REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11

Posl. br. Povrv-351/2024.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja VUGRINEC d.o.o., OIB: 43639861997, Kraj Gornji, (Općina Dubravica) Antuna Mihanovića 44, zastupanog po punomoćniku Nebojša Vitez, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o., iz Varaždina, Kolodvorska 12, protiv tuženika ŠR , OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ( ranije GR vl. obrta [obrt] ), zastupan po punomoćniku Krunoslavu Canjugi, odvjetniku iz [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stanaka, s danom objave 26. lipnja 2025. godine.

p r e s u d i o  j e:

I .) Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja VUGRINEC d.o.o., OIB: 43639861997, Kraj Gornji, (Općina Dubravica), Antuna Mihanovića 44, OIB: 43639861997, prema tuženiku ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , u ukupnom iznosu od 676.026,65 eura odnosno 5.093.522,79 kn u drugom višem isplatnom redu.

II .) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju namiriti troškove ovog parničnog postupka, u iznosu od 231.227,86 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje uvećanjem za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude 26. lipnja 2025. u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja ( ranije ovrhovoditelja) Javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, Savska 56, donio je rješenje o ovrsi. posl. br. Ovrv-525/2009 od 30. listopada 2009. godine na temelju vjerodostojne isprave – računa, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.917.129,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno izjavio prigovor pa je ovaj sud članku 54. stavak 1. i 2. OZ-a rješenjem poslovni broj Ovrv-3633/2009 od 04.prosinca 2009. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga. U prigovoru na rješenje o ovrsi ovršenik- tuženik navodi kako osporava rješenje o ovrsi u cijelosti kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva jer da nije naručivao ili zaprimio agregat raznih granulacija slijedom čega predlaže rješenje o ovrsi staviti van snage.

2. Tužitelj je podneskom od 14.05.2010. obavijestio sud da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj 47 St-37/10 od 20. kolovoza 2010. godine u kojem postupku je tužitelj prijavio svoju tražbinu. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Ovrv-3633/2009 od 16.10.2010. utvrdio prekid postupka. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Ovrv-3633/2009 od 06.11.2011. nastavio prekinuti postupak. Tuženik je dana 25.10.2011. obavijestio sud da je stečajni postupak na obrtom [obrt], vlasnika ŠR, pravomoćno zaključen rješenjem Trgovačkog sud u Zagrebu od 14.09.2010 te da je 11.10.2011. brisan iz registra obrtnika. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Povrv-5915/2012 od 18.09.2010. utvrdio prekid postupka jer je tuženik brisan iz registra obrtnika. Žalbom od dana 11.10. 2010. tužitelj je osporio rješenje, a drugostupanjski sud je rješenjem broj Pž-8470/12 od 21.01.2013. godine ukinuo navedeno rješenje i vratio predmet na ponovno odlučivanje.

3. Dana 24. siječnja 2018. donesena je presuda Povrv-2136/13. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Marijana Jurić iz Zagreba, Savska 56, broj Ovrv-525/2009 od 30. listopada 2009. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.917.129,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi od 17% godišnje za razdoblje do 30. lipnja 2011. godine te po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa nadalje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, tekućom:

- na iznos od 516.233,07 kn od 30. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

287.099,97 kn od 05. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 236.236,53 kn od 12. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

228.916,97 kn od 21. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

155.760,43 kn od 26. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

8.879,50 kn od 05. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

36.527,24 kn od 09. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 74.972,05 kn od 04. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 29.315,09 kn od 23. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 80.584,44 kn od 30. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

189.126,38 kn od 07. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

149.940,34 kn od 20. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

10.106,04 kn od 21. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od

26.133,40 kn od 30. srpnja 2008. godine do isplate

- na iznos od

53.810,20 kn od 18. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od

59.623,89 kn od 25. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od

43.614,46 kn od 08. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od

58.359,29 kn od 15. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od

32.016,48 kn od 22. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od

102.161,24 kn od 30. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od

139.409,28 kn od 06. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od

53.270,98 kn od 13. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od

19.694,61 kn od 20. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od

52.429,89 kn od 30. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 88.709,45 kn od 03. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od

154.187,75 kn od 10. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od

139.773,69 kn od 17. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od

108.153,10 kn od 03. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od

90.115,89 kn od 30. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od

99.096,33 kn od 08. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od

31.308,35 kn od 15. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 28.732,98 kn od 21. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 55.925,51 kn od 29. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od

94.534,56 kn od 05. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od

87.541,03 kn od 12. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 49.696,43 kn od 19. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od

2.841,92 kn od 18. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 16.805,13 kn od 16. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4.526,32 kn od 23. ožujka 2009 godine do isplate,

- na iznos od

11.717,25 kn od 30. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8.012,94 kn od 06. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4.742,58 kn od 13. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 7.823,84 kn od 30. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od

20.016,32 kn od 04. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.087,61 kn od 11. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od

720,58 kn od 15. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od

2.147,71 kn od 13. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od

4.011,46 kn od 20. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od

3.818,14 kn od 29. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od

7.106,48 kn od 03. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od

735,27 kn od 10. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od

4.577,15 kn od 24. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od

31.930,65 kn od 30. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od

46.531,96 kn od 07. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od

17.772,91 kn od 14. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od

25.005,38 kn od 21. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od

4.251,74 kn od 30. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od

6.202,30 kn od 12. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 2.651,34 kn od 19. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od

10.095,69 kn od 26. listopada 2009. godine do isplate,

Navedenom je presudom naloženo tuženiku naknaditi tužitelju namiriti troškove parničnog postupka, u iznosu od 586.297,70 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje uvećanjem za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom od dana 24. 01.2018. do isplate, sve u roku od 8 dana, dok je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 93.000,00 kn kao neosnovan.

4. Povodom žalbe ranijeg tuženika ŠR navedena je presuda ovog suda Povrv-2136/13. od 24. siječnja 2018. ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2637/18. od dana 4. veljače 2020. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak. U svom rješenju br. Pž-2637/18. od dana 4. veljače 2020. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je naveo da sud prvog stupnja uopće nije mogao odlučivati o kondemnatornom tužbenom zahtjevu, već isključivo o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim se utvrđuje osnovanost osporene tražbine (članak 180. Stečajnog zakona „Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06; dalje: SZ). U navedenom se rješenju navodi da otvaranjem stečajnog postupka prava dužnika pojedinca na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu prelaze na stečajnog upravitelja (članak 89. SZ-a), a stečajni upravitelj vodi samo one poslove dužnika pojedinca koji se odnose na stečajnu masu i zastupa ga kao stečajnog dužnika s ovlastima zakonskog zastupnika (članak 24. stavak 4. SZ-a). Odredbom članka 125. SZ-a propisano je da punomoć dužnika prestaje otvaranjem stečajnog postupka. Dakle, nakon što je otvoren stečajni postupak niti tuženik, a niti njegov punomoćnik nisu imali ovlaštenje za zastupanje dužnika pojedinca u parničnom postupku. Budući je sud prvog stupnja propustio utvrditi odlučnu činjenicu je li tužitelj nastavak parničnog postupka zatražio u roku od osam dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu (članak 178. stavak 6. SZ-a), a koji rok je prekluzivne naravi te budući da je odlučivao o kondemnatornom tužbenom zahtjevu umjesto i nije utvrđivao odlučnu činjenicu je li nastavak parničnog postupka zatražen u zakonom propisanom prekluzivnom roku te je odredio da će ponovnom postupku sud prvog stupnja pozvat stečajnog upravitelja preuzeti zastupanje tuženika, potom će utvrditi je li nastavak parničnog postupka zatražen u zakonom propisanom roku, ako je zahtjev za nastavak postupka zatražen u zakonom propisanom roku da potrebno odlučiti o deklaratornom tužbenom zahtjevu na utvrđenje osporene tražbine u iznosu od 3.917.129,50 kn, jer tužitelj ne može nastaviti postupak protiv dužnika i u odnosu na iznos za koji parnica nije ni počela teći. uz navedeno je određeno i da je potrebno je utvrditi je li tužitelj tuženiku isporučio robu za ugovorenu cijenu a utvrđeno je i da tuženika u postupku nije zastupao stečajni upravitelj koji ga je bio dužan zastupati na temelju zakona, te je određeno da će u ponovnom postupku sud prvog stupnja pozvat će stečajnog upravitelja preuzeti zastupanje tuženika.

