Broj: Ppž-6066/2023

                                                                 -1-

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V. H., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 2. veljače 2022., broj: Pp-6000/2021, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2023.

p r e s u d i o   j e

I               Odbija se žalba okr. V. H. kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3.  u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura ) / 226,04 kn[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) , u roku trideset dana od primitka ove presude.

                                                      Obrazloženje

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci okr. V. H. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 dana.

1.1    Istom presudom, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00  kuna. 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja V.K., odvjetnika u R., zbog odluke o kazni.

2.1.              Žalitelj u bitnome ističe da je kod odluke o kazni pogrešno cijenjen stupanj njegove krivnje upirući da je postupao s nehajem, lakomisleno držeći da neće biti zaustavljen. Navodi da je svjestan svog protupravnog postupanja koje je činio u ranijoj životnoj dobi, međutim da su se okolnosti njegovog života promijenile od kada je dobio dijete i osnovano obitelj. Smatra da je kazna prestrogo odmjerena jer da nisu cijenjene okolnosti da je jedini hranitelj u obitelji i da supruga nije zaposlena, da je upisao autoškolu i položio teorijski dio nastave i da sada završava praktični dio, odnosno da nije pravilno cijenjeno njegovo ranije ponašanje i ponašanje nakon počinjenja djela. Smatra da je trebalo izreći blažu vrstu kazne i to uz primjenu instituta ublažavanja.

2.2.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana pravilna i zakonita, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, pa tako i njegovim obiteljskim prilikama, dok žalitelj ne ističe okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, a koje nisu bile poznate i pravilno vrednovane tijekom prvostupanjskog postupka. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je kod odmjeravanja vrste i mjere kazne pravilno cijenio da je postupao s izravnom namjerom, kao težim oblikom krivnje, budući da njegova volja za počinjenje prekršaja proizlazi iz poduzetog upravljanja vozilom u prometu na cesti, iako je znao da nema položen vozački ispit i da nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom u prometu na cesti (dakle, da je svjestan prekršaja i hoće njegovo počinjenje). Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno cijenio i ukupnost njegovog ponašanja, a naročito je pravilno vrednovao otegotnim njegovo ranije ponašanje, budući da je pravomoćno osuđivan za isto djelo prekršaja odlukama citiranim u pobijanoj presudi, koji je jedan od najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti o sigurnosti prometa u cestama (čl. 216. st. 3.), pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja, imajuću na umu pogibeljnost djela, nisu ostvareni uvjeti za preinačenje odluke o kazni na blažu vrstu kazne. Naime, prethodno su prema žalitelju izricane blaže vrste kazne - novčane kazne, i to u dva navrata u višim iznosima unutar zakonom propisanog raspona, kojim sankcijama se očito nije ostvarila svrha kažnjavanja i u dovoljnoj mjeri utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja budući da dalje pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju, pa je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena stroža vrsta kazne, u kraće zakonom propisanom vremenu trajanja (s obzirom je za predmetno djelo alternativno propisana kazna zatvora do 60 dana), smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

5.1.  Bez uspjeha žalitelj upire da je upisao autoškolu, budući da je isto već isticao i u postupku pred sudom, međutim navodeći da je položio teoretski dio, ali da je dalje, zbog rođenja djeteta i korone, to zanemario, dok se iz žalbi priložene kopije ugovora o osposobljavanju kandidata za vozača vozila B kategorije ne može zaključivati o promjeni njegovog ponašanja u cilju stjecanja prava na upravljanje vozilom. Stoga takav žalbeni navod nije od utjecaja na kaznu.

6.              Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

7.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                               U Zagrebu 31. kolovoza 2023.

           Zapisničarka:                                                                                Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                          Renata Popović, v. r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.