Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-7/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1296/2020-34 od 20. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1296/2020-34 od 20. siječnja 2023. u točki I., II., III., IV. i V. izreke, zatim u dijelu točke VI. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka za iznos od 2.148,17 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. i preinačuje se navedena presuda u dijelu točke VI. izreke preko iznosa od 2.148,17 eura odnosno za iznos od 375,00 eura i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ČJ da mu tuženica naknadi troškove postupka i u iznosu od 375,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-3811028, od dana 23. 11. 2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod brojem: OU-893/06, dana 27. 11 2006. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

II/. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužitelju AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 326,33 EUR, ( slovima: tristo dvadeset šest eura i trideset tri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

na iznos od 3,52 € od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 3,46 € Od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 3,49 € Od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 3,50 € Od 29.02.2008. pa do isplate

na iznos od 3,53 € Od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 3,40 € Od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 4,66 € Od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 4,65 € Od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 4,52 € Od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 4,48 € Od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 4,48 € Od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 4,84 € Od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 4,51 € Od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 4,75 € Od 31.12.2008.pa do isplate

na iznos od 4,73 € Od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 4,70 € Od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 7,75 € Od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 7,67 € Od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 7,45 € Od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 7,24 € Od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 7,17 € Od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 7,13 € Od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 7,02 € Od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 6,86 € Od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 6,86 € Od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 6,83 € Od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 6,84 € Od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 6,70 € Od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 6,73 € Od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 6,59 € Od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 6,53 € Od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 6,83 € Od 30.06.2010.pa do isplate

na iznos od 6,61 € Od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 6,72 € Od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 6,51 € Od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 6,23 € Od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 6,38 € Od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 6,58 € Od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 6,20 € Od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 6,14 € Od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 5,88 € Od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 5,75 € Od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 6,01 € Od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 5,87 € Od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 6,04 € Od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 5,70 € Od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 5,36 € Od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 3,85 € Od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 3,71 € Od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 3,63 € Od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 3,54 € Od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 3,41 € Od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 3,24 € Od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 3,12 € Od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 2,99 € Od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 2,83 € Od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 2,69 € Od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 2,53 € Od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 2,36 € Od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 2,24 € Od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 2,10 € Od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 1,95 € Od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 1,75 € Od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 1,63 € Od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 1,48 € Od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 1,31 € Od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 1,13 € Od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 0,97 € Od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 0,82 € Od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 0,66 € Od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 0,51 € Od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 0,34 € Od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 0,17 € Od 30.11.2013. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

III/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-3811028, od dana 23. 11. 2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod brojem: OU-893/06, dana 27. 11 2006. godine koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 10,691.55 (deset tisuća šesto deveset jedan švicarski franak i pedeset pet centi) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

IV/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-3811028, od dana 23. 11. 2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod brojem: OU-893/06, dana 27. 11 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. "

V/. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužitelju AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 1.385,75 EUR, (slovima: tisuću tristo osamdeset pet eura i sedamdeset pet centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

na iznos od 3,73 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 4,23 € od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 5,21 € Od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 5,68 € Od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 3,08 € Od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 3,38 € Od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 1,82 € Od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 0,51 € Od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 0,92 € Od 31.07.2009.pa do isplate

na iznos od 1,84 € Od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 1,84 € Od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 1,17 € Od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 2,73 € Od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 3,90 € Od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 5,72 € Od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 5,39 € Od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 7,72 € Od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 7,35 € Od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 8,48 € Od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 15,35 € Od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 14,03 € Od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 18,06 € Od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 16,93 € Od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 14,41 € Od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 19,69 € Od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 26,25 € Od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 21,97 € Od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 23,72 € Od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 21,71 € Od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 22,18 € Od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 30,97 € Od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 31,71 € Od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 39,35 € Od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 35,90 € Od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 32,07 € Od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 32,33 € Od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 32,10 € Od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 34,00 € Od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 36,01 € Od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 36,29 € Od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 35,17 € Od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 35,93 € Od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 36,66 € Od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 35,87 € Od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 36,32 € Od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 35,94 € Od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 34,75 € Od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 36,31 € Od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 37,24 € Od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 37,12 € Od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 34,23 € Od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 36,98 € Od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 37,26 € Od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 36,32 € Od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 33,56 € Od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 33,64 € Od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 34,43 € Od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 35,77 € Od 31.08.2013.pa do isplate

na iznos od 35,75 € Od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 36,98 € Od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 37,78 € Od 30.11.2013. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