5. Napominje se da je rješenjem ovog suda broj St-37/2010 od 25. veljače 2010. otvoren je stečajni postupak nad imovinom dužnika pojedinca ŠR, vlasnika obrta [obrt] „ ŠR“ (ovdje tuženika), te ovaj sud rješenjem poslovni broj Ovrv- 3633/2009-6 od 16. lipnja 2010. utvrdio prekid postupka, a povodom ponovnog prijedloga tužitelja od 30. rujna 2011. (str. 82. spisa) donio rješenje poslovni broj Ovrv- 3633/2009 od 6. listopada 2011. kojim se nastavlja postupak (str. 83. spisa).

6. Sud je izvršio uvid putem sustava eSpis uvid u zapisnik s ročišta održanog 21. travnja 2021. u predmetu St-37/10. ( izvadak na listu 1506-1507 spisa ) te je utvrdio da se na navedenom ročištu provelo ispitivanje svake pojedine tražbine, prema isplatnim redovima i iznosima. Stečajni upravitelj tada se izjasnio za prijavljene tražbine i to na svaku pojedinačno i određeno da li priznaje ili je osporava, a koje su razvrstane u tablice koje prilaže spisu i koje čine sastavni dio tog zapisnika. Stečajni je tada naveo da nije zaprimio niti jednu prijavu novčane tražbine stečajnog vjerovnika koji bi spadao u prvi viši isplatni red.

U odnosu na na izjašnjenje stečajnog upravitelja o prijavama tražbina drugog višeg isplatnog reda utvrđeno je :

R.br. Naziv vjerovnika

Prijavljeno

Priznato  Osporeno

1. RH Min.financija Porezna uprava

Područni ured Krapina

2.702.066,97 kn  2.702.066,97 kn  0

2.

Vugrinec d.o.o., Kraj Gornji,

A.Mihanovića 44

5.093.522,79 kn  0  5.093.522,79 kn

Kao razlog osporavanja tražbine stečajnoim vjerovniku Vugrinec d.o.o., Kraj Gornji u iznosu od 5.093.522,79 kn kao temelj osporavanja je izjava dužnika pojedinca ŠR vlasnika obrta [obrt] (ovjerene kod javnog bilježnika) i teretnih listova Golubovečki kamenolomi d.o.o. iz kojih proizlazi da dužnik pojedinac CR vlasnika obrta [obrt] nije naručitelj radova tvrtke Vugrinec d.o.o. Dakle, prema rješenju ovog suda St-37/2010. od 21. travnja 2010. vjerovnik-ovdje tužitelj je upućen u parnicu sukladno odredbi čl. 178 Stečajnog zakona budući mu nije priznao tražbinu drugog višeg isplatnog reda zu iznosu od 5.093.522,79 kn stečajni upravitelj .

7. Nastavno, uvidom u navedeni spis St-37/10. te je utvrdio da je rješenjem od 20. kolovoza 2010. obustavljen i zaključen stečajni postupak nad imovinom dužnika pojedinca - obrtnika ŠR vlasnika obrta TRANSPORTI "BAKLIŽA" u stečaju [adresa] temeljem odredbe čl. 203. Stečajnog zakona i određeno je da se rješenje i osnov zaključenja objave u Narodnim novinama, na oglasnoj ploči ovog suda, te da se se nakon pravomoćnosti rješenja isto dostaviti sudskom registru radi brisanja dužnika. U obrazloženju navedenog rješenja navedeno je da je rješenjem broj St-37/2010 od 25. veljače 2010. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom navedenenog dužnika pojedinca, da je održano ispitno i izvještajno ročište 21. travnja 2010.g., a izvješćem od 10. kolovoza 2010. godine stečajni upravitelj je predložio sazivanje ročišta vjerovnika sukladno odredbi čl. 203 Stečajnog zakona budući da je tijekom postupka utvrđeno da imovina dužnika koja čini stečajnu masu nije dostatna niti za pokriće troškova postupka. Naime, iz završnog izvješća stečajnog upravitelja proizlazi da nedostaje novčanih sredstava za podmirenje troškova postupka u iznosu od 30.464,65 kn. Ročište vjerovnika održano je dana 20. kolovoza 2010. godine, na nju su pozvani radi davanja mišljenja vjerovnici stečajne mase, kao i skupština vjerovnika koju čini stečajni vjerovnici i vjerovnici koji imaju pravo odvojenog namirenja, te stečajni upravitelj. Stečajni upravitelj na istom je podnio završni račun te u bitnom obrazložio prijedlog za postupanje po čl. 203 SZ, a kako se nitko od vjerovnika nije protivio navedenom, to je odlučeno da se stečajni postupak obustavi sukladno odredbi čl. 203 SZ.

8. Uvidom u navedeni spis St-37/10. sud je utvrdio da tužitelj nije u roku predložio nastavak parnice radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u roku određenom rješenjem ovog suda St-37/10. od 21. travnja 2010. te je dana 15. prosinca 2021. odbacio prijedlog tužitelja za nastavak parnice koje je rješenje povodom žalbe tužitelja ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-667/22. od dana 14. veljače 2022. i predmet je vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U ponovljenom postupku sud je utvrdio da je tužitelj rješenje ovog suda St-37/10. od dana 21. travnja 2010. zaprimio 5. svibnja 2010. te da je podneskom od 13. svibnja 2010. podnio prijedlog za nastavak postupka koji je podnesak sudu poslao poštanskom preporukom 13. svibnja 2010. a na sud je zaprimljen dana 14. svibnja 2010. ( list 1529 spisa ) te je prema navedenom utvrđeno da je prijedlog za nastavak stečajnog postupka od strane tužitelja podnesen u roku .

9. Nastavno sud je utvrdio da je stečajni upravitelj tuženika preminuo **.**.2012. te da je obrt tuženika prestao postojati po sili zakona s danom 14. rujna 2010. zbog zaključenja stečajnog postupka nad obrtnikom stečajnim dužnikom što je utvrdio uvidom u Izvadak iz obrtnog registra Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu , turizam , promet i komunalnu infrastrukturu od 10. prosinca 2021.

(list 1503 spisa ) .

