskom roku. Kako je ispitni postupak glede k. o. [katastarska općina] bio javan, te je svaki nositelj prava na zemljištu u k. o. [katastarska općina] bio pozvan putem javnih glasila na sudjelovanje u tom postupku, pa tim više i Republika Hrvatska putem Državnog odvjetništva, to da je sama tužiteljica imala mogućnost uložiti prigovor na upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama za korist pravnog prednika Grada Umaga, odnosno tadašnje Općine Umag. Budući Republika Hrvatska nije putem Državnog odvjetništva ili drugog nadležnog tijela prigovorila na upis prava vlasništva Općine Umag, odnosno Grada Umaga, nad predmetnom nekretninom proveden u ispravnom postupku, to da je protekom roka za ispravak glede predmetnih čestica nastupila zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Istekom roka za prijave i prigovore, te da je tužiteljica Republika Hrvatska prekludirana u mogućnosti pokretanja parnice radi preispitivanja provednoga upisa prava vlasništva, a sve iz razloga pravne sigurnosti koja izvire iz činjenice da su upisi provedeni temeljem judicijaliziranog postupka osnivanja/obnove zemljišne knjige i to temeljem sudske odluke o upisu donesene u takvom postupku. Dakle, budući tužiteljica nije podnijela prigovore ili prijave u ispravnom postupku, odnosno budući u trenutku provedbe upisa za korist Općine Umag nije bila knjižni nositelj stvarnih prava glede predmetne nekretnine, ista da nije uopće ovlaštena podnositi brisovnu tužbu protiv Grada Umaga (članak 197.st.1.toč.1. i 2. ZZK), pa da se tužba u ovom predmetu ima odbaciti, odnosno podredno da tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, uz naknadu troška postupka tuženiku.

8. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-40 spisa), dokumentaciju priloženu uz zapisnik o uviđaju od 5. ožujka 2025. (str. 72-76 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ranka Anđelinija od 5. travnja 2025. (str. 88-99 spisa).

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

10. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica na temelju odredbe čl. 186.a ZPP-a podnijela tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, da se tuženik u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik temeljem Zakona o lokalnoj samoupravi i utvrđenja da se nekretnina nalazi unutar građevinskog područja, da je predmetna nekretnina po kulturi povijesno upisana kao poljoprivredno zemljište, nadalje da Republika Hrvatska nije stavljala prigovore u postupku koji je proveden kod Općinskog suda u Bujama pod brojem RZ-1/97, te da Republika Hrvatska u navedenom postupku nije sudjelovala. Sporan je zahtjev tužiteljice za priznanjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

11. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91; dalje: ZPZ/91) koje je pravo stekla prije nego što je tuženik upisao svoje pravo vlasništva.

12. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPZ/91 poljoprivrednim zemljištem se smatraju oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivrednim zemljištem u smislu Zakona smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine. Na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska (čl. 3. st. 1. ZPZ-a). Sukladno st. 4. istog članka kultura poljoprivrednog zemljišta utvrđuje se prema podacima iz katastra zemljišta, dok se ne dokaže suprotno.

13. Iz citiranih odredbi proizlazi da moraju biti ispunjena dva uvjeta za izvorno stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na temelju Zakona na nekretninama iz čl. 2. st. 1. ZPZ-a, a to su: da su navedene nekretnine na dan stupanja na snagu ZPZ/91 predstavljale poljoprivredno zemljište i da su te nekretnine na dan stupanja na snagu navedenog Zakona bile u društvenom vlasništvu.

14. Dakle, postojanje svog vlasničkog prava na predmetnim nekretninama tužitelj temelji na tvrdnji da je riječ o poljoprivrednom zemljištu na kojem je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva po samom Zakonu 24. srpnja 1991. i to na temelju odredbe čl. 3. ZPZ-a.

15. Iz Izvatka iz zemljišne knjige za k. č. broj [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi da je po kulturi upisana kao oranica, s površinom 2288 m2, kao vlasništvo Grada Umaga u cijelosti.

16. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s kulturom oranica i dvorište bila upisana u zk. ulošku broj [broj ZK uloška], najprije kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Buje, dok je nakon toga upisano pravo korištenja Općine Umag. Rješenjem, posl. broj Z-4042/06 od 21. srpnja 2006., predmetna nekretnina je otpisana iz zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist Grada Umaga. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pula-Pola, Odjel za katastar nekretnine Buje-Buie Klasa: 930-04/23-05/45 od 06. studenog 2023. proizlazi da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana 1960. kao voćnjak površine 1595 m2, dok je 1962. provedbom prijavnog lista upisana kao oranica površine 3951 m2. Na temelju Prijavnog lista broj 1534/83 od 24. studenog 1983. i Rješenja posl.br. Z-1492/83 od 05. prosinca 1983. Općinskog suda u Bujama, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i dvorište se cijepa na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Rješenjem posl.br. Z-4042/06 od 21. srpnja 2006. na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je uknjiženo pravo vlasništva Grada Umaga, dok je na temelju Prijavnog lista od 15. veljače 2015., kopije katastarskog plana i snimke izvedenog stanja kč. br. [katastarska čestica] u zemljišne knjige upisana je kao oranica površine 2288 m2 u vlasništvu Grada Umaga Rješenjem posl.br. Z-9521/2016 od 04. travnja 2016., kako je upisana i danas. Navedene činjenice između stranaka nisu niti sporne.

17. U postupku je proveden uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernične i poljoprivedne struke. Vještakom mjernične struke imenovana je Marija Brajković, čiji zadatak je bio identificirati k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok je vještakom poljoprivredne struke imenovan Ranko Anđelini čiji zadatak je bio utvrditi je li k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], predstavljala poljoprivredno zemljište na dan 24. srpnja 1991. Na uviđaju na licu mjesta održanom 5. ožujka 2025. vještak mjernične stuke je izvršila identifikaciju predmetne k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te navela da je ista u katastru opisana kao oranica površine 2288 m2. U naravi da se predmetna čestica nalazi u mjestu Lovrečica i to južno i jugoistočno od objekata koji se nalaze na k. č. [katastarska čestica] zgr i 1580/1 s kućnim brojevima Vodovodna ulica 26 i 26 a. Predmeta čestica da svojim uskim dijelom i to na sjeveru graniči s k. č. [katastarska čestica] zgr i 1580/1 što u naravi predstavlja prolaz, a dijelom da je i zarasla u nisko raslinje, a na južnom dijelu predmetne čestice da se nalazi jedan red maslina. Dio predmetne k.č. da je unutar ograđenog dvorišta i to s južne strane objekata koji se nalaze na k. č. [katastarska čestica]. zgr. 18. Na izvršenu identifikaciju vještakinje Marije Brajković nije bilo primjedbi od strane stranaka, te je ista prihvaćena kao objektivna i provedena u skladu s pravilima struke.

19. Vještak Ranko Anđelini je na uviđaju uzeo sve potrebne parametre za izradu nalaze, te je u nalazu kojega je dostavio sudu 14. travnja 2025. naveo da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dan 24. srpnja 1991. najvećim dijelom predstavljala poljoprivredno zemljište, a s obzirom na rasprostranjenost stabala maslina na većem dijelu nekretnine, može se zaključiti da se nekretnina na dan 24. srpnja 1991., u najvećem dijelu koristila kao maslinik. Ukupna površina na kojoj se je mogla odvijati poljoprivredna proizvodnja da je iznosila cca 1623 m2 ili 71%, a dio koji je služio za prilaz poljoprivrednom dijelu, po poljskom putu, iznosi 665 m2 ili 29% (mjereno pomoću mjernih alata na portalu https://geoportal.dgu.hr/). Vještak je naveo kako pretpostavlja da dio koji se je koristio za prilaz poljoprivrednom dijelu nekretnine (narančasti obrub oznake PP) se nije aktivno koristio za poljoprivrednu proizvodnju, ali je bio u funkciji ostalog poljoprivrednog dijela, s obzirom da se jedino preko njega moglo pristupiti na javni put.

20. Na nalaz i mišljenje vještaka Ranka Anđelinija nije bilo primjedbi od strane stranaka, te je sud nalaz prihvatio u cijelosti ocjenjujući da je isti sačinjen objektivno i u skladu pravilima struke.

