Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-22/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjesiteljice, te PRP, u pravnoj stvari tužiteljice PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, protiv 1. tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 i 2. tuženika KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi 1. tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-7/2020-24 od 8. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba 1. tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-7/2020-24 od 8. studenog 2022. u točki I. izreke.
II. Uvažava se djelomično žalba 1. tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. i preinačuje se navedena presuda u točki III. izreke i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice PR u dijelu kojim traži da joj tuženica isplati iznos od 4.334,28 eura / 32.656,66 kuna na ime preplaćenih anuiteta zbog ugovorene promjenjive kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos anuiteta kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
r i j e š i o j e
I. Uvažavanjem žalbe tužiteljice PR i djelomičnim uvažavanjem žalbe 1. tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., ukida se navedena presuda u točki IV., V. i VI. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O zahtjevima stranaka, tužiteljice PR i 1. tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103070179, sklopljen dana 19. srpnja 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita, 2. tuženog kao sudužnika i 1. tuženika kao kreditora i to:
Članak 7.
"način vraćanja u dijelu koji glasi: valutna klauzula povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznata je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja"
Članak 8.
"kamata u dijelu koji glasi: kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 8,250% (8,25% godišnje). Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode na temelju stvarnog broja dana u kamatnom razdoblju i 30 dana u godini. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita u otplatu, naplaćuje se jednako prilikom prijenosa kredita u otplatu u roku od 15 dana od datuma zaduženja."
II. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, kojim tužiteljica traži da sud utvrdi da je ništetna odredba:
Članak 2.
"iznos kredita 180.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj"
III. Nalaže se I. tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 32.656,66 HRK/4.334,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 0,05 kuna od 01.10.2006 do naplate
na iznos od 0,05 kuna od 01.12.2006 do naplate
na iznos od 0,05 kuna od 01.01.2007 do naplate
na iznos od 0,05 kuna od 01.04.2007 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.05.2007 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.08.2007 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.09.2007 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.10.2007 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.11.2007 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.12.2007 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.01.2008 do naplate
na iznos od 0,05 kuna od 01.02.2008 do naplate
na iznos od 0,05 kuna od 01.03.2008 do naplate
na iznos od 0,05 kuna od 01.04.2008 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.05.2008 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.06.2008 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.07.2008 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.08.2008 do naplate
na iznos od 0,04 kuna od 01.09.2008 do naplate
na iznos od 0,05 kuna od 01.02.2009 do naplate
na iznos od 0,05 kuna od 01.03.2009 do naplate
na iznos od 629,43 kuna od 01.05.2009 do naplate
na iznos od 619,51 kuna od 01.06.2009 do naplate
na iznos od 608,11 kuna od 01.07.2009 do naplate
na iznos od 611,48 kuna od 01.08.2009 do naplate
na iznos od 618,17 kuna od 01.09.2009 do naplate
na iznos od 609,76 kuna od 01.10.2009 do naplate
na iznos od 608,08 kuna od 01.11.2009 do naplate
na iznos od 615,84 kuna od 01.12.2009 do naplate
na iznos od 621,78 kuna od 01.01.2010 do naplate
na iznos od 629,85 kuna od 01.02.2010 do naplate
na iznos od 626,50 kuna od 01.03.2010 do naplate
na iznos od 640,99 kuna od 01.04.2010 do naplate
na iznos od 636,38 kuna od 01.05.2010 do naplate
na iznos od 638,87 kuna od 01.06.2010 do naplate
na iznos od 1.371,72 kuna od 01.07.2010 do naplate
na iznos od 1.350,71 kuna od 01.08.2010 do naplate
na iznos od 1.416,24 kuna od 01.09.2010 do naplate
na iznos od 1.379,94 kuna od 01.10.2010 do naplate
na iznos od 1.348,22 kuna od 01.11.2010 do naplate