10. U svom rješenju br. Pž-667/22. o dana 14. veljače 2022. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je naveo da na temelju odredbe članka 89. SZ-a otvaranjem stečajnog postupka prava dužnika pojedinca na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu prelaze na stečajnog upravitelja. Stečajni upravitelj vodi samo one poslove dužnika pojedinca koji se odnose na stečajnu masu i zastupa ga kao stečajnog dužnika s ovlastima zastupnika po zakonu (članak 24. stavak 4. SZ-a) te da je stečajni upravitelj dužan nakon zaključenja stečajnog postupka zastupati stečajnu masu u skladu s odredbama Stečajnog zakona (članak 25. stavak 1. točka 12. SZ-a). Dužnik pojedinac se sam može zastupati jedino u slučaju ako je on, a ne stečajni upravitelj osporio tražbinu stečajnog vjerovnika, pa na temelju odredbe članka 182. SZ-a vjerovnik ima pravo protiv dužnika podići tužbu, odnosno preuzeti parnicu protiv dužnika. Budući da je u konkretnom slučaju tražbinu tužitelja kao stečajnog vjerovnika osporio stečajni upravitelj (izvod iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-37/10 od 21. travnja 2010. na strani 1506. i 1507. spisa) tuženika može zastupati isključivo stečajni upravitelj sukladno odredbi članka 125. SZ-a. Dakle, nakon što je otvoren stečajni postupak, niti tuženik, niti njegov punomoćnik nemaju ovlaštenje za zastupanje dužnika pojedinca, a ovlaštenje za zastupanje nemaju niti nakon zaključenja stečajnog postupka, jer je dužnost stečajnog upravitelja sukladno odredbi članka 25. stavka 1. točke 12. SZ-a zastupati kako stečajnu masu tako i dužnika pojedinca. Kako je navedeno stečajni upravitelj tuženika BR preminuo je 14. kolovoza 2012. određeno je navedenim rješenjem da je sud prvog stupnja dužan obratiti se stečajnom sudu da se imenuje novi stečajni upravitelj koji će zastupati dužnika pojedinca ŠR te nakon što se imenuje novi stečajni upravitelj, sud prvog stupnja odlučit će o deklaratornom tužbenom zahtjevu na utvrđenje osporene tražbine u iznosu od 3.917.129,50 kn.

11. U ovom konkretnom slučaju tužitelj je dakle u stečajnom postupku prijavio svoju tražbinu u ukupnom iznosu od 5.093.522,79 kn, koju mu je u cijelosti osporio stečajni upravitelj, kako je navedeno tužitelj je rješenjem ovog suda St-37/2010-16 od 21. travnja 2010. upućen u roku od osam dana od dana primitka izvatka iz rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine uz upozorenje da će se u protivnom smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice. Tužitelj je podneskom od 13. svibnja 2010. (str. 76 -77. spisa) predložio nastavak postupka, a pri čemu je i uredio tužbeni zahtjev postavljajući deklaratorni petit na utvrđenje osnovanosti tražbine u iznosu višem od onoga kojeg je potraživao ovršnim prijedlogom (na iznos od 5.093.522,79 kn) a koji je iznos detaljno obrazložio u svom podnesku od 8. srpnja 2022.

12. Sukladno uputi iz rješenja Pž-667/22. o dana 14. veljače 2022. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske uređujući se sudac dopisom od od 20. travnja 2022. obratio predsjedniku Izvanparničnog odjela suda radi imenovanja stečajnog upravitelja tuženiku, te je dana 2. svibnja 2022. u predmetu St-37/10. doneseno rješenje kojim je određeno da se u stečajnom postupku koji se vodio nad imovinom dužnika pojedinca – obrtnika ŠR vlasnika obrta [obrt] "BAKLIŽA" u stečaju [adresa], matični broj obrta 90055411, razrješava se dužnosti stečajni upravitelj BR iz [adresa] jer je isti preminuo, a za novog stečajnog upravitelja imenovana je Irena Kelava iz Zagreba, Savska cesta 144 a, OIB: [osobni identifikacijski broj]. U obrazloženju navedenog rješenja navedeno je sud obustavio i zaključio stečajni postupak nad imovinom dužnika pojedinca – obrtnika ŠR vlasnika obrta TRANSPORTI "BAKLIŽA" u stečaju [adresa] rješenjem od 20. kolovoza 2010. godine te da je podneskom od 20. travnja 2022. godine predsjednik izvanparničnog odjela ovog suda dostavlja na spis prijedlog za imenovanjem novog stečajnog upravitelja budući da je BR preminuo, a u tijeku je parnični postupak tužitelja Vugrinec d.o.o. Općina Dubravica, Antuna Mihanovića 44, OIB:43639861997 protiv tuženika ŠR kojeg zastupa stečajni upravitelj, u kojem postupku je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-667/22 od 14. veljače 2022. godine uvažio žalbu tužitelja, te ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Povrv- 676/2000 od 15. prosinca 2021.; naime u obrazloženju navedenog rješenja istaknuto je da se parnični sudac "treba obratiti stečajnom sudu radi imenovanju novog stečajnog upravitelja koji će zastupati dužnika pojedinca ŠR". Stoga je odlučeno kao u izreci navedenog rješenja i razriješen je stečajni upravitelj BR i imenovan novi stečajni upravitelj, Irena Kelava iz Zagreba i to metodom slučajnog odabira s liste A stečajnih upravitelja, automatskim nasumičnim odabirom temeljem odredbe čl.84. st. 1. i 85. st.1 Stečajnog zakona ( NN broj 71/15 i 104/17: dalje SZ) čl.3.st.1. točka 2. Pravilnika o pretpostavkama i načinu izbora stečajnoga upravitelja metodom slučajnog odabira (NN 106/15). Napominje se da je rješenjem ovog suda Povrv-676/22. od 23. listopada 2020. ispravljenim rješenjem od Povrv- 676/20. od dana 26. listopada 2021. prema čl. 215 Zakona o parničnom postupku (NN br.53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5/ 11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22.; dalje u tekstu ZPP) pozvan je stečajni upravitelj tuženika preuzeti postupak.

13. Tijekom postupka tužitelj je ostao kao u svom tužbenom zahtjevu, zaključno kao u podnesku od 27. svibnja 2024., a koji je ranije istaknuo u prijedlogu za nastavak postupka koji je i naznačen u t. 1. izreke ove presude te je na upit suda na ročištu 12. svibnja 2023. i nastavno na ročištu 2. listopada 2023. odredio tuženika tuženika IMOVINA DUŽNIKA POJEDINCA ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] U STEČAJU KAO STEČAJNA MASA . Polazeći od odredbe čl. 77 st. 3 ZPP kojim je određeno da parnični sud može, iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog članka ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha, tako naznačenom tuženiku priznao svojstvo stranke u ovom postupku. Nastavno tijekom postupka na ročištu održanom 2. listopada 2023. uređujući sudac koji nije sudio u ranijem tijeku postupka je sukladno odredbi čl. 315 ZPP odlučio da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci , provede vještačenje već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza nakon što je pozvao stranke da se o tome izjasne , te su se stranke složile s navedenom odlukom suca, no nastavno je prema uputi Visokog trgovačkog suda br. Pž-2637/18. od 4. veljače 2020. odlučeno provesti dokaz dopunskim saslušanjem direktora tužitelja OR na okolnost da li je tužitelj tuženiku isporučio robu za ugovorenu cijenu . Na ročištu održanom dana 2. listopada 2023. sud je ponovo saslušao zakonskog zastupnika tužitelja OR a prema uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz t. rješenja posl. br. PŽ-2693/18. od 4. veljače 2020. ( list 1481-1482 spisa ) na okolnost da li je tužitelj tuženiku isporučio robu za ugovorenu cijenu. U svom iskazu danom na ročištu 2. listopada 2023. zakonski zastupnik tužitelj je na pitanje suca da li je postojao kakav ugovor sa tuženikom vezano za nabavu i isporuku materijala naveo da formalnog pisanog Ugovora nije bilo no kao što je naveo u ranijem iskazu da se radilo o usmenom dogovoru njega osobno i tuženika ŠR kada je i postignut dogovor o isporuci nasipnog materijala i to kamenog materijala kojeg je vlasnik upravo tužitelj u iskazu je naveo da je tom dogovoru koji je postignut nazočio g. Š koji je kum tuženiku te da mu je upravo g. Š u više navrata ukazivao kako ŠR ne poštuje taj dogovor i za isporučeni materijal za koji mu se izdaju fakture ne plaća iznose . Na daljnji upit suca da li su od strane obrta ŠR ikada računi vračani ili reklamirani direktor tužitelja je naveo da nikada nije niti je prigovarano visini iznosa naznačenih u računima kao i dinamici izdavanja te je ostao kao i u ranijem iskazu vezano za činjenicu da je obrt tuženika odbio pred porez po navedenim računima s time da PDV nije plaćen a vezano za kazneni postupak naveo je da je tuženik ŠR dobio samo uvjetnu kaznu. Nastavno u svom iskazu direktor tužitelja je naveo kako smatra i da je imao određene informacije da ŠR svoju imovinu skriva odnosno prebacuje na druge osobe kao i članove obitelji.

