Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pp-1118/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Željki Budanec uz sudjelovanje Gorana Plantak kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽO sa prebivalištem u mjestu [adresa], zbog prekršaja iz članka 82. stavak 1. točka 13. kažnjiv po članku 82. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na Obavezni prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin broj: KLASA: 211-07/23-4/21315, URBROJ: 511-14-05-23-1 od 23. ožujka 2023. godine, na temelju čl. . 1. PZ-a, dana 26. lipnja 2025. godine, donio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i V r. N, rođen **.**.1954. godine u mjestu [adresa], Bosna i Hercegovina, sa prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin RH, umirovljenik, mjesečna mirovina u iznosu od oko 470,00 eura, oženjen, dvoje djece, viša stručna sprema, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

I što je dana 25. veljače 2023. godine u 12,00 sati u Varaždinu, Trg Slobode 9, parkirao osobni automobil marke Toyota, registarske oznake [registarska oznaka], na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, a da pritom nije bila istaknuta oznaka pristupačnosti,

II čime je počinio prekršaj iz članka 82. stavak 1. točka 13. kažnjiv po članku 82. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) pa mu se temeljem cit. propisa,

i z r i č e

III

novčana kazna u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura)

IV

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN 107/2007. i NN 39/2013), da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

V Trošak postupka od 32,62 eura, od kojeg se iznos od 30,00 eura odnosi na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), a iznos od 2,62 eura na putni trošak svjedoka i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u roku od 30 dana od dana primitka presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin na temelju čl. 239. u

vezi čl. 234. PZ-a izdala je Obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika pod brojem: KLASA: 211-07/23-4/21315, URBROJ: 511-14-05-23-1 od 23. ožujka 2023. godine, zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Okrivljenik je na gornji obavezni prekršajni nalog pravodobno uložio prigovor, slijedom čega je isti stavljen izvan snage, te je pred ovim sudom nastavljen žurni postupak.

3. Okrivljenik je u odnosu na navode optužbe iskazao da se ne smatra krivim i želi iznijeti svoju obranu. Točno je da je tom zgodom, dakle 25. veljače 2023. godine u Varaždinu upravljao tim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. No, ne smatra krivim, policajac laže, policajac je bio pijan kao deva. On je taj dan ženu vozio na poštu te ju je na pošti i ostavio i krenuo je dalje sa vozilom i u Zagrebačkoj ulici ga je nazvala supruga da je gotova, te se on sa vozilom okrenuo i išao po nju na poštu. Kada je došao, on je stao na ulazu u poštu, tamo gdje je kiosk, te je prolazio poštanski kombi kojem se pomaknuo i supruga je bila tri do četiri metra dalje, a on je stao sa upaljenim vozilom. Moguće je da je stao sa kotačem na to mjesto rezervirano za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, ali nije stao na cijelo parkirno mjesto. Točno je da nije imao istaknutu oznaku pristupačnosti. Pojašnjava da je tu stao jer je imao namjeru odmah ići dalje, no tada je vidio da dolazi taj policajac, koji je došao i tražio od njega da otvori staklo i tražio je vozačku i prometnu. Budući da je to dugo trajalo, natjerao ga da ugasi motor. Policajac je to pisao oko 17 do 20 minuta te je u međuvremenu prolazilo policijsko patrolno vozilo i u to vrijeme je vozilo još radilo. Prvi puta su mu policijski službenici nešto dobacivali, a onda su ponovno prolazili sa patrolnim vozilom te su ga pitali da li ima problem, a policijski službenik je rekao da ga "jebe" OIB. Na pitanje suca koliko dugo je stajao na tom mjestu gdje je rekao da je stao sa kotačem prije dolaska policijskog službenika izjavljuje da je to trajalo dvije tri sekunde jer je čekao suprugu koja je bila kod auta. On je to policiji napisao, a oni su mu odgovorili da podnese prijavu protiv policajca, no nije pisao prijavu protiv policajca. Na pitanje branitelja kako mu se zove supruga izjavljuje da NO.

Branitelj okrivljenika je u završnom prijedlogu naveo da u cijelosti ostaju kod obrane, smatrajući da u konkretnom slučaju nije bilo razloga za intervencijom policijskog službenika budući da okrivljenik u kritično vrijeme, nije zaustavio vozilo radi parkiranja već samo kako bi u vozilu primio suprugu kao suvozača sa kojom se je taj čas želio udaljiti, pa iz tog razloga smatraju da nema svrsishodnosti vođenja ovog postupka jer iz radnje okrivljenika nisu nastupile nikakve štetna posljedice. Zbog toga se predlaže da se okrivljenik oslobodi krivnje i kazne.