na iznos od 1.431,93 kuna od 01.12.2010 do naplate
na iznos od 1.472,99 kuna od 01.01.2011 do naplate
na iznos od 1.437,03 kuna od 01.02.2011 do naplate
na iznos od 1.444,02 kuna od 01.03.2011 do naplate
na iznos od 1.413,50 kuna od 01.04.2011 do naplate
na iznos od 1.413,29 kuna od 01.05.2011 do naplate
na iznos od 1.496,40 kuna od 01.06.2011 do naplate,
na iznos od 1.507,10 kuna od 01.07.2011 do naplate
na iznos od 1.601,38 kuna od 01.08.2011 do naplate
na iznos od 1.583,53 kuna od 01.09.2011 do naplate
na iznos od 1.502,96 kuna od 01.10.2011 do naplate
na iznos od 769,97 kuna od 20.10.2011 do naplate
u razdoblju od 31.10.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do naplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se I. tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 241.100,34 HRK/31.999,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: na iznos od 1,79 kuna od 01.09.2006 do naplate
na iznos od 81,74 kuna od 02.10.2006 do naplate
na iznos od 27,25 kuna od 06.11.2006 do naplate
na iznos od 53,56 kuna od 04.12.2006 do naplate
na iznos od 4,30 kuna od 05.03.2008 do naplate
na iznos od 290,01 kuna od 07.11.2008 do naplate
na iznos od 114,71 kuna od 08.12.2008 do naplate
na iznos od 475,31 kuna od 12.01.2009 do naplate
na iznos od 784,20 kuna od 18.02.2009 do naplate
na iznos od 475,97 kuna od 13.03.2009 do naplate
na iznos od 501,69 kuna od 08.04.2009 do naplate
na iznos od 333,90 kuna od 05.05.2009 do naplate
na iznos od 141,14 kuna od 15.06.2009 do naplate
na iznos od 185,76 kuna od 23.07.2009 do naplate
na iznos od 141,11 kuna od 03.08.2009 do naplate
na iznos od 160,23 kuna od 17.09.2009 do naplate
na iznos od 158,22 kuna od 06.10.2009 do naplate
na iznos od 137,01 kuna od 02.11.2009 do naplate
na iznos od 230,76 kuna od 02.12.2009 do naplate
na iznos od 461,62 kuna od 23.01.2010 do naplate
na iznos od 444,59 kuna od 25.02.2010 do naplate
na iznos od 618,73 kuna od 23.03.2010 do naplate
na iznos od 608,26 kuna od 19.04.2010 do naplate
na iznos od 1.184,32 kuna od 08.09.2010 do naplate
na iznos od 1.375,34 kuna od 08.09.2010 do naplate
na iznos od 1.227,76 kuna od 08.09.2010 do naplate
na iznos od 1.391,43 kuna od 08.09.2010 do naplate
na iznos od 1.392,29 kuna od 08.09.2010 do naplate
na iznos od 1.327,59 kuna od 14.01.2011 do naplate
na iznos od 1.393,94 kuna od 14.01.2011 do naplate
na iznos od 1.694,78 kuna od 14.01.2011 do naplate
na iznos od 1.653,73 kuna od 14.01.2011 do naplate
na iznos od 1.693,09 kuna od 25.03.2011 do naplate
na iznos od 1.613,30 kuna od 25.03.2011 do naplate
na iznos od 1.779,69 kuna od 20.10.2011 do naplate
na iznos od 1.916,01 kuna od 20.10.2011 do naplate
na iznos od 1.998,97 kuna od 20.10.2011 do naplate
na iznos od 1.988,27 kuna od 20.10.2011 do naplate
na iznos od 1.893,98 kuna od 20.10.2011 do naplate
na iznos od 1.911,84 kuna od 20.10.2011 do naplate
na iznos od 1.992,41 kuna od 20.10.2011 do naplate
na iznos od 209,731,70 kuna od 20.10.2011 do naplate
u razdoblju od 31.10.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena a od 01.08.2015. pa do naplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana,
koji ukupan iznos se umanjuje s osnova negativne razlike valutnog tečaja i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos od 4.491,15 HRK/596,08 EUR sa zateznom kamatom, kako slijedi:
- kn 49,94 od 02.01.2007. pa do isplate
- kn 128,00 od 02.02.2007. pa do isplate
- kn 68,96 od 02.03.2007. pa do isplate
- kn 66,88 od 02.04.2007. pa do isplate
- kn 279,75 od 02.05.2007. pa do isplate
- kn 286,03 od 02.06.2007. pa do isplate
- kn 324,99 od 02.07.2007. pa do isplate
- kn 293,37 od 02.08.2007. pa do isplate
- kn 273,69 od 02.09.2007. pa do isplate
- kn 368,98 od 02.10.2007. pa do isplate
- kn 308,18 od 02.11.2007. pa do isplate
- kn 338,47 od 02.12.2007. pa do isplate
- kn 190,38 od 02.01.2008. pa do isplate
- kn 191,65 od 02.02.2008. pa do isplate
- kn 13,10 od 02.04.2008. pa do isplate
- kn 263,33 od 02.05.2008. pa do isplate
- kn 209,55 od 02.06.2008. pa do isplate
- kn 198,20 od 02.07.2008. pa do isplate
- kn 315,18 od 02.08.2008. pa do isplate
- kn 292,37 od 02.09.2008. pa do isplate
- kn 30,10 od 02.10.2008. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
V. Nalaže se I. tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 63.150,50 HRK/8.381,51 EUR EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,31% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VI. Odbija se kao neosnovan istaknuti prigovor radi prebijanja za iznos od
4.491,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom."