14. Direktoru tužitelja prezentirana je financijska kartica sadržana na listu 1245 – 1246 spisa te na tu okolnost a na upit suca u kojim uvjetima i na koji način je sačinjena navedena kartica te da li se na njoj nalazi po njegovom saznanju pečat obrta tuženika kao i njegov potpis , zakonski zastupnik tužitelja je naveo da je ta kartica sačinjena po njegovoj računovodstvenoj službi, poslana faksom tada obrtu tuženika i kao takva vraćena potpisana i pečatirana tužitelju putem faksa nazad, naveo je u iskazu da prema sjećanju je i druga dokumentacija vezana za navedeni posao dostavljena putem faksa no da su računi slani poštom, a jednako tako poštom su slane i otpremnice te da je tada tuženik imao pregled evidencije kako o izdanim računima tako i o otpremi navedenog materijala. Na upit suca da li je tuženik ikada osporio da bi po njemu bila potpisana i pečatirana navedena financijska kartica, zakonski zastupnik tužitelja je naveo da nije, čak što više da je na temelju upravo te kartice tada tuženik nudio razne oblike pačanja na npr. cesijom, te da tome nije bilo tako odnosno da ta kartica nije vjerodostojna da od strane tuženika i ne bi bilo nuđeno zatvaranje potraživanje tužitelja na druge načine. Na daljnji upit suca da li je navedeni građevinski materijal i dostavljan na gradilište, zakonski zastupnik tužitelja je naveo kako je to nesporno, da to proizlazi iz svih okolnosti vezanih upravo za to gradilište koje i ne bi moglo početi s radom i niti bi se na njemu moglo raditi da taj materijal nije dostavljen. U iskazu je ponovno ukazao na činjenicu da može dostaviti i slike vezane za vaganje kamiona koje slijedi otpremnica upravo za gradilište na kojem su se izvodili radovi, koje slike su sačinjene u prostoru tužitelja a na istu okolnost predložio je saslušati i vozače kamiona koji su neposredno vozili i iskrcali navedeni materijal na gradilištu. U iskazu je naveo da je u periodu od oko tri mjeseca svakodnevno iz prostora tj. kamenoloma tužitelja na gradilište tada tuženiku dolazilo od 15 – 20 kamiona te da su postojale okolnosti kada je isti dan jedan isti kamion i u više navrata dostavio materijal na gradilište. Na upit suca da li je ikada od tada tuženika dobio kakav dopis, poziv ili opomenu da mu nije dostavljen materijal prema prethodnom dogovoru, zakonski zastupnik tužitelja je naveo kako nikada od strane tada tuženika nije imao primjedbi vezano za dinamiku isporuke materijala kao i količinu, a naveo je u iskazu i da vozači tužitelja nikada nisu imali problema pri ulazu na gradilište kao i iskrcaju materijala a da su te materijale i preuzimali djelatnici tuženika. Na upit suca po njegovom mišljenju, zašto tuženik nije platio navedenu robu, zakonski zastupnik tužitelja je naveo kako smatra da se radi o prevarnoj namjeri tuženika kao i g. Š te je ukazao i i na kazneni postupak vezano za prijevarnu namjeru tuženika posebno vezano za činjenicu da su neki računi tužitelja ispočetka plaćeni a da je kasnije tuženik zavlačio plaćanje s raznim izgovorima i s raznim prijedlozima za plaćanje kao npr. cesijama. U Ponovno ističe kako cijeli projekt Four roses u Sv. Križ Začretje ne bi mogao biti niti započet ni dovršen da sa tužiteljeve strane nije došlo do isporuke navedenog materijala te da je ovakvim postupanjem ranijeg tuženika pretrpio veliku štetu i gubitak u svom poslovanju koji je teško nadoknadiv.

15. Ovaj sud je dana 14. studenog 2023. donio presudu s izrekom :

" I .) Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 676.026,65 eura odnosno 5.093.522,79 kn u drugom višem isplatnom redu. II .) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju namiriti troškove ovog parničnog postupka, u iznosu od 204.778,83 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje uvećanjem za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom od dana 14. studenog 2023. u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

16. Povodom žalbe tuženika ( tada zastupanog po stečajnom upravitelju ) od dana 27. studenog 2023. navedena presuda ovog suda je ukinuta je Rješenjem Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-27/2024 od 20. veljače 2024. i vraćena je ovom sudu na ponovno suđenje a u kojem rješenju je točkom 11. i 12. naznačeno " 11. Nadalje, odredbom čl. 197. st. 1. SZ-a propisano je da stečajni vjerovnici mogu nakon zaključenja stečajnoga postupka protiv dužnika pojedinca neograničeno ostvarivati svoje preostale tražbine. 12. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, kao jasno proizlazi da u parničnom postupku vjerovnici mogu ostvarivati tražbinu protiv dužnika pojedinca. Drugim riječima, u takvoj parnici u procesnoj poziciji tuženika nastupa dužnik pojedinac, a ne njegova imovina. Stoga, nositelj stranačke sposobnosti nije imovina dužnika pojedinca, već sam dužnik pojedinac (fizička osoba). U konkretnom slučaju to znači da kao stranka u postupku može biti naznačen samo ŠR, fizička osoba (a ne njegova imovina). "

17. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kao u ranije iznesenim tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troška s kamatom od dana donošenja presude do isplate , a sud je radi utvrđenja osobe tuženika sukladno odredbi čl. 83. st. 1. ZPP-a donio rješenje Povrv-351/2024 od 30. rujna 2024. a kojim je utvrđeno da je tuženik u ovom parničnom postupku ŠR, IB 79989783777, iz [adresa]. Na navedeno rješenje tuženik je podnio žalbu 18. prosinca 2024. koja je žalba odbijena rješenjem Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 476/2025 od 12. ožujka 2025. te je potvrđeno rješenje ovog suda Povrv-351/2024 od 30. rujna 2024. čime je ŠR OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] pravomoćno utvrđen pasivno legitimirani u ovom postupku. Na ročištu dana održanom 05. lipnja 2025. tuženik je ostao kod prigovora promašene pasivne legitimacije te je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći kako se u ovom predmetu nalazi dokumentacija tužitelja koja nije vjerodostojna a sadržava otpremnice, primke i teretne listove koji se odnose na Trgovačko društvo Golubovečki kamenolomi d.o.o. Tuženik je ujedno na navedenom ročištu ukazao i na činjenicu da je pravomoćno okončan kazneni postupak protiv tuženika koji se pred Općinskim kaznenim sudom vodio pod brojem Ko-3106/2011 a u kojem je tuženik oslobođen za kazneno djelo prevare koje bi počinio tužitelju u odnosu na u ovom predmetu utuženi iznos. Ujedno je predložio saslušanje vještaka iz društva Ručević d.o.o. koje je provodilo vještačenje u ovom predmetu a na okolnost nevjerodostojnosti dokumentacije koje je vještačena u ovom postupku s obzirom da je u njoj naznačen da je tužitelj Vugrinec d.o.o. a vještačena je dokumentacija društva Golubovečki kamenolomi d.o.o. koje društvo nije tužitelj u ovom sporu. Nastavno, punomoćnik tužitelja protivio se izvođenju po tuženiku predloženih dokaza navodeći kako se ovaj postupak nalazi u fazi glavne rasprave te da je tuženik s navedenim prijedlozima prekludirao s prijedlogom za iznošenje novih dokaznih prijedloga.