4. U okviru provedenog postupka izvršen je uvid u povratnicu, izvješće o počinjenom prekršaju PP Varaždin od 25. 2. 2023. godine, službenu zabilješku PP Varaždin od 14. 3. 2023. godine, kuvertu, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 7. 11. 2023. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 13. 3. 2024. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 21. 10. 2024. godine, ispitani su svjedoci NO i RO te je provedeno suočenje između okrivljenika i svjedoka Maria Vugrinec.

5. Svjedokinja NO, supruga okrivljenika, je iskazala da je ona taj dan išla na poštu te ju je suprug vozio i kako je trebala nešto obaviti rekla mu je da on ide u firmu nešto riješiti, a kada bude gotova da ga bude nazvala. Kada je bila gotova u pošti, nazvala ga je i on je nazvao nju kada je došao i rekao joj je da je došao. Ona je išla lagano po stepenicama jer je tamo sklisko, te je sjela u auto, auto je radio i taman kada su htjeli krenuti, na prozor vozila je pokucao policajac koji je rekao da su pogrešno parkirani. Policajac je bio dosta neugodan, imao je problem dok je pisao podatke te se sjeća da su sa vozilom prolazili policijski službenici koji su mu nešto iz vozila dobacili i nasmijali se, te su se oni ponovno vraćali i ponovno su mu se obratili, a on im je nešto prosto rekao u vezi pisanja OIB [osobni identifikacijski broj]a. Na pitanje suca koliko je po njezinoj procjeni trajalo od kada je vidjela supruga koji je bio parkiran do trenutka kada je policijski službenik pokucao na prozor vozila izjavljuje da je to trajalo negdje minutu, dvije. Pojašnjava da je suprug stajao ispred pošte, "malo ondje, malo ovdje", a na pitanje suca da pojasni kako to, izjavljuje da je stajao sa dijelom vozila na parkingu, a sa dijelom na cesti. Na pitanje suca koliko vremena je prošlo od trenutka kada je nju suprug nazvao da ju čeka i do trenutka kada je policijski službenik pokucao izjavljuje da je to rekla, dakle negdje minutu, dvije.

6. Svjedok RO, policijski službenik, je iskazao da u vezi tog događaja može reći da se sjeća istog. On je taj dan bio raspoređen na pozorničko ophodnu djelatnost u Varaždinu te je tako obilazio i došao do Trga Slobode gdje je zamijetio vozilo koje je bilo parkirano na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom. Gospodin je bio u vozilu te je razgovarao na mobitel, te mu se jedno vrijeme nije niti htio obratiti dok nije prestao sa razgovorom. On je od gospodina zatražio dozvolu kojom mu se dozvoljavalo parkiranje na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, a potom i vozačku dozvolu, te je nakon toga procesuirao taj prekršaj. Na pitanje suca izjavljuje da misli da je ženska osoba bila sa okrivljenim na suvozačevom mjestu. Na pitanje branitelja okrivljenika da li je okrivljenika prvo zatražio dozvolu za parkiranje ili vozačku dozvolu, izjavljuje da je prvo pogledao na vozilu da li okrivljeni ima istaknutu oznaku pristupačnosti, budući da je isti razgovarao na mobitel, te kada je vidio da nema, pitao ga je da li ju možda ima kod sebe, a onda je zatražio vozačku dozvolu. Kada ga je pitao da li ima oznaku pristupačnosti, odnosno dozvolu za parkiranje, on je izjavio da ju nema. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je ženska osoba koju je spomenuo na mjestu suvozača od nekud dolazila ili je već sjedila u vozilu kada je došao, izjavljuje da se ne sjeća točno, ali misli da je već sjedila, ali nije siguran u to. Na pitanje branitelja okrivljenika da li je auto bio upaljen ili ugašen, izjavljuje da se to isto ne sjeća. Na pitanje branitelja okrivljenika da li je padala kiša ili kakvo je bilo vrijeme, izjavljuje da se sjeća da je u vrijeme njegovog postupanja počela padati kiša. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika s koje strane je prišao, izjavljuje da se ne sjeća s koje strane je došao, ali može reći da uvijek ide provjeriti s prednje strane vozila jer se na tom mjestu treba istaknuti dozvola za parkiranje. Na pitanje branitelja okrivljenika u čemu je bila njegova potreba postupanja ukoliko je uočio da okrivljeni sa suprugom sjedi u vozilu koje je upaljeno, izjavljuje da nije rekao da li je siguran da je vozilo bilo upaljeno ili ne, ali u zakonskom propisu nije niti navedeno da je potrebno da vozilo bude upaljeno ili ugašeno, nego samo ne smije biti parkirano na tom mjestu, a on je obavezan da postupi po uočenom prekršaju. Na pitanje okrivljenika na koji način je oštećen državni proračun ako je vozilo radilo, izjavljuje da ukoliko on kao policijski službenik uoči prekršaj da ga je dužan procesuirati, te u slučaju da ga ne procesuira neće biti plaćena kazna u državni proračun, a on kao policijski službenik može ići na stegovnu odgovornost. Na pitanje branitelja okrivljenika koja je razlika između zaustavljanja i parkiranja, izjavljuje da se radi o parkirnom mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom koje je označeno sa žutim oznakama što su također prometni znakovi, te se na takvom parkirnom mjestu ne smije ni zaustavljati ni parkirati vozilo koje nema oznaku pristupačnosti. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je to vozilo bilo na tom mjestu parkirano djelomično, pretežito ili u cijelosti na tom mjestu, izjavljuje da je bilo parkirano u cijelosti na mjestu za parkiranje vozila s invaliditetom. Na pitanje suca koliko je trajalo dok je vidio vozilo okrivljenika na tom mjestu, dok je razgovarao, izjavljuje da cirka pet minuta. Na pitanje branitelja koliko je njemu trebalo da napiše prijavu, izjavljuje da ne zna koliko je to bitno, izjavljuje da vjerojatno u roku od 3-4 minute. Na pitanje branitelja okrivljenika da li se sjeća da je u trenutku postupanja prolazila još koja policijska patrola, izjavljuje da u trenutku postupanja nije, ali se sjeća da su po završetku postupanja došli policijski službenici koji su došli po njega jer je počela padati kiša, a znali su da je bez opreme za kišu.