2. Protiv točke I., III., IV., V. i VI. izreke navedene presude pravovremenu žalbu je izjavila 1. tuženica (dalje: tuženica) pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, odbije tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka za sastav žalbe i sudsku pristojbu.
3. Pravovremenu žalbu protiv dijela točke IV. izreke kojim je odlučeno dosuđeni iznos od 241.100,34 kune umanjiti s osnova negativne razlike valutnog tečaja i odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 4.491,15 kuna (596,08 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako su navedeni u točki IV. izreke, izjavila je tužiteljica zbog svih žalbeni razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP, dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da žalbeni sud prihvati žalbu tužiteljice i u pobijanom dijelu točke IV. izreke ukine prvostupanjsku presudu, bez vraćanja na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalbe tuženice djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 72., 74. i 75. stavak 1. ZPP, na koju žalbom ukazuje tuženica. Spisu doista prileže podnesak tuženice od 15. prosinca 2020. (stranica 181 do 183 spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženica pozvala uredujućeg suca da postupi sukladno članku 72. ZPP ukoliko postoji mogućnost sumnje u njegovu nepristranost obzirom da činjenicu da on ili njemu bliska osoba ima ili su imali CHF kredit kod tuženice ili druge banke, ili da njemu bliska osoba zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa tužitelje u sličnim odnosno istovrsnim sporovima protiv tuženice ili drugih banaka, te da ovisno o postojanju tih okolnosti treba taj podnesak smatrati zahtjevom za izuzeće, a traži se i da sudac do donošenja odluke predsjednika suda o izuzeću ne poduzima radnje u ovom predmetu. Institut izuzeća suca propisan je odredbama Glave treće ZPP, člancima 71. do 76., pa sukladno članku 72. ZPP sudac čim sazna da postoji neki od razloga za izuzeće iz članka 71. ZPP, prekinut će postupanje u predmetu i o razlozima obavijestiti predsjednika suda. Obzirom da je uredujući sudac nastavio rad na predmetu, očito nije bilo razloga za njegovo izuzeće, pa ni zbog činjenica koje tuženica navodi u navedenom podnesku. Napominje se da se uredujući sudac o pitanjima tuženice iz navedenog podneska, tuženici i nije trebao očitovati, jer takva obveza odredbama ZPP o izuzeću nije propisana.
6.1. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu u svezi članka 358. stavak 4. ZPP jer pobijana presuda sadrži sve što treba sadržavati, a neosnovano tuženica ističe kako prvostupanjski sud tuženici nije dao priliku da obori zakonsku presumpciju nepoštenosti odredbi ugovora o kreditu jer je dokaze koje je na te okolnosti predložila tuženica odbio, jer iz spisa proizlazi da je proveden dokaz saslušanjem P, djelatnice banke koja je bila osobni bankar na okolnost ugovaranje konkretnog Ugovora o kreditu, a i tužiteljice. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije saslušao kao svjedoka UR koja je bila voditelj službe upravljanja ciljanim proizvodima, kasnije i direktor direkcije za podrške, jer ona nije direktno, odnosno osobno sudjelovala u pregovaranju i sklapanju predmetnog ugovora o kreditu.