18. U ranijem tijeku postupka sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis i to u račune-otpremnice (list 8 do 67 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-37/10 (list 85 spisa), u oglasne stranice Narodnih novina (list 86 spisa), u rješenje ureda državne uprave (list 87 spisa), u izvadak iz obrtnog registra (list 89 spisa), u račune Golubovečki kamenolomi sa specifikacijama i teretnim listovima-otpremnicama (list 115 do 1213, 1269 do 1307 spisa), u popis vozača (list 1215 do 1218 spisa), u ugovor o podizvođenju (list 1219 do 1228 spisa), u okončanu situaciju (list 1229 do 1243 spisa), u financijsku karticu za Transport Bakliža (list 1245 i 1246 spisa), u izvod iz otvorenih stavki (list 1247 i 1248 spisa), u ugovor o cesiji (list 1249 spisa), u listu ulaznih dokumenata Zagorje tehnobeton d.d. (list 1251 do 1266 spisa), u pregled zatvaranja stavki (list 1267 i 1268 spisa), u specifikaciju otpreme po kupcima, vozilima i artiklima (list 1308 do 1330 spisa), u presudu Općinskog suda u Zlataru posl.br. K-88/13 (list 1343 do 1352 spisa), u presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu Kž-268/14 (list 1360 do 1363 spisa), u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-3106/11 (list 1383 do 1389 spisa), saslušao svjedoka ER, proveo grafološko vještačenje po vještaku Darinki Tratnik, proveo financijsko vještačenje po Ručević vještačenje d.o.o i saslušao zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika.

19. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br,. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, . odnosno da je njegova tražbina osporena u stečajnom postupku osnovana. Nastavno odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a primjenom pravila o teretu dokazivanja sud činjenično stanje smatra utvrđenim. Sud nije u ovom postupku provodio po tuženiku predložene dokaze saslušanja vještaka iz Ručević d.o.o. kao ni uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Ko-3106/2021. smatrajući da je činjenično stanje dostatno utvrđeno provedenim dokazima posebno po dostavljenim ispravama i provedenom vještačenju imajući u vidu dugotrajnost ovog postupka kao i troškove istog.

20. Među strankama je bilo sporno da li su bile u poslovnom odnosu, da li je tuženik naručio od tužitelja drobljeni kamen kao i da li je upravo tuženik dužan platiti utužene račune. Uvidom u račune sa specifikacijama i teretnim listovima- otpremnicama sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku ispostavljao račune za isporuku drobljenog kamena, a koje račune je tuženik uredno zaprimao, ali ih nije podmirio. Uvidom u popis vozača utvrđeno je da su točno navedena vozila i vozači koji su vozili drobljeni kamen na gradilište Roses na kojem je tuženik temeljem Ugovora o podizvođenju s naručiteljem Zagorje Tehnobeton izvodio razne građevinske radove za koje mu je bio potreban upravo drobljeni kamen kojeg mu je isporučio tužitelj. Uvidom u financijsku karticu za Transport Bakliža (list 1245 spisa) utvrđeno je tužitelj tuženiku poslao na ovjeru stanje dugovanja, a tuženik je svojim žigom i potpisom ovjerio financijsku karticu priznajući da je iznos od 4.348.180,17 kn upravo iznos kojeg tuženik duguje tužitelju 10. listopada 2010. a što proizlazi iz datuma na fax poruci.

21. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zlataru posl.br.K-88/13 potvrđenu presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu Kž-268/14 utvrđeno je da je tuženik ŠR oglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine-povredom tuđih prava opisano u članku 241.st.1 Kaznenog zakona, jer je u razdoblju od 11.01. do 20.08.2010. u namjeri da spriječi namirenje svojih vjerovnika, ovdje tužitelja i Ministarstva financija, Porezne uprave svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu darovao svom sinu ĆR nakon čega je Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom dužnika pojedinca ŠR kao vlasnika obrta [obrt], a koji stečajni postupak je obustavljen jer nije bilo imovine. DR je izrečena uvjetna osuda po kojoj se izrečena kazna zatvora od 6 mjeseci neće izvršiti, ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Općinski suda u Zlataru je ocijenio da je optuženik, ŠR raspolagao imovinom dostatne vrijednosti da se namire vjerovnici Porezna uprava i Vugrinec d.o.o. pa je ocijenio da su radnje koje je optuženik poduzeo: svu svoju nepokretnu imovinu ukupne vrijednosti 1.500.000,00 kuna i kamion marke "Mercedes Actros", reg. oznake [registarska oznaka] darovao sinu ĆR i podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad obrtom [obrt] iako obrt više nije imao dostatnu imovnu niti za plaćanje troškova stečajnog upravitelja, bile s namjerom da osujeti namirenje svojih vjerovnika.

22. Tuženik je tijekom postupka isticao kako su parafi i žigovi falsificirani te je predložio grafološko vještačenje. z nalaza i mišljenja vještaka Darinke Tratnik proizlazi kako vještak nije mogao izraditi nalaz i mišljenje jer je sporni i nesporni materijal neadekvatan budući nema izvornika spornih isprava, a niti parafnih potpisa tuženika. Sud posebno ukazuje da tuženik tijekom postupka nije udovoljio traženju suda i nije dostavio traženu dokumentaciju na kojoj bi bili njegovi parafirani potpisi iz čega je sud zaključio da navodi tuženika da su parafi falsificirani nije istinit jer bi u suprotnom tuženik dostavio traženu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su njegovi navodi točni, a koji bi dokaz svakako doprinjeo njegovim navodima o navodnim falsifikatima. .

23. Iz Nalaza vještaka Ručević vještačenja d.o.o utvrđeno je da tužitelj u ovom sudskom postupku od tuženika potražuje plaćanje iznosa od ukupno 3.917.129,50 kn, što se odnosi na račune koje je ispostavio tuženikovom obrtu [obrt] tijekom 2008. i 2009. godine Za odgovaranje na postavljene zadatke vještak je od tuženika zatražio izvatke iz poslovnih knjiga, knjige ulaznih računa te porezne prijave poreza na dodanu vrijednost za 2008. i 2009. godinu, no tuženik je osobno, a i po punomoćniku, vještaku naveo da nikakvom dokumentacijom ne raspolaže, već je ista po otvaranju stečajnog postupka nad obrtom [obrt] predana stečajnom upravitelju i da se sva e dokumentacija nalazi u spisu stečajnog predmeta. Dodatno, tuženik se očitovao da nikada nije poslovao s tužiteljem (tj. da tužitelj nikada nije bio vjerovnik tuženika, a dodatno je obrazlagao da ono za što tužitelj tereti tuženika (po osnovi poslovanja s tuženikovim obrtom [obrt]) nije potkrijepljeno nikakvim dokumentima koji bi potvrdili stvarnu isporuku (otpremnice, primke, narudžbe). Ovakav stav tuženika sud ne prihvaća osnovanim, budući je njemu u interesu utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja pribaviti traženu dokumentaciju što je mogao predložiti radi dostave po stečajnom upravitelju ili uvidom u navedeni stečajni spis, no tuženik takav dokaz ne predlaže, no kod navedenog sud ukazuje da je za potrebe vještačenja izvršen uvid u stečajni spis te je utvrđeno kako je navedeno u t. 24 obrazloženja ove presude da su prema izvatku iz poslovnih knjiga obrta [obrt] – otvorene stavke za dobavljača 22000096 Vugrinec d.o.o., na dan 31. prosinca 2009. godine, obveze prema tužitelju iskazane u ukupnom iznosu od 3.919.268,22 kn. Dakle, iz cjelokupne dokumentacije koja je ujedno priložena u spis stečajnog predmeta koji se vodio za stečaj nad tuženikovim obrtom [obrt], potpuno suglasno na svim razinama knjigovodstvenih evidencija postoji evidentirana obveza prema tužitelju, i to u ukupnom iznosu od 3.919.268,22 kn. Usporedbom analitičkih knjigovodstvenih evidencija obrta [obrt] s utuženim računima i iznosima (Tabela 1), vještak je utvrdio da je u poslovnim knjigama tuženikovog obrta evidentirano veće stanje obveza prema tužitelju no što to tužitelj u ovom sudskom postupku potražuje i to za iznos od 2.138,72 kn, a radi se o računu broj 280 od 17. listopada 2009. godine kojeg tužitelj nije obuhvatio tužbom u ovom sudskom postupku, a tuženik je isti evidentirao u poslovnim knjigama obrta [obrt].

