Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-343/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Vesne Vrkić Perak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽN, zbog kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. KZ/11 i članka 305. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K-365/2019-69 od 3. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba optuženika ŽN, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), preinačuje prvostupanjska presuda, te se izriče:
optuženik ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i A rođene N, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, dipl. ekonomist, pismen, sa VSS, zaposlen u vlastitom TD "Rezidencija Kastelan" ustanova za starije i nemoćne, Tuheljske Toplice, oko 1.500 eura, vlasnik osobnog vozila marke Mercedes GLE proizvedenog 2018., razveden, otac troje djece, vlasnik Ustanove za starije i nemoćne Rezidencija Kastelan i stana na adresi prebivališta, vojsku služio u JNA, neosuđivan kazneno, osuđivan prekršajno, nalazi se na slobodi
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da je;
1) dana 08. listopada 2018. između 11,00 i 12,07 sati u Klanjcu, u prostorijama Policijske postaje Klanjec, nakon što je propisno upozoren da je podnošenje lažne kaznene prijave kazneno djelo, te iako svjestan neistinitosti svojih navoda, na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave neistinito naveo da mu je AN dana 28. rujna 2018. oko 18,00 sati uputio prijetnje smrću, na način da u telefonskom razgovoru s ŽNB rekao da ŽN treba likvidirati, jednostavno ga ubiti, te da će se pobrinuti da nestane s lica zemlje, a nakon čega da mu je AN osobno preko istog mobitela rekao: „govno jedno, ubit ću te, rasporit ću ti utrobu tako da će ti se crijeva vući po cesti, smrade jedan, znaj da ću te likvidirati“,
dakle, prijavio neku osobu da je počinila kazneno djelo, iako je znao da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi,
2) dana 23. studenoga 2018., u vremenu od 13,35 do 14,25 sati, prilikom ispitivanja u svojstvu svjedoka – žrtve pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zlataru u predmetu broj: K-DO-417/2018, iako propisno upozoren na dužnost istinitog iskazivanja, te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te iako svjestan neistinitosti svojih navoda, ponovio da mu je AN dana 28. rujna 2018. oko 18,00 sati u razgovoru preko mobitela prijetio ubojstvom, na način da je rekao da će ga zaklati, da će mu utrobu izvaditi, da će ga mrak progutati, da ne zna s kim se zajebava, da je najgore od najgoreg, da će vidjeti, da će mu djecu poklati,
dakle, kao svjedok u prethodnom kaznenom postupku dao lažni iskaz,
pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv pravosuđa, i to – djelom koje je opisano pod točkom 1) lažnim prijavljivanjem kaznenog djela - opisanim i kažnjivim po članku 304. stavak 1. KZ/11 i djelom koje je opisano pod točkom 2) davanjem lažnog iskaza
– opisanim i kažnjivim po članku 305. stavak 1. KZ/11.
Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. istoga Zakona, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K-365/2019-69 od 3. listopada 2023., optuženik ŽN proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv pravosuđa, i to – djelom koje je opisano pod točkom 1) presude, lažnim prijavljivanjem kaznenog djela - opisanim i kažnjivim po članku 304. stavak 1. KZ/11 i djelom koje je opisano pod točkom 2) presude, davanjem lažnog iskaza – opisanim i kažnjivim po članku 305. stavak 1. KZ/11, te mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 304. stavak 1. KZ/11, te kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 305. stavka 1. KZ/11, da bi ga potom, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s tim da mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osuda, na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, prvostupanjski sud je uputio oštećenog AN s imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, naloženo je optuženom ŽN platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu 300,00 € (tristo eura) / 2.260,35 kn (dvije tisuće dvjesto šezdeset kuna i trideset pet lipa), u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude dvije žalbe je podnio optuženi, jednu putem branitelja Krunoslava Canjuge, odvjetnika iz Zagreba, a drugu putem branitelja Ljube Pavasović Viskovića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalbe optuženika razmatrat će se kao jedinstvena žalba.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
5. Žalba optuženika je osnovana.
6. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, izveo pogrešan zaključak da je dokazano da bi optuženi počinio terećena kaznena djela, shodno čemu ga je proglasio krivim zbog predmetnih kaznenih djela, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s tim da mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu, na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
6.1. Pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio da iz iskaza oštećenika, ispitanih svjedoka, kao i materijalne dokumentacije prikupljene i provedene tijekom dokaznog postupka je moguće na nedvojben način utvrditi da je optuženik kritične zgode na način opisan u optužnici prijavio AN da je počinio kazneno djelo, iako je znao da to nije istina, odnosno kao svjedok u prethodnom kaznenom postupku dao lažni iskaz, a to iz razloga što prema stavu ovoga drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju iz dokaza prikupljenih i provedenih tijekom postupka nije bilo moguće sa sigurnošću potrebnim za zauzimanje pravnog stava o nečijoj kaznenopravnoj odgovornosti utvrditi činjenice koje na nedvojben način ukazuju da je optuženik počinitelj predmetnih kaznenih djela.
7. Naime, prvostupanjski je sud, kako to pravilno ukazuje optuženik u svojoj žalbi, u konkretnom slučaju trebao primijeniti pravno pravilo “in dubio pro reo“ kao univerzalno pravno pravilo u situaciji kada u pogledu postojanja, odnosno nepostojanja neke činjenice egzistira dvojba, koja se onda uklanja na taj način da se uzima da postoji, odnosno ne postoji ona činjenica koja je za optuženog povoljnija. Kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada prvostupanjski sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Sud pri tome nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza. Tek ukoliko nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravno-logičkom pomagalu, a ne o dokaznom pravilu ili načelu, koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist optuženika. Drugim riječima, kod postojanja proturječnih dokaza, pogrešno je postupanje koje bi u svojoj srži imalo zaključak da zbog proturječnosti dokaza nije moguće utvrditi neku odlučnu činjenicu, pa tada u sumnji odlučiti u korist optuženika. Sumnja u smislu članka 3. stavka 2. ZKP/08, postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravno- logično pomagalo.
7.1. No, prema stanju stvari u ovom predmetu, primjena pravno-logičkog pomagala ovdje izgleda potrebna jer ne postoje određeni dokazi koji jasno i nedvojbeno ukazuju na postojanje odlučnih okolnosti i sastavnica subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela koje je predmet optužbe. Ako bi u situaciji postojanja proturječnih dokaza čiji sadržaj (ne) upućuje na (ne)postojanje objektivnih i subjektivnih sastavnica kaznenog djela uvijek odlučivali primjenom članka 3. stavka 2. KZ/11, onda bi se radilo o postupanju suprotnom temeljnim postavkama kaznenog postupka, uključujući i dužnost svestranog raspravljanja predmeta, savjesne ocjene dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te slobodne ocjene dokaza. Takvo postupanje dovelo bi u pitanje djelotvornost kaznenog postupka uopće i vjerodostojnost sudskih odluka, ali u konkretnoj situaciji takva dvojba jasno postoji, sud je u dokaznom postupku, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, pogrešno utvrdio da ima dovoljno dokaza da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
8. Naime, s potpunim pravom prvostupanjski sud u točki 13.5. obrazloženja presude navodi da se cijeli dokazni postupak može u bitnome svesti na dokaze koji potkrepljuju dvije oprečne tvrdnje, optuženikovu: da mu je oštećenik u razgovoru od 28. rujna 2018., prijetio i oštećenikovu da to nije bio slučaj, te pomoćne činjenice koje se također dijele na dvije oprečne tvrdnje, ima li svjedok, koji ima neposredna saznanja o razgovoru, ANB problema sa sluhom ili optuženik na njega pokušava utjecati tijekom rasprave kako bi njemu u korist promijenio iskaz.
9. U opisanoj pravnoj situaciji na temelju iskaza jednog svjedoka ANB, čiji iskaz je upitne vjerodostojnosti upravo iz razloga koje u svojoj presudi prvostupanjski sud detaljno obrazlaže, tada se sa sigurnošću koje je potrebno za zauzimanje stava o nečijoj kaznenoj odgovornosti ne može zauzeti stav da je dokazano da bi optuženik bio počinitelj predmetnih kaznenih djela.
10. Obzirom da je prvostupanjski sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, te na njemu zasnovao svoju odluku, valjalo je prihvatiti žalbu optuženika, te preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, odnosno optuženika osloboditi od optužbe zbog dva kaznena djela protiv pravosuđa, i to – djelom koje je opisano pod točkom 1) presude lažnim prijavljivanjem kaznenog djela - opisanim i kažnjivim po članku 304. stavak 1. KZ/11 i djelom koje je opisano pod točkom 2) presude davanjem lažnog iskaza – opisanim i kažnjivim po članku 305. stavak 1. KZ/11.
11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 149. stavak 1. ZKP/08.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.
Vukovar, 26. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