7. Prilikom provođenja suočenja između okrivljenika i svjedoka Maria Vugrinec, okrivljenik govori "ja sam sjedio u vozilu te sam telefonirao, nazvao sam ženu, te sam vidio policijskog službenika koji je bio pijan, on je stao ispred mog auta i gledao, a ja sam mu se nasmijao, supruga je sjela u auto prije nego je on došao, te je onda policijski službenik mene tražio vozačku dozvolu, stao je ispred mene, tako da nisam mogao krenuti i po haubi lupao da ugasim auto. Tada je policijski službenik 18 minuta pisao prijavu, a onda su prolazili policijski službenici i to dva puta, prvi puta su mu nešto dobacili, nisam čuo što i otišli, a druga puta su mu također nešto rekli, a policijski službenik je rekao da ga jebe OIB", na što svjedok govori "ja nikada nisam u službi konzumirao alkohol, ja od 2014. godine imam dijagnosticiran dijabetes i ovisan sam o inzulinu i bio bi životno ugrožen da konzumiram alkohol, a u vezi svog postupanja ostajem kod svojeg iskaza kojeg sam rekao te još želim napomenuti da je okrivljeni pisao prijavu policiji te je u vezi toga pokrenut postupak iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te sam u vezi toga dobio poziv za sud negdje u petom mjesecu." Okrivljeni govori "svjedok je tom zgodom plesao po cesti, u onom smislu teturao, ja sam mu se zato i smijao, te je točno da sam podnio prijavu, a na policiji su mi rekli da protiv njega podnesem kaznenu prijavu, no ja nisam htio podnijeti kaznenu prijavu da ne ostane bez posla, te su onda oni protiv mene podnijeli tu prijavu – vrijeđanje uniforme." Na pitanje suca okrivljeniku da li je razgovarao na mobitel, okrivljeni govori "da, pa ženi sam govorio da sam tu, da dođe, a iz tog pravca je dolazio policijski službenik, teturao je zbog čega sam mu se nasmijao i onda je žena sjela u auto."

8. Analizom obrane okrivljenika i provedenih dokaza sudac nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci ove presude.