24. Pregledom spisa predmeta i cjelokupne priložene dokumentacije, vještak je utvrdio da je tuženikov obrt [obrt] bio je podizvođač na gradnji Outlet centra Roses u Sv. Križu Začretje (Ugovor o podizvođenju br. 142/2008. od 1. travnja 2008.), a prema dokumentaciji koja se odnosi na ugovorene poslove, razvidno je da je za izvođenje preuzetih radova tuženikov obrt morao nabaviti, između ostaloga, velike količine kamenih agregata i dr. Vještak navodi kako su podloga svih računa koji su predmet ovog sudskog postupka, a koje je tužitelj ispostavio tuženikovom obrtu, ulazni računi koje je tužitelju ispostavio njegov dobavljač Golubovečki kamenolomi d.o.o., a računi koje je društvo Golubovečki kamenolomi d.o.o. ispostavilo tužitelju su ispostavljeni na temelju specifikacija otpreme uz koje specifikacije je priložen veći broj dostavnih dokumenata (teretnih listova (otpremnica). Vještak je naveo da je pregledao svaki pojedini teretni list koji je u preslici priložen spisu predmeta, te je utvrdio da je na istima kao naslov primatelja otpremljene robe naveden tužitelj, iz čega bi se moglo zaključiti da tuženikov obrt zaista nije primio navedenu robu, ali s druge strane, tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaze od koga je, kada i po kojoj cijeni nabavio materijal potreban za ispunjenje ugovora koji je kao podizvođač sklopio s društvom Zagorje – Tehnobeton d.d., a notorno je da su poslovi obavljeni (tuženikov obrt ispostavio je okončanu situaciju društvu Zagorje – Tehnobeton d.d.).

25. Osim navedenoga, spisu predmeta priložene su i preslike izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja, na kojima se nalazi pečat tuženikova obrta, kao i potpis (list 1247. – 1248. spisa), a iz kojeg dokumenta proizlazi da je potraživanje tužitelja prema tuženikovom obrtu iznosilo 4.348.180,17 kn (tuženik pak u svojim očitovanjima ističe da se radi o krivotvorenju potpisa i ovjere pečatom tuženikovog obrta, u kojem smislu osporava stanje navedeno u tom izvatku).Također, spisu predmeta priložena je fax poruka poslana tužitelju iz društva Kranjčić d.o.o. (list 1245. – 1246.), a radi se o izvatku iz analitičkih poslovnih knjiga tuženikovog obrta [obrt], za tužitelja kao poslovnog partnera – dobavljača (analitička knjigovodstvena kartica), koji dokument je potpisan te ovjeren pečatom tuženikovog obrta, i iz kojega proizlazi da je tuženikov obrt u svojim poslovnim knjigama na dan 31. prosinca 2009. godine imao evidentirano dugovanje prema tužitelju u iznosu od 4.348.180,17 kn (što u cijelosti odgovara stanju iz prethodno opisanog dokumenta). Tuženik međutim osporava i ovaj dokument, ističući da se i tu radi o krivotvorini, no ponovo na tu okolnost ne dostavlja dokaz.

26. Vještak u Tabeli 1 nalaza dao specifikaciju potraživanja kojeg je tužitelj utužio u ovom sudskom postupku, s navođenjem svakog pojedinog utuženog računa, iznosa računa i iznosa koji je preostao nepodmiren, kao i datuma dospijeća istog. Iz Tabele 1 razvidno je da se radi o ukupno 3.917.129,50 kn preostalog dospjelog nepodmirenog potraživanja tužitelja prema tuženikovom obrtu. S obzirom da je tuženik tijekom postupka, a i na traženje vještaka, iskazao da je sva dokumentacija predana stečajnom upravitelju prilikom otvaranja stečajnog postupka, vještak je pregledom priklopljenog stečajnog spisa utvrdio prema financijskim izvještajima obrta [obrt] (bilanca stanja na dan 31. prosinca 2009.), stanje obveza prema dobavljačima na dan 31. prosinca 2009. iznosilo je ukupno 4.502.553,51 kn, prema bruto bilanci obrta [obrt] za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2009. godine, stanje obveza prema dobavljačima na dan 31. prosinca 2009. iznosilo je ukupno 4.502.553,51 kn, a rekapitulirano se sastojalo od sljedećih stanja:

- početno stanje obveza 01. siječnja 2009.:

10.039.216,42 kn

- podmirenje obveza tijekom 2009.:

8.518.966,01 kn

- nove obveze tijekom 2009.:

2.982.303,10 kn

- završno stanje obveza 31. prosinca 2009.:

4.502.553,51 kn

Prema analitičkoj bilanci knjigovodstvene pozicije (konta) 220 (dobavljači) obrta [obrt] za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2009. godine, stanje obveza prema dobavljačima na dan 31. prosinca 2009. iznosilo je ukupno 4.502.553,51 kn, što se sastojalo od obveza prema sljedećim dobavljačima:

- 60.542,75 kn obveza prema dobavljaču Viadukt d.d.,

- 1.840,97 kn obveza prema dobavljaču Regnemer d.o.o.,

- 5.726,70 kn obveza prema dobavljaču Jadransko osiguranje d.d.,

- 1.798,00 kn obveza prema dobavljaču HT – Hrvatske telekomunikacije d.d.,

- 434,85 kn obveza prema dobavljaču Horvat color,

- 976,00 kn obveza prema dobavljaču KZ Autolimarija, termolakirnica,

- 463,00 kn obveza prema dobavljaču Honing,

- 2.307,40 kn obveza prema dobavljaču Rudomar d.o.o.,

- 11.283,05 kn obveza prema dobavljaču J.U.A. Frischeis d.o.o.,

- 483.270,79 kn obveza prema dobavljaču Cerovec-Mužek d.o.o.,

- 3.919,268,22 kn obveza prema dobavljaču Vugrinec d.o.o.,

- 233,61 kn obveza prema dobavljaču General Security d.o.o.,

- 3.732,91 kn obveza prema dobavljaču Živina d.o.o. te

- 10.675,26 kn obveza prema dobavljaču Euroherc osiguranje d.d.