VI/. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužitelju ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.523,17 EUR ( slovima: dvije tisuće petsto dvadeset tri eura i sedamnaest centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14.11.2024. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je izjavila tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi troškove postupka tuženici, podredno da istu ukine i odredi da se ponovno provede rasprava. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka za sastav žalbe i sudsku pristojbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP jer pobijana presuda sadrži sve što po zakonu treba sadržavati, pa i u svom obrazloženju.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 502.c ZPP na koju tuženica ukazuje, odnosno nije povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja na koje se sadržajno ukazuje žalbom. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženice i prema odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., proizlazi stav da se odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe članka 502.a i članka 502.b ZPP primjenjuju na način da one propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

5.2. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 187., 190. i 191. ZPP na koje također žalbom ukazuje tužena. Naime iz tužbe proizlazi da je tužitelj u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa od 2.459,01 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime preplaćenih iznosa kamata i 10.413,33 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i po toj osnovi preplaćenih iznosa. Iz spisa proizlazi da je nakon, u ovom postupku provedenog dokaza vještačenjem, podneskom od 24. studenog 2022. (stranica 297 do 302 spisa) odredio tužbeni zahtjev za isplatu potražujući iznos od 2.458,70 kuna na ime preplaćenih iznosa kamata, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, te iznos od 10.440,95 kuna na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Iz spisa proizlazi da su točni žalbeni navodi tuženice da se tuženica protivila preinaci tužbe, kao i da prvostupanjski sud o preinaci tužbe nije odlučio, odnosno nije donio rješenje kojim je preinaku tužbe dopustio, međutim iz spisa proizlazi, obzirom da je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kako je određen podneskom od 24. studenog 2022., da je prvostupanjski sud zapravo preinaku tužbe dopustio. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je preinaku tužbe trebalo dopustiti jer je tužitelj tek nakon provođenja financijskog vještačenja imao potpuna saznanja o visini kako ukupno preplaćenog iznosa, tako i pojedinih mjesečnih iznosa, pa je takva preinaka svrsishodna za rješenje spora. Napominje se da je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donesen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U povezanosti s navedenim, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čanka 354. stavak 2. točka 12. ZPP na koju tuženica žalbom ukazuje.

5.3. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju povredu tuženica u žalbi ističe jer je pobijana presuda jasna i razumljiva, za svoju odluku o zahtjevu tužitelja kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te isplatu preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te se ne nalaze razlozi zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati.

5.4. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ništetnima utvrde odredbe i dijelovi odredbi Ugovora o kreditu koji je zaključio s tuženicom a kojim je ugovorena valutna klauzula CHF i promjenjiva kamatna stopa (članak 1., 2. i 7. Ugovora i da mu tužena isplati iznos od 326,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos na ime preplaćenih anuiteta kredita zbog promjenjive kamatne stope, kao i da mu isplati iznos od 1.385,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzulu (švicarski franak – CHF).

6.1. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da činjenicu da su odredba ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, tužitelj temelji na utvrđenjima iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenima u postupcima kolektivne tužbe tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih i tuženice, a u kojima je utvrđeno da je tuženica sklapajući ugovore o kreditu s tim ništetnim odredbama, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača.

7. Za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, pa je neosnovan taj žalbeni prigovor tuženice.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženica 23. studenog 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-3811028 za novčani iznos od 10.691,55 CHF za kupnju motornog vozila, a koji iznos je tužitelju isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kreditora (dakle tuženice) važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate od 7 godina, da se tužiteljica obvezala vratiti kredit u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,95% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9. Temeljem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice, pravilno je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika (dakle banke), a da prije i u vrijeme zaključivanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali niti ugovorom egzaktno utvrdili parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. U navedenom dijelu, presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

10. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14. lipnja 2018. presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženice u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

11. Obzirom na navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ništetne su i odredbe o valutnoj klauzuli i to u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u povezanosti s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Ukazuje se i na odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ali i tečaja, omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope i tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj.