6.2. U povezanosti s navedenim prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, jer je tuženici omogućeno raspravljanje pred sudom, što je tuženica i činila podnescima kojima se očitovala na podneske protivne strane, nalaz vještaka, a njezin punomoćnik je bio nazočan i ročištima na kojima mu je omogućeno raspravljanje.
6.3. Ispitivanjem pobijane presude u točki I. i III. izreke ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju povredu tuženica u žalbi ističe jer je izreka pobijane presude u tom dijelu jasna i razumljiva, za svoju odluku o dijelu zahtjeva tužiteljice kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te dijelu zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te se ne nalaze razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda u tom dijelu ne bi mogla ispitati. Pogrešan pravni stav o prigovoru zastare u odnosu na potraživanje isplate preplaćenih anuiteta zbog promjenjive kamatne stope, ne čini presudu nerazumljivom, već je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava.
6.4. Međutim, ispitivanjem pobijane presude u točki IV. i VI. izreke i postupka koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženica, a u odnosu na pobijani dio točke IV. i tužiteljica. Točka IV. izreke pobijane presude je nejasna i nije razumljiva. Nadalje, točka IV. izreke prvostupanjske presude je, obzirom na ono što je njome odlučeno, kontradiktorna jer je odlučeno da se dosuđeni iznos umanjuje s osnova negativne razlike, a nejasno je kako bi se to umanjenje provelo, odnosno kako bi se dosuđeni iznos (241.100,34 kune sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose) trebao umanjiti za iznos od 4.491,15 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Nadalje, presuda je u tom dijelu kontradiktorna i točki VI. izreke kojim je odbijen prigovor prijeboja tuženice. Za te svoje odluke prvostupanjski sud nije dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pa se u tom dijelu prvostupanjska presuda i ne može ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se ništetnima utvrde odredbe i dijelovi odredbi Ugovora o kreditu koji je zaključila s tuženicom a kojim je ugovorena valutna klauzula CHF (članak 7. Ugovora) i promjenjiva kamatna stopa (članak 8. Ugovora), kao i odredba članka 2. Ugovora u dijelu "iznos kredita 180.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kreita u tečaj". Nadalje, tužiteljica traži da joj tužena isplati iznos od 4.334,28 eura (32.656,66 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos na ime preplaćenih anuiteta kredita zbog promjenjive kamatne stope, kao i iznos od 31.999,51 eura (241.100,34 kune) sa zakonskim zateznim kamatama na ime preplaćenih anuiteta zbog valutne klauzule (švicarski franak – CHF).
7.1. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da činjenicu da su odredba ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, tužiteljica temelji na utvrđenjima iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenima u postupcima kolektivne tužbe tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih i tuženice, a u kojima je utvrđeno da je tuženica sklapajući ugovore o kreditu s tim ništetnim odredbama, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača.
8. Za donošenje pravilne odluke o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu i isplatu iznosa preplaćenih anuiteta po osnovi promjenjive kamatne stope, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, pa je neosnovan taj žalbeni prigovor tuženice.
9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženica 19. srpnja 2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5103070179 za novčani iznos od 180.000,00 CHF (hipotekarni kredit za gradnju kuće, a koji iznos je tužiteljici isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kreditora (dakle tuženice) važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate od 180 mjeseci (15 godina), da se tužiteljica obvezala vratiti kredit u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Ugovorena je redovna kamatna stopa od 8,25% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
10. Temeljem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice, pravilno je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika (dakle banke), a da prije i u vrijeme zaključivanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali niti ugovorom egzaktno utvrdili parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. U navedenom dijelu, presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
11. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14. lipnja 2018. presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženice u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.
12. Obzirom na navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ništetne su i odredbe o valutnoj klauzuli i to u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.) u povezanosti s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO). Ukazuje se i na odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ali i tečaja, omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope i tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj.
12.1. Odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezna i za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika, a da pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzrokovana šteta da pokrene postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti sklopljenog ugovora. Navedena presuda ima pravni učinak "erga omnes", jer je člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14. i 110/15.) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog i navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u kojoj je tuženica bila stranka postupka, obvezuju prvostupanjski sud.
13. Obzirom da ugovorena valutna klauzula uz kamatu faktično čini cijenu, a cijena je bitan element ugovora o kreditu i mora biti određena, odnosno odrediva, sukladno članku 83. Zakona o zaštiti potrošača, odredba ugovora koju koristi tužena, a na temelju koje je iznos anuiteta vezan za CHF, dakle cijena se određuje bez formiranog čvrstog kriterija, protivna je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom
1 0
odnosu i načelu savjesnosti i poštenja. Banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici, visoko specijalizirane novčarske ustanove koje novac plasiraju potrošačima dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na štetu potrošača. Nezakonito postupanje banaka je u kasnijem poslovanju i otklonjeno i to nakon što je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09., 112/12.) formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.
14. Osnova odgovornosti tuženice utvrđena je navedenim presudama a sastoji se u tome što tuženica prije sklapanja ugovora nije tužiteljicu u cijelosti informirala o značenju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, čime su povrijeđena prava potrošača, jer tužena u konkretnom slučaju s tužiteljicom nije posebno pregovarala o valutnoj klauzuli kao ni o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je omogućila tužiteljici da utječe na ove dvije odredbe ugovora, niti je upoznala tužiteljicu s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
15. Postupajući na navedeni način, primjenjujući valutnu klauzulu kao i mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci, tuženica je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice. Naime, u konkretnom slučaju obveza tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu ovisila je o dva bitna i ujedno promjenjiva elementa jer su predmet i cijena bili sastojci ugovora, a putem tih spornih ugovornih odredbi tužena je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obzirom tužiteljici nije moglo biti poznato kako će se kretati tečaj CHF i mijenjati kamatna stopa u kreditnom razdoblju od 7 godina, kao što nije imala mogućnosti pregovaranja i utjecaja u pogledu tih ugovornih odredbi, to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 78/12., te se primjenjuju kao nacionalni propis. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute (i kamatne stope) kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
16.1. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije) a
1 1
na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine.
17. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno je zaključio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.
18. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je prigovor zastare koji je tuženica istaknula neosnovan u cijelosti, a na što osnovano žalbenim navodima ukazuje tuženica. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je prigovor zastare neosnovan samo u odnosu na potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule, dok je prigovor zastare osnovan u odnosu na preplaćene iznose po osnovi promjenjive kamatne stope.
18.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza Udruge za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare. O navedenom pravnom pitanju izneseno je mišljenje i pravni stav u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., kojom je odlučeno povodom izvanredne revizije i postavljenog pravnog pitanja, predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu člankom 241. ZOO kao i radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud je zauzeo stav (objedinjeno pravno shvaćanje – sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.) da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Računajući da se cijeni opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO koji bi počeo teći u momentu pravomoćnosti odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i to 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, time da se odnosi i na zahtjeve restitucije otplaćenih kredita, a ne samo onih koji se otplaćuju. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 2. siječnja 2020., zastara nije nastupila za dio zahtjeva kojim tužiteljica potražuje isplatu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule, dok je njezino potraživanje po osnovi promjenjive kamatne stope zastarjelo 13. lipnja 2019.
18.2. Napominje se da na zastaru dijela zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu ne utječe činjenica što je i ovom prvostupanjskom presudom odlučeno o ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe članka 328. ZOO. To i stoga što zbog obvezatnog učinka ranije navedenih presuda za sudove u postupcima radi isplate preplaćenih iznosa na ime promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule, tužbenim zahtjevom nije potrebno određeno tražiti i utvrđenje ništetnost odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer se o tome može odlučivati kao o prethodnom pitanju.
19. U povezanosti s navedenim, tuženica tužiteljici nije dužna vratiti više uplaćene iznose anuiteta po osnovi promjenjive kamatne stope, jer je to potraživanje zastarjelo.