27. Prema izvatku iz poslovnih knjiga obrta [obrt] – otvorene stavke za dobavljača 22000096 Vugrinec d.o.o., na dan 31. prosinca 2009. godine, obveze prema tužitelju iskazane su u ukupnom iznosu od 3.919.268,22 kn. Dakle, iz cjelokupne dokumentacije koja je ujedno priložena u spis stečajnog predmeta koji se vodio za stečaj nad tuženikovim obrtom [obrt], potpuno suglasno na svim razinama knjigovodstvenih evidencija postoji evidentirana obveza prema tužitelju, i to u ukupnom iznosu od 3.919.268,22 kn. Usporedbom analitičkih knjigovodstvenih evidencija obrta [obrt] s utuženim računima i iznosima (Tabela 1), vještak je utvrdio da je u poslovnim knjigama tuženikovog obrta evidentirano veće stanje obveza prema tužitelju no što to tužitelj u ovom sudskom postupku potražuje i to za iznos od 2.138,72 kn, a radi se o računu broj 280 od 17. listopada 2009. godine kojeg tužitelj nije obuhvatio tužbom u ovom sudskom postupku, a tuženik je isti evidentirao u poslovnim knjigama obrta [obrt].

28. U odnosu na korištenje pretporeza po ulaznim računima, prema financijskim izvještajima i izvadcima iz poslovnih knjiga tuženikova obrta [obrt] koji se nalaze u priklopljenom stečajnom spisu, vještak je utvrdio da je cjelokupan pretporez po ulaznim računima dobavljača tijekom 2009. godine iskorišten, i s datumom 31. prosinac 2009. godine nije bilo evidentiranih potraživanja tuženikova obrta prema državi po osnovu pretporeza po ulaznim računima. Konačno, s obzirom da je tuženik višekratno tijekom postupka, tako i u očitovanju vještaku, naveo da nikada obrt [obrt] nije bio dužnik tužitelja, vještak je istaknuo da su spisu predmeta priloženi izvadci o prometu po žiro računu tužitelja iz kojih proizlazi da je tuženikov obrt u dva navrata tužitelju platio ukupno 966.570,45 kn (što je uračunato u podmirenje ranijih potraživanja koja nisu predmet ovog sudskog postupka), što znači da je tuženikov obrt ipak bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, i kao dužnik je obavljao ( djelomično ) plaćanja svojih obveza prema tužitelju.

29. Iz mišljenja vještaka utvrđeno je da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentirano je dospjelo nepodmireno potraživanje prema tuženikovom obrtu [obrt], u iznosu od ukupno 3.917.129,50 kn, dok je u poslovnim knjigama tuženikova obrta [obrt] evidentirano dospjelo nepodmireno dugovanje prema tužitelju u iznosu od ukupno 3.919.268,22 kn (dakle, više no što tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku), a u poslovanju tijekom 2009. godine tuženikov obrt [obrt] u cijelosti je iskoristio pretporez po ulaznim računima svih dobavljača, pa tako i po predmetnim ulaznim računima tužitelja. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen, sačinjen u skladu s pravilima struke.

30. Kako je utvrđeno da je tuženik na temelju utuženih računa koristio pravo na odbitak predporeza, temeljem čl. 221.b ZPP-a ovaj sud smatra da tražbina postoji i da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos koji je osporen po stečajnom upravitelju u stečajnom postupku nad tuženikom.

31. Iz ranijeg iskaza OR zakonskog zastupnika tužitelja danog na ročištu 2. listopada 2023. proizlazi da je on bio direktor tvrtke tužitelja i sjeća se da je tijekom 2009. i 2010. godine, a radi izgradnje poslovnog centra Roses Outlet u Sv. Križu Začretje svakodnevno prevozio kamen i nasipni materijal za tuženika s kojim je imao usmeni dogovor, a kojem dogovoru je prisustvovao i gospodin Š koji je projektirao Roses Outlet i koji je preporučio tuženika koji je gospodinu Š kum. Ističe kako nisu sačinili pisani ugovor obzirom je on u posao ušao iz dobre vjere, a i tuženik je jedno vrijeme uredno plaćao svoje obveze. Napominje kako su sve otpremnice potpisane, a postoje i video zapisi vaganja materijala kao i dovoza i iskrcaja materijala na gradilište. Ističe kako mu je poznato da je tuženik na sve račune koje mu je izdao tužitelj odbio pretporez, ali ipak nije tužitelju platio za obavljenu uslugu prijevoza kao ni za materijale koje je kupio nakon čega je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu radi naplatu utuženih računa, a podnio je i kaznenu piraju protiv ŠR. Naveo je kako je nekoliko puta slao opomene tuženiku radi plaćanja dugovanja, a tijekom poslovanja nekoliko puta su radili i knjigovodstvena usklađenja i tada tuženik nije osporavao utužene račune nego tek tijekom kaznenog postupka. Odgovarajući na pitanje punomoćnika tuženika u kojem je svojstvu tuženik bio na gradilištu Roses Outleta navodi da je gospodina ŠR gospodin Š predstavio kao izvođača radova, a postoje i snimke tuženika, njegovih kamiona i njegovih djelatnika na gradilištu iako pisanih narudžbi nije bilo već je gospodin ŠR sve dogovarao telefonom s mojim komercijalistom. Pojašnjava da je sve račune tužitelj ispostavio tuženiku te da niti jedan od ispostavljenih računa nije vraćen, a napominje da je tužitelj temeljem tih računa platio PDV, a tuženik je iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Napominje da je tuženik u dva navrata i platio dio dugovanja, a obećao je da će platiti i ostatak tako da je tužitelj radi toga i dalje isporučivao kamen, ali je cijelo to vrijeme vršio pritisak da mu se računi plate. U dopunskom iskazu danom na ročištu dana 2. listopada 2023. zakonski zastupnik tuženika OR je u bitnom ostao kao kod iskaza danog na ročištu 12. prosinca 2017. te je iskazivao kako je naznačeno u t. 13 i 14. obrazloženja ove presude.

32. Iz saslušanja zakonskog zastupnika tuženika DR proizlazi da je on bio podizvođač Tehno Betona na gradilištu Roses Outleta i s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu nego je on sve dogovorio s gospodinom Š. Sjeća se samo kako su njegovi kamioni u dva navrata vozili šljunak kupljen kod tužitelja i za to mu je platio oko 800.000,00 do 900.000,00 kn. Ističe kako niti jedan račun koji je tužitelj ispostavio nije proknjižio u svojem knjigovodstvu niti je na iste odbio pretporez. Ponavlja kako s tužiteljem nije imao nikakav ugovor niti je od njega kupovao šljunak obzirom je šljunak tužitelja bio najskuplji. Zna da je gospodin OR ima odvije firme te da je iz jedne firme vozio šljunak na skladište druge, a sve sukladno dogovoru s gospodinom Š.

33. Sud ocjenjuje iskaz zakonskog zastupnika tužitelja koji je i dopunski saslušan na ročištu dan 2. listopada 2023. uvjerljivijim i logičnijim od iskaza zakonskog zastupnika tuženika tim prije što se tim iskazima potvrđuju materijalni dokazi sadržani u spisu odnosno dokumentacije sadržane u spisu iz koje nesporno proizlazi da je tužitelj svojim vozilima ( kamionima ) isporučio i prevezao nasipni materijal / drobljeni kamen / šljunak / za tuženika a što je sve sadržano u utuženim računima. Iskaz tuženika sud cijeni posebno neuvjerljivim posebno u dijelu u kojem navodi kako nije proknjižio utužene račune jer je na njih koristio pravo odbitka predporeza a to jednostavno nije moguće bez proknjiženih računa, kod navedenog sud je posebno cijenio činjenicu da su radovi po tuženiku na gradilištu izvođeni, te da je on i nakon zaprimanja financijske kartice koja obuhvaća period od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. predlaže zatvaranje dugovanja cesijama a koja se odnose na potraživanja tužitelja u ovom postupku.