21. Na temelju isprava dostavljenih u spis i provedenog uviđaja na licu mjesta, proizlazi da je k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na dan 24. srpnja 1991. (dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu) bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Buje i da je u naravi bila poljoprivredno zemljište, jer je predstavljala maslinik i poljski put kojim se pristupalo do tog maslinika, što znači da je predmetna nekretnina, na dan 24. srpnja 1991., u smislu određenja iz članka 3. stavka 1. i članka 2. stavka 2. ZPZ/91, predstavljala poljoprivredno zemljište. Stoga je, predmetna nekretnina na temelju odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu postala vlasništvo Republike Hrvatske na dan 24. srpnja 1991. na temelju samog Zakona. Iz navedenog slijedi da je upis prava vlasništva tuženika kao nositelja prava korištenja, odnosno pravnog slijednika nositelja prava korištenja, koji je izvršen nakon toga, nevaljan. To iz razloga što tuženik nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine prema odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine” broj: 90/92., 94/93. i 117/97.), koji je stupio na snagu 30. prosinca 1992., budući da je tužiteljica postala vlasnikom predmetne nekretnine prije stupanja na snagu toga Zakona. Osim toga, taj Zakon u svom čl. 87. st. 1. propisuje da će općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzeti nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik najkasnije do 31. ožujka 1994. Dakle, razvidno je da taj Zakon govori o preuzimanju, a ne o stjecanju prava vlasništva (tako i sudska praksa VTS Pž-3283/15 od 13.6.18. i VTS Pž-3480/19 od 5.2.21.).

22. Sud nije proveo dokaze iz odgovora na tužbu pribave od Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama općih podataka i isprava o provedenom postupku ispravka/obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl.br. Rz-1/97 (otvaranje postupka, javna objava, povjerenstvo i slično), te podataka o tome je li Republika Hrvatska u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podnijela prijave ili prigovore u tom ispravnom postupku, budući je tuženik na ročištu održanom 17. prosina 2024. odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

23. Tuženikov prigovor da je Republika Hrvatska prekludirana u mogućnosti pokretanja parnice radi preispitivanja provednoga upisa prava vlasništva, iz razloga pravne sigurnosti i da tužiteljica nije podnijela prigovore ili prijave u ispravnom postupku, odnosno da u trenutku provedbe upisa za korist Općine Umag nije bila knjižni nositelj stvarnih prava glede predmetne nekretnine, pa da nije ovlaštena podnositi brisovnu tužbu protiv Grada Umaga (članak 197.st.1.toč.1. i 2. ZZK), valja reći da tužiteljica nije podnijela brisovnu tužbu, već tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. U pogledu pozivanja tuženika na zaštitiu povjerenja u istinitosti podataka upisanih u zemljišnoj knjizi, ističe se da je tužiteljica na temelju čl. 3. stavka 1. i članka 2. stavka 2. ZPZ/91, postala vlasnicom predmetne nekretnine na temelju samog Zakona, pa se radi toga tuženik ne može biti u dobroj vjeri kod stjecanja takvih nekretnina, te se ne može niti pozvati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), tako i VSRH u odluci posl. broj Rev-476/2024-2 od 10. rujna 2024.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa su tuženici dužni tužiteljici naknaditi troškove postupka.

25. Na ime troškova postupka tužiteljici je priznat trošak u visini od 3.926,53 EUR i to za za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 250 bodova (500,00 EUR), sastav tužbe 250 bodova (500,00 EUR), za zastupanje na ročištu od 17. prosinca 2024., 5. ožujka 2025. i 22. svibnja 2025. po 250 bodova (500,00 EUR), za sastav podneska od 29. travnja 2025. 250 bodova (500,00 EUR), te troškove vještačenja u iznosu od 926,53 EUR, koliko je i utrošeno za provedena vještačenja, na temelju Tbr. 7. t. 1., 8. t. 1. i 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023).

26. Na priznate troškove postupka tužiteljici je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata koja teče od 26. lipnja 2025. (od presuđenja) do isplate, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 114/2022), kako je to odlučeno u toč. II. izreke.

27. Tužiteljici nije priznat trošak u visini od 73,47 EUR na ime razlike troškova uplaćenog i utrošenog predujma za provedena vještačenja, jer će navedeni iznos biti vraćen tužiteljici.

28. Na temelju svega izloženog, odlučeno je kao u izreci odluke.

U Pazinu 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- ŽDO Pula-Pola,

- Pun. tuženika.