11.1. Odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezna i za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika, a da pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzrokovana šteta da pokrene postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti sklopljenog ugovora. Navedena presuda ima pravni učinak "erga omnes", jer je člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15.) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog i navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u kojoj je tuženica bila stranka postupka, obvezuju prvostupanjski sud.

12. Obzirom da ugovorena valutna klauzula uz kamatu faktično čini cijenu, a cijena je bitan element ugovora o kreditu i mora biti određena, odnosno odrediva, sukladno članku 83. Zakona o zaštiti potrošača, odredba ugovora koju koristi tužena, a na temelju koje je iznos anuiteta vezan za CHF, dakle cijena se određuje bez formiranog čvrstog kriterija, protivna je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja. Banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici, visoko specijalizirane novčarske ustanove koje novac plasiraju potrošačima dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na štetu potrošača. Nezakonito postupanje banaka je u kasnijem poslovanju i otklonjeno i to nakon što je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12.) formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.

13. Osnova odgovornosti tuženice utvrđena je navedenim presudama a sastoji se u tome što tuženica prije sklapanja ugovora nije tužitelja u cijelosti informirala o značenju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, čime su povrijeđena prava potrošača, jer tužena u konkretnom slučaju s tužiteljem nije posebno pregovarala o valutnoj klauzuli kao ni o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je omogućila tužitelju da utječe na ove dvije odredbe ugovora, niti je upoznala tužitelja s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Suprotno tuženica nije dokazala.

13.1. U povezanosti s navedenim, neosnovani su žalbeni navodi tuženice kako je sud zanemario dokaze koje je predložio tuženik na okolnosti nepoštenosti spornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu (odredbe o valutnoj klauzuli i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), iako je iste proveo, pa da je posljedično tome propustio utvrditi da se o navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo. Naime, iz spisa proizlazi da je tuženik doista u odgovoru na tužbu predložio saslušanje tužitelja, svjedoka HJ (djelatnik tuženice) i javnog bilježnika Biserke Arambašić. Nadalje proizlazi da je na pripremnom ročištu 20. lipnja 2022. tuženik (zastupan po punomoćniku) izjavio da odustaje od prijedloga za saslušanje svjedoka HJ, a da na iste okolnosti predlaže saslušanje svjedoka ČJŠ, čijem saslušanju se tužitelj protivio navodeći da ista nije sudjelovala sklapanju ugovora o kreditu i nema neposredna saznanja, a što proizlazi i iz podneska tuženice od 28. srpnja 2022. (stranica 213 spisa). Istim podneskom tuženica je pojasnila da bi tu svjedokinju trebalo saslušati na okolnost davanja uputa osobnim bankarima i djelatnicima autokuća glede pojedinačnog pregovaranja s klijentima odnosno glede informacija koje su oni bili dužni iznijeti zainteresiranim klijentima. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo da su osobni bankari i djelatnici autokuće i dobili upute od navedene svjedokinje glede pojedinačnog pregovaranja, to ne znači da je osobni bankar po tim uputama i postupao, dok s djelatnicima autokuće tužitelj kao zainteresirani klijent o kreditu, uvjetima i odredbama kredita i nije trebao pregovarati. Napominje se da je tuženica i na ročištu za glavnu raspravu 3. listopada 2024. ponovno izjavila da odustaje od saslušanja svjedoka (djelatnika) HJ, a iz iskaza tužitelja proizlazi da ga je dočekao unaprijed pripremljeni ugovor i da ga nitko nije informirao što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula niti ga je upozorio na rizik sklapanja predmetnog ugovora. Posljedično navedenom, tuženici nije povrijeđeno pravo na pravilno suđenje, kako to neosnovano u žalbi navodi, a neosnovani su i žalbeni navodi da provedeni parnični postupak nema element kontradiktornosti.