34. Dakle iz Nalaza i mišljenja vještaka nesporno je utvrđeno da je tuženik sve tužiteljeve račune proknjižio u svojim poslovnim knjigama i u cijelosti iskoristio pretporez po ulaznim računima tužitelja, a što prema mišljenju ovog suda sigurno ne bi učinio da su mu računi bili ispostavljeni za robu koju nije naručio jer se radi o prevelikom iznosu za koji bi se mogla potkrasti greška, odnosno da tuženik zabunom knjiži račune za robu koju nije preuzeo.

35. Sud je kao dokazanu uzeo činjenicu da je tužitelj tuženiku ispostavio sve utužene račun koje je tuženik proknjižio u svojim poslovnim knjigama i na njega odbio predporez što sigurno ne bi učinio da robu po tim računima nije preuzeo, nego bi ih uz primjedbe vratio tužitelju. Nastavno, kako je utvrđeno da je tuženik na temelju utuženih računa koristio pravo na odbitak predporeza, temeljem čl. 221.b ZPP-a ovaj sud smatra da tražbina postoji i da je tužbeni zahtjev osnovan, odnosno da je nesporno utvrđeno da je tražbina tužitelja osnovana za iznos koji mu je ukupno osporen u po stečajnom upravitelju u stečajnom postupku, te da po stavu suda osporavanje iste u stečajnom postupku nije bilo osnovano posebno kada se ima u vidu tada izneseni razlog stečajnog upravitelja koji se osnivao na navodnoj izjavi tuženika ovjerenoj kod javnog bilježnika koje postojanje nije utvrđeno u spisu, a u odnosu na svu dokumentaciju koja je po tužitelju dostavljena u spis i koja je vještačena .

36. Sud smatra i da se nakon provedenog opsežnog dokaznog postupka nesporno može utvrditi da je roba – nasipni materijal ( drobljeni kamen / šljunak ) isporučena tuženiku po tužitelju na navedeno gradilište i to vozilima tužitelja, da od strane tuženika nije plaćeno, odnosno da nije plaćeno u cijelosti tražbina tužitelja po izdanim računima, s kamatama kao i troškovima vezanim za postupak, te da je tuženik nesporno priznao postojanje dugovanja prema ovjerom financijske kartice. Radi navedenog sud nije provodio dokaz saslušanjem vještaka iz Ručević d.o.o. smatrajući da kako je navedeno da su Nalaz i mišljenje vještaka dani stručno i objektivno, te nije prihvatio ni da se izvrši uvid u navedeni spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu tim prije što punomoćnik tužitelja i nije naveo da li po njemu istaknutu činjenicu da bi tuženik u tom kaznenom postupku bio pravomoćno oslobođen upravo radi dugovanja iz ovog parničnog postupka, nije mogao bez svoje krivnje iznijeti nakon zaključenja prethodnog postupka niti je sudu na ročištu 5. lipnja 2025. i dostavio navodnu oslobađajuću presudu. Radi navedenog sud nije prihvatio provedbu tog po tuženiku predloženog dokaza iz navedenih razloga a li i iz činjenice da je građanska odgovornost šira u odnosu na krivnju. Jednako ako tako sud ne smatra osnovanim prigovore tuženika vezano za promašenu pasivnu legitimaciju; ista je kako je navedeno utvrđen pravomoćnim rješenjem ovog suda Povrv-351/24. od 30. rujna 2024. dok tužitelj prema stanju spisa , posebno dokumentacije te iskaza zakonskog zastupnika tužitelja nije dokazao da tužitelj nema aktivnu legitimaciju.

37. Slijedom navedenog, budući je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio, odnosno isporučio nasipni materijal ( drobljeni kamen / šljunak ) i prevezao ga dok tuženik svoju nije, odnosno nije platio određenu cijenu za preuzetu robu temeljem odredbe članka 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 ZOO) kao ni za izvršenu uslugu prijevoza temeljem odredbe članka čl. 661. st.1 ZOO-a sud je odlučio kao u točki I.) izreke presude.

38. Nastavno prema odredbi čl. 9. ZOO sudionik u obvezno-pravnom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa ga je valjalo obvezati na platež utuženog duga, odnosno utvrditi osporenu tražbinu osnovanom.

39. Odluka o trošku iz toč II. ) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a, kao i na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a i odnosi se na nagradu za rad punomoćnika tužitelja koji je odvjetnik kao i na naknadu troškova tužitelja tijekom postupka sukladno tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br. 142/12; 103/14; 118/14; 107/15; 37/22; 126/22) odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu od 29. listopada 2009. u iznosu od 7.798.52 eura temeljem Tbr. 11/1 Tarife HOK-a; sastava podneska od 13. svibnja 2010. u iznosu od 99,54 eura temeljem Tbr. 8/3 Tarife HOK-a, sastava podneska od 30. rujna 2011. u iznosu od 99,54 eura temeljem Tbr. 8/3 Tarife HOK-a, sastava podneska od 27. listopada 2012 iznosu od 99,54 eura temeljem Tbr. 8/3 Tarife HOK-a, sastava podneska od 23. siječnja 2012. iznosu od 99,54 eura temeljem Tbr. 8/3 Tarife HOK-a, sastava podneska od 13. ožujka 2012. u iznosu od 99,54 eura temeljem Tbr. 8/3 Tarife HOK- a, sastava podneska od 28. svibnja 2012. u iznosu do 99,54 eura temeljem Tbr. 8/3 Tarife HOK, sastava žalbe od 10. listopada 2012. u iznosu od 7.798.52 eura temeljem Tbr. 10/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 22. studenog 2013. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, sastava podneska od 13. prosinca 2013. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 08. svibnja 2015. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, sastava podneska od 22. rujna 2015. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.8/1 Tarife HOK- a, zastupanje na ročištu 29. siječnja 2016. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 06. svibnja 2016. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 04. listopada 2017. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 15. studeni 2017. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 12. prosinca 2017. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a , zastupanje na ročištu 24. siječnja 2018. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK- a , sastav odgovora na žalbu od 09. svibnja 2018. u iznosu od 3.899,26 eura temeljem Tbr. 5/2 Tarife HOK-a, sastav žalbe od 23. prosinca 2021. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr. 5/1 Tarife HOK-a, sastav podneska od 08. srpnja 2022. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 21. listopada 2022. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 15. prosinca 2022. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK- a, sastav podneska od 21. veljače 2023. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 21. veljače 2023. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 12. svibnja 2023. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 02. listopada 2023. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a , zastupanje na ročištu 27. rujna 2024. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, te zastupanje na ročištu 05. lipnja 2025. u iznosu od 7.798,52 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a što ukupno iznosi 181.028,40 eura. Tužitelju je na navedeni iznos priznat i iznos od 45.257,71 eur PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife HOK-a, a tužitelju se priznaje i trošak postupka kod javnog bilježnika u iznosu od 827,35 eura, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eur, pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 eura, trošak vještačenja u iznosu od 530,90 eura kao i trošak vještačenja u iznosu od 1.592,67 eura kao i pristojba za odgovor na žalbu u iznosu od 663,61 eura, dakle tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 231.227,86 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. lipnja 2025. do isplate. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude budući sud sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a smatra taj trošak nepotrebnim za vođenje parnice budući se presuda javno objavljuje.

U Zagrebu 26. lipnja 2025. godine

Sudac :

Nada Nekić Plevko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna.

- tužitelju po punomoćniku, uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- na spis St-37/10.