Poslovni broj: Us I-2145/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Tamari Bogdanović, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JNI, državljanin Egipta, smješten u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Dugo [adresa], J [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ulica kneza Branimira 4, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/25-03/446, URBROJ: 511-19-27-25-1 od 28. svibnja 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke, tužitelju JNI, rođen **.**.1998. u [adresa], državljaninu Egipta, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom II. izreke određeno da se ograničenje kretanja iz točke I. ovog rješenja određuje za razdoblje od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da nije obrazloženo na temelju čega je tuženik zaključio da u odnosu na tužitelja postoji opasnost od bijega ili prikrivanja identiteta, obzirom da se tužitelj samoinicijativno javio policiji i dao svoje podatke, te je zatražio azil u Republici Hrvatskoj, te nije počinio nikakvo kazneno, prekršajno djelo ili administrativni prijestup, pa smatra da ga je nepotrebno zadržavati i ograničavati mu slobodu kretanja koja je zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

3. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje, te da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć i da naloži tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći troškove zastupanja u ovom postupku u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je dodatnom provjerom potvrđen identitet tužitelja i da je tužitelju 14. travnja 2025. od strane Postaje granične policije Korenica izdano rješenje o protjerivanju s izrečenom zabranom ulaska od godinu dana, te je tužitelj 15. travnja 2025. na graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo readmisijski iz Republike Hrvatske vraćen u Bosnu i Hercegovinu, te mu je do 15. travnja 2026. na snazi zabrana ulaska i boravka u Europski gospodarski prostor.

5. Sukladno članku 54. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tužitelju je ograničeno kretanje jer je ocijenjeno da postoji rizik od bijega, a obzirom da je tužitelj unatoč izrečenoj zabrani ulaska i boravka unutar Europskog gospodarskog prostora došao sve do Zagreba te je izražavajući namjeru za međunarodnom zaštitom očito htio izbjeći procesuiranje zbog izrečene mjere od strane vlasti Republike Hrvatske.

6. Nadalje, u roku nekoliko sati nije bilo moguće provjeriti identitet ili državljanstvo, obzirom da je tužitelj pristupio u prostorije tuženika bez osobnih isprava o identitetu, pa je iz tog osnova određen rok do maksimalno tri mjeseca, a koja su potrebna radi komunikacije sa stranim veleposlanstvima, te je tužitelj saslušan na sve relevantne okolnosti vezane uz boravak u Republici Hrvatskoj kao i uz izraženu namjeru za međunarodnom zaštitom kada su mu priopćeni svi razlozi za ograničenje slobode kretanja, a i zapisnik mu je pročitan.

7. Iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je sukladno obvezi iz članka 54. stavka 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za arapski jezik sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

10. Na raspravi tužitelj je saslušan uz prevoditelja za arapski jezik, te je odgovarao na postavljena pitanja suda i svog opunomoćenika, te opunomoćenice tuženika.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u Ježevu za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 2. točke 1. i 2., stavka 4., stavka 5. i stavka 6. navedenog članka Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti.

12. Naime, nije sporno da je u odnosu na tužitelja po službenoj dužnosti doneseno rješenje o protjerivanju od 14. travnja 2025. i da je unatoč tome nakon readmisijskog vraćanja u Bosnu i Hercegovinu 15. travnja 2025., tužitelj nepozvan pristupio u službene prostorije tuženika, bez isprava o identitetu 28. svibnja 2025. kada je tužitelj izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu, o čemu mu je izdana potvrda o registraciji.

13. Člankom 54. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega i radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva (točka 1. i 2.). Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se rizik od bijega procjenjuje na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.

Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

14. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15. Temeljem prethodno opisanog činjeničnog stanja, sud zaključuje da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 1. i 2., te stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti za izricanje mjere smještaja u Prihvatni centar za strance, jer je opravdano zaključeno da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega, a obzirom da je tužitelj unatoč izrečenoj zabrani ulaska i boravka unutar Europskog gospodarskog prostora došao sve do Zagreba te je izražavajući namjeru za međunarodnom zaštitom očito htio izbjeći procesuiranje zbog izrečene mjere od strane vlasti Republike Hrvatske, te se drugim mjerama iz stavka 5. istog članka Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

16. Također, zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 3 (tri) mjeseca što je manje od zakonskog maksimuma i sud isti rok ocjenjuje primjerenim.

17. U obrazloženju osporavanog rješenja navedene su sve bitne činjenice i osobne okolnosti tužitelja te je navedeni propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, a primjenom kojeg propisa je tuženiku dana ovlast za ograničenje kretanja na određeno vrijeme iz jednog od zakonskih nabrojanih razloga, pa se stoga tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima i nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

18. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć u iznosu od 1.250,00 eur. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%, stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima i pristupa na ročište, uvećano za PDV sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika.

19. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 26. lipnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, I Policijska postaja Zagreb, [adresa] Zagreb, Ulica kneza Branimira 4

3. U spis