9. Okrivljeni osporava počinjenje prekršaja. No, analizirajući svaki dokaz posebno, te u njihovoj ukupnosti, sudac nije našao uvjerljivom takvu obranu okrivljenika, već nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Prije svega se ističe da okrivljenik ne osporava da je tom zgodom, dakle 25. veljače 2023. godine u Varaždinu upravljao tim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], te isto sudac nalazi nedvojbenim. Nadalje, svjedok RO, policijski službenik, je u svom iskazu potvrdio da je kritične zgode došao do Trga Slobode gdje je zamijetio vozilo koje je bilo parkirano na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, a u kojem vozilu je bio okrivljenik koji je razgovarao na mobitel, i na kojem vozilu nije bila istaknuta oznaka pristupačnosti, te da je okrivljenik na njegov upit izjavio da istu nema. Svjedok RO je potvrdio i da se radilo o parkirnom mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom koje je označeno sa žutim oznakama, da je vozilo okrivljenika bilo parkirano u cijelosti na mjestu za parkiranje vozila s invaliditetom, te da od trenutka kada je vidio vozilo okrivljenika na tom mjestu pa dok je isti razgovarao, je trajalo cirka pet minuta (sukladno čl. 2. toč. 72. Zakona o sigurnosti prometa na cestama parkiranje je prekid kretanja vozila u trajanju dužem od 3 minute). Iskaz svjedoka Maria Vugrinec sudac je našao logičnim i uvjerljivim, te podudarnim sa ostalim provedenim dokazima, te kako se radi o svjedoku koji je neposredno opažao odlučne činjenice, te o službenoj osobi koja je nezainteresirana za ishod postupka, sudac ga je prihvatio. Stoga, kao i temeljem izvršenog uvida u gore citiranu dokumentaciju, posebice u gore citirano Izvješće o počinjenom prekršaju PPRP Varaždin od 25. 2. 2023. godine, te službenu zabilješku PP Varaždin od 14. 3. 2023. g., koji su temeljem čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona uzeti kao dokaz, te posebice imajući u vidu činjenice utvrđene prilikom provedenog suočenja okrivljenika sa svjedokom Mariom Vugrinec, a kojom prilikom je svjedok uvjerljivo potvrdio svoj iskaz, sudac nije našao uvjerljivom obranu okrivljenika, kao ni iskaz svjedoka NO, imajući u vidu činjenicu da se radi o supruzi okrivljenika zainteresiranoj za ishod postupka. Neuvjerljivosti obrane okrivljenika pridonosi posebice činjenica da je okrivljenik u svojoj obrani naveo da kada je on došao da je njegova supruga bila tri do četiri metra dalje, te je on stao sa upaljenim vozilom, a prilikom provođenja suočenja sa policijskim službenikom je naveo da je razgovarao na mobitel, da je ženi govorio da je tu, da dođe, a što je proturječno i nelogično. Naime, po uvjerenju suda životno je nelogično da je okrivljenik zvao telefonom suprugu da dođe, ukoliko je ista u trenutku kada je došao bila tri do četiri metra dalje. Isto tako, okrivljenik je prilikom suočenja sa policijskim službenikom naveo kako je njegova supruga sjela u auto prije nego je policijski službenik došao, a potom je iskazao kako je on razgovarao sa suprugom telefonom i govorio joj da je tu, da dođe, a iz tog pravca je dolazio policijski službenik, što je također proturječno sa naprijed navedenim činjenicama, te obranu okrivljenika čini neuvjerljivom. Stoga, temeljem tako provedenog dokaznog postupka, sudac nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

10.

Stoga je proglašen krivim.

11. Prilikom odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl. . 2. Prekršajnog zakona, posebice materijalne i obiteljske prilike okrivljenika, kao otegotno dosadašnje kažnjavanje, dok olakotnih okolnosti okrivljeniku sudac nije našao, te mu je sudac izrekao zakonom propisanu novčanu kaznu smatrajući da će se tako postići svrha kažnjavanja.

12. Temeljem čl. . 3. PZ-a okrivljena je dužna nadoknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 32,62 eura, a koji se odnose na paušalni trošak, te putni trošak svjedoka policijskog službenika.

U Varaždinu, 26. lipnja 2025. godine

Zapisničar:

Sutkinja:

Goran Plantak, v. r.

Željka Budanec, v. r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude, prema čl. . 1. Prekršajnog zakona, nije dopuštena žalba.

Presuda se dostavlja:

1. Okrivljeniku, VO, [adresa],

2. Branitelju okr., ZOU Hinko Žerjav i dr., Varaždin, Stanka Vraza 11,

3. Tužitelju, Policijska postaja Varaždin, Augusta Cesarca 18,

4. Tužitelju, po pravomoćnosti,

5. Arhiva, ovdje.