14. Postupajući na navedeni način, primjenjujući valutnu klauzulu kao i mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci, tuženica je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju obveza tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu ovisila je o dva bitna i ujedno promjenjiva elementa jer su predmet i cijena bili sastojci ugovora, a putem tih spornih ugovornih odredbi tužena je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obzirom tužitelju nije moglo biti poznato kako će se kretati tečaj CHF i mijenjati kamatna stopa u kreditnom razdoblju od 7 godina, kao što nije imao mogućnosti pregovaranja i utjecaja u pogledu tih ugovornih odredbi, to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12, te se primjenjuju kao nacionalni propis. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, članak 4. stavak 2. Direktive 93/13., koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute (i kamatne stope) kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

15.1. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije) a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine.

16. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

17. Visina preplaćenog iznosa pravilno je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka i to kako iznosa koji je tužitelj preplatio po osnovi valutne klauzule, tako i iznosa koji je preplatio po osnovi promjenjive kamatne stope.

18. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da prigovor zastare koji je tuženica istaknula nije osnovan i pravilno je postupio kada je isti odbio, a neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost tog zaključka.

18.1. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača.

18.2. Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza Udruge za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare, a o navedenom pravnom pitanju izneseno je mišljenje i pravni stav u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., kojom je odlučeno povodom izvanredne revizije i postavljenog pravnog pitanja, predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu člankom 241. ZOO kao i radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud je zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Računajući da se cijeni opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO koji bi počeo teći u momentu pravomoćnosti odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i to 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu i 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu, time da se odnosi i na zahtjeve restitucije otplaćenih kredita, a ne samo onih koji se otplaćuju, a tužba je podnesena 2. svibnja 2019., zastara nedvojbeno nije nastupila.

19. Stoga je tuženica tužitelju dužna vratiti više uplaćene iznose kako po osnovi valutne klauzule tako i po osnovni promjenjive kamatne stope (članak 323. ZOO).

20. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1115. ZOO prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tuženicu obvezao da tužitelju isplati i zatezne kamate na pojedinačne iznose preplaćenih anuiteta po osnovi valutne klauzule navedene u izreci pobijane presude, a kako je tužbenim zahtjevom traženo, jer je tuženica nepošteni stjecatelj činjenicom da je sklopila ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne citiranim odredbama ZZP i kao takve ništetne. Slijedom toga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica nepošteni odnosno nesavjesni stjecatelj.

21. Ispitivanjem odluke o troškovima postupka sadržane u točki VI. izreke prvostupanjske presude ovaj drugostupanjski sud utvrdio da su osnovani žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogriješio kada je tužitelju priznao troškove postupka za sastav podneska od 30. kolovoza 2019. u iznosu od 200,00 eura jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim tužitelj obavještava sud o plaćanju sudske pristojbe na tužbu i dostavlja uplatnicu, pa isti nije nužan jer je to tužitelj trebao dostaviti već uz tužbu. Nadalje, iz spisa proizlazi da na ročište za objavu presude punomoćnik tužitelja nije pristupio pa tužitelju ne pripada pravo na troškove zastupanja na tom ročištu u iznosu od 100,00 eura. U povezanosti s navedenim nema pravo ni na troškove PDV po stopi od 25%, a u ukupnom iznosu od 75,00 eura.

21.1. Ostali trošak je pravilno priznat i po visini određen.

21.2. Dakle, kada se od iznosa troškova postupka koji je tužitelju dosuđen (2.523,27 eura) odbije trošak na koji tužitelj nema pravo (375,00 eura), tužitelj ima pravo na naknadu troškova ukupnom iznosu od 2.148,17 eura, koji iznos je tuženica tužitelju dužna naknaditi.

22. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je djelomično odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. do V. izreke te u dijelu točke VI. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka za iznos od 2.148,17 eura.

23. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tuženice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u dijelu točke VI. izreke (troškovi postupka) preko iznosa od 2.148,17 eura odnosno za iznos od 375,00 eura, preinačiti i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev za naknadu troškova postupka odbiti, a kako je navedeno u točki II. izreke ove presude.

24. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu.

U Sisku 26. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić