Poslovni broj: Gž-852/2023-3

Poslovni broj: Gž-852/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz T., OIB: ..., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1162/2022 od 29. prosinca 2022., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Uvažava se žalba tužitelja pa se preinačuje presuda Općinskoga suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1162/2022 od 29. prosinca 2022., tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i sudi se:

 

Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava koje je kod FINE zatražila tuženica kao ovrhovoditelj 15. travnja 2022. na temelju Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-1198/2003 od 3. prosinca 2012., pravomoćnog i ovršnog 1. ožujka 2012.

 

r i j e š i o j e

 

I. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke presude Općinskoga suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1162/2022 od 29. prosinca 2022., tako da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženice da joj tužitelj  naknadi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna / 530,926 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 178,71 eura / 1.346,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

III. Preinačuje se rješenje o pristojbi Općinskoga suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-1162/2022 od 13. ožujka 2023. kojim je naloženo tužitelju plaćanje sudske pristojbe za presudu i rješava se:

 

Nalaže se tužitelju da plati sudsku pristojbu za presudu u iznosa od 554,00 kuna / 73,53 eura.

 

IV. Preinačuje se rješenje o pristojbi Općinskoga suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-1162/2022 od 13. ožujka 2023. kojim je naloženo tužitelju plaćanje sudske pristojbe za žalbu i rješava se:

 

Nalaže se tužitelju da plati sudsku pristojbu za žalbu u iznosa od 692,50 kuna / 91,91 eura.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava koje je kod FINE zatražila tuženica kao ovrhovoditelj 15. travnja 2022. na temelju Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-1198/2003 od 3. prosinca 2012., pravomoćnog i ovršnog 1. ožujka 2012. (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna / 530,926 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja (točka II. izreke).

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja od 29. prosinca 2022. pod poslovnim brojem 8 P-1162/2022 a za plaćanje sudske pristojbe za presudu kao neosnovan, a rješenjem istoga poslovnog broja i istog datuma je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja od 24. siječnja 2023. pod poslovnim brojem 8 P-1162/2022-23 a za plaćanje sudske pristojbe za žalbu kao neosnovan.

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinače tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Tužitelj pobija i rješenja o sudskim pristojbama zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a s prijedlogom da se kao vrijednost spora uzme iznos od 10.000,00 kuna te rješenja preinače, a podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

 

2.3. Žalba protiv presude je osnovana, dok su žalbe protiv rješenja o sudskim pristojbama djelomično osnovane.

 

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava koje je kod FINE zatražila tuženica kao ovrhovoditelj 15. travnja 2022. na temelju Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-1198/2003 od 3. prosinca 2012., pravomoćnog i ovršnog dana 1. ožujka 2012.

 

4.1. Iz rezultata raspravljanja prvostupanjskog suda i prema stanju spisa proizlazi:

- da je Rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1198/2003 od 3. prosinca 2010. kao ovršna isprava stekao svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 1. ožujka 2012.,

- da je Državni ured za reviziju kao ovrhovoditelj 13. studenog 2015. pred Općinskom sudu u Zadru podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja o kojem je odlučeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2778/2015 od 19. studenog 2015.,

- da je uvidom u ovršni spis poslovni broj Ovr-2778/2015 razvidno da je zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje u FINI, Sektor poslovne mreže, Regionalni centar Split, Podružnica Zadar od 18. studenog 2019. predmetna osnova za plaćanje – rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-2778/2015 od 19. studenog 2015. isknjižena iz Očevidnika o redoslijedu osnova za plaćanje sukladno odredbi članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/2018), a Državni ured za reviziju kao ovrhovoditelj je zatražio od suda podneskom od 16. rujna 2021. da ponovno dostavi Fini osnovu za plaćanje – rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-2778/2015 od 19. studenog 2015. radi naplate,

- da je Rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-2778/2015 od 2. studenog 2021. odbijen zahtjev ovrhovoditelja Državnog ureda za reviziju kao neosnovan a ovrha obustavljena.

 

5. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je po provedenom dokaznom postupku smatrao da je prigovor zastare neosnovan jer je došlo do prekida zastare i to podnošenjem prijedloga za ovrhu 13. studenog 2015. kojeg je podnio Državni ured za reviziju kao ovrhovoditelj  Općinskom sudu u Zadru na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja o kojem je odlučeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovr-2778/2015 od 19. studenog 2015.

 

6. Takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je pogrešno.

 

7. Prema odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO), a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (čl. 242. st. 1. ZOO), a prema stavku 2. tog članka isto tako smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

 

8. Sporna ovršna isprava – rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovi broj P-1198/03 od 3. prosinca 2010. je postalo ovršno 1. ožujka 2012. u točci II. kojom je tužitelj I. M. dužan naknaditi parnični trošak III-tuženiku Državnom uredu za reviziju i IV-tuženici Republici Hrvatskoj u iznosu od 40.7000,00 kuna u roku od 15 dana, a pravo zahtijevati ovrhu na temelju takve isprave prestaje istekom desetogodišnjeg roka od nastupa ovršnosti, što je u konkretnom slučaju bilo 1. ožujka 2022. Budući je tuženica kao ovrhovoditeljica prijedlog za ovrhu podnijela Financijskoj agenciji Zadar 15. travnja 2022. to jasno proizlazi kako je zahtjev za izravnu naplatu podnesen nakon isteka roka u kojem je ovršni postupak mogao biti pokrenut.

 

8.1. Pored toga, valja navesti da je i ovaj sud stava kako zastara potraživanja nije prekinuta podnošenjem prijedloga ovrhovoditelja Državnog ureda za reviziju za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja koji je ovrhovoditelj podnio 13. studenog 2015. Općinskom sudu u Zadru o kojem je odlučeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2778/2015 od 19. studenog 2015., jer pokretanje toga samostalnog postupka kojim ovrhovoditelj zahtjeva naplatu svoga dijela troškova postupka u iznosu od 20.350,00 kuna nema utjecaja na potraživanje tuženice spram tužitelja, tim više jer je riječ o djeljivoj tražbini.

 

9. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud smatra da su žalbeni navodi tužitelja osnovani i da je predmetna ovrha nedopuštena, zbog čega je trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

10. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a trebalo donijeti odluku o troškovima postupka u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, pa je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tuženice za troškovima ovog postupka trebalo odbiti kao neosnovan, dok je zahtjev tužitelja za troškovima postupka trebalo odbiti u dijelu koji se odnosi na troškove preslikavanja isprava u iznosu d 50,00 kuna i troškove poštarine u iznosu od 40,00 kuna, kao i troška FINE u iznosu od 1.000,00 kuna jer tužitelj nije dokazao da su mu ti troškovi uistinu i nastali. Međutim, tužitelju je trebalo priznati i trošak pristojbe na tužbu, presude i žalbe koje potražuje i koje je u obvezi platiti, a prouzročeni su krivnjom tuženice.

 

10.1. Kako se ovom tužbom traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, to se kao vrijednost predmeta spora ima uzeti iznos koji se treba naplatiti u ovrsi, dakle, iznos od 20.350,00 kuna, koja vrijednost je naznačena i kao vrijednost predmeta spora ovršnog postupka. Iz navedenog slijedi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 41.000,00 kuna jer tuženica traži naplatu polovine tog iznosa. Isti tako, pogrešno tužitelj u svojoj žalbi ukazuje da bi vrijednost predmeta spora bila 10.000,00 kuna, kako je on to naznačio u tužbi, smatrajući da se radi se o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje - deklaraciju nedopuštenosti ovrhe, ukazujući u tužbi na nepostojanja pravne utemeljenosti tog postupka.

 

10.2. Kod tako utvrđene vrijednosti spora tužitelju pripada trošak sudske pristojbe tužbe od 100,00 kuna, koliko je tužitelj i platio, i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 554,00 kuna. Polazeći od pogrešno utvrđenje vrijednosti spora ovog postupka prvostupanjski sud je pogrešno pozvao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe za presudu i za žalbu u iznosu navedenim u pobijanim rješenjima, jer je visina pristojbe za presudu 554,00 kuna, a visina pristojbe za žalbu 692,50 kuna, koji je u obvezi platiti tužitelj i koji mu je priznat u trošak, zbog čega je rješenja o pristojbi trebalo preinačiti.

 

11. Imajući u vidu da je odredbom članka 13. stavkom 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22. i 88/22. – ispravak) s 1. siječnja 2023., euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja, to je u odnosu na navedene kunske iznose, valjalo izvršiti konverziju u valutu euro, i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 te tuženicu obvezati na naknadu prouzročenih troškova tužitelju u eurima, uz istodobno dvojno iskazivanje u kunskom iznosu.

 

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a te članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

 

Split, 31. kolovoza 2023.