20. Provođenjem dokaza financijskim vještačenjem, odnosno temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrđena je visina iznosa preplaćenih anuiteta po
1 2
osnovi valutne klauzule, odnosno utvrđeno je da preplaćeni iznos po toj osnovi iznosi ukupno 241.100,34 kune.
20.1. Sukladno nalazu vještaka tužiteljica je podneskom od 7. rujna 2022. odredila svoj zahtjev za isplatu preplate po osnovi valutne klauzule.
21. Iz spisa proizlazi da je tuženica još u odgovoru na žalbu istaknula prigovor prijeboja.
22. Vještak je u nalazu utvrdio visinu negativne razlike, kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja, te ista iznosi 4.491,15 kuna, a tuženica je sukladno nalazu vještaka, podneskom od 21. travnja 2022. odredila svoj zahtjev u povodu prigovora prijeboja.
23. Prvostupanjski sud je tuženičin prigovor prijeboja odbio uz obrazloženje da nije vidljivo koji anuitet tražbine treba prebiti s kojim dospjelim anuitetom tražbine tužiteljice i kada su se međusobno tražbine susrele, a da bi se konstitutivnom odlukom moglo izvršiti prebijanje, kao i da tuženica nije dokazala procesne pretpostavke radi primjene instituta prijeboja, a zbog čega je potraživanje tuženice prvostupanjski sud cijenio kao negativnu razliku.
23.1. Međutim, iz spisa proizlazi da je na ročištu održanom 26. rujna 2022. na upit suda "da li eventualno negativnu razliku koju potražuje kao prijebojno potraživanje postavlja na način da se od navedenog iznosa oduzme negativni iznos ili se ustaje na procesnom prigovoru prijeboja" tuženica po punomoćniku odgovorila da "ustraje kod prigovora radi prebijanja, ako sud utvrdi osnovanost potraživanja tužiteljica tada stavlja u prijeboj predmetno potraživanje". Stoga je nejasno zašto je prvostupanjski sud predmetno potraživanje cijenio kao potraživanje negativne razlike. Tu se prvostupanjskom sudu ukazuje na stavove u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
23.2. Napominje se da je tužiteljica u odnosu na prigovor prijeboja istaknula prigovor zastare, o kojem, a kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud nije odlučivao, pa su u odnosu na to izostali razlozi.
24. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženica valjalo je djelomičnom odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke.
25. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tuženice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti u točki III. izreke na način kako je suđeno ovom presudom pod točkom II. izreke, odnosno u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
26. Temeljem članka 369. ZPP valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice, a djelomično i žalbu tuženice i prvostupanjsku presudu u točki IV. i VI. izreke ukinuti, a u povezanosti s tim valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke prvostupanjske presude, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
26.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti sve na što je ukazano rješenjem ovog drugostupanjskog suda, i potom će donijeti jasnu i valjanu odluku o tom dijelu zahtjeva tužiteljice, kao i o troškovima postupka, a za koju odluku će dati valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
1 3
27. Temeljem članka 166. ZPP odlučeno je o zahtjevima stranaka, kako tužiteljice tako i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
28. Ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao prvostupanjsku presudu u točki II. izreke jer u tom dijelu presuda nije pobijana žalbom.
29. Iako je utvrđeno da je kao tužena strana (po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nepotrebno i pogrešno) obuhvaćen i KR, za kojeg iz spisa i ugovora o kreditu proizlazi da je bio sudužnik tužiteljice, obzirom na izreku pobijane presude ista u odnosu na 2. tuženika se ne odnosi, a izrijekom nije u odnosu na njega nije odbijen tužbeni zahtjev. Kako tužiteljica nije tražila donošenje dopunske presude, smatra se da je u odnosu na 2. tuženika tužba odbijena, pa u odnosu na 2. tuženika pobijana presuda nije ispitivana. Napominje se da je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravni pogrešan stav tužiteljice da bi tuženici bili nužni i jedinstveni suparničari, sve obzirom da je 2. tuženik ugovorna strana, zapravo upitno je da li je 2. tuženik pasivno legitimiran, ili bi možda zbog svog statusa sudužnika bio aktivno legitimiran.
U Sisku 26. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
